Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet

More documents

Recommendations

Info

STARE OBITELJI BUZEŠTINE Matko Trinajstiæ Vrbnièanin koji je izgradio vodovod Iz opæinske cisterne stanovnici su se opskrbljivali jednom tjedno, a nekoliko vlasnika privatnih cisterni naplaæivalo je vodu po deset novèiæa Pripremio: Božo JAKOVLJEVIÆ Poslije Frana Flege, koji je kao prvi Hrvat bio naèelnik opæine od 1887. godine do 1894. godine, za naèelnika opæine Buzet izabran je Matko Trinajstiæ iz Vrbnika, koji je u Buzet došao 1889. godine. U Buzetu je otvorio odvjetnièki ured. Godinu dana poslije izbora za naèelnika (1894.) izabran je za zastupnika u Istarski sabor. U Buzetu je bio predsjednik Kotarske gospodarske zadruge. U Zemaljsko gospodarskom vijeæu zastupao je razvoj gospodarstva buzetskog kraja i cijele Istre. Matko Trinajstiæ bio je opæinski naèelnik do kraja 1902. godine, a za njegovog rukovoðenja opæinom izdvojiti æemo izgradnju vodovoda u Buzetu i podizanje novog zvonika. rušenja zvonika. Opæina je osigurala novac, a gradnja je dovršena 1897. godine pa je tim povodom napisana, i na zvonik postavljena, spomen ploèa na kojoj je zabilježen izvoðaè: Andro Vivoda iz Velog Mluna, Ivan Tankoviæ, Ivan Vivoda i Ivan Pavletiæ iz Sv. Martina. Na ploèi piše da je tada gradonaèelnik bio Matko Trinajstiæ, a savjetnik Fran Flego iz Štrpeda. Bilo je to za vrijeme biskupa Antuna Šterka i župnika Antuna Kalca. Nezadovoljstvo hrvatskim tekstom ploèe iskazali su, meðutim, naèelnikovi politièki protivnici, pa su uništili natpis na hrvatskom jeziku. Poslije 97 godina Grad Buzet, u okviru Subotine 1995. godine, ispod ošteæene dao je postaviti novu ploèu. Voda jedanput tjedno Opæinsko poglavarstvo je veæ 1894. godine pokrenulo pitanje vodovoda obraæajuæi se Istarskom saboru za pomoæ. U to vrijeme Buzet nije imao ni kapi izvorske vode. Iz opæinske cisterne stanovnici su se opskrbljivali jednom tjedno, a nekoliko vlasnika privatnih cisterni naplaæivalo je vodu po deset novèiæa. Graðani koji nisu mogli platiti morali su po vodu u Sv. Ivan ili na Mirnu. Nacrt za vodovod izraðen je 1895. godine, a veæ 1897. godine voda je stigla na Fontanu. Godine 1898. vodu dobiva i stari grad. Sporna ploèa na hrvatskom Na mjestu srednjovjekovne gotièke crkve, 1784. godine dovršena je gradnja crkve u Buzetu. Bile su to zadnje godine mletaèke vlasti. Ostao je stari zvonik koji je zbog svoje dotrajalosti bio opasnost za prolaznike. Službenici koji su radili u blizini zvonika žalili su se na opasnost od MATKO TRINAJSTIÆ Buzetski list 48
BUZETSKE ÆAKULE Pengarsko svjetlo sv. Lucije Kapelica za odmetnutog sina Legenda kaže da se na mjestu gdje se mladiæ skrivao, svake veèeri u sumrak, u isto vrijeme, pojavljivalo svjetlo Ana PISAK Iz bogate škrinjice buzetskih tajanstvenih prièa, na radost svih zaljubljenika u povijest i nadasve u legende, izvukli smo još jedan dogaðaj koji je do današnjeg dana ostao zabilježen samo u sjeæanjima pojedinih stanovnika buzetske kotline. Mjesto dogaðaja, ili samo mit, ovoga je puta smješten u Pengarskoj vali, dvjestotinjak metara nizvodno od jezerca Garjak, na križanju cesta za sela Podkuk i Pengari sa nekadašnjom glavnom stazom za Kotle, udaljenom tek desetak metara od korita rijeke Mirne. Što se prije više od stotinu i pedeset godina dogaðalo na tom prostoru isprièao nam je Stanko Krota iz Buzeta, rodom iz sela Pengari, a njemu je legendu pripovijedao pokojni susjed Anðelo Krota, roðen 1921. godine. Na tom podruèju postoje dva sela Podkuk. Jedno selo još nosi naziv Mikuliæi, a drugo, ono za kojega je ova radnja vezana, Sinièiæi (po obiteljima koje su tamo obitavale). U tom su selu dugi niz godina živjeli sveæenici, a kao spomen na njih, mjesto i danas krase dva visoka èempresa. Skrovište u polju U selu Podkuk živjela je obitelj Kontiæ, dobrog imovinskog