Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet
Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet
Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
BUZETSKE ÆAKULE<br />
Pengarsko svjetlo sv. Lucije<br />
Kapelica za odmetnutog sina<br />
Legenda kaže da se na mjestu gdje se mladiæ skrivao, svake veèeri u sumrak, u isto vrijeme,<br />
pojavljivalo svjetlo<br />
Ana PISAK<br />
Iz bogate škrinjice<br />
buzetskih tajanstvenih prièa,<br />
na radost svih zaljubljenika u<br />
povijest i nadasve u legende,<br />
izvukli smo još jedan dogaðaj<br />
koji je do današnjeg dana<br />
ostao zabilježen samo u<br />
sjeæanjima pojedinih<br />
stanovnika buzetske kotline.<br />
Mjesto dogaðaja, ili samo mit,<br />
ovoga je puta smješten u<br />
Pengarskoj vali, dvjestotinjak<br />
metara nizvodno od jezerca<br />
Garjak, na križanju cesta za<br />
sela <strong>Pod</strong>kuk i Pengari sa<br />
nekadašnjom glavnom<br />
stazom za Kotle, udaljenom<br />
tek desetak metara od korita<br />
rijeke Mirne. Što se prije više<br />
od stotinu i pedeset godina<br />
dogaðalo na tom prostoru<br />
isprièao nam je Stanko Krota<br />
iz <strong>Buzet</strong>a, rodom iz sela<br />
Pengari, a njemu je legendu<br />
pripovijedao pokojni susjed<br />
Anðelo Krota, roðen 1921.<br />
godine. Na tom podruèju<br />
postoje dva sela <strong>Pod</strong>kuk.<br />
Jedno selo još nosi naziv<br />
Mikuliæi, a drugo, ono za<br />
kojega je ova radnja vezana,<br />
Sinièiæi (po obiteljima koje su<br />
tamo obitavale). U tom su selu<br />
dugi niz godina živjeli<br />
sveæenici, a kao spomen na<br />
njih, mjesto i danas krase dva<br />
visoka èempresa.<br />
Skrovište u polju<br />
U selu <strong>Pod</strong>kuk živjela je<br />
obitelj Kontiæ, dobrog<br />
imovinskog stanja. Familiju su<br />
krasila dva sina. U to je vrijeme<br />
bila tradicija da bogate obitelji<br />
dadu barem jednog sina za<br />
sveæenika. «Velièina»<br />
bogatstva bila je<br />
prepoznatljiva upravo po<br />
zvanju sina, a pošto su u selu<br />
pretežno obitavali sveæenici<br />
nije èudo da je otac za oba sina<br />
namijenio to zvanje. Iako je<br />
jedan sin obitelji Kontiæ veæ bio<br />
zareðen, otac je želio da i drugi<br />
sin postane sveæenik.<br />
Meðutim, drugi se sin protivio<br />
oèevoj volji. Kako su roditelji<br />
imali veliki utjecaj, drugi je sin<br />
prisilno morao otiæi u<br />
sjemenište u Pazin. Mladiæ se<br />
nije mogao pomiriti sa<br />
sudbinom pa je èesto bježao<br />
kuæi, a otac bi ga svaki put<br />
ponovno vraæao u školu. No,<br />
sin je definitivno odluèio<br />
pobjeæi i nikada više se u tu<br />
školu ne vratiti. Mladiæ se,<br />
nakon što je zauvijek odluèio<br />
napustiti školu, skrivao u polju<br />
ispod sela, u stogu sijena,<br />
desetak metara od korita<br />
rijeke Mirne, na križanju triju<br />
cesta. Za razliku od oca, majka<br />
je u potpunosti razumjela svog<br />
sina. Kako je obitelj imala vrt<br />
pored same rijeke, majka bi<br />
svake veèeri odlazila zalijevati<br />
povræe te kriomice, bez oèevog<br />
znanja, sinu donosila hranu.<br />
Pri povratku kuæi majka je<br />
svake veèeri pokušavala<br />
odgovoriti «glavu obitelji» da<br />
promjeni svoje mišljenje glede<br />
školovanja svoga djeteta uz<br />
obrazloženje da mu to zvanje<br />
«ne leži». Nakon nekoliko<br />
mjeseci, otac ipak pristade da<br />
se sin vrati kuæi.<br />
Novèiæ protiv štriga<br />
Legenda kaže da se na<br />
tom mjestu gdje se mladiæ<br />
skrivao svake veèeri u sumrak,<br />
u isto vrijeme, pojavljivalo<br />
svjetlo. Otac je tu pojavu<br />
shvatio vrlo ozbiljno pa je na<br />
tom mjestu dao sagraditi<br />
kapelicu. Od tada, se svjetlo<br />
više ne pojavljuje. Iako<br />
pokradena 1964. godine,<br />
privatna kapelica s kipom Sv.<br />
Lucije, na «tajanstvenom<br />
raskršæu» opstala je do<br />
današnjeg dana. Zarasla u<br />
graji i akacijama, u ruševnom<br />
stanju, «preživjela» je mnoge<br />
poplave jer se nalazi na metar<br />
uzvišenom trokutu iznad<br />
rijeke, a od davnina je poznato<br />
da se na svakom raskrižju<br />
nalaze i štrige pa bi se<br />
mještani, svaki puta prolazeæi<br />
tim križanjem, obavezno<br />
prekrižili i bacili novèiæ u<br />
kapelicu. Naravno, novèiæe je<br />
iz kapelice vadio njen vlasnik,<br />
a kasnije sveæenici. Posljednji<br />
trag obitelji Kontiæ gubi se u<br />
prvim desetljeæima 20.<br />
stoljeæa kada se posljednji<br />
Kontiæ odselio, prema<br />
saznanju lokalnog<br />
stanovništva, u Kopar.<br />
OSTACI KAPELICE U PENGARSKOJ VALI<br />
49<br />
<strong>Buzet</strong>ski list