Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet

Prosinac 2008. 

Broj 4. Godina II. 

Besplatni primjerak 

75 godina 

„Istarskog vodovoda“ 

"Vila Elena" 

naj iznajmljivaè na Buzeštini 

Pod ladonjom: 

Vladimir Perniæ

Štrped nekad... 

Uvodna rijeè 

Drage Buzeæanke i Buzeæani 

Pred nama su posljednji dani 2008. godine i vrijeme je da se 

nakratko osvrnemo na protekle mjesece. Vjerujem da imamo mnogo 

razloga za zadovoljstvo. Razvoj našeg grada unatrag nekoliko 

godina vidljiv je na svakom koraku i slobodno mogu reæi da je Buzet 

danas grad koji raste i živi. Naš je put siguran i stabilan, kvaliteta 

života u našem gradu svakim je danom sve bolja. 

Imali smo mnogo planova, a sada je trenutak za ocjenu što smo 

napravili i jesmo li dobro radili u proteklih godinu dana. S ponosom 

mogu navesti nekoliko najvažnijih projekata koje smo u 2008. 

godini realizirali kako bi život na Buzeštini bio ugodniji: dovršene 

su prve dvije faze sanacije odlagališta otpada Griža, uložili smo 

velika sredstva i napor na ureðenje i asfaltiranje nerazvrstanih 

cesta kao i u gradnju te održavanje javne rasvjete u svih jedanaest 

mjesnih odbora Grada Buzeta. U suradnji s Istarskom županijom 

uspjeli smo privesti kraju nadogradnju i rekonstrukciju zgrade 

Osnovne škole „Vazmoslav Gržalja“ u Buzetu, uspješno je 

rekonstruirana Ulica II. istarske brigade te dovršena gradnja 

modernog autobusnog kolodvora, èime je zaokružen njegov vanjski 

izgled. 

No, uz sve te velike investicije Grad Buzet provodi cijeli niz, 

možda manje atraktivnih, ali vrlo važnih i korisnih programa. 

Znaèajna sredstva ulažu se u razvoj gospodarstva, obnovu Starog 

grada, svako dijete može biti primljeno u Djeèji vrtiæ, sufinanciramo 

program produženog boravka uèenika Osnovne škole, ulažemo u 

znanje i sustav stipendiranja koji potièe uèenike i studente na 

kvalitetnije obrazovanje. Uz to, Grad potpomaže mnoštvo kulturnih 

Buzetski list 2 

i danas 

projekata i manifestacija, te sve sportske klubove Buzeštine, a 

skrbimo i o održavanju, sanaciji i izgradnji sportskih objekata. 

Ne zaboravljamo na skrb o našim najstarijim sugraðanima. 

Grad u suradnji s Ministarstvom potpomaže program „Dnevni 

boravak i pomoæi u kuæi“, a znatno smo poveæali sredstva onima 

kojima je pomoæ najpotrebnija. I svemu navedenom možemo dodati 

još niz drugih inicijativa i programa koje æemo nastaviti i u 

buduænosti… 

Mnogi izazovi još stoje pred nama. Zajedno moramo pokrenuti 

još cijeli niz projekata. Trebamo nastaviti stabilan i smislen razvoj, 

poticati demografsku obnovu i osigurati realne preduvjete da se 

prirodni resursi što kvalitetnije koriste za ukupni razvoj sjevera 

istarskog poluotoka. 

Na kraju, ovo su dani okupljanja i proslava, tako da vam, prije 

svega, želim ugodno druženje i puno veselja u božiænom i 

novogodišnjem ozraèju. A u 2009. godini koja je pred nama svim 

graðanima Buzeta želim mnogo sreæe, zdravlja i uspjeha! 

Vjerujem da æemo svi zajedno imati puno razloga za 

zadovoljstvo, radost i veselje, jer kako jedna misao kaže: 

Život ne èini samo brzina kojom ga živimo, veæ ga 

èine njegova kvaliteta i sigurnost. 

mr. sc. Valter Flego 

gradonaèelnik Grada Buzeta


Broj 4. Godina II. 


2 RIJEÈ GRADONAÈELNIKA 

4 SVEÈANA SJEDNICA 

5 LAUREATI 

6 PROJEKTI: Obnovljena sportska dvorana, 

dovršena gradnja škole ............................................ 

7 PROJEKTI: Sv. Martin dobiva kanalizaciju 

8 MJESNI ODBOR: Štrped 

9 SUBVENCIJE: Socijalna skrb 

10 BAŠTINA: Martinja u Sv. Martinu .................................. 

11 POD LADONJOM: Vladimir Perniæ 

14 OBLJETNICE: 75 godina Istarskog vodovoda 

16 BAŠTINA: Željeznicom po Buzeštini .............................. 

18 FOTO VIJESTI 

20 ISTRA KAKVA JE NEKAD BILA: Gunjci iz Šæulci 

22 MANIFESTACIJE 24 Živa rijeè povijesti: Raèice 

26 KULTURA: Zakantajmo Renatu Perniæu 

27 KULTURA: Klapa Pinguentum 

28 TURISTIÈKE STRANICE: Robert Krajcer najbolji 

iznajmljivaè ............................ 

30 KULTURA: Buzetski listovi 

32 KULTURA: Mjesec hrvatske knjige 

33 ZSUGB: Poticaj razvoju sporta 

34 SPORTSKE VIJESTI 

36 SPORT: Trio Buzet državni prvak 

37 SPORT: Državni prvaci u automobilizmu i motociklizmu .............. 

38 OBRAZOVANJE: Grdelini osvojili Uèku ........................... 

39 OBRAZOVANJE: „Požar“ u Srednjoj školi 

40 OBRAZOVANJE: Prvašiæi i jaslice 

43 LIJEÈNIK SAVJETUJE: Šeæerna bolest 

44 POLJOPRIVREDA: Sjetveni kalendar 

46 HORTIKULTURA: Akcija »Margerita« ............................. 

47 VETERINARSKI SAVJET: Trihineloza 

48 STARE OBITELJI BUZEŠTINE: Matko Trinajstiæ 

49 BUZETSKE ÆAKULE: Kapelica za odmetnutog sina 

50 ISTARSKA KUHINJA: Peka ........................................................ 

51 ÆIÆSKI LIST: Obnova crkve u Jelovicama 

52 VJENÈANI 

53 ROÐENI 

54 INFO 

75 godina 

„Istarskog vodovoda“ 

"Vila Elena" 

naj iznajmljivaè na Buzeštini 

IMPRESSUM: 

Buzetski list, 

revijalno-informativni magazin, 

godina II., 

Broj 4, 


Izlazi 3 puta godišnje 

IZDAVAÈ: 

Grad Buzet, 

II. Istarske brigade 11, Buzet 

ZA IZDAVAÈA: Valter Flego 

GLAVNI UREDNIK: 

Ana Pisak 

POMOÆNIK UREDNIKA: 

Siniša Žuliæ 


Vladimir Perniæ 

SURADNICI: 

Nenad Šæulac, Michela Blagoniæ, 

Ana Perniæ, Nada Prodan Mrakoviæ, 

Mila Nežiæ, Mirjana Krbavèiæ, 

Mario Sirotiæ, Marija Èrnac, 

Martina Agapito, Nikolina Gržiniæ, 

Elvis Èerneka, Kristina Greblo, 

Saša Arsiæ, Božo Jakovljeviæ, 

Josip Šipuš, Mia Žudiæ, Dejan Hren, 

Darko Matkoviæ, Foto Festival 

GRAFIÈKA UREDNICA: 

Sanja Vivoda Benac 

TISAK: 

Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb 

NAKLADA: 2.700 primjeraka 

KONTAKT: 

Grad Buzet 

(Za Buzetski list) 

II. istarske brigade 11, 52420 Buzet 

e-mail: buzetski-list@net.hr 

ISSN 1846-7776 

NASLOVNICA: 

Trg Fontana u blagdansko vrijeme 

(Snimio: Dejan Hren) 

3 

Buzetski list

SVEÈANA SJEDNICA GRADSKOG VIJEÆA BUZETA 

Boži Jakovljeviæu Zlatna plaketa 

Srebrna plaketa je pripala Davoru Komaru, nagrada grada Enduro motoklubu "Buzet", a pohvalnice 

Ana-Mariji Pavletiæ, Nini Èeh, Višnji Prodan i Nicol Šorgo. 

Piše: Ana PISAK 

Stoljetno puèko slavlje 

Buzeæana – Subotina – u 

povodu blagdana sv. Marije 

Male ove je godine zapoèelo 

12. rujna, tradicionalno 

sveèanom sjednicom 

Gradskog vijeæa, održanoj u 

drevnoj palaèi Bigatto. Tom je 

prigodom gradonaèelnik 

Valter Flego istaknuo kako je 

razvoj Buzeta vidljiv na svakom 

koraku. – To je grad koji raste i 

živi. Razvoj, meðutim, nije 

pokriæe za devastaciju 

prostora i kulturnog nasljeða, 

za rasprodaju i upropaštavanje 

onoga što je kroz mnoge 

naraštaje velikim žrtvama 

saèuvano i izgraðivano, a tako 

æe biti i sutra jer nastojimo 

mijenjati Buzet sa željom da 

njegov identitet i tradicija 

ostanu isti, rekao je 

gradonaèelnik Flego. 

Sveèanosti je nazoèila i 

potpredsjednica Vlade Ðurða 

Adlešiæ. Obilježavajuæi Dan 

grada uruèena su i priznanja za 

naroèite zasluge i izuzetne 

rezultate te doprinos u razvoju 

Grada Buzeta. Najprestižniju 

nagradu - Zlatnu plaketu Grada 

– Gradsko vijeæe dodijelilo je 

Boži Jakovljeviæu. 

60 godina Jakovljeviæeva rada 

Božo Jakovljeviæ veæ je 

punih šezdeset godina 

neumorni kulturni i društveni 

djelatnik koji je trajno zadužio 

buzetsku povijest, prosvjetu i 

kulturu. U Buzet dolazi sa 

navršene 22 godine, toènije 

18. kolovoza 1948. godine, 

nakon završene uèiteljske 

škole u Križevcima i Više 

pedagoške škole u Splitu. Od 

1948. godine do 1950. godine 

obnaša funkciju ravnatelja 

sedmogodišnje škole (osnovne 

škole u Buzetu). Dvije godine 

kasnije biva izabran za 

odbornika Kotarskog 

narodnog odbora Buzet, da bi 

potom postao èlan Izvršnog 

odbora, povjerenik, a zatim i 

predsjednik Savjeta za 

prosvjetu i kulturu buzetskog 

kotara. Od školske godine 

1954./55. do kraja školske 

godine 1969./70. ponovno je 

na funkciji ravnatelja škole. U 

to je vrijeme sagraðena i 

otvorena nova zgrada osnovne 

škole. Godine 1970. 

diplomirao je na Filozofskom 

fakultetu u Zagrebu 

pedagogiju i filozofiju, a šest 

BOŽO JAKOVLJEVIÆ 

godina kasnije završava i 

magisterij. 

U sedmom desetljeæu prošlog 

stoljeæa pa sve do 1988. 

godine kada biva umirovljen, 

Jakovljeviæ je bio savjetnik u 

Zavodu za prosvjetno 

pedagošku službu u Rijeci. Bio 

je i predsjednik Katedre 

Èakavskog sabora Buzet, od 

njenog samog osnutka pa sve 

do ove godine. Sve te godine 

organizirao je znanstvene 

skupove pod nazivom 

«Buzetski dani». Pokretaè je i 

od 1976. godine glavni urednik 

Buzetskog zbornika, 

godišnjaka koji donosi priloge 

o Buzeštini. Otkako je 1986. 

godine postao tajnik 

Samoupravne interesne 

zajednice za kulturu poèela je i 

organizirana zaštita 

spomenika kulture na 

Buzeštini. Trag Jakovljeviæevog 

neumornog rada duboko je 

zabilježen i u Odboru za 

revitalizaciju povijesnih jezgri i 

zaštitu spomenika kulture 

Grada Buzeta gdje i dan danas 

vrši funkciju predsjednika. 

Neizbrisiv trag dugogodišnjeg 

djelovanja Jakovljeviæa na 

sjeveru Istre vidljiv je i u 

nekoliko knjiga u kojima je on 

autor i suautor, te u 

mnogobrojnim èlanacima u 

èasopisima i zbornicima. Rijeè 

je o istraživaèkom radu o 

prošlosti Buzeta, novijoj 

istarskoj kulturi i povijesti, 

osobito u školstvu u Istri XX. 

stoljeæa. 

Davor Komar srebrni laureat 

Davor Komar roðen je 12. 

listopada 1970. godine u Puli. 

Veæ je kao dijete obolio od 

mišiæne distrofije, a od 21. 

godine života vezan je za 

invalidska kolica. G o d i n e 

1988. u Ljubljani završava 

srednju upravnu školu. Davor 

je oženjen i otac dvoje djece. U 

invalidskoj je mirovini. Od 

1985. godine aktivni je èlan 

Društva distrofièara Istre, od 

1997. godine je dopredsjednik, 

a od 2004. godine predsjednik 

Društva. Dopredsjednik je 

Saveza udruga osoba s 

invaliditetom Istarske županije 

te èlan Upravnog odbora i 

delegat u istom savezu. 

Takoðer, dopredsjednik je 

Republièkog saveza 

distrofièara Hrvatske, èlan 

predsjedništva i delegat u 

istom savezu. Davorov rad se 

sastoji i od organizacije 

mnogobrojnih projekata za 

osobe s invaliditetom, 

organiziranju i iniciranju 

mnogobrojnih donacija za 

razne ustanove, udruge i 

pojedince kako u Hrvatskoj 

tako i u Europi. Predstavnik je i 

voditelj Saveza udruga 

Istarske županije za ureðenje 

plaža za osobe s invaliditetom 

na podruèju naše županije. 

Koordinator je provedbi 

projekta SOIH-a. Polazi i 

organizira niz seminara, teèaja 

na državnom nivou. Poèasni je 

èlan KUD „Danica Hrvatska“ iz 

Pule. 

Nagraðen EMK Buzet 

Enduro motoklub Buzet u 

pet godina postojanja 

organizirao je tri meðunarodne 

enduro utrke. Zavrijedio je niz 

odlièja i priznanja na nivou 

cijele države. Klub danas broji 

stotinjak èlanova te 

dvadesetak aktivnih vozaèa 

motora koji sudjeluju na gotovo 

svim utrkama diljem cijele 

Hrvatske, ali i izvan nje. 

Buzetski list 4

LAUREATI 

Bogat kulturni program 

U sklopu sveèane 

sjednice promoviran je novi 

nosaè zvuka «Subotina po 

starinski». Kulturni dio 

programa upotpunili su 

mješoviti pjevaèki zor 

buzetskog glazbenog 

društva «Sokol», mlada 

buzetska sopranistica Lora 

Pavletiæ uz klavirsku pratnju 

profesorice Vesne Ivanoviæ 

Ocvirk, te gunjci. Eduard 

Strenja predstavio se 

izložbom umjetnièkih 

fotografija «Subotina po 

starinski». 

SVEÈANOJ SJEDNICI SU PRISUSTVOVALI I MNOGI UVAŽENI GOSTI 

Pohvaljene… 

Pohvalnice Grada Buzeta 

dodijeljene su uèenicama 

Srednje škole – Ana-Mariji 

Pavletiæ, Nini Èeh i Višnji 

Prodan te uèenici 8. razreda 

Osnovne škole »Vazmoslav 

Gržalja« Nicol Šorgo. 

Marija Bistrica novi 

prijatelj Buzeta 

Gradonaèelnik Buzeta 

Valter Flego i naèelnik Opæine 

Marija Bistrica Stjepan Muhek 

na sveèanoj su sjednici 

potpisali Povelju o 

prijateljstvu. Buzet je tako, 

pored zbratimljenih gradova 

Kopra, Èabra, Quattro Castella 

i prijateljskog grada Siska, 

dobio još jednog novog 

prijatelja. 

VALTER FLEGO I STJEPAN MUHEK 

5 


PROJEKTI 

Poslije tri desetljeæa 

Ureðena sportska 

dvorana 

Obnovljen je sportski pod površine 1133 kvadratna metra, ugraðena su nova sigurnosna vrata i 

prozori, sanirana konstrukcija gledališta. 

Piše: Nenad ŠÆULAC 

RUKOMETAŠI SU PRVI ZAIGRALI NA NOVOM PARKETU 

Buzetska sportska dvorana, 

izgraðena krajem sedamdesetih 

godina prošlog stoljeæa, jedno je 

od žarišnih mjesta okupljanja 

žitelja, sportaša i rekreativaca 

Buzeštine. U njoj se održavaju 

sportska natjecanja, 

rekreacijski programi, nastava 

tjelesnog odgoja Osnovne i 

Srednje škole, a povremeno 

odvijaju i razna druga javna 

dogaðanja. 

Premalo mjesta 

Zbog važnosti sporta i 

rekreacije za najširu populaciju, 

Grad Buzet ulaže velika sredstva 

u sanaciju i gradnju svih 

sportskih objekata i 

infrastrukture na podruèju 

Grada, kako za potrebe školske 

djece tako i za potrebe sportskih 

klubova i rekreativaca. S 

razvojem i rastom Buzeta 

sportska dvorana postala je 

premala za potrebe Buzeæana. 

Gradnja nove, veæe sportske 

dvorane, kojom bi se podijelilo 

optereæenje, iziskuje mnogo 

novca, pripreme i vremena, 

stoga je u ovom trenutku 

najvažnije da sportska dvorana 

ispunjava barem nužne uvjete 

za odvijanje sportskih 

natjecanja, ali i nastave. 

Od krova do poda 

Proteklih trideset godina 

intenzivnog korištenja nije 

moglo proæi bez posljedica pa se 

posljednjih godina nametnula 

nužnost obnove cijele dvorane, 

poèevši od sportskog poda pa 

do tribina i sportske opreme. 

Stoga je Grad Buzet donio 

odluku da se u njoj obave 

najhitniji zahvati. Obnova je 

poèela 2005. godine ureðenjem 

krovišta, te ugradnjom sustava 

grijanja i ventilacije dvorane. 

Nakon toga nastavljena je 

preureðenjem svlaèionica i 

sanitarnog prostora, te 

zamjenom zidnih staklenih 

površina. Sredstva potrebna za 

izvedbu svih tih radova 

zajednièki su namakli Grad 

Buzet i Istarska županija. 

Uloženo 1,3 milijuna 

Sljedeæi veliki zahvat 

uslijedio je sredinom ove, 2008. 

godine. U ljetnim je mjesecima 

potpuno rekonstruiran sportski 

pod površine 1133 kvadratna 

metra, od podne izolacije i 

cementne podloge preko novog 

parketa pa do opreme i završne 

zaštitne presvlake na parketu. 

Uz to, ugraðena su nova 

sigurnosna vrata i prozori, 

osvježeni unutarnji zidovi, 

zamjenjene zaštitne mreže i 

sanirana konstrukcija 

gledališta. Time je poveæana 

sigurnost gledatelja na 

sportskim utakmicama, a ne 

treba ni spominjati koliko je 

sportaše obradovala kvalitetnija 

i sigurnija podloga. Za sve te 

radove Grad Buzet osigurao je 

1,35 milijuna kuna. 

Ureðenje male dvorane 

Iako je svim ovim zahvatima 

znaèajno poboljšano stanje 

sportske dvorane, oèekuje se još 

nekoliko investicija u godinama 

koje dolaze. Tako se u 2009. 

godini planira urediti 

svlaèionice, pod i zidove u „maloj 

dvorani“, te izgraditi spremište 

za sportsku opremu. Za te 

namjene, u gradskom æe se 

proraèunu osigurati 200.000 

kuna. Uz sve nabrojano, Grad 

podmiruje i veliki dio troškova 

održavanja dvorane, primjerice 

grijanja te nabave i ugradnje 

nove sportske opreme. Dakle, 

unatoè tome što nije vlasnik i ne 

raspolaže sportskom dvoranom, 

Grad nastoji i nastojat æe djeci, 

uèenicima, rekreativcima i 

sportašima omoguæiti što 

kvalitetnije uvjete za bavljenje 

sportom. 

Rekonstruirana i nadograðena 

OŠ «Vazmoslav Gržalja» 

Škola za 21. stoljeæe 

NOVO RUHO BUZETSKE ŠKOLE 


PROJEKTI 

Izgradnja sustava javne odvodnje u Sv. Martinu 

Za dvije godine bez septièkih jama 

Najveæi dio Svetog Martina veæ je dobio prikljuèke, u tijeku su radovi u istoènom dijelu, a iza toga 

kanalizaciju æe dobiti Majcani 

Piše: Nenad ŠÆULAC 

Sustav odvodnje otpadnih 

voda jedan je od najvažnijih 

pretpostavki zaštite podzemnih 

voda od oneèišæavanja, ali i 

života i zdravlja ljudi, 

životinjskog i biljnog svijeta, te 

okoliša. Ujedno i jedna od 

elementarnih znaèajki 

komunalnog standarda 

današnjice. Grad Buzet nastoji 

ostvariti taj standard na 

podruèju cijelog Grada, ali taj je 

ogroman projekt, zbog 

specifiène konfiguracije 

prostora i visokih troškova 

gradnje, dugoroèan i podijeljen 

u mnogo dionica. 

Jedna od tih dionica je prošle 

godine zapoèeta fazna izgradnja 

kanalizacijskih kolektora na 

podruèju Svetog Martina i 

obližnjih naselja, kojom æe se to 

podruèje, s petstotinjak 

stanovnika, obuhvatiti 

sustavom javne odvodnje. 

Oèekuje se da æe taj sustav biti u 

potpunosti izgraðen do 2010. 

godine. 

Prikljuèak 3.000 kuna 

Prvom dionicom gradnje, 

tijekom 2007. godine, najveæi 

dio naselja Sveti Martin dobio je 

prikljuèak na gradsku 

kanalizaciju. U tom razdoblju, 

izgraðeno je oko 2,1 kilometar 

cjevovoda. Rijeè je o podruèju 

oko potoka Žejna, od potoka 

Vraæek do Mandaši, uz više 

odvojaka kroz novi dio naselja, 

ukupne investicijske vrijednosti 

oko 1,5 milijuna kuna. Izvoðaè 

radova bila je rijeèka tvrtka 

„Dira-gradnja“. Graðanima se 

omoguæuje prikljuèenje na 

odvodnu mrežu uz obvezu 

plaæanja pripadajuæe naknade. 

Grad Buzet jedan je od rijetkih 

gradova u širem okruženju u 

kojem se gradnja kanalizacijske 

mreže ne financira u veæoj mjeri 

iz cijene prikljuèka nego, 

najveæim dijelom, iz gradskog 

proraèuna, kako bi graðanima 

prikljuèak bio jeftiniji i što manje 

opteretio kuæni proraèun. Iz tog 

je razloga odluèeno da æe 

naknada za prikljuèenje iznositi 

3000 kuna za stambene 

jedinice, te 6000 kuna za 

poslovne objekte. Uz to, 

graðanima je omoguæeno 

obroèno plaæanje naknade, što 

je dodatna olakšica. Na kraju, 

važno je naglasiti da se sredstva 

prikupljena od naknade za 

prikljuèenje na sustav javne 

odvodnje namjenski ulažu u 

daljnju izgradnju kanalizacijskih 

kolektora. 

Na redu Majcani 

Ove su godine radovi 

nastavljeni. U listopadu je 

gradska komunalna tvrtka 

„Park“ poèela drugu fazu 

gradnje kanalizacijskog 

kolektora Sv. Martin kod Buzeta. 

Oko 700 metara dugom 

dionicom obuhvatit æe se istoèni 

dio naselja Sv. Martin do 

Brombeji, uz odvojak prema 

Majcanima. Izvoðaè radova je 

buzetska tvrtka „Nera“, a 

vrijednost investicije je gotovo 

milijun kuna. Radovi bi trebali 

trajati oko èetiri mjeseca. 

Odmah nakon dovršetka tih 

radova poèet æe administrativna 

i tehnièka priprema treæe faze u 

kojoj æe se graditi kanalizacija 

na dionici naselja Majcani, 

desno od ceste za željeznièku 

stanicu do ispod naselja 

Krbavèiæi. Na tom je podruèju u 

tijeku priprema imovinskopravne 

dokumentacije za 

izdavanje rješenja o potvrdi 

glavnog projekta. U planu je i 

daljnje širenje mreže - izgradnja 

èetvrte faze kanalizacijskog 

kolektora koja æe obuhvatiti 

podruèje lijevo od ceste za 

željeznièku stanicu, u dužini oko 

400 metara. Na taj æe se naèin 

za dvije godine u potpunosti 

završiti gradnja sustava javne 

odvodnje na podruèju Svetog 

Martina. 

Konaèni cilj ovog velikog 

segmentiranog projekta je 

potpuna izgradnja sustava 

odvodnje i proèišæavanja 

otpadnih voda na cijelom 

podruèju Grada Buzeta. 

SUSTAV BI UPOTPUNOSTI TREBAO BITI IZGRAÐEN DO 2010. GODINE 

7 


PREDSTAVLJAMO MJESNE ODBORE 

Štrped 

Zone ubrzale razvoj 

U Štrpedu se dosta gradi jer industrijske zone zahtijevaju razvijenu 

komunalnu mrežu, no i marljivi mještani sami ureðuju okoliš 

Ana PISAK 

Na podruèju mjesnog 

odbora Štrped živi 

petstotinjak ljudi. Odbor je 

specifièan jer ima 

industrijsku zonu Mažinjica 

gdje je zaposleno oko 250 

ljudi. Što je na podruèju 

odbora uèinjeno u proteklih 

dvanaest mjeseci, kao i o 

programu za 2009. godinu 

razgovarali smo s 

predsjednikom MO Štrped 

Nenadom Ratošom. 

Završetak odvodnje 

- U 2008. godini 

napravljena je kanalizacijska 

mreža kako za industrijsku 

zonu «Mažinjica» tako i za 

istoimeno naselje. U tijeku je 

rješavanje nekih tehnièkih 

detalja koje obavlja gradsko 

komunalno poduzeæe «Park», 

pa je za oèekivati da æe se 

iduæe godine korisnici moæi i 

prikljuèiti na mrežu. Prema 

proraèunu za slijedeæu 

godinu predviðeno je i 

rješavanje imovinsko-pravnih 

odnosa kako bi se dovršila 

cestovna infrastruktura na 

podruèju industrijske zone. 

Tako æe se kod skretanja za 

„Karton-pak“ i „Dekora dom“ 

graditi novo raskršæe dok je 

za drugu fazu, u daljnjoj 

buduænosti, planirana i nova 

prometnica, istièe Ratoša. 