stanja. Familiju su krasila dva sina. U to je vrijeme bila tradicija da bogate obitelji dadu barem jednog sina za sveæenika. «Velièina» bogatstva bila je prepoznatljiva upravo po zvanju sina, a pošto su u selu pretežno obitavali sveæenici nije èudo da je otac za oba sina namijenio to zvanje. Iako je jedan sin obitelji Kontiæ veæ bio zareðen, otac je želio da i drugi sin postane sveæenik. Meðutim, drugi se sin protivio oèevoj volji. Kako su roditelji imali veliki utjecaj, drugi je sin prisilno morao otiæi u sjemenište u Pazin. Mladiæ se nije mogao pomiriti sa sudbinom pa je èesto bježao kuæi, a otac bi ga svaki put ponovno vraæao u školu. No, sin je definitivno odluèio pobjeæi i nikada više se u tu školu ne vratiti. Mladiæ se, nakon što je zauvijek odluèio napustiti školu, skrivao u polju ispod sela, u stogu sijena, desetak metara od korita rijeke Mirne, na križanju triju cesta. Za razliku od oca, majka je u potpunosti razumjela svog sina. Kako je obitelj imala vrt pored same rijeke, majka bi svake veèeri odlazila zalijevati povræe te kriomice, bez oèevog znanja, sinu donosila hranu. Pri povratku kuæi majka je svake veèeri pokušavala odgovoriti «glavu obitelji» da promjeni svoje mišljenje glede školovanja svoga djeteta uz obrazloženje da mu to zvanje «ne leži». Nakon nekoliko mjeseci, otac ipak pristade da se sin vrati kuæi. Novèiæ protiv štriga Legenda kaže da se na tom mjestu gdje se mladiæ skrivao svake veèeri u sumrak, u isto vrijeme, pojavljivalo svjetlo. Otac je tu pojavu shvatio vrlo ozbiljno pa je na tom mjestu dao sagraditi kapelicu. Od tada, se svjetlo više ne pojavljuje. Iako pokradena 1964. godine, privatna kapelica s kipom Sv. Lucije, na «tajanstvenom raskršæu» opstala je do današnjeg dana. Zarasla u graji i akacijama, u ruševnom stanju, «preživjela» je mnoge poplave jer se nalazi na metar uzvišenom trokutu iznad rijeke, a od davnina je poznato da se na svakom raskrižju nalaze i štrige pa bi se mještani, svaki puta prolazeæi tim križanjem, obavezno prekrižili i bacili novèiæ u kapelicu. Naravno, novèiæe je iz kapelice vadio njen vlasnik, a kasnije sveæenici. Posljednji trag obitelji Kontiæ gubi se u prvim desetljeæima 20. stoljeæa kada se posljednji Kontiæ odselio, prema saznanju lokalnog stanovništva, u Kopar. OSTACI KAPELICE U PENGARSKOJ VALI 49 Buzetski list
Page 1 and 2: Prosinac 2008. Broj 4. Godina II. B
Page 3 and 4: Prosinac 2008. Broj 4. Godina II. B
Page 5 and 6: LAUREATI Bogat kulturni program U s
Page 7 and 8: PROJEKTI Izgradnja sustava javne od
Page 9 and 10: Grad Buzet je kao i svi veæi i bog
Page 11 and 12: Vladimir Perniæ Stvaralaèki duh z
Page 14 and 15: 75 godina Istarskog vodovoda Spas z
Page 16 and 17: BAŠTINA DINKO GRAH Željeznicom po
Page 18 and 19: VIJESTI DVD Buzet donirao »ladu ni
Page 20 and 21: ISTRA KAKVA JE NEKAD BILA Samouki g
Page 22 and 23: Ana PISAK MANIFESTACIJE 8. Smotra d
Page 24 and 25: ŽIVA RIJEÈ POVIJESTI Raèice Mjes
Page 26 and 27: KULTURA Pola stoljeæa mješovitog
Page 28 and 29: TURISTIÈKE STRANICE Najiznajmljiva
Page 30 and 31: Rujan 2008. ISSN 1846-7776 KULTURA
Page 32 and 33: KULTURA Mjesec hrvatske knjige 2008
Page 34 and 35: SPORT NA BUZEŠTINI Marèeneški pl
Page 36 and 37: SPORT Boæari »Trio Buzeta« osvoj
Page 38 and 39: OBRAZOVANJE Izlet na Uèku »Grdeli
Page 40 and 41: OBRAZOVANJE Prvašiæi Osnov 1.a U
Page 42 and 43: Spasimo život našeg novog sugrað
Page 44 and 45: ZDRAVA HRANA Kesten je prvo smatran
Page 46 and 47: OKOLIŠ Akcija »Margerita« Povrat
Page 50 and 51: ISTARSKA KUHINJA Najbolje jelo iz o
Page 52 and 53: VJENÈANJA FOTO FESTIVAL PRIVATNA A
Page 54 and 55: INFO Državna uprava za zaštitu i
Page 56: Godina pred nama neka bude godina n

Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

Pod ladonjom: Vladimir PerniÄ "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet