ISTRA KAKVA JE NEKAD BILA Samouki glazbenici iz Šæulci Nema pusta bez gunjci Dvojica gunjaca iz Šæulci danas sviraju sve manje. Kažu kako su godine napravile svoje. No violin i klarinet, a ponekad i bajs, uvijek se naðu u autu. Ana PISAK Prièa o dvojici <strong>naj</strong>starijih gunjaca na Buzeštini, Josipu Šæulcu (76) i Antonu Paladinu (75), poèela je još prije sedam desetljeæa, toènije 1939. godine, kada je mali Josip izradio svoj prvi vijulin. Bio je to instrument izraðen iz svoje glave, a kako ga je napravio Josip kaže – samo Bog zna. Dodaje, kako i danas pamti trenutak kada je spajajuæi violin sumporom, jer tada nije bilo ljepila, glazbalo poèelo gorjeti. Vode nije bilo sve do prve lokve, pa ga je jedva stigao ugasiti! No, iako je vatra poèinila veliku štetu, Josipu je unikat ostao. Èetrdesetih godina prošlog stoljeæa, dok su još Nijemci bili na Vrhu, Josip je izradio i bajs od bresta. I tako je krenulo. Dan za danom samouki je glazbenik uèio svirati slušajuæi druge. U «glazbene vode» ubrzo je povukao i svog susjeda Antona Paladina, a zatim i pokojnog Antona Šæulca, roðenog 1931. Tim udruživanjem roðeni su «Gunjci iz Šæulci». Nastup s grupom „Let 3“ „Gunjci iz Šæulci“ prvi put nastupaju 1945. godine na zabavi u Negnaru, dan poslije Uskrsa. Stariji su ljudi bili oduševljeni njihovom svirkom jer su prenijeli njihovo znanje. – Orka mare, ma su skakali plešuæi mazurka! A ja, drugo nanka nisu znali, smiješeæi se prisjeæaju Anton i Josip. U narednih šest desetljeæa uslijedili su nastupi po cijeloj Istri, Primorsko-goranskoj županiji te u metropoli. – Najdraža mi je bila smotra folklora u Zagrebu. Tada smo osam dana svirali bez prestanka, istièe Anton . Josip se sjeæa i nastupa na koncertu rijeèke skupine „Let 3“, s kojima su prije nekoliko godina snimili i pjesmu. No, ipak, <strong>naj</strong>draži su im pusni dani kada instrumente ne ispuštaju iz ruku i po cijela dva dana. Nije loše ni kad se naðe dobro društvo pa uz kapljicu istarskog vina zasviraju u staroj konobi. Žito za bajs Uloge trojice gunjaca bile su jasne – pokojni Anton Šæulac bio je zadužen za vijulin, Anton Paladin za bajs, a Josip, osim bajsom i vijulinom spretno barata i klarinetom te usnom harmonikom. – Kad smo poèeli svirati korito od bajsa nije vrijedilo pa smo u njega stavljali late, kako bi imao veæi bas. Nakon toga, toènije 1944. godine, nabavili smo bolji bajs od obitelji Tabakar iz Krti. Kako je ta familija oskudijevala hranom, od nas su zatražili da im u zamjenu za instrument damo sto kilograma pšenice i sto kilograma kukuruza što smo mi i uèinili. Žitarice smo na magarcu odvezli u Krte. Pri povratku doma stali smo na Senjskoj vali i s guštom zasvirali. Roditelji su nas htjeli ubiti kad su saznali što smo napravili, prisjeæaju se Josip i Anton. Rijeè se o bajsu kojeg je izradio pok. Faust iz <strong>Grad</strong>inja još u 19. stoljeæu. Instrument se i dan danas, uz još jedan bajs, tri vijulina i jedan klarinet, star više od 115 godina, nalazi u Josipovom vlasništvu. Kakove barufe! – Mislim da je oni bajs anka katera ubrtica dubiv. Na njemu se pozna škuja od noge. Jen bot je po plesima bilo vajk barufe i to kakove barufe! Se je tuko ki je veæ mugo, isprièao nam je Josip. Anton takoðer posjeduje bajs star stotinjak godina. Poklonio mu ga je neposredno prije smrti, kako ga on po imenu pamti, Miro Blažinèiæ. Dvojica gunjaca iz Šæulci danas sviraju sve manje. Kažu kako su godine napravile svoje. No, violin i klarinet, a ponekad i bajs, uvijek se naðu u autu. Zatreba li im, da imaju na èemu svirati. Gunjci iz Šæulci još uvijek nastupaju na Subotini, u Draguæu, na Zrenju i po konobama. – Kamo nas zovu, tamo idemo, kaže Anton. Vražja vremena - Kad smo imali dvadeset godina tada su bila «vražja» vremena. Tjerali su nas da radimo na pruzi Lupoglav- Štalije, a kasnije i na putovima za Beograd, prisjeæa se dvojac. Dok je Josip radio u Sremskoj Mitrovici u Srbiji skinuo je cipele, obzirom da je doma bio nauèen hodati bos. Meðutim kad se vratio na mjesto gdje se izuo, cipela više nije bilo. – Ma sam zdigovav noge gore kao peteh ud zime, a komandanti su nas tjerali da moramo kantat, prièa nam Josip dogodovštine iz mladosti. <strong>Buzet</strong>ski list 20
Vijulanje Sve do dolaska Italije starosjedioci su violin i bajs nazivali mali i veliki vijulin. Sukladno tome gudanje se zvalo «vijulanje». ANTON PALADIN I JOSIP ŠÆULAC 21 <strong>Buzet</strong>ski list
Change language