Prostor za fešte i sport 

Gradnja društvenog 

doma u Sv. Duhu, zapoèeta 

prije tri godine, postupno se 

privodi kraju. U tijeku je 

postavljanje keramike u 

maloj sali dok je velika sala, 

površine 90 èetvornih 

metara, veæ ureðena. U domu 

se još nalazi kancelarija, 

kuhinja i spremište. – 

Troškovnik za završne radove 

je u fazi izrade. Poèetkom 

veljaèe poèet æemo s 

gradnjom septièke jame i 

prikljuèka na sanitarni èvor. 

Takoðer, izgradit æe se sustav 

za oborinsku odvodnju, 

NOVI DOM U ŠTRPEDU 

polukružna terasa sa 

stepenicama ispred doma, 

stepenice do parkirališta te 

urediti prilaz ulaza u 

prostorije doma. U skoroj 

buduænosti betonirat æe se 

parkiralište iznad objekta. 

Funkcija parkirališta bi bila 

višestruka. Koristilo bi se kao 

sportsko igralište te kao podij 

prigodom održavanja 

tradicionalne puèke fešte 

Jakoje, koja se dosad odvijala 

na prostoru iza crkve. U 

završnoj fazi slijedi ureðenje 

okoliša, saznajemo od 

predsjednika odbora. 

Èrnica dobiva pumpu 

Na red je stigao i dom u 

Mlinima. Zub vremena uèinio 

je svoje pa krov doma iziskuje 

hitnu sanaciju. Okvirni 

troškovnik je izraðen. 

Poèetak radova oèekuje se 

veæ poèetkom 2009. godine. 

Potrebno je riješiti i imovinsko 

pravne odnose za parcele na 

kojima se zgrada nalazi, jer je 

dio objekta slabo uknjižen. U 

veljaèi æe se nabaviti i ugraditi 

pumpa za vodu, neophodna 

za selo Èrnica èiji stanovnici 

nemaju prikljuèak na gradsku 

vodoopskrbu mrežu, a Grad 

æe snositi troškove potrošnje 

elektriène energije potrebne 

za rad pumpe. 

Proširuju se ceste 

Od veæih projekata 

proširit æe se i nasipati cesta 

Sv. Lovreè – Èrnica kako bi 

protok prometa za vrijeme 

sprovoda i crkvenih blagdana 

bio lakši. Nakon što se riješe 

NENAD RATOŠA 

imovinsko-pravna pitanja, što 

je u tijeku, pristupit æe se 

proširenju parkirališta za 

potrebe groblja Sv. Lovreè, a 

kasnije i za groblje Salež. 

Predviða se i asfaltiranje oko 

500 metara ceste do crkve 

Sv. Duh – dom Sv. Duh – 

Štrped, te proširenje, 

odnosno izgradnja treæe 

trake, za skretanje iz državne 

ceste u industrijsku zonu 

Mala Huba. Ove su godine 

mještani sela Zonti i Opatija 

samoinicijativno uredili izvor 

koji je zatrpao odron, a mjesni 

odbor im je osigurao 

materijal. U Kajinima se 

ureðuje zapuštena lokva. Oko 

lokve æe se urediti šetnica i 

postavit rasvjeta, a urediti æe 

se i izvor koji je puni. 

Na meti divljih svinja 

Problem s kojima se veæ 

dugi niz godina susreæu 

mještani Štrpeda su divlje 

svinje. – Upravo smo u 

pregovorima s buzetskim 

Lovaèkim društvom „Mirna“. 

Dogovaramo sastanak na koji 

æe biti pozvani predstavnici 

gradske vlasti, lovaca te 

mještani, kako bi riješili taj 

problem koji s pravom izaziva 

ljutnju mještana. Ove su 

godine štete od divljaèi 

ogromne. U Kodoljama je 

problem tim veæi što se radi o 

pograniènom podruèju pa se 

moraju poštivati posebna 

pravila. Za divljaè taj je 

prostor raj na zemlji, 

zakljuèuje Ratoša. 


Grad Buzet je kao i svi veæi i bogatiji 

gradovi uspio izgraditi kvalitetan program 

socijalne skrbi. Osnova za provoðenje 

programa je Odluka o socijalnoj skrbi 

Grada Buzeta kojom se utvrðuju prava iz 

socijalne skrbi koje Grad osigurava. Prava 

koja graðani Buzeta mogu ostvariti ovom 

odlukom su: 

* pravo na jednokratnu pomoæ za 

novoroðenu djecu 

* pravo na pomoæ za 

podmirenje troškova 

boravka djece u jaslicama 

i vrtiæu 

* pravo uèenika 

osnovne škole na 

besplatni obrok 



produženog boravka u 

osnovnoj školi 



stanovanja 



komunalnih usluga kao 

dijela troškova stanovanja 

i to: pomoæ za troškove 

utrošene vode, za troškove 

odvoza smeæe i 

komunalne naknade te za troškove 

elektriène energije 

* pravo na jednokratnu novèanu 

pomoæ 

* pravo na pomoæ za podmirenje 

troškova obroka u Domu za starije i 

nemoæne 

* pravo na stalnu mjeseènu novèanu 

pomoæ 

* pravo na pomoæ za podmirenje 

pogrebnih usluga. 

Tko ima pravo na dodatak 

Navedena se prava mogu ostvariti 

temeljem dva uvjeta i to, ukoliko je 

korisnik ostvario neka od prava temeljem 

rješenja Centra za socijalnu skrb kao što 

su pravo na pomoæ za uzdržavanje, pravo 

SUBVENCIJE 

Odluke Grada Buzeta o socijalnoj skrbi 

Veliki raspon gradske pomoæi 

Opsežan program pomoæi socijalno ugroženima, starijima i nemoænima te napose djeci, stavlja 

Buzet na vrh liste socijalno osjetljivih gradova u Hrvatskoj 

Pripremila: Michela BLAGONIÆ 

na doplatak i njegu u kuæi, te uvjet 

prihoda. Uvjeti prihoda prema važeæoj 

odluci su za samce do 1500 kuna, za 

dvoèlanu obitelj 1950 kuna, za troèlanu 

obitelj 2400 kuna, za èetveroèlanu obitelj 

3200 kuna. Cenzus prihoda se za obitelji 

sa pet ili više èlanova raèuna tako da se po 

svakom èlanu uveæava za 200 kuna. 

Posebnu pozornost obratilo se i na 

KORISNICI DOMA ZA STARIJE I NEMOÆNE OSOBE NA GORIÈICI 

samohrane roditelje i umirovljenike tako 

da se za obitelji sa samohranim roditeljem 

cenzus prihoda po svakom èlanu 

domaæinstva uveæava za dodatnih 300 

kuna, a za umirovljenike i nemoæne osobe 

starije od 65 za 100 kuna po èlanu 

domaæinstva. Prava koja se odnose 

na pomoæi za djecu, od roðenja do 

korištenja produženog boravka u školi, 

nisu samo odreðena uvjetom prihoda. 

Tako pravo na jednokratnu novèanu 

pomoæ za novoroðeno dijete ostvaruju svi 

roditelji s prebivalištem na podruèju 

Grada Buzeta a prava na podmirenje 

troškova vrtiæa, pravo na besplatni obrok u 

osnovnoj školi i pravo na podmirenje 

troškova produženog boravka imaju i 

obitelji sa troje i više djece od kojih 

najmanje dvoje pohaða vrtiæ, osnovnu 

školu i/ili boravi u produženom 

boravku. 

Pomažu i u kuæi 

Zahtjev za ostvarivanje prava iz 

Odluke o socijalnoj skrbi predaje se u 

gradskom Odjelu za upravu i samoupravu 

uz odgovarajuæe isprave, odnosno dokaze 

za ostvarivanje prava. O zahtjevima 

raspravlja i donosi rješenje Vijeæe za 

socijalnu politiku Grada Buzeta 

sastavljeno od 

predstavnika Grada, 

Centra za socijalnu skrb, te 

èlanova udruga i 

organizacija koje se bave 

socijalnom skrbi. 

Pored programa 

socijalne skrbi koji se 

provodi na temelju Odluke, 

Grad Buzet je razvio i 

mrežu institucionalne i 

izvaninstitucionalne skrbi 

za starije i nemoæne 

osobe. Programom 

Pomoæi u kuæi i dnevni 

boravak obuhvaæeno je 

125 korisnika sa podruèja 

Buzeta i Opæine Lanišæe 

koje svakodnevno obilaze 

djelatnici programa i 

pružaju neophodnu 

pomoæ od dostave namirnica i pomoæi pri 

obavljanju kuæanskih poslova do prijevoza 

korisnika lijeèniku. Sve usluge 

obuhvaæene Programom su za korisnike 

besplatne. Izgradnjom Doma za starije i 

nemoæne, uveden je program 

institucionalne brige za starije i nemoæne. 

Kapaciteta 50 osoba, Dom pruža usluge 

boravka i brige za starije i nemoæne. Za 

sve korisnike sa podruèja Buzeta Grad 

subvencionira troškove boravka. 

Ovakvim programima, osiguravanjem 

socijalnih prava, institucionalnom i 

vaninstitucionalnom skrbi, Grad Buzet 

postavio je kvalitetne temelje za 

unapreðenje kvalitete života socijalno 

ugroženih stanovnika te brige za starije i 

nemoæne, a takva je politika odraz jednog 

humanog i naprednog društva. 

9 


BAŠTINA 

Martinja u Sv. Martinu 

Mošte, ja te krstin u vino 

Izborna komisija najboljim bijelim vinom proglasila je „božju kapljicu“ 

Damira Kajina, dok je najbolje crno vino pripremio Dario Drašèiæ. 

Siniša ŽULIÆ 

KRŠTENJE VINA U KONOBI RADOVANA DRAŠÈIÆA 

Svoju najveæu i 

najznaèajniju feštu, 

Martinju, mještani Svetog 

Martina i njihovi brojni gosti 

veæ tradicionalno 

obilježavaju veselim 

obredom krštenja vina. 

Nakon okupljanja u Domu 

kulture, povorka mještana 

na èelu s vinskim biskupom 

Mirijanom Ritošom obilazi 

seoske konobe „sa svetom“ 

zadaæom da pokrsti mošt u 

vino. 

Kad povorka stigne pred 

konobu, a domaæin da svoj 

pristanak da se njegovo vino 

može krstiti, vinski biskup 

izreèe svoju „molitvu“: 

„Mošte, ja te krstin u vino, u 

ime onega ki te je storiv, u 

ime presvetega Svetega 

Martina i duha od katerega 

mošt kuha. Da nan buš vajk 

dela dobro, a ne slabo i da ne 

greš na bersa“ rijeèi su 

kojima je vinski biskup dijelio 

„sakrament“ krštenja mošta 

u vino. Nakon što je 

sakrament dodijeljen svi su 

pozvani da kušaju vino, a 

domaæinu za uspomenu 

ostane mala bukaleta i 

„svetiæ“. 

Težak i odgovoran posao 

U starom obièaju 

obilaženja svetomartinskih 

konoba i ove je godine 

sudjelovalo pedesetak 

mještana, a vesela je 

povorka predvoðena 

glazbom posjetila 

petnaestak seoskih konoba, 

od zaseoka Stupari i konobe 

Poèekajevih do konobe 

Brombejevih na vrhu Svetog 

Martina u kojoj tradicionalno 

završava ovaj blagdanski 

vinski pohod. Pohodari u 

svom, kako vinski biskup u 

svojoj propovijedi kaže, 

„teškom i odgovornom 

poslu“ pokrštavanja mošta u 

vino, kušaju vino domaæina, 

a prije nego sva krv jurne u 

želudac pa potom i u glavu, 

gosti se pogoste uz tanjur 

pršuta, dobrih istarskih 

fritula i bakalara. 

Nagraðen Radovan 

Krota 

Uz sam obred krštenja 

mošta u vino koji se održava 

na sam dan Sv. Martina 11. 

studenoga, vikend je 

rezerviran za veliku feštu. Uz 

plesnu zabavu, Mjesni odbor 

Sveti Martin priredio je, 

nakon nekoliko godina 

pauze, i ocjenjivaèku smotru 

vina svog sela. Izborna 

komisija najboljim bijelim 

vinom proglasila je „božju 

kapljicu“ Damira Kajina, dok 

je najbolje crno vino 

pripremio Dario Drašèiæ. 

Okupljeni posjetitelji u svojoj 

su degustaciji prvu nagradu 

dodijelili Radovanu Kroti. 

Pored vina iz Svetog Martina, 

na fešti u Svetom Martinu 

prireðena je i prezentacija 

kuhanja rakije po starinski, u 

kojoj su Svetomartinci 

prikazali kako su se nekad po 

konobama u priruènim 

kotlovima 

spravljala 

ova jaka 

alkoholna 

piæa. 

Tko je bio Sveti Martin? 

Sveti Martin rodio se kao sin 

rimskog vojnog èasnika u 

Sabariji, u provinciji Panoniji, u 

današnjem mjestu 

Szombathely u Maðarskoj, 

pretpostavlja se 316. godine. 

Protivno vlastitoj volji, a prema 

izrièitoj oèevoj želji, Martin je 

unovaèen u rimsku vojsku i 

postao je pripadnikom carske 

garde. Imao je tek nešto više od 

15 godina i pred vratima grada 

susreo je prosjaka koji je, sav 

promrzao i u krpama, od njega 

tražio milostinju pružajuæi ruku 

koja se tresla od zime. 

Kako nije imao novca pri 

sebi, odrezao je maèem 

polovicu svog crvenog vojnièkog 

ogrtaèa i dao je siromahu. 

Legenda kaže kako je tu 

Martinovu gestu dobrote 

popratilo naglo zatopljenje 

vremena, kao da se nebo 

smilovalo siromasima koji su se 

smrzavali. Završivši vojnu 

službu Martin se vratio u rodnu 

Panoniju. Poslije nekog 

vremena se zareðuje i 370. 

godine postaje biskupom. 

Preminuo je 8. studenog 397. 

godine dok je bio u posjetu 

jednom selu. Tri dana kasnije na 

njegovom sprovodu ispratilo ga 

je bezbroj seljaka i siromaha te 

oko dvije tisuæe redovnika i 

redovnica. 

Za svog zaštitnika uzeli su 

ga mnogi, pa je tako sveti Martin 

zaštitnik vinara, vinogradara, 

vojnika, konjanika, 

gostionièara, uzgajivaèa konja i 

gusaka, hotelijera, lijeèenih 

alkoholièara, švicarske 

papinske garde i Francuske. 

NA ÈELU POVORKE JE UVIJEK VINSKI BISKUP 

Buzetski list 

10

Vladimir Perniæ 

Stvaralaèki duh 

zarobljen zavièajem 

POD LADONJOM 

Davao sam sa srcem i stvarao s radošæu. Vjerojatno je moglo 

biti i više, ali što je tu je. Ne pada mi trenutno na pamet ništa 

što sam htio napraviti, a nisam uspio, kaže naš sugovornik 

Razgovarao: Siniša ŽULIÆ 

Pjesnik, književnik, kipar, 

politièar, novinar, uèitelj, turistièki i 

kulturni djelatnik... Iako je lista 

poslova i aktivnosti koje su okupirale 

èetiri desetljeæa njegovog 

stvaralaštva poprilièno dugaèka, 

Vladimira Perniæa moglo bi se 

jednostavno opisati kao velikog 

zaljubljenika u Roè, èija æe ljubav 

trajno biti zapisana rijeèima, 

stihovima, skulpturama i brojnim 

inicijativama u kojima je sudjelovao 

za bolju valorizaciju kulturne baštine 

svoga kraja. K a o v e l i k i 

pobornik oèuvanja duhovne i 

materijalne baštine, pokrenuo je i 

organizirao brojne kulturne 

manifestacije i inicirao projekt izrade 

replike Guttenbergove preše u Roèu. 

Dosad je objavio èetiri zbirke 

pjesama („Ubjaèiæ“, „Srhi“, 

„Znamen“ te zajednièku zbirku 

dijalektalne lirike „Cicirici & Senjali“) i 

ostvario brojne samostalne i skupne 

izložbe svojih skulptura. Nismo ni 

približno sve nabrojali, jer je to kod 

svestrane osobe kao što je Vladimir 

Perniæ jednostavno nemoguæe. 

- Teško je reæi što je bio moj glavni 

motiv, ali to je bio nevidljiv i duhovni 

poriv koji nastaje iskustvom i dodirom 

s neèim što èovjek vidi i proèita. 

Presudno je svakako bilo to što sam 

se sedamdesetih godina sa 

školovanja vratio u sredinu koja me 

fascinirala i zauvijek me ovdje 

„zarobila“. Ostao sam vjeran Roèu i 

roèkoj inspiraciji do kraja. Ono 

najvidljivije su bili talozi prošlosti, koji 

su tek na prvi pogled nezamjetni i 

koje èovjek mora spoznati da bi 

mogao reagirati. Poèetkom tih godina 

u Roèu je pokrenuta aktivnost 

„Èakavskog sabora“, institucije koja 

je umnogome definirala i moj kasniji 

rad, aktivnosti i odnos prema ovome 

kraju. U tim talozima prvenstveno 

mislim na tragove glagoljice koji su 

uklesani u žbuku kao grafiti u 

crkvicama, na knjige koje su se ruèno 

ovdje pisale i prepisivale. Konaèno, uz 

Roè je vezana i priprema prve 

južnoslavenske tiskane knjige tek 

tridesetak godina nakon što je 

Guttenberg uopæe izumio tiskarski 

stroj. 

Tu je pripremu 

najavio Juri Žakan u Misalu Kneza 

Mislava koji je 1405. godine kupljen 

za potrebe nugljanskih crkvica za 

protuvrijednost pet volova. Kakva je to 

snaga ljudi ovih krajeva bila da za 

jednu knjigu odvoje takvu materijalnu 

vrijednost! Kada to stavite u nekakve 

okvire vrednovanja, onda vas to mora 

fascinirati. To je sve bilo zaboravljeno 

u jednom trenutku sredinom 

dvadesetog stoljeæa i poèetkom 

aktivnosti „Èakavskog sabora“ ona se 

ponovno poèela otkrivati. 

Roèka katedra Èakavskog sabora 

inicirala je, izmeðu ostaloga, obnovu 

Huma i Roèa, projektu kojemu ste Vi 

tada bili na èelu. Kako je došlo do te 

ideje da se od polurazrušenih mjesta 

naprave biseri kulturne Istre? 

- Do te ideje je došlo tako što je 

„Èakavski sabor“ pokušavao inicirati 

u svim mjestima Istre da ih spašavaju. 

Tu „šaku ljepote“, koja je bila vrlo 

znaèajna za našu glagoljašku 

prošlost, predložili smo tadašnjoj 

Opæini Buzet, na èelu s Željkom 

Marincem, da preda „Èakavskom 

saboru“ na upravljanje, a „Èakavski 

sabor“ æe inicirati sanaciju, 

prvenstveno stambenih i 

gospodarskih zgrada, a potom i 

valorizaciju te kulturne prošlosti na 

bazi glagoljice. To je poèelo 1972. 

godine simboliènom predajom 

kljuèeva, a iduæe godine održan je prvi 

biennale koji je imao glagoljicu kao 

11 Buzetski list

POD LADONJOM 

temu i kulturni segment ovog 

prostora. Kroz te aktivnosti ja 

sam sazrijevao i spoznavao te 

stvari i kroz akcije, koje je 

inicirala Katedra, dobio sam 

odreðene spoznaje koje su 

služile da se mnoge aktivnosti 

realiziraju, od kojih je svakako 

najznaèajnija Aleja glagoljaša. 

Koliko je bilo teško ljude 

motivirati na realizaciju ove 

inicijative? 

- S radošæu i danas moram 

konstatirati da je ovdašnji puk 

prigrlio tu akciju svojim 

radom, da su sudjelovali u 

radnim akcijama, jer je 

trebalo puno fizièkog rada da 

se te aktivnosti realiziraju, 

davali su komade zemlje gdje 

su se ta obilježja Aleje 

glagoljaša postavljala i 

sudjelovali u ureðenju Huma. 

Puno teže je bilo naæi 

sredstva, jer je opæina bila 

siromašna i nije bilo lako 

motivirati buzetske èelnike, 

pa smo novac nalazili drugdje, 

na sve moguæe naèine. 

Sami autori, poput Želimira 

Janeša, besplatno su radili, 

pazinski „Kamen“ je 

besplatno donirao materijal, 

ali trebalo je još novca za 

razlièite aktivnosti, koji smo 

namaknuli uz pomoæ brojnih 

institucija iz Hrvatske, 

Makedonije i Slovenije. Nakon 

toga pokrenute su i ostale 

aktivnosti poput tiskanja 

knjiga, poèetaka Male 

glagoljske akademije... 

Kad smo obnovili Hum, 

krenuli smo s obnovom Roèa 

uz pomoæ graðevinskog 

poduzetnika Dragana 

Stefanoviæa. Usporedo s time, 

zajedno s Josipom Diminiæem 

inicirao sam akciju „Prijatelji 

Roèa“ kroz koju su mnogi 

poznati umjetnici, kroz sedam 

godina, ostavili izvanredne 

produkcije koje i danas 

uljepšavaju Roè. Sve je to 

dizalo taj glas i pojam Roèa te 

je on postao iznimno 

zanimljiva atrakcija. 

Osim glagoljaške baštine, 

Roè ima i vrlo živu glazbenu 

baštinu, koju èine mnogi 

ovdašnji ljudi. 

- Ljudi su ti koji stvaraju taj 

fenomen. Roè ima 170 žitelja, 

a nekih godina kada je KUD 

"Istarski željeznièar" bilo na 

vrhuncu imalo je 200 èlanova 

iz podruèja cijele Roštine. 

Razlièite generacije iz 

pojedinih obitelji bili su 

èlanovi, a imali smo sluèajeve 

da se u rad društva ukljuèivala 

cijela obitelj. Taj kontinuitet se 

prenosi s generacije na 

generaciju i to daje izuzetne 

rezultate. To je jedan od 

snažnih i dinamièkih peèata 

Roèa i lijepo je da se u sredini 

s tako malim potencijalom 

nešto takvo dogaða. 

Autor ste mnogih 

glazbenih, likovnih djela, 

organizator brojnih kulturnih 

manifestacija. Što Vam je 

najviše priraslo k srcu? 

- Svakako da mi je sve 

najdraže. U svakom trenutku 

nešto više okupira èovjeka, a 

ima i raznih motiva. 

Primjerice, kad mi je bilo 

najteže u životu, kad sam 

izgubio posao krajem 

devedesetih godina, našao 

sam komad drva i poèeo po 

njemu tuæi. Ranije nisam znao 

da imam te sklonosti i da me 

to može okupirati, ali kada 

sam donekle napravio 

nekakav željeni oblik, 

ispraznio sam te emocije. 

Tada sam se dosta jako bacio 

na to da pilim, tešem, 

oblikujem i nastalo je mnogo 

skulptura koje su mi drage. 

Pisanjem sam se bavio puno 

ranije, što je rezultiralo sa 

èetiri zbirke pjesama, ali nije 

me samo pjesništvo 

okupiralo, nego su me 

zanimale i mnoge druge 

stvari. Stjecajem okolnosti, od 

sredine sedamdesetih 

sudjelujem u mnogim 

manifestacijama. Kad je 

Slavko Zlatiæ primijetio da bih 

donekle lijepo mogao voditi 

programe, upoznajem te ljude 

i to me onda poneslo u dvije 

akcije gdje sam u pisanom 

obliku reagirao. Ne mogu reæi 

da sam jednostrano 

usmjeren, a to mi je bila 

sudbina pa sam u životu 

promijenio šest-sedam 

poslova. Sve to daje èovjeku 

širok krug interesa i 

moguænost da se i na svim tim 

poslovima bogati i reagira na 

sve to na svoj naèin. 

Kao što smo spomenuli, 

bili ste pokretaè mnogih 

tradicijskih glazbenih 

manifestacija, no „Z armoniku 

v Roè“ je ipak nekako 

najznaèajnija. - T o j e 

jedna od prvih manifestacija 

spašavanja tradicijske glazbe, 

koju je inicirao Renato Perniæ. 

Sudjelovao sam od poèetka u 

tome i vrlo mi je drago zbog 

toga. Ja nisam glazbenik, ali 

kroz te kontakte spoznao sam 

draž istarske puèke glazbe i s 

radošæu mogu konstatirati da 

sve te smotre i manifestacije 

pridonose da se to i danas živo 

održava, èuva i njeguje. 

Postoji li nešto za èim 

žalite, da možda niste 

dovoljno dobro iskoristili u 

svom stvaralaštvu? 

- Èovjek ne može i ne smije 

biti zadovoljan s postignutim. 

Uvijek postoji moguænost da 

se napravi više. No, smatram 

da sam u granicama svojih 

intelektualnih sposobnosti 

pokušao dati ono što me 

okupiralo. Davao sam sa 

srcem i stvarao s radošæu. 

Vjerojatno je moglo biti i više, 

ali što je tu je. Ne pada mi 

trenutno na pamet ništa što 

sam htio napraviti, a nisam 

uspio. 

Sinèiæeve pjesme i Marinèeva biografija 

Koje su Vaše trenutne 

stvaralaèke preokupacije? 

- Osim što klešem za likovnu 

izložbu koja æe biti uprilièena u 

Buzetu, trenutno radim na 

projektu izdavanja zbirke 

pjesama mog velikog uzora 

Miroslava Sinèiæa. U rukopisu 

mu je rukovet novih pjesama za 

koje je želio da ih objavi 

„Buzetski krug“, pa je mene 

pripala èast da budem glavni 

urednik. To je po mojoj ocjeni 

jedan sukus Sinèiæevog rada, 

koji ga prikazuje kao vrhunskog 

hrvatskog pjesnika. 

Drugo što radim je knjiga o 

Željku Marincu, dugogodišnjem 

predsjedniku Opæine Buzet i 

poèasnom graðaninu, èovjeku 

koji je na neki naèin oznaèio 

poslijeratni uspon Buzeta i 

Buzeštine. Doduše, ocjenjujem 

da je prerano pisati knjigu, s 

obzirom da je sve to još svježe i 

tu su više prisutne emocije nego 

objektivno sagledavanje stvari, 

ali vjerujem da æe to biti poèetak 

i da æe netko jednoga dana 

napisati cjelovitije djelo o 

njemu.

75 godina Istarskog vodovoda 

Spas za žednu Istru 

Na istom mjestu s kojeg je prije 75 godina potekla prva pitka voda u sedam kilometara dug vodovod, 

za dijamantnu obljetnicu otvorena je nova vodosprema Sv. Ivan 


OBLJETNICE 

IZVOR SV. IVAN 

Jedan od vrlo znaèajnih 

gospodarskih subjekata 

Buzeta, vodoopskrbno 

poduzeæe „Istarski vodovod“ 

obilježilo je krajem listopada 

75. obljetnicu svoga 

postojanja. Sustav koji je u 

prošlom stoljeæu znaèio spas 

Istre od žeði, danas je 

nezaobilazna karika 

gospodarskog i turistièkog 

razvoja èitave Istre. 

Buzet prvi u Istri 

Jedan od prvih gradova u 

Istri koji je dobio svoj vodovod, 

bio je upravo grad Buzet. 

Opæinsko poglavarstvo Buzeta 

na èelu s glavarom dr. Matkom 

Trinajstiæem je 25. listopada 

1894. godine pokrenulo 

pitanje izgradnje vodovoda 

molbom upuæenom 

Zemaljskom 

odboru Istarskog sabora u 

Poreèu za dolazak na lice 

mjesta jednog mjernika ili 

inženjera koji æe izraditi 

projekt i troškovnik. 

Negdje iza 1895. godine 

potekla je ideja za izgradnju 

jedinstvenog vodoopskrbnog 

sustava u Istri. Uvidjelo se da 

je u istarskim prilikama 

dotadašnji naèin 

pojedinaènog, usko lokalnog 

rješavanja problema samo 

trošio ogromne novce, kojih je 

ionako bilo malo, a da efekt 

nije bio ni približan uloženim 

sredstvima. Istra je i dalje bila 

žedna, ljudi su se i dalje muèili 

èesto dovlaèeæi vodu s vrlo 

velike udaljenosti. No do 

ozbiljnije realizacije i odluke o 

izgradnji vodovoda èekalo se 

do 1924. godine koju 

možemo smatrati godinom 

odluke za gradnju vodovoda. 

Godine 1926. inženjer Gino 

Veronese izložio je 

prijedlog 

rješenja koji je 

kao osnovu 

vodoopskrbe 

odreðivao izvor Sv. Ivan kod 

Buzeta, koji je i bio prihvaæen 

od strane Zemaljskog odbora. 

Mreža se širi 

Kamen temeljac, oblika 

malog obeliska s 

pohranjenom posvetom o 

poèetku izgradnje na 

pergament papiru, kao simbol 

poèetka izgradnje velikog 

Istarskog vodovoda, 

postavljen je u blizini crkvice 

Sv. Ivan kod Buzeta, 28. 

listopada 1930. godine. Ubrzo 

iza sveèanog otvaranja, poèeli 

su radovi na kaptaži izvora, a 

nešto kasnije i na zgradi 

ureðaja za kondicioniranje 

vode, pomoænim zgradama i 

cjevovodu prema crpnoj 

stanici Sv. Stjepan, u dužini od 

sedam kilometara. Sveèanost 

završetka radova i puštanja 

kompleksa u pogon, kada je 

prvi put potekla pitka voda iz 

novoizgraðenog Istarskog 

vodovoda, održana je 28. 

listopada 1933. godine. 

Odmah iza toga 

nastavljeno je širenje 

opskrbne vodovodne mreže s 

ciljem da se u glavnim 

pravcima zaokruži cjelina 

sjeverno od rijeke Mirne. U 

roku od godinu dana produžen 

je opskrbni cjevovod od Buja, 

jednim krakom preko Petrovije 

do Umaga, a drugim preko 

Brtonigle do Novigrada. Za 

potrebe talijanske vojske u 

isto se vrijeme gradio i vojnièki 

cjevovod do Podgrada, Klane i 

Muèiæa. Grad Buzet prikljuèen 

je na sustav Istarskog 

vodovoda 28. listopada 1933. 

godine, ali je potpuna 

rekonstrukcija i proširenje 

mreže dovršeno 11. srpnja 

1935. godine. 

Akumulacija Butoniga 

Naglim razvitkom turizma 

u Istri rastu potrebe za veæim 

kolièinama pitke vode, a time i 

za ubrzanom gradnjom i 

korištenjem akumulacije 

Butoniga s prioritetno 

vodoopskrbnom namjenom. 

Prvo punjenje akumulacije 


NOVA VODOSPREMA U SV. IVANU

POSTROJENJE BUTONIGA 

SJEDIŠTE VODOVODA U BUZETU 

IZGRADNJA VODOVODA 1932. GODINE 

poèelo je u svibnju 1987. 

godine. Do 1998. godine 

akumulacija Butoniga samo 

se dijelom koristila za 

vodoopskrbu. Godine 1995. 

poèinje gradnja postrojenja za 

kondicioniranje vode Butoniga 

kao centralnog objekta 

sustava, da bi se 2002. godine 

postrojenje pustilo u pokusni 

rad. 

Distribucija za 28 mjesta 

Od svog osnutka prije 

sedam i pol desetljeæa pa sve 

do danas „Istarski vodovod“ 

predstavlja okosnicu 

vodoopskrbe na podruèju 

Istre. U tom razdoblju 

vodoopskrbni su sustavi u Istri 

bili u stalnom razvitku, pa je 

tako i „Istarski vodovod“ 

prošao mnoge mijene i faze 

razvitka, razne oblike i vrste 

organiziranja, sukladno 

sustavima i uvjetima u kojima 

je djelovao. Danas Istarski 

vodovod ima 325 zaposlenih 

u svim poslovnim i radnim 

jedinicama te u struènim 

službama u Buzetu. 

Od poèetnih 30,5 kilometara 

vodovodne mreže, u 

vodoopskrbni sustav je danas 

ugraðeno ukupno 2.100 

kilometara cjevovoda raznih 

profila, 33 crpne stanice bez 

posade i èetiri s posadom. U 

uporabi je 75 prekidnih 

komora i 92 vodospreme 

ukupnog kapaciteta 96 tisuæa 

kubiènih metara. Cijeli sustav 

èine još tuneli, akvadukti, 

podmorski prijelaz, oko 53 

tisuæe šahtova s malim i 

velikim vodomjerima te oko 

osam tisuæa šahtova bez onih 

koji služe kao mjerno mjesto 

za prikljuèak, èime „Istarski 

vodovod“ predstavlja 

respektabilan sustav u 

hrvatskim okvirima. Na 

podruèju što ga pokriva, a koje 

obuhvaæa 28 istarskih 

gradova i opæina, èak 99 posto 

stanovništva ima vodovodni 

prikljuèak. 

Dijamantna obljetnica 

Istarskog vodovoda obilježena 

je 28. listopada 2008. godine, 

toèno 75 godina nakon 

njegovog osnutka, otvaranjem 

nove vodospreme u Svetom 

Ivanu. 

15 


BAŠTINA 

DINKO GRAH 

Željeznicom po Buzeštini 

Ugasli šarm stoljetne pruge 

Danas na željeznièkim postajama više nije živo kao nekada. Tek poneki sluèajni putnik poremeti mir i 

tišinu idiliènih stoljetnih željeznièkih zgrada 


Željeznica je u Istri tijekom 

proteklog stoljeæa imala vrlo 

važnu ulogu. Kada se otvarala 

pruga Divaèa-Pula 1876. 

godine, koja svojim najveæim 

dijelom prolazi upravo 

unutrašnjošæu istarskog 

poluotoka, bio je to jedan od 

najveæih i najljepših dogaðaja 

našega kraja. Zahvaljujuæi 

prolasku kroz buzetsko 

podruèje, željeznica je bila 

važna i za život ovoga kraja, a 

na podruèju Grada Buzeta 

postoji pet željeznièkih stanica 

i stajališta i to kolodvori u 

Buzetu i Roèu i stajališta u 

Nugli, Roèkom Polju te pored 

Huma. 

postajama više nije živo kao 

nekada. Tek poneki sluèajni 

putnik poremeti mir i tišinu 

idiliènih stoljetnih željeznièkih 

zgrada, koje svojim izgledom i 

naèinom gradnje odudaraju od 

okolne arhitekture, dok nas na 

stajalištima doèekuju prazne 

klupe. 

Tko su putnici? 

Vlakove kao prijevozno 

sredstvo, kažu nam na 

željeznièkoj stanici u Buzetu i 

Roèu, danas uglavnom još 

koriste uèenici koji se školuju u 

Pazinu i Puli, te rijetki 

zaposlenici koji vlak koriste 

kolodvora. Uz to, od svih oblika 

prijevoza željeznièki prijevoz je 

ekološki najprihvatljiviji, održiv 

na dugi rok. 

Selo na ispraæaju 

Nakon stvaranja novih 

država, kojima je istarska 

pruga postala prometno 

izolirana od ostatka Hrvatske, 

poèeo je opadati i broj putnika, 

jer za prijevoz vlakom do 

Ljubljane ili Zagreba treba 

presjedati nekoliko puta, što 

znaèajno produžava vrijeme 

putovanja. Osim putnièkog, 

vrlo je razvijen bio i transportni 

promet, pa se sjeæam da smo, 

diljem bivše države. 

Zlatne godine 

Unatoè slabom korištenju 

željeznièkog putnièkog 

prometa, vlakovi istarskim 

prugama prometuju èak osam 

puta dnevno, u oba smjera, u 

svako doba dana. Takav 

putnièki vozni red željeznica 

nije imala ni u njezinim 

najboljim danima. Dinko Grah, 

voditelj rajona Buzet, koji 

obuhvaæa željeznièke stanice 

Buzet i Roè, prisjeæa se kako je 

osam vlakova dnevno 

prometovalo tek u ljetnoj 

sezoni. No dobra povezanost 

Prazne klupe 

Vožnja željeznicom bio je 

nekad najbrži i najjeftiniji put 

od, primjerice, Buzeta i Roèa, 

do Pazina i Pule. Otkako su 

ceste kroz Istru znaèajno 

modernizirane i svako se 

domaæinstvo u svom dvorištu 

može pohvaliti s najmanje dva 

automobila, ova, nekad 

znaèajna vrsta prijevoza u 

današnje je vrijeme gotovo 

pala u potpuni zaborav. 

Danas stoga na željeznièkim 

kao prijevozno sredstvo do 

posla. 

Poveæan promet bude i u 

dane pazinskog samanja. 

Danas su ljudi naviknuti na 

odreðenu komociju, pa im vlak 

kao prijevozno sredstvo baš i 

ne odgovara. Iz tog razloga 

danas ima sve manje putnika. 

Kada bi bilo više osoba koje se 

žele voziti vlakom, sigurno bi i 

karte bile još jeftinije te vlakovi 

udobniji, ali situacija je 

nažalost potpuno drugaèija, 

dodaju djelatnici buzetskog 

kao djeca koja su rasla kraj 

pruge, mogli nabrojati i do 

trideset vagona u kompoziciji 

vlaka. 

Pogotovo su kompozicije 

znale biti duge u ljetnim 

mjesecima, kada su turisti 

ukrcavali automobile na vlak, 

jer im je to bio znaèajno jeftiniji 

naèin dolaska na istarsku 

obalu. U Roèkom Polju, 

primjerice, cijelo se selo znalo 

okupiti na željeznièkoj postaji 

prilikom ispraæaja mladiæa na 

služenje vojnog roka u vojarne 

vrijedi samo ukoliko želite 

vlakom prema Puli, u 

suprotnom smjeru, prema 

Republici Sloveniji dnevno vozi 

tek jedan vlak i to samo do 

Buzeta. 

Osim znaèajne važnosti za 

putnièki promet, željeznica je u 

drugoj polovici prošloga 

stoljeæa bila i znaèajna 

gospodarska grana ovoga 

kraja. Iako su je kao 

transportno sredstvo koristila 

tek rijetka buzetska poduzeæa, 

na željeznici je bilo zaposleno

stotinjak radnika s podruèja 

Buzeštine, prvenstveno 

roèkoga kraja, kroz koji prolazi 

veæi dio željeznièke pruge 

sjeverne Istre. 

Malo zaposlenih 

Rijetke su u to vrijeme bile 

obitelji s tog podruèja u kojima 

barem netko nije bio zaposlen 

na željeznici. Osim toga, 

mnoga su djeca i mladiæi 

završili škole u Ljubljani 

zahvaljujuæi željeznièkim 

stipendijama i potporama. 

Otvaranjem nekoliko znaèajnih 

tvornièkih kompleksa u Buzetu 

krajem sedamdesetih, poput 

„Buzetske pivovare“ i 

„Cimosa“, poèela je i opadati 

važnost željeznice. - Danas se 

broj djelatnika s Buzeštine 

zaposlenih u Hrvatskim 

željeznicama kreæe oko 

tridesetak, dok je nekad s 

podruèja bivše opæine Buzet 

bilo samo toliko strojovoða – 

kaže nam Dinko Grah. 

17 


VIJESTI 

DVD Buzet donirao »ladu nivu« 

Zahvaljujuæi buzetskom 

Dobrovoljnom vatrogasnom 

društvu, vozni park DVD-a 

Drniš bogatiji je za jedno 

vozilo. Denis 

Prodan i Rikard 

Perèiæ iz 

buzetskog 

DVD-a krajem 

kolovoza uruèili 

su kljuèeve 

«lade nive» 

k o l e g i 

Dubravku 

Regoviæu iz 

Drniša, uz želju 

da im vozilo 

bude što manje 

potrebno. (ap) 

Osnovci s prijateljima u Piranu 

Po prvi puta uèenici OŠ 

«Vazmoslav Gržalja» u rujnu 

su sudjelovali na UNESCOvom 

ASP Campu «Roots and 

Wings», održanom u 

Osnovnoj školi «Ciril Kosmaè» 

u slovenskom gradiæu 

Piranu. Cilj UNESCO-vog 

Campa je uspostavljanje 

dobrih odnosa uèenika koji 

žive na pograniènom 

podruèju. (ap) 

Stop nasilju! 

Knjigaa 

»Buzeština kroz povijest« 

Edo Merliæ autor je knjige 

predstavljene u kolovozu 

«Buzeština kroz povijest». O 

vrijednom dijelu prof. dr. sc. 

Slaven Bertoša piše kako je 

autor dobro prouèio literaturu i 

objelodanjenu arhivsku graðu, 

a takoðer je i sam istraživao 

povijesna vrela o kraju o kojem 

piše. Uoèljivo je da poznaje 

politièke, društvene, etnièke i 

kulturne prilike tog podruèja 

tijekom èitave prošlosti. Stoga 

smatram da knjiga predstavlja 

zanimljiv struèni, dijelom i 

znanstveni, doprinos istarskoj 

i hrvatskoj historiografiji, 

smatra Bertoša. (ap) 

Povodom 

Meðunarodnog 

dana borbe protiv 

nasilja nad ženama 

Povjerenstvo za 

ravnopravnost 

spolova Grada 

Buzeta, koje provodi 

projekt „Istarski 

gradovi protiv 

nasilja u obitelji“, 

krajem studenoga 

održalo je okrugli 

stol. U raspravi je, 

meðu ostalim, 

zakljuèeno kako je 

na podruèju Buzeta alkohol najveæi uzroènik nasilja u obitelji. (ap) 

Bista Željka Marinca 

U sklopu obilježavanja 

Dana Grada Buzeta i puèke 

fešte Subotina u Spomenparku 

otkrivena je bista 

Željka Marinca u znak 

poèasti legendarnom 

gradonaèelniku i 

istaknutom politièkom 

djelatniku. (ap) 


Èasnièki zbor kod 

gradonaèelnika 

Ekipa Hrvatskog 

èasnièkog zbora iz Buzeta 

– Goran Vuèiæ, 

voditelj, Dubravko 

Aladroviæ i Mario Keleman 

- i ove je godine ostvarila 

zapažene rezultate na 8. 

meðunarodnom 

natjecanju Hrvatskog 

èasnièkog zbora Istarske 

županije u Puli – trofeju 

«Viribus Unitis». 

Gradonaèelnik Buzeta 

Valter Flego èestitao je 

ekipi na ostvarenim 

postignuæima. (ap) 

Susret parlamentaraca 

Društvo slovenskohrvatskog 

prijateljstva 

poèetkom prosinca u Buzetu 

je organiziralo radni susret na 

kojem su sudjelovali 

predsjednik i potpredsjednik 

društva Valter Miklavèiè 

odnosno Valter Flego, ujedno i 

gradonaèelnik Buzeta, 

saborski zastupnik Damir 

Kajin te još pet slovenskih parlamentaraca. Sudionici susreta raspravljali su o cestovnoj i 

željeznièkoj infrastrukturi te gospodarskoj suradnji dviju država. Istaknuta su tri najveæa 

problema: hitna rekonstrukcija ceste Buzet-Kopar, «oživljavanje» željeznièkog prometa te 

otvaranje graniènog prijelaza Požane za teret iznad 7,5 tona. (ap) 

Župan u OŠ „V. Gržalja“ 

Z boškarinom 

po store staze 

Poèetkom nastavne 

godine istarski župan Ivan 

Jakovèiæ posjetio je 

buzetske školarce. Tom je 

prigodom održan radni 

sastanak prosvjetnih 

djelatnika te predstavnika 

gradske vlasti. (ap) 

Stotinjak mještana 

pograniènog podruèja 

poèetkom rujna krenulo je na 

tradicijski pohod «Z 

boškarinom po store staze», 

iz Buzeta do Pregare 

(Slovenija). Pohod, s 

namjerom da sruši «zelenu 

granicu» prvi puta je održano 

1998. godine na inicijativu 

Emila Zonte. (ap) 

Obilježen Dan osoba s invaliditetom 

Gozba Bošnjaka 

U povodu završetka 

bajramskog posta, èlanovi 

Bošnjaèke nacionalne 

zajednice Istre, ogranak 

Buzet, poèetkom studenoga 

priredili su u Hotelu 

„Fontana“ sveèanu veèeru. 

Na bogatom stolu našla su 

se gotovo sva tradicionalna 

bošnjaèka jela. (ap) 

U povodu Meðunarodnog 

dana osoba s tjelesnim 

invaliditetom, gradonaèelnik 

Buzeta Valter Flego primio je 

Društvo tjelesnih invalida 

Buzet. Društvo broji 39 

èlanova te obilježava desetu 

godišnjicu postojanja. (ap) 

Dan radijskih nakladnika 

Radijska Istarska Mreža 

RIMA na èelu Robertom 

Marušiæem i Regionalna 

radio mreža - R-1 na èelu s 

Denisom Blaškoviæem, u 

studenome su u Buzetu 

organizirali 3. Dane radijskih 

nakladnika Istre, Primorja i 

Gorskog Kotara. Tom je 

prilikom održan okrugli stol 

na temu «Lokalni i gradski 

radio za vrijeme predizbornih 

aktivnosti prvih neposrednih 

lokalnih izbora u Republici 

Hrvatskoj – uloga i pozicija». 

(ap) 

19 


ISTRA KAKVA JE NEKAD BILA 

Samouki glazbenici iz Šæulci 

Nema pusta bez gunjci 

Dvojica gunjaca iz Šæulci danas sviraju sve manje. Kažu kako su godine 

napravile svoje. No violin i klarinet, a ponekad i bajs, uvijek se naðu u autu. 

Ana PISAK 

Prièa o dvojici najstarijih 

gunjaca na Buzeštini, Josipu 

Šæulcu (76) i Antonu Paladinu 

(75), poèela je još prije sedam 

desetljeæa, toènije 1939. 

godine, kada je mali Josip 

izradio svoj prvi vijulin. Bio je 

to instrument izraðen iz svoje 

glave, a kako ga je napravio 

Josip kaže – samo Bog zna. 

Dodaje, kako i danas pamti 

trenutak kada je spajajuæi 

violin sumporom, jer tada nije 

bilo ljepila, glazbalo poèelo 

gorjeti. Vode nije bilo sve do 

prve lokve, pa ga je jedva 

stigao ugasiti! No, iako je 

vatra poèinila veliku štetu, 

Josipu je unikat ostao. 

Èetrdesetih godina prošlog 

stoljeæa, dok su još Nijemci 

bili na Vrhu, Josip je izradio i 

bajs od bresta. I tako je 

krenulo. Dan za danom 

samouki je glazbenik uèio 

svirati slušajuæi druge. U 

«glazbene vode» ubrzo je 

povukao i svog susjeda 

Antona Paladina, a zatim i 

pokojnog Antona Šæulca, 

roðenog 1931. Tim 

udruživanjem roðeni su 

«Gunjci iz Šæulci». 

Nastup s grupom „Let 3“ 

„Gunjci iz Šæulci“ prvi put 

nastupaju 1945. godine na 

zabavi u Negnaru, dan poslije 

Uskrsa. Stariji su ljudi bili 

oduševljeni njihovom svirkom 

jer su prenijeli njihovo znanje. 

– Orka mare, ma su 

skakali plešuæi mazurka! A ja, 

drugo nanka nisu znali, 

smiješeæi se prisjeæaju Anton 

i Josip. U narednih šest 

desetljeæa uslijedili su 

nastupi po cijeloj Istri, 

Primorsko-goranskoj županiji 

te u metropoli. 

– Najdraža mi je bila 

smotra folklora u Zagrebu. 

Tada smo osam dana svirali 

bez prestanka, istièe Anton . 

Josip se sjeæa i nastupa na 

koncertu rijeèke skupine „Let 

3“, s kojima su prije nekoliko 

godina snimili i pjesmu. No, 

ipak, najdraži su im pusni 

dani kada instrumente ne 

ispuštaju iz ruku i po cijela dva 

dana. Nije loše ni kad se naðe 

dobro društvo pa uz kapljicu 

istarskog vina zasviraju u 

staroj konobi. 

Žito za bajs 

Uloge trojice gunjaca bile 

su jasne – pokojni Anton 

Šæulac bio je zadužen za 

vijulin, Anton Paladin za bajs, 

a Josip, osim bajsom i 

vijulinom spretno barata i 

klarinetom te usnom 

harmonikom. 

– Kad smo poèeli svirati 

korito od bajsa nije vrijedilo 

pa smo u njega stavljali late, 

kako bi imao veæi bas. Nakon 

toga, toènije 1944. godine, 

nabavili smo bolji bajs od 

obitelji Tabakar iz Krti. Kako je 

ta familija oskudijevala 

hranom, od nas su zatražili da 

im u zamjenu za instrument 

damo sto kilograma pšenice i 

sto kilograma kukuruza što 

smo mi i uèinili. Žitarice smo 

na magarcu odvezli u Krte. Pri 

povratku doma stali smo na 

Senjskoj vali i s guštom 

zasvirali. Roditelji su nas htjeli 

ubiti kad su saznali što smo 

napravili, prisjeæaju se Josip i 

Anton. Rijeè se o bajsu kojeg 

je izradio pok. Faust iz 

Gradinja još u 19. stoljeæu. 

Instrument se i dan danas, uz 

još jedan bajs, tri vijulina i 

jedan klarinet, star više od 

115 godina, nalazi u 

Josipovom vlasništvu. 

Kakove barufe! 

– Mislim da je oni bajs 

anka katera ubrtica dubiv. Na 

njemu se pozna škuja od 

noge. Jen bot je po plesima 

bilo vajk barufe i to kakove 

barufe! Se je tuko ki je veæ 

mugo, isprièao nam je Josip. 

Anton takoðer posjeduje bajs 

star stotinjak godina. 

Poklonio mu ga je 

neposredno prije smrti, kako 

ga on po imenu pamti, Miro 

Blažinèiæ. 

Dvojica gunjaca iz Šæulci 

danas sviraju sve manje. 

Kažu kako su godine 

napravile svoje. No, violin i 

klarinet, a ponekad i bajs, 

uvijek se naðu u autu. 

Zatreba li im, da imaju na 

èemu svirati. Gunjci iz Šæulci 

još uvijek nastupaju na 

Subotini, u Draguæu, na 

Zrenju i po konobama. 

– Kamo nas zovu, tamo 

idemo, kaže Anton. 

Vražja vremena 

- Kad smo imali dvadeset 

godina tada su bila «vražja» 

vremena. Tjerali su nas da 

radimo na pruzi Lupoglav- 

Štalije, a kasnije i na putovima 

za Beograd, prisjeæa se dvojac. 

Dok je Josip radio u Sremskoj 

Mitrovici u Srbiji skinuo je 

cipele, obzirom da je doma bio 

nauèen hodati bos. Meðutim 

kad se vratio na mjesto gdje se 

izuo, cipela više nije bilo. 

– Ma sam zdigovav noge 

gore kao peteh ud zime, a 

komandanti su nas tjerali da 

moramo kantat, prièa nam 

Josip dogodovštine iz 

mladosti. 


Vijulanje 

Sve do dolaska Italije starosjedioci su 

violin i bajs nazivali mali i veliki vijulin. 

Sukladno tome gudanje se zvalo 

«vijulanje». 

ANTON PALADIN I JOSIP ŠÆULAC 

21 


Ana PISAK 

MANIFESTACIJE 

8. Smotra domaæih rakija u Humu 

Platinasta povelja za 

Nasera Jakca 

Humski župan Serðo Èinko proglasio je princezu i viteza od rakij - 

Ines Rossi iz Bajkini i Elvisa Visintina iz Zareèja, jer su u osam 

godina, koliko se manifestacija održava, osvojili najviše priznanja 

Nagraðeni: 

Biska: 1. Naser Jakac, 

Veli Mlun (i ukupno 

najbolja rakija 2008.), 

2. Darko Koren, Katun 

Trviški, 3. Ivica 

Rubeša, Kastav 

Domaæa-obièna: 1. 

Raul Širola, Momjan, 

2. Miro Petohleb, 

Vidaci, 3.“Vinarija 

Matijašiæ“, Zamaski 

dol. 

Buzet u rujnu živi «punim pluæima», 

posebice u vikendu nakon Sv. Marije 

Male kada slavi tradicionalnu puèku 

feštu Subotinu. Da s razlogom nosi titulu 

Grada tartufa pokazalo se i na protekloj 

Subotini kada je u tavi teškoj jednu tonu 

pripremljena fritada od 2008 jaja i deset 

kilograma prvih ovogodišnjih tartufa. 

Kulinarske vještine u pripremanju 

gurmanske delicije pokazali su, pored 

kuhara restorana „Zigante“, 

gradonaèelnik Buzeta Valter Flego, Tony 

Cetinski, Vlatka Pokos i Nikola iz 

„Cocktails Banda“. Nakon što su 

zamutili jaja, Tony i Nikola su se primili 

posla pa kuhaèu zamijenili mikrofonom. 

Hum, rodno mjesto biske - magiènog 

keltskog piæa - i ovog je listopada na 8. smotri 

domaæih rakija ugostilo najbolje proizvoðaèe 

alkoholne kapljice. Pod sloganom «Domaæa 

rakija je naša medižija» šezdesetak 

proizvoðaèa iz cijele Hrvatske u najmanjem 

je gradu predstavilo 171 uzorak rakije, 

podijeljenih u sedam kategorija: biska, 

domaæa obièna, rakija s rudom, medenica, 

šljivovica – krekovica, brinjevaèa – smrièka 

te rakija s travama, voæem ili šumskim 

plodovima. 

Kvaliteta rakije se ocjenjivala po 

karakteristikama boje, bistrine, okusa i 

mirisa, a ocjenjivalo ju je pet žirija u kojima 

su bila po tri èlana. Velika platinasta povelja 

otišla je u ruke Naseru Jakcu iz Velog Mluna, 

ujedno i dobitniku prvog mjesta u kategoriji 

najbolje biske. Humski župan Serðo Èinko 

proglasio je princezu i viteza od rakij - Ines 

Rossi iz Bajkini i Elvisa Visintina iz Zareèja jer 

su u osam godina, koliko se manifestacija 

održava, osvojili najviše priznanja. 

Organizator manifestacije je TZ Grada 

Buzeta, Udruga Hum i TZ Istarske županije. 

Ruda: 1. Maurizio Radovan, Višnjan, 2. Pino 

Rossi, Vižinada, 3. Enio Zubin, Bušæina. 

Medenica: 1. Massimo Zugan, Brtonigla, 2. 

T.B. «Suza», Matulji, 3. Lukas Hrastiæ, Katun 

Trviški 

Šljivovica – krekovica: 1. Luciano Jeronèiæ, 

Pazinski Novaki, 2. Maurizio Radovan, 

Višnjan, 3. Miro Petohleb, Vidaci. 

Brinjevaèa – smrièka: 1. Luciano Jeronèiæ, 

Pazinski Novaki, 2. Franko Vraniæ, Vižinada, 

3. Elvis Perèiæ, Marèi Brig. 

Rakije sa travama, šumskim plodovima i 

voæem: 1. Milena Udovièiæ (orahovac), Pula, 

2. Dražen Begiæ (borovnica), Zagreb, 3. 

Franko Matijašiæ (erba luigia), Umag. 

Voæe u rakiji: 1. Obitelj Nežiæ (borovnica), 

Maruškiæi, 2. Filip Rossi (grožðe u rakiji), 

Vižinada, 3. T.B. «Suza» (smokva), Matulji. 

Ambalaža: „Zigante tartufi“ (za etiketu), 

Buje. 


Subotina i Subotina po starinski 

„Vremeplovom“ 

stoljeæe unatrag 

U tavi teškoj jednu tonu pripremljena fritada od 2008 jaja i 

10 kilograma tartufa. Èak deset tisuæa gostiju uživalo je u 

svim zbivanjima „Subotine po starinski“ 

Ana PISAK 

Ni kiša, koja je padala gotovo cijele 

veèeri, nije sprijeèila mnogobrojne 

goste da s oduševljenjem 

promatraju petnaestominutni 

vatreni spektakl koji se toèno u 

ponoæ nadvio nad buzetskom 

kotlinom. 

Prali vunu, izraðivali niti 

Samo dvanaest sati kasnije u 

Starom je gradu, uz zvuk 

kampelanja, podignuta sveèana 

zastava èime je zapoèelo 

još jedno izdanje 

„Subotine po starinski“. 

Toga je dana kamene 

ulièice drevnog grada pohodilo 

èak deset tisuæa gostiju iz cijele 

Europe. Štih prošlih i zaboravljenih 

vremena nikoga nije ostavio 

ravnodušnim, kao da su svi 

poželjeli barem na jedan dan uæi u 

vremeplov i vratiti se stotinjak 

godina unatrag, na prijelazu iz 19. 

u 20. stoljeæe. Gradske su ulice 

ponovno brujale životom. Svi su 

željeli vidjeti što se i kako nekada 

kuhalo, kako se tkao lan i pravila 

vuna, a veliko je zanimanje vladalo 

i za èešljarsku radionicu u kojoj je 

Antun Peneziæ, jedini proizvoðaè 

predmeta od roževine i kosti u 

Europi, prikazivao svoj zanat. 

I muzika po starinski 

Pekari su ponovno imali pune 

ruke posla. Pa tko je mogao 

odoljeti toplom kruhu ispeèenom 

na starinskom ognjištu, 

zaèinjenom istarskim pršutom, 

pancetom i domaæim sirom?! Na 

Loparu i Pjacaletu poljoprivrednici 

su nudili svoje proizvode, dok je na 

Veloj šterni buzetski puèki teatar 

izveo predstavu «Saka hiš ima svoj 

križ» i do suza nasmijao sve 

prisutne. Višestoljetnom utvrdom 

orio se zvuk starinskih 

instrumenata, a u predveèer 

prohladne rujanske noæi Velu su 

šternu okupirali mužikanti te 

održali «Konèertin od mužike po 

starinski». Vjetar je te veèeri 

raznosio stare note cijelom 

buzetskom kotlinom dok su 

picaferaj i njegov mali nasljednik 

šibicama palili ulièna svjetla i 

pozdravljali goste do iduæe 

Subotine po starinski. 

6. Vikend tartufa 2008. 

Kralj gomolja na tisuæu naèina 

Osim predstavljanja maštovitih jela s tartufima, vina meda, gljiva i raznih poljoprivrednih proizvoda, na 

„Vikendu tartufa“ izabrani su i najljepši pas tartufar te lovaèki pas 

Ana PISAK 

Zamamni mirisi tartufa 

dopirali su drugog vikenda u 

studenome do svakog posjetitelja 

koji je zakoraèio u veliki šator na 

Mašimovoj škuji u Buzetu. Tamo 

se, šestu godinu za redom, 

održavao «Vikend tartufa 2008», 

izložba skupocjenog afrodizijaka, 

gljiva i domaæih proizvoda. 

Okusi Buzeštine 

Manifestacija je okupila 

sedam firmi registriranih za 

prodaju i otkup podzemnog 

gomolja, èetrdesetak vinara, 

proizvoðaèe raznovrsnih rakija, 

poljoprivrednih proizvoda, meda i 

gljiva. Prvog dana priredbe 

odvijala se i gastro izložba, 

prezentacija i degustacija 

specijaliteta šesnaest 

ugostiteljskih objekata sa sjevera 

Istre pod nazivom „2. Okusi 

Buzeštine“. Udruga obrtnika, 

organizator gastro priredbe, sav je 

prihod od prodaje tanjura donirala 

za humanitarnu akciju «Za tvoj 

osmjeh, Davide», djeèaèiæu 

kojemu je potrebna 

transplantacija jetre. Na samom 

ulasku u šator «Vršnjaci pomagaèi» 

iz Osnovne škole „Vazmoslav 

Gržalja“ prodavali su Caritasove 

privjeske i prikupljali humanitarne 

priloge, takoðer za malog Davida. 

Medo – najljepši pas tartufar 

Drugog sajmenog dana 

uprilièena je „1. smotra lovaèkih i 

tartufarskih pasa“. Najljepšim 

psom tartufarom proglašen je 

labrador Medo, vlasnika Denisa 

Hasa iz Buzeta. Drugo i treæe 

mjesto pripala su oštrodlakom 

ptièaru Bobiju, vlasnika 

Slobodana Karanoviæa odnosno 

njemaèkom kratkodlakom ptièaru 

Abi, vlasnika Josipa Gržiniæa, 

obojici iz Buzeta. U konkurenciji 

lovaèkih pasa pobjedu je odnio 

Aris, istarski goniè kratke dlake, 

vlasnika Alena Dušiæa iz Buzeta. 

Engleski seter Brik Predraga 

Demiroviæa iz Fažane zaslužio je 

drugo mjesto, a njemaèki ptièar 

oštre dlake Capu Klaudija Antonca 

iz Buzeta treæe mjesto. 

Organizator «Vikenda tartufa» je TZ 

Grada Buzeta, UO Istarske 

županije, Udruženje obrtnika 

Buzet te buzetska udruga 

«Puèrnka». 

23 


ŽIVA RIJEÈ POVIJESTI 

Raèice 

Mjesto gdje su i grofovi 

gladovali 

U nekad živom i napuèenom selu danas živi tek pet obitelji sa 11 

stanovnika te šest vikendaša. 

Ana PISAK 

MARIO SINÈIÆ I MARIJA FABIJANÈIÆ 

Možete proæi deset puta 

gore i još toliko puta dolje po 

selu a da pritom ne sretnete 

nikoga. Neki su se mještani 

«razletjeli» po svijetu, drugi 

su umrli. Nekada je bilo i 

mladih i starih, bilo je svega. 

Danas nema gotovo nikoga. 

Ostale su samo ruševine, 

isprièala nam je Marija 

Fabijanèiæ, najstarija 

stanovnica Raèica, roðena 6. 

rujna 1922. godine. Vitalna 

starica s nostalgijom se 

prisjetila i svoje mladosti 

kada je u selu živjelo 17 

obitelji sa prosjeèno petero 

djece. 

– U selu je bilo èak 

šesnaest djevojka moje 

generacije, sjeæa se nona 

Fabijanèiæ. 

Dvorac iz 12. st. 

Raèice su danas 

zaboravljeno selo u kojem 

živi samo pet obitelji, 

odnosno jedanaest 

stanovnika te još šest 

vikendaša. Zadnje dijete, 

Sanja Prodan, roðeno je prije 

puna dva desetljeæa. No iako 

je selo «zamrlo» bogata 

povijest i ostaci graðevina 

koji svjedoèe o minulim 

vremenima još uvijek èine 

Raèice bogatim i vrlo 

zanimljivim krajem na 

Buzeštini, zvanim još i 

Bazgonija. Najzanimljivija 

graðevina u Raèicama je 

svakako kaštel ili dvorac 

grofova Walderstein, 

smješten na samoj litici 

brdašca. Povijesno zdanje 

najvjerojatnije sagraðeno u 

12. stoljeæu na temeljima 

rimske ruševine današnji 

izgled je dobilo u 16. stoljeæu. 

Prije Waldersteina u dvorcu 

je obitavala obitelj 

Pramperch. Grbovi obiju 

obitelji i danas su vidljivi na 

zgradi. Waldersteini su u 

Raèicama živjeli sve do 40-ih 

godina 20. stoljeæa kada 

bježe pred najezdom rata. 

Nakon toga dvorac postaje 

društveno vlasništvo, a 

1999. godine Grad Buzet ga 

prodaje švicarskom 

poduzetniku za 400.000 

kuna. 

Pravo na prvu noæ 

Mario Sinèiæ, roðen 

1925. godine u Raèicama, 

danas samo vikendaš, još 

uvijek pamti «posljednje 

Waldersteine». 

– Bila je to jako imuæna 

obitelj. Gotovo sva plodna 

ravnica podno Raèica bila je 

u njihovom vlasništvu. Živjeli 

su lijepo, a radili malo sve 

dok su dobivali jednu 

desetinu prihoda seljaka iz 

komune. Dolaskom Italije 

«obaveza seljaka» je nestala, 

a u obitelji je zavladala glad. 

Moji su preci prièali kako su 

Waldersteini prodavali èak 

cijelu oranicu za samo jedan 

pršut, kazao je Sinèiæ. Prema 

nekim predajama grofovi su 

imali toliku moæ nad 

seljanima da su èak imali i 

pravo prve noæi. Dvorac 

danas èine samo zidovi. 

Unutrašnjost je veæ odavno 

pokradena. 

Tri crkve 

Povijesne graðevine u 

selu èine i tri crkve: župna 

crkva Sv. Trojstva smještena 

na sredini sela, crkva Majke 

Božje od Milosti (nekada Sv. 

Ivana) na poèetku sela te 

crkva Sv. Stjepana 

pozicionirana na groblju prije 

poèetka sela. Milenko 

Prodan iz Raèica prièa kako 

samanj u Raèicama 

povodom blagdana Sv. 

Trojstva, koji pada ili krajem 

svibnja ili poèetkom lipnja, 

simbolièno otvara sve fešte 

na Buzeštini, a blagdan 

Majke Božje od Milosti u 

studenome simbolièki 

zatvara sva puèka veselja. 

Godine 2000. tijekom 

obnove župne crkve 

pronaðene su freske. U 

Raèicama se nalazi i zgrada 

nekadašnjeg faruža, a 

prema prièanju Marije i 

Marija zadnji sveæenici koji 

su tamo živjeli su Orzan i 

Brajkoviæ. 

Raèice su nekada imale i 

školu. Nastava se neko 

vrijeme održavala u prizemlju 

dvorca. Rastom broja djece 

škola se preselila u današnju 

ruševnu kuæu u sredini sela 

da bi se na koncu preuredile 

tri prostorije faruža za 

potrebe ðaka. 


Vodu nosili na glavi 

Mještani su svake godine otvarali 

«spaèovine» u trajanju od mjesecdva 

(svaki seljak konobu bi odreðen 

broj dana pretvorio u gostionicu kako 

bi prodao vino). – Vodom smo se 

opskrbljivali iz puèa podno crkvice 

Sv. Ivana. Kada bi on presušio po 

vodu bismo odlazili na izvor Muèilo, 

udaljen petnaestak minuta hoda od 

sela. Vodu smo nosili u gulidama na 

glavi. Moj pokojni tata uvijek se 

takmièio sa susjedima tko æe prije 

stiæi do sela a da pritom posudu ne 

drži rukama, prisjeæa se nona 

Fabijanèiæ. Nakon što je vodovod 

stigao u selu puè je zatrpan, a na 

Muèilo više ne odlazi nitko. Cesta za 

Raèice stigla je 1949. godine i dala 

znaèajan doprinos kraju povezavši 

ga s ostatkom Buzeštine. 

25 


KULTURA 

Pola stoljeæa mješovitog pjevaèkog zbora 

KUD «Istarski željeznièar» Roè 

Za zlatni jubilej zakantali 

Renatu Perniæu 

Na proslavi je uprilièena i promocija drugog nosaèa zvuka pjevaèkog zbora, 

koji sadrži trinaest skladbi istarskog, slavonskog i dalmatinskog podneblja. 

Ana PISAK 

Mješoviti pjevaèki zbor 

KUD «Istarski željeznièar» 

Roè svoju veliku obljetnicu, 

pola stoljeæa djelovanja, 

krajem listopada proslavio je 

sveèanim koncertom, 

posljednjim u ovoj godini, u 

Domu kulture u Roèu. Slavlje 

je zapoèeto svojevrsnom 

himnom društva «Ej Roèani» 

nakon èega su se 

pozornicom nizale sve 

sekcije «roèkog željeznièara» 

- mješoviti zbor, Ženska 

klapa Roè, gunjci Štrace i 

Arkul te limena glazba. 

Zborom je ravnao dirigent 

Branko Perniæ. Po završetku 

jednosatnog glazbenog 

programa Roèani su uprilièili 

promociju svog drugog 

nosaèa zvuka pod nazivom 

«Zakantajmo Renatu 

Perniæu», posveæenom 

velikom etno-muzikologu te 

dugogodišnjem voditelju 

zbora èija su djela ostala 

duboko zapisana u 

glazbenom stvaralaštvu 

glagoljaške utvrde. Nosaè 

zvuka sadrži trinaest skladbi 

tradicijskog, tradicionalnog i 

sakralnog sadržaja 

istarskog, slavonskog i 

dalmatinskog podneblja, a 

koje su roèki zboraši izvodili 

tijekom proteklih pet 

desetljeæa rada. 


26

Muška klapa „Pinguentum“ 

Buzetsko zlato, omiška 

bronca 

Slušajuæi dalmatinske klape shvatio sam da hrvatski narod ima dušu koju 

treba znati pokazati svijetu, rekao je pisac Paulo Coelho. Buzetska klapa 

„Pinguentum“ pokazuje je na najbolji naèin 

Piše: Ana PERNIÆ 

Glazbena baština naše domovine 

vrlo je raznolika. Svaki kutak skriva 

samo njemu specifiène napjeve, 

zanimljive akorde, neobiène 

instrumente. Dalmacija, meðu 

ostalim, baštini i klapsku pjesmu. 

Premda izvorno dalmatinska, ta se 

pjesma proširila cijelom Hrvatskom pa 

i šire... U Istru je klapska pjesma ušla 

sredinom šezdesetih godina. Otkad je 

prva istarska klapa - klapa „Finera“ iz 

Medulina (kasnije klapa „Medulin“) - 

zapjevala dalmatinsku klapsku 

pjesmu, interes za klape i klapsku 

pjesmu se poveæava, formiraju se 

nove klapske družine i organiziraju 

prvi susreti klapa. 

Poèeci u sedamdesetima 

Na Buzeštini se klapska 

pjesma javlja sedamdesetih 

godina, kada se osniva klapa 

„Buzet“. Desetak godina kasnije, 

1984. godine, u Roèu se osniva 

muška klapa „Roè“ jedna od 

najpoznatijih istarskih klapskih 

skupina. Nakon muške, 1991. 

godine, osnovana je i ženska klapa 

„Roè“ koja je aktivna i vrlo uspješna 

sve do danas. U Buzetu su 1994. 

godine Puèko otvoreno uèilište 

„Augustin Vivoda“ i Turistièka 

zajednica Grada Buzeta organizirali 

i prvi susret istarskih klapa 

„Pivajuæi sva smo blaga stekli“, koji 

je èetiri godine kasnije prerastao u 

vrlo respektabilan i poznati festival. 

Èarobno glazbeno putovanje 

Sve su ovo bili dobri temelji za 

stasanje buzetske klape 

„Pinguentum“ trenutaèno najbolje 

muške klape u Istri. Nakon prvog 

buzetskog susreta klapa, devetero 

mladiæa okupilo se u konobi i 

odluèilo pokušati s klapskom 

pjesmom. Svi su bili èlanovi 

mješovitog pjevaèkog zbora GD 

„Sokol“ Buzet tako da im pjevaèko 

iskustvo nije nedostajalo. Nisu im 

nedostajali ni podrška i pomoæ 

njihovih tadašnjih uzora - muške 

klape „Roè“. Udružili su se tako 

ambicija, volja, želja za uèenjem, 

pjevanjem i ozbiljnim radom. 

Poèelo je èarobno glazbeno 

putovanje... 

U prvoj postavi klape pjevali su: 

Elvis Kodelja, Mikele Presel, Elvis 

Krulèiæ, Leo Nežiæ, Vedran Radoviæ, 

Sanjin Radoviæ (voditelj klape), 

Diego Nežiæ, Sandro Drašèiæ i Elvis 

Nežiæ, a kasnije i Dorjan Kodelja i 

Vlado Nemarnik. Mladost, obaveze 

oko fakulteta i posla te osnivanje 

obitelji ubrzo su potisnule klapsko 

druženje u drugi plan i mlada se 

klapa ugasila. 

Dobar glas daleko se èuje 

Prošlo je osam godina, želja je 

tinjala i napokon su se 2005. 

godine, „Pinguentini“ ponovno 

okupili. Veliko je veselje zavladalo 

na koncertu povodom 100. 

godišnjice Glazbenog društva 

„Sokol“ (unutar kojeg klapa i 

djeluje) kada je klapa 

„Pinguentum“ imala prvi nastup u 

novom sastavu. Veæ se na tom 

prvom javnom predstavljanju 

mogao osjetiti potencijal i kvaliteta 

nove klape, ali rijetki su predviðali 

ovako blistavu buduænost. Veæ su 

2006. na njihovom prvom nastupu 

na Festivalu istarskih klapa u 

Buzetu osvojili prvu nagradu 

struènog ocjenjivaèkog suda. 

Nakon tog uspjeha uslijedili su 

mnogi nastupi na gotovo svim 

istarskim susretima klapa. Na 

slijedeæem buzetskom festivalu, 

klapa „Pinguentum“ osvojila je 

nagradu za najbolju interpretaciju 

napjeva s elementima istarskoprimorskog 

glazbenog izrièaja, a 

glas o „Pinguentumu“ proèuo se i 

širom naše domovine. Klapa 

nastupa na susretima klapa u 

Mošæenièkoj Dragi, Malinskoj, 

Vrbniku, Triblju, Delnicama... Stigli 

su pozivi i za sudjelovanje na 

najrespektabilnijim klapskim 

smotrama, „Bašæinskim glasima“ u 

Rijeci i susretu klapa u Crikvenici. A 

kako se dobar glas daleko èuje, 

klapa je održala i cjeloveèernji 

koncert u njemaèkom gradu 

Karlsruheu. 

Kamen sreæe Buzeæanima 

Ova je godina bila posebno 

uspješna za „Pinguentum“. U 

proljeæe su poèeli niz nastupa 

sudjelovanjem na susretu klapa 

„More ti si èežnja“ u Zagrebu, gdje 

je klapa pjevala s nekima od 

najboljih klapa: klapom „Šufit“ iz 

Splita, „Tragos“ iz Trogira, „Grdelin“ 

iz Zagreba, „FA Linðo“ iz 

Dubrovnika... Ubrzo je slijedio i 

prolaz na audiciji za Festival 

dalmatinskih klapa, a na Festivalu 

istarskih klapa u Buzetu klapa 

osvaja sve tri prve nagrade i postaje 

apsolutni pobjednik Festivala. 

Klapa se poèela ozbiljno pripremati 

za Debitantsku veèer Festivala 

dalmatinskih klapa. Sredinom 

lipnja putuje u Bol na otoku Braèu 

na Debitantsku veèer omiškog 

festivala i vraæa se s prvom 

nagradom struènog ocjenjivaèkog 

suda – „Kamenom sreæe“. A u 

Buzetu - doèek za pamæenje... 

obitelji i prijatelji 

„Pinguentina“...slavlje i istinska 

radost. 

Nagrada žirija i publike 

Bližile su se i izluène veèeri 

omiškog festivala. Na internetskim 

klapskim portalima i forumima 

nagaðali su se pobjednici, a 

„Pinguentumu“ su gotovo svi 

predviðali mjesto u finalu. Bio je to 

dodatni pritisak, ali i dobra 

motivacija. Deèki su nastupili u 

treæoj izluènoj veèeri uz velika 

klapska imena. Odliènim nastupom 

u svojoj su izluènoj veèeri osvojili 

najveæi broj bodova i kao ukupno 

èetvrtoplasirana klapa ušli meðu 

12 najboljih. Finale omiškog 

festivala održano je 26. srpnja na 

trgu sv. Mihovila u samom centru 

Omiša. Izvanrednim nastupom 

Klapa „Pinguentum“ oduševila je i 

žiri i publiku. Osvojili su bronèani 

štit s povijesnim grbom grada 

Omiša (3. nagrada struènog 

ocjenjivaèkog suda), bronèani leut 

grada Omiša (3. nagrada publike) i 

plaketu za najboljeg debitanta 

Festivala. Po povratku u Buzet, u 

organizaciji i pod pokroviteljstvom 

Grada Buzeta, njima u èast održan 

je i veliki koncert na Trgu Fontana, a 

uslijedio je i sveèani prijem kod 

gradonaèelnika mr. Valtera Flege. 

Mladu buzetsku klapu vodi i u njoj 

pjeva (bariton) Sanjin Radoviæ, a uz 

njega èlanovi klape su: Aleksandar 

Pavletiæ (1. tenor), Mikele Presel, 

Dragan Markežiæ (2. tenori), Igor 

Jermaniš (bariton), Nenad Medica i 

Sandro Drašèiæ (basovi). Ova, veæ 

bogata, biografija tek je poèetak u 

nizu nastupa i natjecanja koje 

klapu oèekuju u buduænosti. Ubrzo 

slijedi nastup u Koncertnoj dvorani 

„Lisinski“ u Zagrebu na koncertu 

„Omiš u Lisinskom“. Klapa je 

ponovno pozvana u Njemaèku. 

Šuška se i o nizu koncerata po SADu 

s istarskim glazbenikom Brunom 

Krajcarom na èijem CD-u „Mate 

Balota“ klapa "Pinguentum" izvodi 

pjesmu „Mladost“. U planovima je 

klape vjerojatno najvažniji iduæi 

Omiš... oèekivanja su velika. Sretno 

„Pinguentum“! 

27 Buzetski list

TURISTIÈKE STRANICE 

Najiznajmljivaè s podruèja Buzeta i Æiæarije 

Kamena idila „Vile Elene“ 

U izboru su sudjelovali svi privatni iznajmljivaèi s podruèja Buzeta i Æiæarije koji imaju važeæa Rješenja 

Ureda za turizam o pružanju usluga smještaja u domaæinstvu. 

Piše: Nada PRODAN MRAKOVIÆ 

Foto: Arhiva TZG Buzeta 

Turistièka zajednica Grada 

Buzeta je od 2008. godine, u 

sklopu internog marketinga, 

uvela novu akciju biranja 

najiznajmljivaèa u cilju 

podizanja kvalitete pružanja 

usluge u smještajnim 

objektima, podizanje razine 

gostoljubivosti i stvaranja 

klime dobrodošlice, a sve u 

okviru oèuvanja tradicionalnih 

vrijednosti ovog kraja te 

stvaranja posebnog i 

jedinstvenog doživljaja. 

Gledalo se - sve 

Kriteriji za dodjelu 

priznanja su : redovito 

prijavljivanje gostiju u urede 

TZ Buzeta i MUP-a, broj 

noæenja, izraðen marketinški 

plan oglašavanja objekta 

(posjetnice, leci, web stranice i 

sl.), dodatna turistièka ponuda 

(najam bicikla, jela ili aperitiv 

dobrodošlice, vinska konoba, 

uporaba terase ili vrta, roštilj, 

razna igrališta, bazen, 

prisutnost materijala i 

prospekata Buzeta i cijele Istre 

itd.), sudjelovanje u 

edukacijama, profesionalno 

obavljanje posla (struènost, 

poduzetnost, inovativnost), 

odnos prema turistima i 

gostima (ljubaznost, urednost, 

komunikativnost, znanje 

jezika, knjiga dojmova) i 

ostvareni rezultati. 

Poèetkom 2008. godine 

iznajmljivaèi su dobili 

obavijest o akciji, a u izboru su 

sudjelovali svi privatni 

iznajmljivaèi s podruèja 

Buzeta i Æiæarije koji imaju 

važeæa Rješenja Ureda za 

turizam o pružanju usluga 

smještaja u domaæinstvu. 

Pobjednik Robert Krajcer 

Na godišnjoj Skupštini TZG 

Buzeta, održanoj u prosincu, 

uruèeno je priznanje za 

najiznajmljivaèa 2008. godine 

koje je pripalo Robertu 

Krajceru za „Vilu Elenu“ na 

Srnegli. 

„Vila Elena“ je istarska 

kamena kuæa preureðena 

2006. godine kao kuæa za 

odmor za 4 osobe. Smještena 

je u naselju Srnegla nedaleko 

Buzeta. U prizemlju kuæe se 

nalaze potpuno opremljena 

kuhinja/blagovaonica, dnevna 

soba i WC. Na katu su dvije 


spavaæe sobe, svaka sa 

svojom kupaonicom, te 

natkrivena terasa. Gostima je 

u prizemlju na raspolaganju i 

vinska konoba. U periodu od 

15.10.-31-03. za 

sedmodnevni boravak u kuæi u 

cijenu je ukljuèena i jedna 

veèera na bazi tartufa u 

restoranu „Stara Oštarija“ u 

Buzetu ili u konobi „Dorjana“ u 

Livadama. Vikend ponuda za 

isto razdoblje, uz minimalno 

dva noæenja, ukljuèuje jedan 

tradicionalni istarski ruèak ili 

veèeru. 

29 


Rujan 2008. 

ISSN 1846-7776 

KULTURA 

U sklopu Mjeseca knjige predstavljeni buzetski listovi 

Novine koje smo sami stvarali 

Buzet ima vrlo dugu i kvalitetnu tradiciju pisanja i tiskanja raznih listova, od školskih, omladinskih, 

listova poduzeæa, pa sve do raznih tematskih listova 

Ana PERNIÆ, Ana PISAK, Mirjana KRBAVÈIÆ, Mila NEŽIÆ 

U okviru Mjeseca hrvatske 

knjige Puèko otvoreno uèilište 

„Augustin Vivoda“ i buzetska 

Narodna knjižnica organizirali 

su predstavljanje „Buzetskog 

lista“ i ostalih listova koji izlaze 

ili su nekada izlazili na 

Buzeštini. - Kad smo pripremali 

ovu izložbicu nismo ni slutili 

koje se bogatstvo krije u našem 

kraju i kako imamo vrlo dugu i 

kvalitetnu tradiciju pisanja i 

tiskanja raznih listova, od 

osnovnoškolskih, preko 

srednjoškolskih, omladinskih, 

listova poduzeæa, pa sve do 

raznih tematskih listova. Lijep 

je to i znaèajan doprinos našoj 

Zavièajnoj zbirci Piquentini, 

istakla je tom prilikom 

voditeljica programa 

knjižnièarka Ana Perniæ. 

„Buzetski list“ 

„Buzetski list“ je pokrenut s 

namjerom da bilježi svaki mali 

trenutak u životu Buzeæanki i 

Buzeæana, sitnice koje stvaraju 

veliku povijest, ali i buduænost 

Buzeta i Buzeštine. 

Komercijalna novinska izdanja 

uglavnom nemaju moguænosti 

èesto objavljivati prièe o 

aktivnostima maloga èovjeka, 

koji se svojom djelatnošæu 

ponekad ne istièe u sve veæoj 

Broj 3. Godina I. 

Novi domovi 

za mlade obitelji 

Posljednji boškarin 

na Buzeštini 



Mladen Kontiæ 

Minjera prvi rudnik 

boksita u svijetu 

Eko med 

obitelji Sirotiæ 

gomili informacija i dogaðaja 

koji nas svakodnevno zasipaju. 

Stoga je želja uredništva 

„Buzetskog lista“ da svaki 

Buzeæan barem jednom u 

životu dobije priliku osvanuti u 

novinama i time dati svoj 

doprinos bilježenju povijesnog 

trenutka jednog malenog 

istarskog kraja. Prilika je to i 

graðanima s novinarskim 

sklonostima, da širem 

èitateljstvu svoga kraja 

predstave svoja umijeæa 

pisanja i zapažanja pojedinih 

trenutaka. Primarna ideja je 

bila okupiti sve generacije, 

razlièitih profesija, drukèijih 

mišljenja i stavova. List je 

pokrenut u studenome 2007. 

godine. 

„Vrutak“ 

Prvi broj „Vrutka“ izašao je 

daleke 1979. godine. Zaslužne 

osobe za njegovo izlaženje su 

uèitelji Josip Šipuš, Ema Cotiæ, 

Deana Letica i pok. Dragica 

Jakovljeviæ, te naravno uèenici 

urednici. Kasnije se ukljuèuju i 

drugi uèitelji - Milena Kert, Milka 

Krbavèiæ, Stanka Stanišiæ, 

Mirjana Šadek, Alida Škrinjar i 

Serðo Prodan. Prvi broj 

obraðivao je teme poput «Mi, 

razred, škola», «Uèenièke misli o 

slobodi i ljubavi prema 

domovini», «Ljubav nas èini 

boljima, sretnijima, ljepšima». 

Donosio je literarne radove o 

Istri, Buzetu, o Vazmoslavu 

Gržalji i radove na zavièajnom 

govoru «Štimojmo domaæo 

besedo». Teme školskih listova 

nadalje prate kako zbivanja u 

školi, našem mjestu i širem 

zavièaju, tako i u tadašnjoj 

državi. Nezaobilazna su i 

izvješæa sa scenskih nastupa, 

izleta i sportskih aktivnosti. 

Takoðer, u svakom broju se 

nalaze stranice za razonodu 

pod nazivima «Nasmijte se s 

nama» ili «Zabavni kutak». 

Pažnja se pridavala 

razgovorima i susretima s 

poznatim osobama iz našeg 

kraja posebice borcima iz NOBe, 

obilježavanju važnih državnih 

praznika poput Dana Republike 

i Dana mladosti. Naslovnica 

zadržava svoj neizmijenjen 

izgled deset godina. Potom se 

mijenja i ostaje ista do 1989. 

godine kada list, nažalost, 

prestaje izlaziti. Ideja o 

ponovnom izlaženju školskog 

lista bila je prisutna sve te 

godine ali zbog mnogih teškoæa 

on nije bio tiskan. Nakon 

sedamnaest godina, toènije 

školske godine 2006./2007. 

list je ponovno pokrenut, izlazi 

pod istim nazivom i nastavlja 

redni boj 12. Tisak je 

kvalitetniji, a naslovnica u boji. 

Glavna urednica „Vrutka“ je 

uèiteljica Kristina Pavletiæ 

Prodan koja uz grupu «Mladi 

novinari» kreæe na posao. Teme 

se ponovno odnose na sva 

zbivanja u školi i izvan škole, 

podsjeæa nas na sve važnije 

dane koje smo obilježili kako u 

matiènoj, tako i na svim 

podruènim školama. U „Vrutku“ 

broj 13. novina je što svaki 

razred ureðuje svoju stranicu. 

Predstavljaju se uèenici 

produženog boravka te 

„Literarno – likovni kantuniæ“. 

Predstavljene su izvannastavne 

i izvanškolske aktivnosti. «Naši 

uspjesi» rubrika je koja donosi 

brojne uspjehe naših uèenika 

na natjecanjima kako školskim 

tako i županijskim, regionalnim 

i državnim. Zelena stranica 

prikazuje eko aktivnosti vezane 

uz eko školu. Novost su i 

fotografije razrednih odjela svih 

8. razreda pod nazivom «Oni 

nam odlaze». Naslovnicu krasi 

fotografija adaptirane i 

dograðene školske zgrade. 

Osim «Vrutka» u pojedinim 

razrednim odjelima MŠ te PŠ 

Roè, Vrh i Livade nastali su i 

drugi listovi. Možemo 

spomenuti da je list PŠ Livade 

pod nazivom «Želod» 

svojevremeno predložen za 

državno natjecanje Lidrano. Tu 

je i list Male glagoljske 

akademije «Jurij Žakan» Roè koji 

izlazi svake godine. 

„Zalet“ 

„Zalet“ ima vrlo zanimljivu 

prošlost, ali ne smijemo 

zaboraviti ni njegove, nazovimo 

ih tako - prethodnike. Naime, 

prije „Zaleta“ izlazila su dva 

srednjoškolska lista: „Žubor“ i 

„Buzetski srednjoškolski list“. 

Godine 1986. ondašnje 

uredništvo lista odluèuje o 

promjeni imena, pa tako 

postaje „Zalet“, po uzoru na 

zagrebaèki list „Polet“ koji je u 

to vrijeme bio popularan meðu 

mladima. 

Tih godina „Zalet“ je uz jednom 

godišnje objavljivanje kao lista, 

imao i oblik zidnih novina koje 

su se objavljivale na za to 

predviðenim mjestima u školi. 

Te su se novine postavljale 

otprilike šest puta godišnje, 

kako bi uèenici stalno dobivali 

informacije o dogaðajima. 

Godine 1989. „Zalet“ postaje 


„Istarski vodovod“i „Cimos“ 

„Ðornal od Subotine“ 

iskljuèivo školski list, tj. prestaje 

se s objavljivanjem zidnog 

„Zaleta“. «Još poèetkom 

školske godine rodila se ideja 

da „Zalet“ poprimi nešto 

ozbiljniji okvir. Tada smo odluèili 

da bi list ustvari trebao biti 

zbornik pouènog štiva, vrijednih 

radova naših grupa slobodnih 

aktivnosti i ponešto zabavnih 

tekstova», napisalo je 

uredništvo tog „Zaleta“, 

usvojivši prijedlog tada glavne 

urednice gðe. Mirjane Pavletiæ. 

Od tada, osmišljavanje i 

ureðivanje „Zaleta“ je veæ 

tradicionalno zadatak 3. 

razreda gimnazije. Na taj naèin 

svaka generacija gimnazijalaca 

dobiva priliku ostaviti svoj trag u 

povijesti škole. 

„Zalet“ prati školske 

aktivnosti, uspjehe uèenika, 

njihova sudjelovanja u raznim 

dogaðanjima izvan škole, 

objavljuju se intervjui kao s npr. 

„Crvenom jabukom“, Nikom 

Puliæem, bivšim uèenicima i 

djelatnicima škole. Jednako 

tako objavljuju se i uèenièki 

literarni i likovni radovi, te se 

pomno prate sportske 

aktivnosti u gradu. Neizostavne 

su i zabavne stranice s 

uèenièkim i profesorskim 

biserima, vicevima, 

karikaturama, zanimljivostima 

itd. Važno mjesto u listu imaju i 

maturanti, èije je mjesto 

rezervirano za uspomene s 

izleta, slika i stavova koje su u to 

vrijeme imali. Veæ nekoliko 

godina „Zalet“ je predložen za 

državno natjecanje Lidrano. 

Svi navedeni listovi dragocjena 

su graða zavièajne zbirke i 

svjedoèe o jednoj kontinuiranoj 

i hvalevrijednoj aktivnosti na 

bilježenju, zapisivanju, 

arhiviranju buzetskih ljudi i 

dogaðaja unutar koje do 

izražaja dolazi snažna 

kreativnost i entuzijazam naših 

sugraðana kako danas, tako i u 

prošlim vremenima. 

Listove su svojevremeno 

izdavali i „Istarski vodovod“ i 

„Cimos“. Prvi broj lista „Istarski 

vodovod“ izašao je 25. sijeènja 

1974. godine. Ukupno je izašlo 

šezdesetak brojeva u razdoblju 

od 74. do 87. godine, a objavljen 

je i jedan izvanredni broj 

povodom smrti Josipa Broza Tita 

tadašnjeg predsjednika 

Jugoslavije. List je pokrenut na 

inicijativu magistra Stjepana 

Kraljeviæa koji je bio i glavni 

urednik tog lista. Tekstove su, uz 

glavnog urednika pisali i još neki 

radnici „Vodovoda“. Teme koje 

su se obraðivale bile su 

najèešæe vezane uz poslovanje i 

„Bumerang“ 

Buzetski klub mladih izdao 

je i jedan broj èasopisa 

„Bumerang“ u kojem su èlanovi 

tog kluba pisali o aktivnostima 

BUM-a, povijesti Kluba, o 

koncertima, recenzijama knjiga 

i CD-a, a nalazile su se tu i 

stranice s literarnim prilozima 

BUM-ovaca. Slijedeæi brojevi 

nisu izašli u tiskanom obliku, ali 

na web stranicama BUM-a 

nalazi se on-line izdanje tog 

lista. 

aktivnosti tog poduzeæa, ali 

bilo je tu i enigmatike, 

zabavnih tekstova, 

karikatura i sl. 

P.P.C. Buzet od prosinca 

2001. izdaje informativni 

bilten „Cimos“ u kojem 

zaposlenici „Cimosa“ i TPS-a 

Labin pišu o aktualnim 

temama vezanima uz 

poslovanje „Cimosa“, novim 

tehnologijama, 

zanimljivostima iz povijesti 

tog poduzeæa, zaštiti na 

radu, objavljuju se i sažeci 

diplomskih radnji 

„Cimosovih“ zaposlenika, a 

u listu se nalaze i stanice o 

kulinarstvu, medicinski 

savjeti, te zabavni sadržaji. 

Prošle godine, uoèi 

održavanja šeste „Subotine po 

starinski“ izašao je prvi i zasad 

jedini broj „Ðornala od 

Subotine“. Nakladnik tog 

èasopisa je Puèko otvoreno 

uèilište „Augustin Vivoda“ Buzet 

i Odbor za organizaciju 

„Subotine po starinski“. Izvršni 

nakladnik je izdavaèko 

poduzeæe „Reprezent“ Raèice, a 

glavni urednik Miroslav Sinèiæ. U 

listu se objavljuju teme vezane 

uz „Subotinu po starinski“, 

intervjui s organizatorima te 

manifestacije, uvršten je i mali 

vremeplov kroz pet godina te 

manifestacije, prisjeæanja naših 

starijih sugraðana na 

nekadašnje „Subotine“, crtice o 

Starom gradu Buzetu, kantuniæ 

za otroke, besede buzetske 

štrolige i najava za dogaðanja na 

„Subotini po moderno“. 

„Pusni list“ 

Povodom karnevalskog 

razdoblja Turistièka zajednica 

grada Buzeta zajedno sa 

Pusnim odborom izdala je i 

nekoliko brojeva „Pusnog lista“. 

Iako pod sloganom „Nezabavni 

list koji izlazi svakodnevno, ali ga 

vjerojatno ne stignete nabaviti 

jer se odmah rasproda“, izlazio 

je jednom godišnje, poèetkom 

karnevala. U listu su opisane 

karnevalske družine koje 

sudjeluju u maškaranom 

mimohodu na Trgu Fontana, 

zatim statut maškarane gradske 

vlasti, govor pusnog 

gradonaèelnika, stranice s 

karnevalskim horoskopom, a u 

listu se moglo pronaæi i 

ozbiljnijih tekstova o 

karnevalskoj tradiciji na 

Buzeštini i povijesnim 

kostimima. 

31 


KULTURA 

Mjesec hrvatske knjige 2008. 

Bogatstvo pisane rijeèi 

Za svoje najmlaðe èlanove knjižnica je organizirala igraonicu društvenih igara „Skockavac“, 

prièaonicu iz ciklusa Prièom na prièu „Bajke iz nonine škrinjice“ i igraonicu „Odgonetni pa kreni“ 

Ana PERNIÆ 

Mjesec hrvatske knjige 

manifestacija je koja se svake 

godine održava u knjižnicama 

diljem Hrvatske. Cilj 

manifestacije je promicanje 

hrvatske pisane rijeèi i 

popularizacija èitanja. 

Ovogodišnji Mjesec knjige 

posveæen je hrvatskom 

renesansnom književniku 

Marinu Držiæu povodom 500. 

obljetnice njegova roðenja. 

Èlanarina u pola cijene 

Veæ tradicionalno, i 

buzetska se Narodna 

knjižnica raznim programima, 

promocijama, predavanjima, 

radionicama, igraonicama i 

akcijama ukljuèuje u 

obilježavanje Mjeseca knjige. 

Ove godine u Mjesecu knjige 

uèlanjenje u knjižnicu bilo je u 

pola cijene, opraštala se 

zakasnina zaboravnim 

èlanovima. Polaznici Djeèjeg 

vrtiæa „Grdelin“ i uèenici OŠ 

„Vazmoslav Gržalja“ posjetili 

su knjižnicu, upoznali se s 

ustanovom, osobljem, 

pravilima posudbe i smještaja 

graðe i svojim èlanskim 

pravima. Održani su i sati 

lektire u knjižnici te prigodne 

radionice. 

Za sve generacije 

Za svoje najmlaðe èlanove 

knjižnica je organizirala 

igraonicu društvenih igara 

„Skockavac“, prièaonicu iz 

ciklusa Prièom na prièu „Bajke 

iz nonine škrinjice“ i igraonicu 

„Odgonetni pa kreni“. Krajem 

listopada održano je i 

predavanje Korada Korleviæa, 

voditelja zvjezdarnice Višnjan 

o projektu „Svemirska straža 

– obrana planeta od asteroida 

i kometa“. U holu Narodnog 

doma uprilièeno je i 

predstavljanje „Buzetskog 

lista“ te prikaz i izložba ostalih 

uèenièkih, omladinskih, 

tematskih listova i listova 

pojedinih poduzeæa koji su na 

Buzeštini izlazili ili izlaze od 

sredine 70-ih godina do 

danas. 

Buzetski zbornik 

Mjesec hrvatske knjige 

zapoèeo je prezentacijom 35. 

knjige Buzetskog zbornika. O 

knjizi su govorili urednik 

Zbornika mr. Božo Jakovljeviæ 

te Nataša Drašèiæ i Mirjana 

Pavletiæ. Uz prezentaciju 

Zbornika dan je i osvrt na niz 

novih publikacija unutar 

zavièajne zbirke „Piquentine“ 

koje su objavljene u razdoblju 

od prošlogodišnjeg Mjeseca 

knjige do danas. 

Predstavljeno je desetak vrlo 

zanimljivih publikacija i pet 

audio-vizualnih izdanja koji su 

svojom tematikom ili 

autorstvom vezani uz 

Buzeštinu. Najavljeno je i 

desetak novih izdanja koja bi 

svjetlo dana trebala ugledati 

slijedeæe godine. 

Dvije promocije 

U studenome je uz 

predavanje o samoniklom 

bilju u prehrani predstavljena i 

knjiga Emira Komiæa „Kruh, 

halava i trava“, a u buzetskom 

Zavièajnom muzeju održana 

je izložba i promocija 

fotomonografije „Æiæarija – 

ponosna udovica“ Dražena 

Lapiæa, Ratka Mavara, Damila 

Kalogjere i Željka Jelenskog. 

Mjesec knjige na Buzeštini 

završio je predavanjem 

Davora Šišoviæa pod nazivom 

„Mitološki vodiè kroz Istru“. 


Zajednica sportskih udruga Grada Buzeta 

Poticaj razvoju sporta 

Izvršni odbor i Skupština pripremaju kriterije za bodovanje raznih sportova u gradu. Na temelju tih 

bodova odredit æe se kategorije za financiranje klubova 

Piše: Mario SIROTIÆ 

SPORT 

Zajednicu sportskih udruga 

Grada Buzeta èini šesnaest 

udruga ili klubova koji djeluju 

na podruèju našega garda, a to 

su: Auto klub «Buzet 

Autosport», Auto moto klub 

«Buzet», Biciklistièki klub 

«Buzet», Enduro motocross 

«Buzet», Klub slobodnog 

letenja «Tiæi», Nogometni klub 

«Buzet», Pikado klubovi 

«Buzet», «Roè», «Sove», 

Rukometni klub «Buzet», 

Speleološko društvo 

«Æiæarija», Streljaèko društvo 

«A. Vivoda», Športsko ribolovno 

društvo «Mrena», Taekwon-do 

klub «Buzet», Udruga NK 

«Buzet» - veterani te Zajednica 

boæarskih klubova Grada 

Buzeta. Predsjednik Udruge je 

Nadan Flego a èlanovi izvršnog 

odbora su: Davor Grabar, 

Branko Bašiæ i Edi Piutti. 

Èlanovi nadzornog odbora su: 

Damir Rupena, predsjednik, 

Ornela Rumen, Èedomir Žuliæ, 

Marica Kolakoviæ, zamjenik 

èlana, Dragan Klariæ, zamjenik 

èlana. 

Ulaganja u 2009. 

ZSUG Buzeta razvija i 

promièe sport na podruèju 

grada, bavi se razvitkom 

sportskih aktivnosti djece i 

mladeži, te sportsko 

rekreacijskih aktivnosti 

graðana i invalidnih osoba. 

Takoðer, promièe odgojnu 

funkciju sporta, fair play, 

razumijevanje i toleranciju, 

odgovornost kroz bavljenje 

sportom. Potièe vrhunsko 

sportsko stvaralaštvo i 

stvaranje uvjeta za postizanje 

vrhunskih sportskih dometa. 

Širi olimpijske ideale i jaèa 

olimpijski pokret. 

Kako bi se svi zadaci 

ostvarili, trebat æe puno truda. 

Izdvojio bih neke od važnijih 

stvari koje je ZSUGB ostvarila 

u posljednje vrijeme. 

Organizirali smo Olimpijski 

dan na kojemu su sudjelovala 

djeca Osnovne i Srednje škole, 

te djeèji vrtiæ. Gradu smo 

predložili potrebne investicije 

u sportske objekte za 2009. 

godinu. Zajedno s Gradom i BK 

«Istra» Kozari uskladili smo 

naèin održavanja i 

rukovoðenja boæarske 

dvorane u Kozarima. Kao 

tajnik ZSUGB zadužen sam za 

rukovoðenje Sportskom 

dvoranom u Buzetu koja 

punim kapacitetom 

funkcionira ujutro i popodne. 

Sustav bodovanja 

Zajedno sa izvršnim 

odborom spremamo kriterije 

za bodovanje raznih sportova 

u našem gradu, koje kasnije 

mora potvrditi Skupština. Na 

osnovnu tih bodova napraviti 

æemo odreðeni broj kategorija 

koje æe biti i kriterij za 

financiranje klubova u našem 

gradu. Pomažemo klubovima 

u rješavanju raznih 

organizacijskih i financijskih 

problema. 

Tako nas je prije odlaska u 

Brazil posjetio predsjednik 

kluba Slobodnog letenja «Tiæi» 

Jožef Rabiè koji je prije godinu 

dana oborio hrvatski rekord u 

preletima. Povod je bio 

Svjetski kup koji æe se iduæe 

godine održati u Buzetu. 

Natjecanje æe trajati sedam 

dana, a planira se dolazak 130 

najboljih svjetskih letaèa. 

ZSUGB je dogovorila je pomoæ 

pri organizaciji manifestacije, 

a Jožef je zadovoljno 

otputovao u Brazil gdje æe 

pokušati srušiti svjetski 

rekord. 

Kome se obratiti 

Svi èlanovi Udruge kojima 

je potrebna bilo kakva pomoæ, 

ili savjeti, neka navrate u 

Sportsku dvoranu gdje se 

nalazi ured tajnika ZSUGB ili 

neka nazovu Maria Sirotiæa 

na broj mobitela: 

091 558 07 10 

33 


SPORT NA BUZEŠTINI 

Marèeneški pljoèkari osnovali udrugu 

Drevna igra na pljoèke veæ 

odavno ima svoje ljubitelje i na 

podruèju Grada Buzeta. 

Pljoèkari Marèenegle, kao 

neformalno društvo djeluju veæ 

desetak godina. Ova starinska 

istarska igra u tom je dijelu 

Buzeštine „zarazila“ petnaestak 

mještana Marèenegle i njezine 

okolice, koji uspješno nastupaju 

na turnirima, a u ovogodišnjoj 

istarskoj ligi zabilježili su treæe 

mjesto. Uspješno djelovanje 

odluèili su nastaviti i kao 

organizirana udruga, a u povodu 

osnivanja priredili su 

meðunarodni turnir na kojem je 

nastupilo 16 ekipa iz Hrvatske, 

Slovenije i Italije. (sž) 

Roèki boæari pobjednici buzetske lige 

Iako postoje tek dvije 

godine, èlanovi Boæarskog 

kluba „Roè“ veæ su se uspjeli 

okititi naslovom pobjednika 

ovogodišnje Buzetske lige u 

boæanju. U svojoj prvoj sezoni 

zauzeli su posljednje mjesto, 

no tada se pojavila nova 

generacija mladih boæara koja 

je odluèila nastaviti tamo gdje 

su, 1992. godine, stali boæari 

„Velih vrata“. Naime, u 

posljednjih petnaestak godina 

roèki zaljubljenici u balote 

uglavnom su nastupali za klub 

iz Roèkog Polja. Z b o g 

reaktiviranja kluba pokrenuta 

je i gradnja èetverostaznog 

boæarskog igrališta, koje im je 

nužno za ulazak u viši rang. 

Momèad boæarskog kluba 

„Roè“ èine: Leo Buršiæ 

(voditelj), Damir Žuliæ, Sandi 

Nežiæ, Goran Hlaj, Elvis 

Malinariæ (predsjednik), Edi 

Slaviæ, Aldo Krulèiæ, Vlado 

Nemarnik, Željko Popov, Fredi 

Krulèiæ, Teo Glaviæ, Ivo Glaviæ, 

Vedran Gržentiæ, Miro Krulèiæ, 

Elvis Koraca, Dean Perniæ, 

Fabio Zubaliæ i Denis Kos. (sž) 

Terenci u Dolini veprova 

Brojne manifestacije u 

oktanskim sportovima koje se 

posljednjih godina prireðuju u 

Buzetu i njegovoj okolici i ove su 

sezone upotpunili èlanovi Off 

road kluba „Kamo oko vidi“ s 

utrkom Kupa Hrvatske u 

ekstremnim terenskim 

vožnjama pod nazivom „Wild 

Boar Valley Challenge“. Izazov 

Doline veprova, kako se naziva 

dolina rjeèice Braèane, u kojoj je 

održan veæi dio trodnevnog 

natjecanja, ponovno je okupio 

respektabilan vozni park a 

organizatori s ponosom istièu 

rekordan broj od èetrdeset 

vozila, što je najviše u 

dosadašnjim utrkama za Kup 

Hrvatske. Osim najboljih vozaèa 

iz naše zemlje, u sjevernoj Istri 

okupili su se i vlasnici terenskih 

vozila iz Slovenije, Italije, Austrije 

i Njemaèke. 

Organizator se i ovog puta 

potrudio pripremiti vrlo 

zahtjevan itinerer za 

natjecatelje, u kojem postignuto 

vrijeme nije bilo jedino mjerilo 

uspješnog rezultata veæ je 

nerijetko i sam dolazak na cilj 

bio veliki uspjeh za brojne 

posade koje su se okupile na 

ovom natjecanju. Za razliku od 

prošlogodišnje olujne kiše, lijepo 

i sunèano vrijeme ove je godine 

išlo na ruku vozaèima i 

posjetiteljima, koji su se željeli 

uvjeriti u snagu i moguænosti 

monstruoznih terenaca. Na 

poligonskoj vožnji, koja je 

održana u Škuljarima, brojna je 

publika uživala u prizorima u 

kojima su vozaèi svoja terenska 

vozila tjerali do granica 

moguænosti. Ekstremne 

uzbrdice, jarke ispunjene vodom 

i klizave blatnjave puteve, bilo je 

gotovo nemoguæe proæi bez 

pomoæi vitla. (sž) 


Proglašenje najboljih 

u Buzetu 

Nakon utrke Prvenstva 

Europe, održane potkraj rujna, 

Buzet je sveèanošæu 

proglašenja najboljih 

automobilista „staroga 

kontinenta“ brdskih auto utrka 

i službeno spustio zastor na 

ovogodišnju automobilistièku 

sezonu u toj disciplini. Najveæa 

automobilistièka sveèanost u 

novijoj povijesti naše zemlje 

okupila je dvjestotinjak 

dužnosnika Svjetske 

automobilistièke federacije 

FIA-e, delegacije svih 

organizatora utrka koje se 

boduju za Prvenstvo Europe 

na brdskim stazama te 

nagraðene vozaèe i njihovu 

pratnju, iz èetrnaest europskih 

zemalja. Za napredak u 

organizaciji utrke i prireðenu 

sveèanost tijekom veèeri 

mogle su se èuti samo rijeèi 

hvale, a Buzeæani su se 

ponovo potrudili biti dobri 

domaæini. Zahvala im je stigla i 

u obliku odluke da æe i iduæe 

sezone njihova utrka biti dio 

europskog kalendara, što je 

zakljuèeno na sastanku FIAine 

komisije i susretu 

delegacija organizatora, 

održanih takoðer tog vikenda 

u Buzetu. Tom je prigodom 

predsjedniku Auto moto kluba 

„Buzet“ Damiru Rupeni, 

predsjednik FIA komisije za 

brdske auto utrke, Paul 

Gutjahr uruèio je zlatnu 

medalju za napredak koji je 

buzetska utrka postigla u ovih 

šest europskih godina. (sž) 

Renesansa buzetskog rukometa 

Rezultatu koji je u prvom 

dijelu natjecanja u Prvoj 

rukometnoj ligi napravila 

momèad „Buzeta“ nisu se 

nadali ni najveæi optimisti u 

buzetskom rukometnom 

kolektivu. Deset pobjeda, uz 

samo jedan poraz u 

pretposljednjem kolu na 

gostovanju u Velikoj Gorici, 

otvorilo je Buzeæanima širom 

vrata najelitnijeg hrvatskog 

rukometnog razreda i nadu da 

æemo iduæe sezone i na 

buzetskim parketima gledati 

velikane hrvatskoga rukometa 

poput Ivana Baliæa, Mirze 

Džombe ili Igora Vorija. 

Nakon 11 odigranih kola 

jesenskog dijela prvenstva 

Buzet na prvom mjestu ima 

velikih pet bodova prednosti 

pred najbližom pratnjom, što 

mu osigurava da u nastavku 

prvenstva može mirno održati 

prvu poziciju, koja mu u iduæoj 

sezoni garantira nastup u 

Premijer ligi. Za razliku od 

ostalih ekipa u ligi, vodstvo 

buzetskih rukometaša dovelo 

je u svoje redove tek jedno 

pojaèanje, a ekipa koja 

zajedno igra veæ dvije godine, 

na èelu s trenerom Marijom 

Sirotiæem, uzvratila je 

neoèekivanim nizom. 

Iako je natjecanje u Prvoj 

ligi znatno kvalitetnije od 

dosadašnjih u kojima su 

nastupali, buzetski 

rukometaši s lakoæom su u 

poèetnim susretima prvenstva 

pobjeðivali bivše 

premijerligaše i ekipe koje su 

istaknule kandidaturu za 

ovogodišnji naslov. Premda im 

ove sezone nije bio cilj sam 

vrh, Buzeæani su u svojoj 

premijernoj sezoni 

prvoligaškog takmièenja stigli 

do rezultata koji æe zlatnim 

slovima biti upisan u 

polustoljetnoj povijesti 

rukometa podno Æiæarije. 

Za buzetsku seniorsku 

momèad u jesenskom su 

dijelu prvenstva nastupali: 

vratari Igor Pavletiæ, Matej 

Slipèeviæ i Aleks Joviæ; igraèi: 

Ranko Siliæ, Teo Prodan, Aljoša 

Sirotiæ, Damjan Pladin, Davor 

Šunjiæ, Janko Mavroviæ, Nikola 

Šverko, Raul Vozila, Davor 

Vukeliæ, Damir Grižanèiæ, 

Sanjin Dragièeviæ i Neno 

Gašpar. (sž) 

35 


SPORT 

Boæari »Trio Buzeta« osvojili prvenstvo i kup 

Tri sna Milana Pavliæa 

Dva sna veæ su ostvarena, a svoj treæi san Milan Pavliæ još uvijek 

sanja: naslov prvaka Europe bio bi najveæa kruna svih njegovih 

nastojanja i ulaganja u boæarski sport. 


DENIS PONIŠ I MILAN PAVLIÆ 

Prije desetak godina, kada 

je buzetski poduzetnik Milan 

Pavliæ odluèio preuzeti brigu i 

financijski potpomagati 

tadašnji Boæarski klub „Buzet“, 

nitko nije mogao ni sanjati da 

æe buzetski boæarski kolektiv 

samo deset godina kasnije, iz 

Opæinske lige prerasti u najjaèu 

hrvatsku boæarsku družinu. 

Nitko, osim jednog èovjeka – 

Milana Pavliæa. Strpljivo 

gradeæi momèad, koja je za 

klasu bila ispred svih 

konkurenata preskakali su 

ligaška natjecanja, od 

opæinskih preko županijskih do 

državnih, zabilježivši tih godina 

74 uzastopne pobjede u 

službenim prvenstvenim 

susretima! Kako se ekipa „Trio 

Buzeta“ penjala kroz lige, tako 

se njihov predsjednik Milan 

Pavliæ pobrinuo klub pojaèavati 

zvuènim imenima, da bi danas 

buzetski „vodoinstalateri“ 

postali možda najkvalitetnija 

hrvatska momèad, koja je 

ikada okupljena u jedan sastav. 

Eminentna imena 

Svoj prvi san Pavliè je 

ostvario 2003. godine, kada je 

klub izborio nastup u Prvoj 

hrvatskoj ligi, a za taj veliki 

zalogaj u klub je dovedena 

legenda hrvatskog boæanja 

Dinko Beakoviæ. Još prije toga, 

u nižim ligama, buzetske 

redove pojaèali su Bojan 

Novak, slovenski 

reprezentativac koji je na 

europskim i svjetskim 

prvenstvima skupio 

respektabilan broj medalja, 

mladi hrvatski reprezentativac 

Josip Cuculiæ, Nenad 

Matoševiæ i mnogi drugi. Klub 

je nakon samo godinu dana 

nastupanja stigao do 

pobjednika Kupa Hrvatske, a 

svoj drugi san Milan Pavliæ je 

ostvario 2005. godine kada su 

se Buzeæani okitili svojom 

prvom dvostrukom krunom, 

naslovom pobjednika Kupa 

Hrvatske i naslovom hrvatskih 

prvaka. Taj mu je rezultat donio 

nastup u Kupu Europe, gdje su 

2006. godine stigli do 

završnice u talijanskom 

Chivassu i tamo zauzeli treæe 

mjesto. 

Na putu prema Europi 

U netom završenom 

prvenstvu buzetski su boæari 

ponovili ovaj veliki uspjeh. Uz 

lagan posao u Kupu Hrvatske, 

gdje su na završnici u Zagrebu 

osvojili prvi ovogodišnji trofej, 

boæari „Trio Buzeta“ bili su 

superiorni i u prvoligaškom 

prvenstvu. Uz samo dva 

poraza, na startu prvenstva u 

Metkoviæu te nešto kasnije u 

Zagrebu, buzetski su boæari 

uvjerljivim pobjedama kroèili 

prema naslovu. Dokaz kvalitete 

buzetskog sastava oèituje se i u 

èinjenici da je hrvatski izbornik 

Dinko Beakoviæ u 

reprezentaciju, koja je 

nastupala na Europskom 

prvenstvu u talijanskom 

Saviglianu uvrstio èak tri 

boæara „Trio Buzeta“ od pet 

koliko ih broji reprezentativna 

vrsta, a oni su mu uzvratili na 

najbolji moguæi naèin. 

Gianfranco Santoro okitio se 

srebrnom medaljom u 

disciplini pojedinaèno klasièno 

te broncom u preciznom 

izbijanju. Roland Marèelja 

osvojio je broncu u štafetnom 

izbijanju te srebro u paru s 

Antom Papkom. 

Svoj treæi san Milan Pavliæ 

još uvijek sanja. Naslov prvaka 

Europe bio bi najveæa kruna 

svih njegovih nastojanja i 

ulaganja u boæarski sport. I 

zasigurno jedan od najveæih 

rezultata buzetskog sporta 

uopæe. Boæare „Trio Buzet“ u 

iduæoj godini oèekuje novi 

nastup u Kupu Europe i nada 

da bi maleni Buzet uz 

automobilizam i tartufe, duž 

cijelog „starog kontinenta“ 

mogao postati poznat upravo i 

po boæanju. 

EKIPA TRIO BUZETA 


SPORT 

Buzetski natjecatelji u auto i 

moto sportovima zakljuèili 

uspješnu sezonu 

Èetiri prvaka 

Laskavom titulom okitili su se Viliam Prodan, 

Sanjin Prodan, Marko Prodan i Manuel Èerneka 

SANJIN PRODAN 


Tradicija auto moto 

sportova na Buzeštini vrlo je 

duga i uspješna. Dobrim 

rezultatima i novim uspjesima 

to su i u ovoj sezoni potvrdili 

èlanovi auto kluba „Buzet 

Autosport“ i Enduro motocross 

kluba „Buzet“. U posljednjih 

pet godina, koliko postoje, 

èlanovi „Buzet Autosporta“ 

osvojili su isto toliko državnih 

naslova, po èemu su 

najuspješniji u Istarskoj 

županiji. 

Uspjesi dvojice Prodana 

Ove godine to je pošlo za 

rukom Viliamu Prodanu, koji je 

osvojio državni naslov brdskih 

auto utrka u grupi N, te Sanjinu 

Prodanu koji je bio najbolji u 

konkurenciji klase 7 u 

autoslalomu. Sanjin je uz to 

bio i treæeplasirani u ukupnom 

poretku Prvenstva Hrvatske u 

autoslalomu, što je najbolji 

rezultat nekog istarskog 

vozaèa u ovoj automobilistièkoj 

disciplini. 

Viliam Prodan uspio je 

osvojiti naslov državnog prvaka 

grupe N na brdskim stazama, 

nastavivši tako bogatu tradiciju 

u ovoj automobilistièkoj 

disciplini koju su u proteklih 

èetrdesetak godina postizali 

buzetski automobilisti. Uz malu 

dozu sreæe, koja je sastavni dio 

svakog velikog rezultata Viliam 

je upravo na buzetskoj utrci 

osigurao slavlje na kraju 

sezone. Svoje rezultate 

upotpunio je nastupom na 

Europskom prvenstvu brdskih 

auto utrka, gdje je zauzeo 21. 

mjesto ukupnog poretka u 

konkurenciji automobila, te 

šesto mjesto u poretku grupe 

N, èime je postao prvi istarski 

automobilist u europskom 

poretku. 

Enduraši dominirali u PH 

Iako takoðer vrlo mlad 

kolektiv, buzetski enduromotocross 

klub potvrdio je ove 

sezone dominaciju u Prvenstvu 

Hrvatske. Uz naslov u ekipnoj 

konkurenciji u državnom 

prvenstvu i meðunarodnom 

enduro kupu, njegovi su se 

motociklisti okitili i dvjema 

državnim naslovima. Marko 

Prodan slavio je u konkurenciji 

VILIAM PRODAN 

motociklista klase E1, 

ostvarivši pritom tri pobjede 

tijekom sezone u toj 

konkurenciji. Iako nije nastupio 

na domaæoj utrci u Buzetu, 

Manuel Èerneka uspio je doæi 

do naslova klase E2, a svoje je 

slavlje potvrdio na posljednjoj 

utrci u Maloj Mlaki pobjedom 

ispred svojih klupskih kolega 

Igora Fonoviæa i Danijela 

Vivode. 

MANUEL ÈERNEKA 

MARKO PRODAN 

DRŽAVNI PRVACI KOD GRADONAÈELNIKA 

37 


OBRAZOVANJE 

Izlet na Uèku 

»Grdelini« osvojili vrh Istre 

Mališani su uživali gledajuæi visoka stabla, uèeæi o životinjama i biljkama. 

Pazili su i da iza sebe ne ostave smeæe. 

Piše: Marija ÈRNAC 

Foto: Arhiva DV "Grdelin" 

Subota, poèetkom 

listopada. Prekrasan jesenji 

dan. Oko stotinu djece, 

roditelja i odgojiteljica djeèjeg 

vrtiæa «Grdelin» iz Buzeta 

krenulo je automobilima i 

autobusima na planirani izlet 

na Uèku. Nakon okupljanja 

kod restorana na Poklonu, 

dobro opskrbljeni hranom i 

napitcima, krenuli su na 

šumovite obronke Uèke. 

Pouèna staza 

Sunèani jesenji dan željeli 

su iskoristiti za druženje te 

pješaèenje pouènom stazom 

Loze. Svi su uživali u 

prekrasnim jesenjim bojama 

hrastove šume. Penjuæi se 

planinskom stazom i djeca i 

odrasli mnogo su toga nauèili s 

info ploèa koje opisuju drveæe, 

biljke i životinje koje žive na 

Uèki. Kretanje šumom za 

mnoge je bilo dosta zahtjevno, 

pa su pauze iskoristili za 

odmor i okrepu. Nakon 

obilaska pouène staze slijedilo 

je pješaèenje do vidikovca na 

vrhu Uèke, odakle su svi uživali 

u prekrasnom pogledu na Istru 

i Kvarner. 

Obiteljski izlet 

Ovaj izlet je samo jedan od 

segmenata planiranih 

sadržaja Preventivnog 

programa koji se provodi u 

djeèjem vrtiæu «Grdelin». 

Bogatstvo je u tome što su se 

ukljuèile cijele obitelji, s 

djecom razlièitih uzrasta, te si 

priuštile jedan predivan dan za 

bezbrižan boravak u prirodi, 

rekreaciju i druženje sa 

svojom djecom i njihovim 

prijateljima iz vrtiæa. Svima 

nama takvih trenutaka 

nedostaje. 

„Vidjeli smo Buzet“ 


Sara Èerneka (6): Bilo mi je 

lijepo, šuma je bila lijepa, uèili 

smo o životinjama. Tražili smo 

gljive po starim stablima. Vidjeli 

smo jednu jamu. 

Nika Krivièiæ (6): Sa kule 

smo gledali more. Vidjeli smo i 

naš Buzet. 

Lucija Vižintin (6): Bilo mi je 

lijepo trèati oko kule i kada se 

biciklist s biciklom spustio sa 

vrha Uèke. 

Filip Koraca (6): Lijepo mi je 

bilo šetati se šumom. Šuma je 

bila velika, stabla visoka. Nauèili 

smo o životinjama koje tamo 

žive. Pazili smo da ne bacamo 

papire. 

Noel Cerovac (6): Bilo mi je 

lijepo hodati po lišæu i kad sam 

vidio visoka stabla. Bilo mi je 

lijepo voziti se u autobusu.

Vježba evakuacije 2008. 

„Požar” u školi 

OBRAZOVANJE 

Vatrogasci su prikazali postupak gašenja požara i spašavanja „ranjenika“. 

Pišu: Martina AGAPITO, Nikolina GRŽINIÆ 

Snimila: Mia ŽUDIÆ 

„Evakuacija 2008.“ naziv 

je vježbe koja je krajem 

listopada održana u buzetskoj 

Srednjoj školi . U demonstraciji 

su sudjelovali vatrogasci Javne 

vatrogasne postrojbe i 

Dobrovoljnog Vatrogasnog 

Društva s dva vatrogasna 

vozila, policija te aktivistice 

Crvenog križa SŠ Buzet. 

Vatrogasci su prikazali 

postupak gašenja požara i 

spašavanja „ranjenika“. U toj 

ulozi našli su se uèenici Marin 

Horvat i Danijel Jurada kojima 

su prvu pomoæ pružile èlanice 

Crvenog križa – Beti Bašiæ, 

Martina Vivoda, Marina 

Tomišiæ, Matia Vukoviæ, 

Andrea Rašpoliæ i Nikolina 

Vivoda. One su na školskom 

igralištu prikazale kako 

uspješno sanirati neke od 

najèešæih ozljeda u požaru, 

poput opekotina i prijeloma. 

Cilj ovakvih vježbi je educirati 

djelatnike škola i drugih 

ustanova kako pravodobno i 

pravilno reagirati te brinuti o 

svojim uèenicima i štiæenicima 

u izvanrednim situacijama 

poput požara. 

39 


OBRAZOVANJE 

Prvašiæi Osnov 

1.a 

Uèiteljica: Nives Matiæ 

Uèenici: 

Karlo Belušiæ, 

Katarina Benèiæ, 

Nicol Brgodac, 

Filip Brženda, 

Lena Èerneka, 

Nina Deliæ, 

Marko Fabijanèiæ, 

Andre Flego, 

Aleks Grah, 

Marin Gržiniæ, 

Ema Kahrimanoviæ, 

Dilan Kontiæ, 

Aurora Krbavèiæ, 

Renato Majer, 

Kristina Milièiæ, 

Adelina Muratagiæ, 

Anton Nežiæ, 

Matea Šterpin, 

Teo Štifaniæ, 

Ivana Ugrin, 

Jana Zubin. 

Podruèna škola Roè 

Uèiteljica: Sandra Grabar 

Uèenici: 

Josip Škrinjar, 

Jazz Richard Greblo, 

Anðela Antonia Baf, 

Heidi Grabar, 

Karla Krbavac, 

Carla Radoviæ, 

Kristina Staraj. 

Podruèna škola Vrh 

Uèitelj: Dragoslav Lukiæ 

Uèenici: 

Lucia Fabijanèiæ, 

Leo Muzica, 

Marcus Josip Èubriæ. 

„Kaj su jeli naši stari“ 

Nonina kuhinja u školi 

Uèenici Podruène škole 

«Vazmoslav Gržalja» u Livadama, 

njihovi roditelji i uèitelji, drugu su 

godinu za redom u listopadu priredili 

zanimljivu manifestaciju pod nazivom 

«Kaj su jeli naši stari». Priredba je 

uprilièena u sklopu Dana kruha i 

zahvalnosti za plodove zemlje, a cilj je 

mlaðim generacijama pokazati što su i 

kako nekada kuhali naši preci. Tako je, 

na samom ulasku u školu, bila 


postavljena izložba starinskih alata i 

posuða koji su nekada bili sastavni dio 

noniæeve kantine. Predmete su donijeli 

sami uèenici. U središnjem holu 

nalazio se stol prepun tipiènih istarska 

jela poput nedeve, fuži, fritula, 

kroštula, domaæeg kruha…Hranu su 

pripremile mame i nonice, a u slasnom 

su zalogaju, nakon što je hranu 

blagoslovio veleèasni Ante Jukopila, svi 

uživali. (ap)

ne škole »Vazmoslava Gržalje« Buzet 

1.b 

Uèiteljica: Marija Tomiæ 

Uèenici: 

Dina Bartoliæ, 

Patricia Blaževiæ, 

Ivana Flego, 

Alessia Flego, 

Anthea Lisa Grbac, 

Karla Haviæ, 

Ivana Jakac, 

Elian Kodelja, 

Korina Kutièiæ, 

Sandro Maras, 

Sven Marmiliæ, 

Marin Mikolj, 

Mikele Moferdin, 

Aleks Mrvoš, 

Ernest Nežiæ, 

Leonardo Ošo, 

Klaudia Paladin, 

Beattrice Noela Paladin, 

Ivan Posedel, 

Ana Totman, 

Andrea Tumpiæ. 

JASLIÈKA SKUPINA »Zvjezdice« 

djeèjeg vrtiæa »Grdelin« 

(uzrast od jedne do dvije godine) 

ODGOJITELJICE: Anita Perniæ i Nives Jakac 

POLAZNICI: Laura Blaževiæ, Nina Blaževiæ, Luka Fantiniæ, 

Karlo Gržiniæ, Melisa Ivanèiæ, Nejla Jašareviæ, Iris Mustafiæ, 

Florijan Nemarnik, Pavle Parabucki, Ajdin Spreèo, Andrea 

Vivoda, Ella Maria Vivoda, Ela Žigante. 

41 


Spasimo život našeg novog sugraðanina 

Buzetsko veliko srce za spas 

malog Davida 

U djeèaèiæevu organizmu nedostaje enzim zadužen za razgradnju bilirubina u krvi. Kao posljedica tog 

nedostatka došlo je do žutice, te u konaènici do ciroze jetre pa je Davidu hitno potrebna 

transplantacija jetre. 

Ana PISAK 

Buzeæani i Buzeæanke, kao i 

svi dobri ljudi, iskazali su 

solidarnost prema svom 

sugraðaninu ukljuèivši se u 

veliku, najveæu do sada na 

podruèju Buzeta, humanitarnu 

akciju kako bi spasili život 

malog Davida Krušvara. David 

je prvoroðenac Damiane i 

Denisa, roðen 24. travnja 

2008. godine. Veæ na samom 

poèetku svog života suoèio se s 

teškom bolešæu. Lijeènièke 

pretrage su pokazale kako u 

djeèaèiæevom organizmu 

nedostaje enzima zaduženog 

za razgradnju bilirubina u krvi. 

HUMANITARNA AKCIJA 

Ubrzo je došlo do žutice, te u 

konaènici do ciroze jetre, kao 

posljedice teškog stanja. 

Lijeènici u Padovi, kamo je mali 

David odveden kolima buzetske 

Hitne pomoæi krajem listopada, 

zakljuèili su kako život 

djeèaèiæa može spasiti samo 

hitna transplantacija jetre. 

Ukupni troškovi operacijskog 

zahvata iznose oko 95 tisuæa 

eura. 

Pomogli su – svi! 

Kako roditelji Damiana i 

Denis nisu raspolagali tolikom 

svotom, Grad Buzet, uz pomoæ 

Damianine sestre Dubravke 

Èrnac Dujaniæ, poèeo je 

koordiniranu akciju 

prikupljanja potrebnih 

sredstava za spas mališana. U 

akciji su se ukljuèili – svi! 

Na listi èekanja 

Veæ poèetkom studenog 

prikupljeno je pola svote 

potrebnog novca za 

transplataciju jetre. Novac je 

odmah uplaæen na raèun 

bolnice u Padovi. David je tako 

stavljen na listu èekanja. Do 24. 

listopada 2008. godine, kada je 

akcija formalno prekinuta, 

prikupljeno je 894.000 kuna, 

no to ne znaèi da svi ljudi dobre 

volje ne mogu nastaviti 

pomagati obitelji. Možda je 

humano djelo najbolje opisano 

u rijeèima gradonaèelnika 

Valtera Flege kada istièe da su 

Buzeæani dokazali da u 

trenutku potrebe znaju staviti 

glave skupa i pomoæi 

potrebitima, dokazali su da žive 

u «zdravom» gradu. 

Raèun za pomoæ 

Malom Davidu možete 

pomoæi donirajuæi novce na 

br. žr. rn. 2407000-3205179242, 

poziv na broj 00 3205179242, 

kod OTP banke. 

42 

DAVID KRUŠVAR S MAMOM 

VRŠNJACI POMAGAÈI U AKCIJI 

„Kuraja mladiæ!“ 

Preuzeto s 

www.pomozimodavidu.com 

ZLATA Maleni Davide, U 

snu te vidim kako trèiš 

ulicama Buzeta. Ostvari 

mi taj san… 

PLANINARI BUZETA 

Bok maleni, 

Buzet je jedno veliko srce 

koje kuca za tebe. Drži se! 

AARON and NATALIE 

David, we are praying for you 

and your family during this time. 

We know the Lord will take care 

of you. 

IKY :) Mislimo na tebe bebaè! 

Volimo tee!!!!! 

ŠKOLSKA GENERACIJA 92./93. 

Davide, èekamo tvoj sretan 

povratak u Buzet i tvoj osmijeh 

koji æe nam vratiti vjeru da 

zajedno smo jaèi. Denise i 

Damiana uz Vas smo. 

Tvoja školska generacija 

92./93. 

SANJIN puno sreæe Davide, 

pravi si borac! km bum je uz 

tebe. 

MIRJANA Evo i Motovun se svim 

srcem odazvao akciji za pomoæ, 

i svim srcem želimo Davidu što 

prije ozdravljenje i povratak 

kuæi. Sretno! 

DJEÈJI VRTIÆ GRDELIN-SK 

Dragi David! 

mi te volimo jako i želimo da 

brzo ozdraviš. Skupljamo novce 

za tebe naš dragi Davide. U 

vrtiæu smo to napisali samo za 

tebe. jedva èekamo da doðeš iz 

bolnice van, u naš Buzet. Puno 

te volimo i mislimo na tebe! 

Djeca i tete iz skupine 

Tratinèice. 

MIRJANA Anðeli neka te èuvaju i 

budu uz tebe!!!! Davide, mali si 

ali si borac, znam da æeš uspjeti. 

Imam i ja dva mala anðela, 

zajedno æemo moliti za tebe. 

Izdrži, s tobom smo. 

GORAN Kuraja mladiæ! A još veæ 

tvojima. Lipo je vidit kako samo 

malo rabi ljudima da pokažu 

koliko su pravi. 

Puno pozdravi z sjevera 

FRANKO Ajde malecki. Možeš ti 

to. Svi æemo nekako pomoæi.

LIJEÈNIK SAVJETUJE 

Dijabetes 

Kako sniziti šeæer u krvi 

U svijetu je registrirano oko 190 milijuna osoba, u Hrvatskoj više od 

170.000 osoba sa šeæernom bolešæu 

Piše: dr. Elvis ÈERNEKA 

Šeæerna bolest je kronièni 

poremeæaj kad organizam, zbog 

nedostatne proizvodnje inzulina 

ili njegove nedjelotvornosti, ne 

može iz hrane dobiti dovoljno 

energije, tj. glukoze, koja mu je 

potrebna za život. Cijeli 

poremeæaj rezultira povišenom 

razinom glukoze (šeæera) u krvi 

kao i postupnim razvojem 

komplikacija osnovne bolesti. 

Dijabetes ili šeæerna bolest je 

najèešæi metabolièki poremeæaj. 

U svijetu je registrirano oko 190 

milijuna osoba, u Hrvatskoj više 

od 170.000 osoba sa šeæernom 

bolešæu. U deset posto oboljelih 

bolest se javlja veæ u ranoj 

mladosti i ovisna je o inzulinskoj 

terapiji (tip 1). Ostalih 90 posto 

oboljelih su osobe starije životne 

dobi (tip 2). U njihovom sluèaju 

bolest nastaje uslijed preobilne i 

kaloriène prehrane, nedovoljne 

tjelesne aktivnosti te stresnog i 

neurednog naèina života. 

Kljuè za glukozu 

Inzulin je hormon gušteraèe 

i omoguæuje glukozi, koja se 

nalazi u krvi, ulazak u stanice. 

