Pod ladonjom: Vladimir Pernić "Vila Elena" naj ... - Grad Buzet

ŽIVA RIJEÈ POVIJESTI
Raèice
Mjesto gdje su i grofovi
gladovali
U nekad živom i napuèenom selu danas živi tek pet obitelji sa 11
stanovnika te šest vikendaša.
Ana PISAK
MARIO SINÈIÆ I MARIJA FABIJANÈIÆ
Možete proæi deset puta
gore i još toliko puta dolje po
selu a da pritom ne sretnete
nikoga. Neki su se mještani
«razletjeli» po svijetu, drugi
su umrli. Nekada je bilo i
mladih i starih, bilo je svega.
Danas nema gotovo nikoga.
Ostale su samo ruševine,
isprièala nam je Marija
Fabijanèiæ, najstarija
stanovnica Raèica, roðena 6.
rujna 1922. godine. Vitalna
starica s nostalgijom se
prisjetila i svoje mladosti
kada je u selu živjelo 17
obitelji sa prosjeèno petero
djece.
– U selu je bilo èak
šesnaest djevojka moje
generacije, sjeæa se nona
Fabijanèiæ.
Dvorac iz 12. st.
Raèice su danas
zaboravljeno selo u kojem
živi samo pet obitelji,
odnosno jedanaest
stanovnika te još šest
vikendaša. Zadnje dijete,
Sanja Prodan, roðeno je prije
puna dva desetljeæa. No iako
je selo «zamrlo» bogata
povijest i ostaci graðevina
koji svjedoèe o minulim
vremenima još uvijek èine
Raèice bogatim i vrlo
zanimljivim krajem na
Buzeštini, zvanim još i
Bazgonija. Najzanimljivija
graðevina u Raèicama je
svakako kaštel ili dvorac
grofova Walderstein,
smješten na samoj litici
brdašca. Povijesno zdanje
najvjerojatnije sagraðeno u
12. stoljeæu na temeljima
rimske ruševine današnji
izgled je dobilo u 16. stoljeæu.
Prije Waldersteina u dvorcu
je obitavala obitelj
Pramperch. Grbovi obiju
obitelji i danas su vidljivi na
zgradi. Waldersteini su u
Raèicama živjeli sve do 40-ih
godina 20. stoljeæa kada
bježe pred najezdom rata.
Nakon toga dvorac postaje
društveno vlasništvo, a
1999. godine Grad Buzet ga
prodaje švicarskom
poduzetniku za 400.000
kuna.
Pravo na prvu noæ
Mario Sinèiæ, roðen
1925. godine u Raèicama,
danas samo vikendaš, još
uvijek pamti «posljednje
Waldersteine».
– Bila je to jako imuæna
obitelj. Gotovo sva plodna
ravnica podno Raèica bila je
u njihovom vlasništvu. Živjeli
su lijepo, a radili malo sve
dok su dobivali jednu
desetinu prihoda seljaka iz
komune. Dolaskom Italije
«obaveza seljaka» je nestala,
a u obitelji je zavladala glad.
Moji su preci prièali kako su
Waldersteini prodavali èak
cijelu oranicu za samo jedan
pršut, kazao je Sinèiæ. Prema
nekim predajama grofovi su
imali toliku moæ nad
seljanima da su èak imali i
pravo prve noæi. Dvorac
danas èine samo zidovi.
Unutrašnjost je veæ odavno
pokradena.
Tri crkve
Povijesne graðevine u
selu èine i tri crkve: župna
crkva Sv. Trojstva smještena
na sredini sela, crkva Majke
Božje od Milosti (nekada Sv.
Ivana) na poèetku sela te
crkva Sv. Stjepana
pozicionirana na groblju prije
poèetka sela. Milenko
Prodan iz Raèica prièa kako
samanj u Raèicama
povodom blagdana Sv.
Trojstva, koji pada ili krajem
svibnja ili poèetkom lipnja,
simbolièno otvara sve fešte
na Buzeštini, a blagdan
Majke Božje od Milosti u
studenome simbolièki
zatvara sva puèka veselja.
Godine 2000. tijekom
obnove župne crkve
pronaðene su freske. U
Raèicama se nalazi i zgrada
nekadašnjeg faruža, a
prema prièanju Marije i
Marija zadnji sveæenici koji
su tamo živjeli su Orzan i
Brajkoviæ.
Raèice su nekada imale i
školu. Nastava se neko
vrijeme održavala u prizemlju
dvorca. Rastom broja djece
škola se preselila u današnju
ruševnu kuæu u sredini sela
da bi se na koncu preuredile
tri prostorije faruža za
potrebe ðaka.
Buzetski list 24