H A B E R

Kroz islamski vjeronauk u Topuskom i Cetingradu prošlo je devet razreda, onih koji suzavršili osnovnoškolsko obrazovanje. Stotinjak učenika danas može reći da su pohađali vjeronauk,družili se među sobom, saznavali o svojoj vjeri, ali i velika većina njih je završila ili završavasrednjoškolsko obrazovanje. Među onima koji su se odlučili nastaviti obrazovanje na fakultetimajeste i Enesa Šemić iz Gejkovca. Ona je čak i diplomirala na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.Nakon ramazana otišla je u Siriju s ciljem usavršavanja arapskog jezika. Njeni roditelji su ješkolovali od poljoprivrede, u Maljevcu bi se reklo od varenike. Uspjela je unatoč tim otežavajućimokolnostima. Ne samo ona, i drugi studenti iz džema'ata Maljevac se na sličan način školuju.Primjerice, Osman Mušić je završio osnovnu školu u Cetingradu, srednju u Velikoj Kladuši, a sadastudira pravo u Bihaću (3. godina studija) bez da je ostvario pravo na hrvatsko državljanstvo. Otacga školuje baveći se ovčarstvom. Vodilja koja ga je upisala na pravo jeste da će nakon studija kaopravnik sebi i svojoj obitelji moći priskrbiti taj temeljni dokument bez troškova odvjetnika. DamirBašić je apsolvent na Fakultetu za ugostiteljski menadžment u Karlovcu kojeg otac isto školuje odpoljoprivrede. Nedžada Beganović je jedna od učenica koja pohađa srednju školu. Odlazi u Topuskoudaljeno od Maljevca 25 kilometara. U njoj nema islamskog vjeronauka. Naša nastojanja nisuurodila plodom, ali se nadamo da bi uskoro islamski vjeronauk mogao biti predmet u srednjoj školiu Topuskom. Nedžada je sudjelovala na Konferenciji muslimanske mladeži u Zagrebu. Njenopromišljanje o svom džema'atu donosimo u nekoliko rečenica koje slijede:DŽEMAT SUNCEM OBASJANMoj ponos, moja vjera i moja nadausmjereni su u pogledu jednog džemata. Sponosom mogu reći da i ja sada imam svojdžemat. Davne 2001. godine doselila sam uHrvatsku sa svojom obitelji, trbuhom zakruhom. Teška su to vremena bila kada jejedni cilj bio opstati na svojim vlastitimnogama. S vremena na vrijeme upoznali smosvoje prve susjede, ali i one daljnje. Krenuvšiu osnovnu školu stekla sam nova poznanstvameđu školskim kolegama. Moji roditelji sustajali uvijek iza toga da njihova djeca ostanuu vjeri i postanu praktični vjernici. Tako samsaznala za islamski vjeronauk u svojoj školi.Naravno, upisala sam se na islamskivjeronauk i upoznala nadasve jako duhovitog,samouvjerenog, punog nade isamopouzdanja, čovjeka s ciljem, svog bivšegučitelja vjeronauka, štovanog Admira ef.Muhića. I sada, u srednjoj školi, radoprepričavam drugima školske lekcije izvjeronauka prisjećajući se želje za islamskimznanjem i stanja kada nisam puno o islamuznala.Svako jutro, kada ustanem, navika mije postala proviriti kroz sobni prozor i bacitijedan kratak pogled na svoju okolinu. Kaodjeca svake subote smo se skupljali uobližnjoj kući kod Naze i održavali mekteb.Iskreno, i tu smo stekli znanje koje smodobivali iz islamskog vjeronauka u mektebu.Tako je prolazila godina za godinom. Danas jesve drugačije. Ja kao starija sestra nastojimsvojoj mlađoj sestri primjerom pokazatiislamski bonton. Iako se u sabah, kada sespremam u školu, spusti magla, ipak uspijemuhvatiti taj zamagljeni oblik svoje džamije.Najdraži dio dana mi je kada se vraćam kućiiz daleke škole u Topuskom, ugledamprelijepu zelenu boju koja se odbija od drugihboja u svojoj okolini. Tada s osmijehom radoposelamim svoju džamiju u ovom malom, alinajboljem džematu. Uvijek sam razmišljalana taj način da će se Maljevac po nečemuosobitom odvajati od drugih obližnjih sela. Itako je i bilo. Nedavno je naš maljevačkidžemat obilježio svoju desetu godišnjicupostojanja. Ponosna sam bila, ali naravno iostala na svoj džemat i džematlije okupljenetada u Karlovcu s namjerom da proslave desetpovijesnih godina. Iako nisam sudjelovala u8