Na stanicama se nalaze 

inzulinski receptori koji djeluju 

poput kljuèanice. Inzulin je kljuè 

koji otvara ovu kljuèanicu i tako 

omoguæuje ulazak glukoze u 

stanicu. Glukoza je jednostavan 

šeæer i osnovni je izvor energije 

stanicama u organizmu. Glavni 

poticaj za izluèivanje inzulina iz 

gušteraèe je razina glukoze u 

krvi. 

Ošteæuje važne organe 

Kod šeæerne bolesti tip 1 

dolazi do ošteæenja stanica 

gušteraèe (stanice koje stvaraju 

inzulin), smanjuje se izluèivanje 

inzulina, glukoza u krvi raste, a 

stanice gladuju. S druge strane, 

kod šeæerne bolesti tip 2 dogaða 

se da inzulina ima dovoljno, ali 

su inzulinski receptori na 

stanicama postali djelomièno 

neosjetljivi, što rezultira 

nemoguænošæu ulaska glukoze 

u stanice. Krajnji rezultat je 

hiperglikemija, povišena razina 

glukoze u krvi. Naime, svaki put 

kada razina glukoze u krvi 

naraste iznad 10 mmol/L, višak 

glukoze poèinje se "lijepiti" na 

stjenke malih, ali i velikih, krvnih 

žila te ih ošteæuje. Simptomi su 

tek neznatno izraženi, razvijaju 

se polagano, tako da bolest 

podmuklo "nagriza" organizam. 

S vremenom se razvijaju 

promjene na krvnim žilama 

(ubrzana ateroskleroza) i 

živcima, koje vode ošteæenju 

važnih organa (oèiju, srca, 

bubrega i mozga), a zbog 

ošteæenja cirkulacije i živèanog 

sustava dolazi i do gubitka 

osjeta, naroèito u stopalima, što 

pogoduje nastanku ozljeda 

mekih tkiva, širenju infekcije, 

stvaranju rana koje teško 

zacjeljuju i odumiranju tkiva. 

Otkriva se sluèajno 

U tipu 1 šeæerne bolesti 

simptomi su izraženi i razvijaju 

se naglo. Kad glukoza u krvi 

prijeðe vrijednosti od 10 

mmol/L poèinje se izluèivati 

mokraæom. Glukoza u mokraæi 

povlaèi za sobom vodu pa se 

javlja uèestalo i obilno 

mokrenje. Zbog gubitka vode 

razvija se dehidracija 

(isušenost) organizma, suhoæa 

usta i žeð. Uz stalnu glad i 

pojaèani apetit dolazi do 

gubitka na težini uz izraziti umor 

i nedostatak energije. U osoba s 

tipom 2 šeæerne bolesti smetnje 

NEDA ZUGAN I FERID MAÈKOVIÆ 

se katkad mogu javiti samo u 

obliku pojaèane žeði ili 

pospanosti poslije obilnih 

obroka. Èesto prvi znak može 

biti hipoglikemija (niska razina 

glukoze u krvi), koja se oèituje 

osjeæajem slabosti, gladi, 

vrtoglavicom i pojaèanim 

znojenjem. U najveæeg broja 

osoba šeæerna bolest se otkriva 

sluèajno, tijekom dijagnostike 

drugih bolesnih stanja. 

Dva naèina lijeèenja 

Dijagnostika šeæerne 

bolesti osniva se na odreðivanju 

glukoze u krvi specifiènim 

laboratorijskim metodama (ako 

dvije vrijednosti glukoze natašte 

premašuju 7,0 mmol/L u 

venskoj ili kapilarnoj plazmi 

potvrðuje se dijagnoza) i vrlo je 

jednostavna. Osnova lijeèenja 

šeæerne bolest je zdrav i 

pravilan naèin života. Ako osoba 

sa šeæernom bolešæu 

nadoknadi nedostatke tj. inzulin 

kojeg ne proizvodi gušteraèa te 

smanji suvišnu tjelesnu težinu 

pravilnom prehranom i 

redovnom tjelesnom 

aktivnošæu, djelotvornost 

inzulina æe se poveæati, a razina 

glukoze u krvi biti æe bliže 

normalnim vrijednostima: do 7 

mmol/L natašte, do 9 mmol/L 

poslije bilo kojeg obroka. Stoga 

u lijeèenju primjenjujemo dva 

pristupa: prvi je smanjenje 

potreba organizma za inzulinom 

(dijeta, tjelovježba i neki 

lijekovi), a drugi poticanje 

luèenja inzulina (lijekovi u obliku 

tableta i sam inzulin). 

Važna je prehrana 

Kako naše potrebe za 

inzulinom ovise o tjelesnoj težini 

i kolièini hrane koju pojedemo, 

ukljuèivanjem dijete 

smanjujemo potrebe za 

inzulinom. Preporuèuje se u 

lijeèenju svih tipova šeæerne 

bolesti i obvezatni je dio 

uspješna lijeèenja. Tjelovježba 

je takoðer vrlo važan i uèinkovit 

oblik regulacije glukoze u krvi. 

Kao i dijetu, trebaju je provoditi 

sve osobe sa šeæernom bolesti, 

a njezina se uèestalost i snaga 

obièno dogovara s lijeènikom ili 

medicinskom sestrom. 

Oralni hipoglikemici (tablete za 

lijeèenje šeæerne bolesti) 

pojaèavaju luèenje ili uèinak 

inzulina. Primjenom tableta 

pojaèavamo luèenje inzulina iz 

gušteraèe ili pojaèavamo 

uèinkovitost veæ izluèena 

inzulina. Inzulin je 

najuèinkovitije sredstvo za 

snižavanje razine glukoze u krvi. 

43 


ZDRAVA HRANA 

Kesten je prvo smatran povræem, 

zatim žitaricom, a tek se od 11. stoljeæa 

uvrštava u orašaste plodove. Uživajuæi 

u tom jesenskom plodu, jako malo ljudi 

zna o njegovim nutritivnim 

vrijednostima te pozitivnim uèincima 

po zdravlje. 

Nutritivne vrijednosti 

Od ostalih orašastih plodova, 

kesten se razlikuje po visokom udjelu 

škroba, oko 40 posto, ali niskom udjelu 

masti, svega dva posto te kao jedini u 

toj skupini, sadrži vitamin C. Kao takav, 

po svom nutritivnom sastavu, najslièniji 

je smeðoj riži. Osim škroba i masti, 

kesten sadrži šeæere, vitamine B 

skupine osobito B1,B2 i B6 te minerale: 

kalij, kalcij, magnezij i fosfor te 

prehrambena vlakna neophodna za 

normalno funkcioniranje probavnog 

sustava. Kesten je namirnica visoke 

energetske vrijednosti, oko 100 grama 

sadrži oko 240 kcal što odgovara 

energetskim vrijednostima otprilike 50 

grama mlijeène èokolade. 

Zbog obilja škroba može se dobiti i 

brašno koje se samo ili pomiješano s 

brašnom drugih žitarica koristi za 

izradu peciva i kruha. Najèešæe se 

koristi u obliku kesten pirea te kao 

dodatak jelima i juhama, nezaobilazan 

su sastojak slastica, torti pa èak i 

sladoleda. 

Peèeni kesten, za razliku od kuhanog, 

sadrži veæu kolièinu bjelanèevina, 

masti, vitamina i dvostruko veæu 

kolièinu ugljikohidrata. Isto tako, sadrži 

vitamin E i fitokemikalije koji nisu 

zastupljeni u kuhanom kestenu, dok 

kuhani kesten sadrži veæu kolièinu 

mineralnih sastojaka. 

Utjecaj na zdravlje 

* Zbog visoke energetske 

vrijednosti, kesten je pogodan za 

sportaše, osobe izložene tjelesnim 

naporima i djecu. 

* Preporuèuje se kod osoba s 

kardiovaskularnim i bubrežnim 

bolestima zbog velikog udjela kalija, a 

siromašnog natrijem. 

* Prehrambena vlakna, koja su 

sastavni dio kestena, mogu pomoæi 

osobama s neredovitom probavom. 

* Kuhani ili peèeni mogu doprinijeti 

lijeèenju reumatiènih bolova i kašlja. 

* Èaj od lista kestena u narodnoj se 

medicini upotrebljava kod lijeèenja 

hripavca, bronhitisa, astme i sliènih 

tegoba s dišnim organima. Kora 

kestena i drvo bogati su taninom, pa se 

upotrebljavaju kao adstringensi. 

* Med od kestena je pogodan za 

smanjenje kašlja i bolju cirkulaciju. 


Sijeèanj Veljaèa Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac 

È 1 N 1 N 1 S 1 P 1 P 1 S 1 S 1 U 1 È 1 N 1 U 

P 2 P 2 P 2 È 2 S 2 U 2 È 2 N 2 S 2 P 2 P 2 S 

S 3 U 3 U 3 P 3 N 3 S 3 P 3 P 3 È 3 S 3 U 3 È 

N 4 S 4 S 4 S 4 P 4 È 4 S 4 U 4 P 4 N 4 S 4 P 

P 5 È 5 È 5 N 5 U 5 P 5 N 5 S 5 S 5 P 5 È 5 S 

U 6 P 6 P 6 P 6 S 6 S 6 P 6 È 6 N 6 U 6 P 6 N 

S 7 S 7 S 7 U 7 È 7 N 7 U 7 P 7 P 7 S 7 S 7 P 

È 8 N 8 N 8 S 8 P 8 P 8 S 8 S 8 U 8 È 8 N 8 U 

P 9 P 9 P 9 È 9 S 9 U 9 È 9 N 9 S 9 P 9 P 9 S 

S 10 U 10 U 10 P 10 N 10 S 10 P 10 P 10 È 10 S 10 U 10 È 

N 11 S 11 S 11 S 11 P 11 È 11 S 11 U 11 P 11 N 11 S 11 P 

P 12 È 12 È 12 N 12 U 12 P 12 N 12 S 12 S 12 P 12 È 12 S 

U 13 P 13 P 13 P 13 S 13 S 13 P 13 È 13 N 13 U 13 P 13 N 

S 14 S 14 S 14 U 14 È 14 N 14 U 14 P 14 P 14 S 14 S 14 P 

È 15 N 15 N 15 S 15 P 15 P 15 S 15 S 15 U 15 È 15 N 15 U 

P 16 P 16 P 16 È 16 S 16 U 16 È 16 N 16 S 16 P 16 P 16 S 

S 17 U 17 U 17 P 17 N 17 S 17 P 17 P 17 È 17 S 17 U 17 È 

N 18 S 18 S 18 S 18 P 18 È 18 S 18 U 18 P 18 N 18 S 18 P 

P 19 È 19 È 19 N 19 U 19 P 19 N 19 S 19 S 19 P 19 È 19 S 

U 20 P 20 P 20 P 20 S 20 S 20 P 20 È 20 N 20 U 20 P 20 N 

S 21 S 21 S 21 U 21 È 21 N 21 U 21 P 21 P 21 S 21 S 21 P 

È 22 N 22 N 22 S 22 P 22 P 22 S 22 S 22 U 22 È 22 N 22 U 

P 23 P 23 P 23 È 23 S 23 U 23 È 23 N 23 S 23 P 23 P 23 S 

S 24 U 24 U 24 P 24 N 24 S 24 P 24 P 24 È 24 S 24 U 24 È 

N 25 S 25 S 25 S 25 P 25 È 25 S 25 U 25 P 25 N 25 S 25 P 

P 26 È 26 È 26 N 26 U 26 P 26 N 26 S 26 S 26 P 26 È 26 S 

U 27 P 27 P 27 P 27 S 27 S 27 P 27 È 27 N 27 U 27 P 27 N 

S 28 S 28 S 28 U 28 È 28 N 28 U 28 P 28 P 28 S 28 S 28 P 

È 29 N 29 S 29 P 29 29 S 29 S 29 U 29 È 29 N 29 U 

P 30 P 30 È 30 S 30 30 È 30 N 30 S 30 P 30 P 30 S 

1 

2 

3 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

11 

12 

13 

14 

15 

16 

17 

18 

19 

20 

21 

22 

23 

24 

25 

26 

27 

28 

29 

30 

31 

31 31 31 31 31 31 

S U N 

P P 

S È 

MLAÐAK 

PRVA ÈETVRT 

PUN MJESEC 

ZADNJA ÈETVRT 

VRT: sije se plodovito, korijenasto, zeljasto i mahunasto povræe, presaðuje se 

povræe, berba plodovitog i korijenastog povræa, berba aromatiènog i ljekovitog 

bilja, skuplja se sjeme, presaðuje se povræe. U POLJU: sjetva žitarica i 

krmnog bilja. PODRUM: punjenje pjenušavog vina. STOÈARSTVO: 

nasaðivanje kvoèki, klanj stoke. ŠUMA: sjeèa drva za ogrijev. CVIJEÆE: 

sjetva cvjetnica, sadnja ukrasnog bilja. VOÆNJAK: sadnja voænih sadnica. 

Pljevljenje, uništavanje korova i nametnika, nepovoljno za bilo koju sadnju 

VRT: sjetva lisnatog i korjenastog povræa, sadnjai berba lukovièastog povræa, obrada i 

gnojidba tla. U POLJU: žetva žitarica i gnojidba tla. PODRUM: pretakanje vina, 

punjenje u boce dozrijelog vina. ŠUMA: sjeèa drva za graðu i obradu. CVIJEÆE: 

rezidba ukrasnog bilja, pinciranje, obrada tla. VOÆNJAK: berba grožða, berba voæa 

koje se skladišti, cijepljenje, rezidba voæaka bujna rasta. PRERADA VOÆA I POVRÆA: 

pripremanje marmelade, kompota i dr., kiseljenje povræa. 

Nepovoljni dan za bilo koju radnju

OKOLIŠ 

Akcija »Margerita« 

Povratak istarskom štihu 

Prva mjesta u izboru najureðenije okuænice, balkona i poslovno-gospodarskog objekta osvojili su 

Marjeta Kravar, obitelj Ratoša i kuæa za odmor »Naša Istra« 

Nada PRODAN MRAKOVIÆ i Ana PISAK 

»Margerita« je najznaèajnija 

buzetska akcija u sklopu 

županijske akcije „Neka moja 

Istra blista, naj nan Buzeština 

bije lipa èista“, a bira 

najureðenije okuænice, balkon i 

poslovno-gospodarski objekt. 

Cilj akcije je podizanje opæe 

razine kvalitete životnog 

prostora, oèuvanje i 

unapreðivanje turistièkog 

prostora, zaštita okoliša te 

poticanje na još ljepše i ugodnije 

životno okruženje. 

Od svibnja do srpnja 

Turistièka zajednica Grada 

Buzeta akciju organizira u 

suradnji s mjesnim odborima 

koji predlažu kandidate sa svog 

podruèja u skladu s pravilnikom 

akcije, a primaju se i 

pojedinaène prijave samih 

sugraðana. Akcija je poèela 

poèetkom svibnja i trajala do 

kraja srpnja, kada je troèlana 

komisija izašla na teren i 

pregledala kandidirane okoliše. 

Sedam nagraðenih 

Od ukupno trideset i dvoje 

kandidiranih, prvo mjesto u 

kategoriji balkona pripalo je 

Marjeti Kravar s Korenike, drugo 

mjesto Margiti Blaškoviæ iz 

Sportske ulice, a treæe Silvani 

Štrpin iz Penièiæa. U kategoriji 

okuænica prvo mjesto je osvojila 

obitelji Ratoša iz Štrpeda, drugo 

mjesto obitelji Mujiæ sa 

Željeznièke stanice i treæe obitelj 

Brženda iz Barušiæa. 

Najureðeniji poslovno 

gospodarski objekt je ruralna 

kuæa za odmor «Naša Istra» iz 

mjesta Rim. 

BALKON MARJETE KRAVAR 

Prednost autohtonim biljkama 

Okoliš ruralne kuæe za 

odmor «Naša Istra» u Rimu krasi 

bogata paleta autohtonih 

istarskih biljaka visokog rasta. 

«Zelena oaza» dodatno je 

obogaæena šarenim cvijeæem. 

Na tom prostoru raste sve što je 

priroda dala. 

Cvjetno korito najureðenijeg 

balkona na Buzeštini, vlasnice 

Marjete Kravar, krasile su 

pelargonije, slatki krumpir i 

dekorativno bilje (helichrysum). 

Pelargonije su zastupljene u 

trima nijansama bijeloj, crvenoj 

i ružièastoj boji. Izmeðu njih je 

ubaèen slatki krumpir zelene 

boje s ciljem da razdvoji šarenilo 

i ukomponira ga u cjelinu. Korito 

je dodatno ispunjeno 

helichrysumima koji služe za 

aranžiranje. Marjetin balkon 

miješani je nasad srodnih 

biljaka koje podnose iste uvjete. 

Starinsko, a atraktivno 

Za okoliš kuæe obitelji 

Ratoša, dobitnicu nagrade za 

najureðeniju okuænicu na 

Buzeštini, može se reæi kako 

svaka stvar stoji na svome 

mjestu - svaka biljka je 

prilagoðena strukturi terena 

rasprostranjenom na dvije 

etaže. Svaka etaža ureðena je 

OKUÆNICA OBITELJI RATOŠA 

RURALNA KUÆA "NAŠA ISTRA" 

na specifièan naèin i popunjena 

drukèijim sadržajima. 

Zastupljene su autohtone 

istarske biljke poput lavande, 

ružmarina i maslina. Usred 

travnjaka se nalazi istarski voz 

ispunjen šarenilom pelargonija 

koje razbija zelenu idilu. Pored 

voza ponosno se uzdiže kamena 

šterna što potvrðuje istarski štih 

okuænice èiji spokoj remeti samo 

žubor potoèiæa. 

Nagraðeni su dobili statue 

margerita i margeritica koje je 

izradila buzetska umjetnica 

Goranka Èrnac, te nagrade 

pokrovitelja i sponzora. 

Pokrovitelj akcije je rasadnik 

BIOEM d.o.o. iz Svetog Donata, a 

sponzori cvjeæarne „Ana“, 

„Loredana“ i „Morena“. 

NAGRAÐENI U AKCIJI "MARGERITA"

VETERINARSKI SAVJET 

Trihinela – opaki parazit 

Kako se razvija zaraza 

Veterinaru je za analizu potrebno dostaviti mišiæni dio svinjskog ošita 

vezanog uz kralježnicu, i to s lijeve i desne strane, ili najmanje pet grama 

jezika 

Piše: Saša ARSIÆ, dr. vet. med. 

Trihineloza je parazitarna 

bolest divljih i domaæih 

mesoždera i sveždera, te 

èovjeka. U prirodi se javlja 

silvatièki ciklus u kojemu su 

nositelji parazita divlje 

životinje (divlje svinje, lisice, 

jazavci, medvjedi, i dr.) meðu 

kojima se bolest održava 

prirodnim zakonima napadaè 

– žrtva, a prenosi se i 

zaraženim lešinama. Postoji i 

urbani ciklus gdje su glavni 

prenositelji domaæe svinje i 

glodavci, naroèito štakori. 

Opasna po život 

Dakle, kako se èovjek 

nalazi na vrhu hranidbene 

piramide, predstavlja slijepu 

ulicu u razvoju trihinele. U 

svinje bolest protjeèe bez 

simptoma, a u èovjeku jaèina 

simptoma ovisi o stupnju 

zaraženosti mesa, pa slabe 

invazije mogu proæi i 

nezapaženo. Inkubacija 

(vrijeme od konzumacije 

zaraženog mesa pa do pojave 

prvih simptoma) je oko deset 

dana. U poèetku se može javiti 

proljev, povraæanje, trbušni 

bolovi. Potom nastupa 

groznica, bolovi u mišiæima, 

znojenje i slabost. U blažim 

sluèajevima simptomi se 

povlaèe za pet do šest tjedana, 

dok u težim može nastupiti i 

smrt. 

Što dostaviti veterinaru? 

Dvije su metode pretrage 

mesa. Prva je metoda 

kompresije, a druga metoda 

digestije. U cilju obavezne 

pretrage, veterinaru je 

potrebno dostaviti mišiæni dio 

svinjskog ošita vezanog uz 

kralježnicu, i to s lijeve i desne 

strane, ili jezik u kolièini od 

najmanje pet grama. Od divljih 

svinja uzima se kièmeni dio 

ošita i mišiæi prednje noge u 

minimalnoj kolièini od pet 

grama. 

Nositelj i prenositelj 

Obilježje parazita je da se 

cijeli njegov razvojni ciklus 

odvija unutar jednog 

organizma, koji je ujedno i 

nositelj i prenositelj. Do zaraze 

obièno dolazi nakon 

konzumiranja zaraženog 

mesa (sirovog, sušenog, 

termièki nedovoljno 

obraðenog ili preraðevina). 

Probava zaraženog mesa 

zapoèinje u želucu, gdje dolazi 

do oslobaðanja lièinaka koje 

zatim u tanko crijevo. Tamo 

lièinke nastavljaju razvojni 

ciklus do spolno zrelih oblika, 

pa dolazi do razmnožavanja. 

Oko petog dana invazije ženke 

polažu prve lièinke i to je 

crijevna faza razvoja. Tada 

novoroðene lièinke limfom i 

krvlju odlaze u mišiæe i to 

najviše u one najaktivnije (ošit, 

meðurebrane, oène, jezièni, 

žvakaæe). Oko šesnaestog 

dana lièinke se spiralno saviju, 

a organizam na njih reagira 

tvorbom èahure. Ovako 

zaèahurena lièinka èeka 

novog nositelja u kojemu æe 

zapoèeti crijevnu fazu. 

UZIMANJE UZORKA ZA ANALIZU 

UZETI OZNAÈENI DIO (KORIJEN OŠITA) SA OBJE STRANE NA PRIJELAZU 

MIŠIÆNOG DIJELA U TETIVASTI DIO

STARE OBITELJI BUZEŠTINE 

Matko Trinajstiæ 

Vrbnièanin koji je 

izgradio vodovod 

Iz opæinske cisterne stanovnici su se opskrbljivali jednom 

tjedno, a nekoliko vlasnika privatnih cisterni naplaæivalo je vodu 

po deset novèiæa 

Pripremio: Božo JAKOVLJEVIÆ 

Poslije Frana Flege, koji je kao prvi 

Hrvat bio naèelnik opæine od 1887. 

godine do 1894. godine, za naèelnika 

opæine Buzet izabran je Matko Trinajstiæ 

iz Vrbnika, koji je u Buzet došao 1889. 

godine. U Buzetu je otvorio odvjetnièki 

ured. Godinu dana poslije izbora za 

naèelnika (1894.) izabran je za 

zastupnika u Istarski sabor. U Buzetu je 

bio predsjednik Kotarske gospodarske 

zadruge. U Zemaljsko gospodarskom 

vijeæu zastupao je razvoj gospodarstva 

buzetskog kraja i cijele Istre. Matko 

Trinajstiæ bio je opæinski naèelnik do 

kraja 1902. godine, a za njegovog 

rukovoðenja opæinom izdvojiti æemo 

izgradnju vodovoda u Buzetu i podizanje 

novog zvonika. 

rušenja zvonika. Opæina je osigurala 

novac, a gradnja je dovršena 1897. 

godine pa je tim povodom napisana, i na 

zvonik postavljena, spomen ploèa na 

kojoj je zabilježen izvoðaè: Andro Vivoda 

iz Velog Mluna, Ivan Tankoviæ, Ivan 

Vivoda i Ivan Pavletiæ iz Sv. Martina. Na 

ploèi piše da je tada gradonaèelnik bio 

Matko Trinajstiæ, a savjetnik Fran Flego 

iz Štrpeda. Bilo je to za vrijeme biskupa 

Antuna Šterka i župnika Antuna Kalca. 

Nezadovoljstvo hrvatskim tekstom 

ploèe iskazali su, meðutim, naèelnikovi 

politièki protivnici, pa su uništili natpis 

na hrvatskom jeziku. Poslije 97 godina 

Grad Buzet, u okviru Subotine 1995. 

godine, ispod ošteæene dao je postaviti 

novu ploèu. 

Voda jedanput tjedno 

Opæinsko poglavarstvo je veæ 1894. 

godine pokrenulo pitanje vodovoda 

obraæajuæi se Istarskom saboru za 

pomoæ. U to vrijeme Buzet nije imao ni 

kapi izvorske vode. Iz opæinske cisterne 

stanovnici su se opskrbljivali jednom 

tjedno, a nekoliko vlasnika privatnih 

cisterni naplaæivalo je vodu po deset 

novèiæa. Graðani koji nisu mogli platiti 

morali su po vodu u Sv. Ivan ili na Mirnu. 

Nacrt za vodovod izraðen je 1895. 

godine, a veæ 1897. godine voda je stigla 

na Fontanu. Godine 1898. vodu dobiva i 

stari grad. 

Sporna ploèa na hrvatskom 

Na mjestu srednjovjekovne gotièke 

crkve, 1784. godine dovršena je gradnja 

crkve u Buzetu. Bile su to zadnje godine 

mletaèke vlasti. Ostao je stari zvonik koji 

je zbog svoje dotrajalosti bio opasnost 

za prolaznike. Službenici koji su radili u 

blizini zvonika žalili su se na opasnost od 

MATKO TRINAJSTIÆ 


48

BUZETSKE ÆAKULE 

Pengarsko svjetlo sv. Lucije 

Kapelica za odmetnutog sina 

Legenda kaže da se na mjestu gdje se mladiæ skrivao, svake veèeri u sumrak, u isto vrijeme, 

pojavljivalo svjetlo 

Ana PISAK 

Iz bogate škrinjice 

buzetskih tajanstvenih prièa, 

na radost svih zaljubljenika u 

povijest i nadasve u legende, 

izvukli smo još jedan dogaðaj 

koji je do današnjeg dana 

ostao zabilježen samo u 

sjeæanjima pojedinih 

stanovnika buzetske kotline. 

Mjesto dogaðaja, ili samo mit, 

ovoga je puta smješten u 

Pengarskoj vali, dvjestotinjak 

metara nizvodno od jezerca 

Garjak, na križanju cesta za 

sela Podkuk i Pengari sa 

nekadašnjom glavnom 

stazom za Kotle, udaljenom 

tek desetak metara od korita 

rijeke Mirne. Što se prije više 

od stotinu i pedeset godina 

dogaðalo na tom prostoru 

isprièao nam je Stanko Krota 

iz Buzeta, rodom iz sela 

Pengari, a njemu je legendu 

pripovijedao pokojni susjed 

Anðelo Krota, roðen 1921. 

godine. Na tom podruèju 

postoje dva sela Podkuk. 

Jedno selo još nosi naziv 

Mikuliæi, a drugo, ono za 

kojega je ova radnja vezana, 

Sinièiæi (po obiteljima koje su 

tamo obitavale). U tom su selu 

dugi niz godina živjeli 

sveæenici, a kao spomen na 

njih, mjesto i danas krase dva 

visoka èempresa. 

Skrovište u polju 

U selu Podkuk živjela je 

obitelj Kontiæ, dobrog 

imovinskog stanja. Familiju su 

krasila dva sina. U to je vrijeme 

bila tradicija da bogate obitelji 

dadu barem jednog sina za 

sveæenika. «Velièina» 

bogatstva bila je 

prepoznatljiva upravo po 

zvanju sina, a pošto su u selu 

pretežno obitavali sveæenici 

nije èudo da je otac za oba sina 

namijenio to zvanje. Iako je 

jedan sin obitelji Kontiæ veæ bio 

zareðen, otac je želio da i drugi 

sin postane sveæenik. 

Meðutim, drugi se sin protivio 

oèevoj volji. Kako su roditelji 

imali veliki utjecaj, drugi je sin 

prisilno morao otiæi u 

sjemenište u Pazin. Mladiæ se 

nije mogao pomiriti sa 

sudbinom pa je èesto bježao 

kuæi, a otac bi ga svaki put 

ponovno vraæao u školu. No, 

sin je definitivno odluèio 

pobjeæi i nikada više se u tu 

školu ne vratiti. Mladiæ se, 

nakon što je zauvijek odluèio 

napustiti školu, skrivao u polju 

ispod sela, u stogu sijena, 

desetak metara od korita 

rijeke Mirne, na križanju triju 

cesta. Za razliku od oca, majka 

je u potpunosti razumjela svog 

sina. Kako je obitelj imala vrt 

pored same rijeke, majka bi 

svake veèeri odlazila zalijevati 

povræe te kriomice, bez oèevog 

znanja, sinu donosila hranu. 

Pri povratku kuæi majka je 

svake veèeri pokušavala 

odgovoriti «glavu obitelji» da 

promjeni svoje mišljenje glede 

školovanja svoga djeteta uz 

obrazloženje da mu to zvanje 

«ne leži». Nakon nekoliko 

mjeseci, otac ipak pristade da 

se sin vrati kuæi. 

Novèiæ protiv štriga 

Legenda kaže da se na 

tom mjestu gdje se mladiæ 

skrivao svake veèeri u sumrak, 

u isto vrijeme, pojavljivalo 

svjetlo. Otac je tu pojavu 

shvatio vrlo ozbiljno pa je na 

tom mjestu dao sagraditi 

kapelicu. Od tada, se svjetlo 

više ne pojavljuje. Iako 

pokradena 1964. godine, 

privatna kapelica s kipom Sv. 

Lucije, na «tajanstvenom 

raskršæu» opstala je do 

današnjeg dana. Zarasla u 

graji i akacijama, u ruševnom 

stanju, «preživjela» je mnoge 

poplave jer se nalazi na metar 

uzvišenom trokutu iznad 

rijeke, a od davnina je poznato 

da se na svakom raskrižju 

nalaze i štrige pa bi se 

mještani, svaki puta prolazeæi 

tim križanjem, obavezno 

prekrižili i bacili novèiæ u 

kapelicu. Naravno, novèiæe je 

iz kapelice vadio njen vlasnik, 

a kasnije sveæenici. Posljednji 

trag obitelji Kontiæ gubi se u 

prvim desetljeæima 20. 

stoljeæa kada se posljednji 

Kontiæ odselio, prema 

saznanju lokalnog 

stanovništva, u Kopar. 

OSTACI KAPELICE U PENGARSKOJ VALI 

49 


ISTARSKA KUHINJA 

Najbolje jelo iz ognjišta 

Meso i krumpir pod èrepnjom 

S puno mesa peka, ili èrepnja, bi se pravila tek na velike blagdane poput Martinje i Božiæa jer su 

obitelji oskudijevale mesom 

Ana PISAK 

Sastojci 

(peka za 10 osoba) 

3 kg krumpira 

2 kg svinjskih rebrica 

1 metar kobasica 

domaæe ulje 

glavica luka 

glavica èešnjaka 

3-4 lista lavrike 

3-4 granèice ružmarina 

sol papar 

Za bolji okus – èašica vina 

Istarska èrepnja oduvijek 

se pekla na starom ognjištu, 

ispod pepela i žara. Èrepnja je 

obièno bila od gize. Da bi se 

dobila potrebna kolièina žara 

domaæice su vatru zapalile i do 

èetiri sata prije nego što bi jelo 

stavile peæ. Obièno se koristilo 

drvo od hrasta jer ono najduže 

žari i stvara visoku 

temperaturu. Ukus hrane 

ovisio je o tome koliko se mesa 

u peku stavilo. Ako je mesa bilo 

više, peka je bila bolja. Ako je 

bio «sam krumpir» peka je bila 

lošija. 

Plamen što dalje 

Nakon što se dobila 

potrebna kolièina žara 

domaæice bi na šamot ognjišta 

stavile peku te je pokrile žarom 

i vrelim pepelom. Žar se, osim 

na poklopac peke 

ravnomjerno rasporedio i oko 

same posude kako bi se 

krumpir i meso podjednako 

ispekli. Važno je da se plamen 

što više udalji od peke kako se 

hrana na toj strani ne bi 

previše prepekla. Èrepnja bi 


tako stajala sat vremena, više 

da, manje ne, isprièale su nam 

iskusne domaæice. Današnji 

specijalitet, dodaju, iziskuje i 

èašicu vina, bilo ona crna ili, 

pak, bijela, pa podrumske 

kapljice nikako nije smjelo 

nedostajati. Peka je nekada 

bila gotovo svakodnevno jelo 

seljaka. S puno mesa pravila bi 

se tek na velike blagdane 

poput Martinje i Božiæa jer su 

obitelji oskudijevale mesom. 

Na veèeru se obièno zvalo i 

susjede koji su, nakon 

ukusnog zalogaja i više gutljaja 

malvazije i terana znali i 

zapjevati. 

Žar i štrigarije 

Stariji su ljudi uz ognjište 

vezali i mnoge «štrigarije». Tako 

se, primjerice, žar sa ognjišta 

osim za pripremanje hrane i 

peglanja, koristio i za 

ozdravljenje od vještièinog 

prokletstva. Od davnine u 

svakom se komunu obavezno 

nalazila i žena koja je imala dar 

vraèanja. Ukoliko bi «štriga» 

nekog zaèarala ta je osoba bila 

prisiljena otiæi do vraèare. A 

vraèara je bolesniku zdravlje 

vraæala nakon što bi vreli žar 

bacila u èašu vode. Kad je žar 

cvrèao u vodi, govorilo se, da je 

to jezik štriga. Ukoliko bi žar 

pao na dno èaše znak je to bio 

da bolesniku neka treæa osoba 

želi slabo te da ga je ona 

zaèarala. Vraèara bi tada, 

glasno moleæi, triput bacila žar 

preko bolesnikove glave a 

zatim mu triput dala piti vode u 

kojoj je ugasila žar. Ostatak 

tekuæine bolesnik bi ponio 

doma i svakodnevno ispijao 

jedan gutljaj. Starije smo ljude 

upitali je li pomogao takav 

«lijek» na što su nam oni kroz 

smijeh odgovorili – si ozdravio 

onda kada si imao za ozdraviti! 

Isti princip «lijeèenja» je bilo i 

ako životinje nisu htjele jesti 

(znaèi da ih je netko zaèarao). 

Zavaroke 

«Prièe sa ognjišta» 

otkrivaju i vremensku 

prognozu – ukoliko drvo fijuèe 

kad ga se stavi na plamen 

znaèi da æe drugi dan biti 

sunèano vrijeme. Kad je neki 

èlan obitelji bio bolestan 

pomelo se iza vrata u kuhinji i u 

sobi. Tom se smeæu pridalo 

blagoslovljeno cvijeæe 

(maslinova granèica, ružin 

cvijet, majèina dušica…) i sve 

zajedno bacilo na vatru na 

ognjištu kako bi «potkurilo» 

odnosno blagoslovilo kuæu. 

Dim koji se proširio po kuæi 

štrigama bi oduzeo moæ, a 

bolesniku vratio zdravlje. 

Molitva je bila obavezna. 

Koristan pepeo 

Pepeo s ognjišta uvijek se 

raznosio po njivama, obièno po 

livadama gdje se kosila trava 

kako bi ona brže rasla. Koristio 

se i za pranje rublja. U veliki 

badanj stavila bi se prljava 

roba. Nju bi se prekrilo 

obavezno bijelom plahtom. Na 

plahtu se prosuo pepeo, a na 

njega se prolila vrela voda. 

Robu se ostavilo da se moèi 

preko noæi, a sutradan bi se 

ona oprala. Najprije se prala 

bijela roba, a zatim, s istom 

vodom, šarena odjeæa.

ÆIÆKI LIST 

Obnovljena crkva Sv. Jelene u Jelovicama 

Novi život za raseljena sela 

Nekada je u Jelovicama živjelo 289 stanovnika, danas ih broji tek 17 i najvažniji je posao oživjeti 

opustjela sela na Æiæariji 

Napisao i snimio: Josip ŠIPUŠ 

Rijeèko-senjski 

nadbiskup monsinjor Ivan 

Devèiæ druge je nedjelje 

listopada blagoslovio 

obnovljenu crkvu Sv. Jelene 

u Jelovicama. Tom je 

prigodom naèelnik Opæine 

Lanišæe Neven Mikac 

podsjetio brojne okupljene 

vjernike na to kako je došlo 

do ostvarenja tog projekta. 

Jelovice su, naime, tog dana 

pohodili stanovnici cijele 

je nova stolarija te limovi dok 

su objekt i okoliš okruženi 

zidnim vijencem. Vrijednost 

radova iznosi 200.000 

kuna. 

– Bit æe to ugodno mjesto za 

proslavu blagdana i 

samanja, na ponos 

Jelovièana koji nisu 

zaboravili svoje podrijetlo 

ma gdje god se danas 

nalazili, kazao je naèelnik 

Mikac te podsjetio kako i 

crkva Sv. Jelene u Rašporu 

sjaji u novom ruhu. 

Vraæaju se vikendom 

Prvi èovjek Lanišæa iznio 

je i podatak da je Lanišæe 

danas, sa svojih 144 

èetvorna kilometra površine, 

prostorno najveæa opæina u 

Istri ali i najsiromašnija, te 

najrjeðe naseljena. 

Meðutim, baš to podruèje 

Æiæarije jedan je od 

najljepših krajolika s 

obzirom na prekrasnu, 

oèuvanu prirodu zbog koje 

ima ogromne turistièke 

potencijale. Spomenuo je i 

riješeno pitanje 

infrastrukture, osim što 

vodoopskrbni prikljuèak 

„Istarskog vodovoda“ iz 

Buzeta oèekuju još sela 

Jelovice i Brgudac. Mikac je 

posegnuo i za podacima koji 

oslikavaju sudbinu ljudi na 

tom podruèju, posebice u 

Jelovicama gdje je nekada 

živjelo 289 stanovnika, a 

danas ih ima svega 17. Da se 

nešto pozitivno dogaða 

naèelnik vidi u zavièajno 

vezanim žiteljima koji 

obnavljaju stara kuæna 

ognjišta te barem vikendom 

oživljavaju sredinu u kojoj su 

roðeni njihovi preci. Svoj je 

govor zakljuèio porukom: 

«Æiæariji za buduænost 

pokušajmo vratiti prošlost». 

VJERNICIMA SE OBRATIO NAÈELNIK NEVEN MIKAC 

Istre te raseljeni Jelovièani s 

podruèja Istarske i 

Primorsko-goranske 

županije. Koncelebrirano 

misno slavlje u obnovljenoj 

crkvi predvodio je mons. 

Devèiæ. 

Ureðeno proèelje 

Zahvaljujuæi dobrim 

ljudima i siromašnoj Opæini, 

istièe Mikac, obnovljeno je 

proèelje crkve, postavljena 

0BNOVLJENA CRKVA SV. JELENE 

51 


VJENÈANJA 

FOTO FESTIVAL 

PRIVATNA ARHIVA 

FOTO FESTIVAL 

Diana Vozila i Dalibor Peteh 

Danijela Belušiæ i Elvis Moèibob 

Dina Vidiæ i Damir Miklavèiæ 

FOTO FESTIVAL 

FOTO SLUGA 

FOTO FESTIVAL 

Durðica Flegar i Loris Gržiniæ 

Liljana Rabak i Ozren Perman 

Gordana Ribariæ i Dean Šimonoviæ 

Ivana Jerman i Damjan Flego 

FOTO FESTIVAL 

Elvis Sterpin i Jasna Èerneka 

FOTO FESTIVAL 

Lucija Ribariæ i Kristijan Kos 

PRIVATNA ARHIVA

Martina Štokovac i Damir Jermaniš 


Buzetske bebe roðene od 1. srpnja do 31. listopada 

Prezime i ime 

1. Matkoviæ Teo 

2. Sirotiæ Dominik 

3. Vodopija Emy 

4. Jakac Sandi 

5. Božiæ Karlo 

6. Golojka Mateo 

8. Podreka Ana 

9. Cotiæ Hana 

10. Mrvoš Nataša 

11. Benac Marijan 

12. Grbac Mateo 

13. Šæulac Stefani 

14. Damiani Sandra 

15. Jurišiæ Iva 

16. Jakac Dominik 

17. Gržiniæ Grace 

18. Krbavac Hana 

19. Cotiæ Noa 

20. Gržiniæ Leon 

21. Staraj Andrej 

22. Flego Marko 

23. Grabar Katja 

24. Fabijanèiæ Karlo 

25. Jermaniš Moreno 

Datum roðenja 

05.07.2008. 

05.07.2008. 

12.07.2008. 

15.07.2008. 

22.07.2008. 

02.08.2008. 

07.08.2008. 

11.08.2008. 

13.08.2008. 

27.08.2008. 

29.08.2008. 

29.08.2008. 

30.08.2008. 

30.08.2008. 

08.09.2008. 

08.09.2008. 

16.09.2008. 

01.10.2008. 

06.10.2008. 

08.10.2008. 

18.10.2008. 

24.10.2008. 

29.10.2008. 

29.10.2008. 

Roditelji 

Gordana i Danijel 

Barbara i Manuel 

Marizela i Igor 

Aleksandra i Elvis 

Marijana i Saša 

Nives i Igor 

7. Zonta Patrik 04.08.2008. Martina i Elvis 

Podaci dobiveni od Grada Buzeta 

Tatjana i Denis 

Dorotea i Sean 

Sanja i Goran 

Sanja i Vladimir 

Danijela i Franko 

Marèela i Dragan 

Nives i Dani 

Danijela i Nenad 

Davorka i Elvis 

Marija i Vedran 

Gabrijela i Dino 

Frida i Viljam 

Barbara i Sanjin 

Eda i Miro 

Elena i Damir 

Ksenija i Randi 

Gabrijela i Ljubo 

Beti i Kristijan 

Irena Bazjak i Danijel Vrziæ 


Iznos jednokratne pomoæi za novoroðenu djecu iznosi: 

• za prvo dijete 1.500 kn 

• za svako slijedeæe dijete 2.000 kn 

• za blizanke, trojke, èetvorke 2.500 kn po djetetu 

Šaljite nam fotografije! 

Želite li da fotografija s vašeg vjenèanja bude objavljena u Buzetskom listu pošaljite je na mail 

buzetski-list@net.hr 

FOTO FESTIVAL 

FOTO FESTIVAL 

ZLATNI PIR 


Mikaela Biloslav i Dragan Nežiæ 

Sabina Forca i Valdi Kert 

Maria Pia i Eugen Kranèiæ

INFO 

Državna uprava za zaštitu i spašavanje 112 

Policija 92 

Tel. 533-339 

Vatrogasci 93 

Tel. 695-060 

Hitna medicinska pomoæ 94 

Carinska uprava RH, Buzet 

Tel. 662-978 • Fax. 662-976 

Carinska uprava, Granièni prijelaz Buzet 

Tel. 662-038 • Fax: 662-976 

Djeèji vrtiæ «Grdelin» 

Tel. Fax. 662-614 

Radno vrijeme: pon. - petak.: 6,30 - 16,15 

Dom za starije i nemoæne osobe 

Tel. 725-090 • Fax. 725-099 

Vrijeme posjeta: pon. - ned.: 15,00 - 18,00 

Dom zdravlja 

Tel. 662-722 (centrala) 

Erste & Steiermärkische bank 

Tel. 062-376-570 • Fax. 062-376-571 

Radno vrijeme: pon. - pet.: 8,00 - 18,00 

subota: 8,00 - 12,00 

Kreditni odjel stanovništvo 


Fina 

Tel. 662-994, 662-996 • Fax. 662-839 


subota: 8,00 - 12,00 

Gradska knjižnica 

Tel. 662-836 

Radno vrijeme: pon., uto., sri., pet.: 9,00 - 15,30 

èetvrtak: 13,00 - 19,00 

E-mail: knjiznica@poubuzet.hr 

www.poubuzet.hr 

Gruntovnica (zemljišno-knjižni odjel) 

Tel. 662-808 (centrala) 

Radno vrijeme: pon., uto., sri., pet. 9,00 - 15,00 

èetvrtak - ne radi 

HEP, Pogon Buzet 

Tel. 695-010 (centrala) • Fax. 695-021 

Dežurna služba 695-014, 098-366-509 

Služba potrošaèa 695-020 

Hrvatske šume 

Tel. 696-150 

Crveni križ 

Tel. 662-445 

Hrvatski zavod za zapošljavanje 

Tel. 662-870 • Fax. 694-081 


E-mail: ibrahim.pehadzic@hzz.hr 

www.hzz.hr 

HZMO 

Tel. 662-830 • Fax. 694-240 

Radno vrijeme: pon., sri., èet., pet.: 8,30 - 11,30 

uto.: 8,30 - 11,30 i 12,30 - 14,30 

HZZO 

Tel. Fax. 662-843 


Benzinska crpka Ina 

Tel. Fax. 663-531 

Radno vrijeme: pon. - ned. 6,00 - 22,00 

Istarski vodovod 


Dojava kvarova 602-260, 098-329-834 

Ured potrošaèa 602-207 

Poslovna jedinica Buzet 602-300 

E-mail: istarski.vodovod@ivb.hr 

Istarska kreditna banka Umag 

Tel. 663-417 • Fax. 663-393 


subota: 8,00 - 12,00 

E-mail: krediti.buzet@ikb.hr 

www.ikb.hr 

Javni bilježnik mr. Ante Kravar 

Tel. 663-344 • Fax. 694-317 

Radno vrijeme: pon., pet.: 9,00 - 14,00 

uto., èet.: 9,00 - 13,00 i 15,00 - 18,00 

srijeda - vanjsko uredovanje 

subota - po dogovoru 

Komunalno poduzeæe «Park» 

Tel. Fax. 662-456 

Radno vrijeme: pon., srij.a, èet.k, pet.: 7,00 - 15,00 

uto.: 7,00 - 16,00 

E-mail: park@pu.t-com.hr 

www.park.hr 

KUD »Sokol« Buzet 

Mob. 091 891 63 57 

E-mail: sanjin.radovic@pu.t-com.hr 

Ljekarna 

Tel. 662-832 


subota: 9,00 - 13,00 

Matièni ured Buzet 

Tel. 695-230 

Radno vrijeme: pon., sri., pet.: 7,30 - 14,30 

utorak: 12,00 - 14,30 

èetvrtak - nije dan za stranke 

Matièni ured Lanišæe 

Tel. 661-060 

Radno vrijeme: svaki 2. i 4. utorak u mjesecu 7,30 - 14,30 

Benzinska crpka OMV 

Tel.fax 663-501 


Opæina Lanišæe 

Tel. 661-060 

Opæinski sud u Buzetu 


Ured predsjednice 663-330 

Radno vrijeme sudske pisarnice: pon. - pet.: 9,00 - 15,00 

Osnovna škola «Vazmoslav Gržalja» Buzet 

Tel. 662-856 

- podruèna škola Lanišæe ...... Tel. 661-036 

- podruèna škola Livade ........ Tel. 664-105 

- podruèna škola Roè ............ Tel. 666-413 

- podruèna škola Vrh ............. Tel. 667-178 

OTP banka 

Tel. 062-201-555 • Fax. 663-022 

Radno vrijem: pon. - pet.: 8,00 - 17,00 

subota: 8,00 - 12,00 

www.otpbanka.hr 

Poljoprivredna zadruga Mirna 

Tel. 662-294 

Pošta Buzet 

Tel. 662-835 


subota: 8,00 - 15,00 

Pošta Livade 

Tel. 664-135 


Pošta Požane 

Tel. 669-080 

Radno vrijeme: pon. - sub.: 9,00 - 21,00 

nedjelja i blagdan: 10,00 - 17,00 

Pošta Roè 

Tel. 666-411 



54

Prekršajni sud 

Tel. 662-528 

Profitni centar Buzet 

Tel. 062-376-131 • Fax. 062-375-910 


Puèko otvoreno uèilište »Augustin Vivoda« 

Tel. 662-836 

www.poubuzet.hr 

Srednja škola Buzet 

Tel. 662-764 

Turistièka zajednica Grada Buzeta 

Tel. Fax. 662-343 


(Nakon Uskrsa i subotom 9,00 - 14,00) 

E-mail: tzg-buzeta@pu.t-com.hr 

www.istria-buzet.com 

Udruga »Hum od utvrde do najmanjeg 

grada na svijetu« 

Tel. 660-003 • Fax. 660-005 

www.hum.hr 

Udruženje mladih »BUM« Buzet 

Tel. 663-449 

www.bum.hr 

Udruženje obrtnika 

Tel. 662-436, 694-685 • Fax. 662-436 

Gsm: 091-753-4782 


E-mail: uo-buzet@pu.t-com.hr www.uobuzet.hr 

Ured za katastar 

Tel. Fax. 662-807 

Radno vrijeme: ponedjeljak - petak 8,30 - 14,30 

Veterinarska ambulanta 

Tel. 662-801 

Radno vrijeme: pon. - pet.: 7,00 - 14,00 i 17,00 - 18,00 

subota: 7,00 - 10,00 i 17,00 - 18,00 

nedjelja: 8,00 - 10,00 

Zavièajni muzej 

Tel. 662-792 • Fax. 694-125 

E-mail: zavicajnimuzejbuzet@pu.t-com.hr 

Željeznièki kolodvor 

Tel. 662-899 

Župni ured Buzet 

Tel. 662-679, 662-340 

Župni ured Lanišæe 

Tel. 661-018 

Župni ured Roè 

Tel. 666-462 

Župni ured Vrh 

Tel. 667-230 

GRADSKA UPRAVA GRADA BUZETA ....................................................................................... 662-726 

ponedjeljak: 8,00 - 12,00 

utorak: 14,00 - 16,00 

srijeda: 8,00 - 12,00 

petak: 8,00 - 12,00 

POREZNA UPRAVA PODRUÈNI URED PAZIN - Ispostava Buzet ............................................. 725-530 

svaki dan: 7,30 -13,00 

URED DRŽAVNE UPRAVE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI - Služba za gospodarstvo ........................ 695-220 


utorak: 12,00 - 14,30 

srijeda: 7,30 - 14,30 

èetvrtak nije dan za stranke 

petak: 7,30 - 14,30 

URED DRŽAVNE UPRAVE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI - Služba za opæu upravu ......................... 695-224 


utorak: 12,00 - 14,30 

srijeda: 7,30 - 14,30 

èetvrtak: nije dan za stranke 

petak: 7,30 - 14,30 

URED DRŽAVNE UPRAVE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI - Sanitarni inspektor .............................. 695-226 

ponedjeljak: 8,00 - 11,00 srijeda: 8,00 - 11,00 èetvrtak: 8,00 - 11,00 

URED DRŽAVNE UPRAVE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI - Služba za društvene djelatnosti ............ 695-227 


utorak: 12,00 - 14,30 

srijeda: 7,30 - 14,30 


petak: 7,30 - 14,30 

URED - DRŽAVNE UPRAVE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI - Služba za imovinsko pravne poslove .... 695-222 


utorak: 12,00 - 14,30 

srijeda: 7,30 - 14,30 


petak: 7,30 - 14,30 

UPRAVNI ODJEL ZA PROSTORNO UREDENJE I GRADNJU 

Odsjek za prostorno ureðenje i gradnju Buzet ......................................................................... 695-229 

ponedjeljak: 9,00 - 10,00 utorak: 11,00 - 15,30 

HRVATSKI ZAVOD ZA POLJOPRIVREDNO SAVJETODAVNU SLUŽBU ........................ 662-726, Int. 104 

ponedjeljak: 7,00 - 12,00 srijeda: 7,00 - 12,00 

CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB PAZIN - Podružnica Buzet ...................................................... 662-523 

ponedjeljak: 8,00 - 15,00 utorak: 8,00 - 15,00 èetvrtak: 8,00 - 15,00 

URED ZA OBRANU ................................................................................................................... 624-551 

èetvrtak: 9,30 - 11,00 

POLICIJSKA POSTAJA BUZET - kontakt policajci 

I POLICIJSKI SEKTOR - 1. KONTAKTNI RAJON 

II. Istarske brigade 11, 52420 BUZET 

Tel. 662-726 • Fax. 662-676 

E-mail: grad-buzet@pu.htnet.hr • www.buzet.hr 

Podruèje: Podruèje kontaktnog rajona omeðeno je sa zapada Ulicom II. istarske brigade, sa sjevera državnom cestom 

D201, sa juga Rijeèkom ulicom, te sa istoka državnom cestom D44. Na kontaktnom rajonu nalaze se ulice II. istarske 

brigade, Rijeèka ulica, Športska ulica, Ulica A.C. Toniæa, Ulica Sjeverna zona i Naselje Baraka. 

Kontakt - policajac: Mario Kelemen 

Telefon: 533-339 

I POLICIJSKI SEKTOR - 2. KONTAKTNI RAJON 

Podruèje: Omeðeno je sa zapada Naseljem Gorièica, sa sjevera Trgom Fontana, sa juga Ulicom 1. Maja, te sa istoka 

Starim Gradom. Na kontaktnom rajonu nalazi se Trg Fontana, Naselje Verona, Ulica 1. Maja, Naselje Gorièica, Ulica 

Augustina Vivode, Ulica S. Konzula, Ulica F. Flege, Ulica P. Budièina, Titov Trg, Ulica M. Laginje, Ulica Petra Flege, Ulica J. 

Rakovca, i dr. 

Kontakt - policajac: Mario Vukoviæ 

Telefon: 533-339 

55 


Godina pred nama neka bude 

godina napretka, uspjeha, ljubavi i zdravlja, 

iskorak prema boljem sutra. 

Svim graðankama i graðanima 

Buzeta i Buzeštine želimo 

èestit Božiæ i sretnu Novu 2009. godinu!

Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet