Uvodnik Bezdan zluradosti Dva događaja u minulim danima otkrili su goleme slabosti bošnjačkog (muslimanskog) društva, tamo gdje bi moralo biti najjače – među čuvarima i tumačima vjere: prvo, u pogledu kandidature sandžačkog muftije Muamera ef. Zukorlića za predsjednika Srbije, drugo, u pogledu zasijedanja Sabora Islamske zajednce i otvaranja procesa za izbor novog reisu-l-uleme. Svaki čovjek, a posebno svaki musliman, koji drži do sebe, morao bi sakrivati i sputavati mržnju kao najveću sramotu. Mržnja, zluradost, zavist, sve su to sinonimi za slabost i kukavičluk, nešto što ne može nikome normalnom služiti na ponos. Dva jednostavna pitanja, u poređenju sa reakcijama na spomenute događaje, otkrivaju taj bezdan zluradosti. Prvo pitanje: Kakvu štetu mogu pretrpjeti Bošnjaci od kandidature muftije Zukorlića za predsjednika Srbije, pa da se bez ikakvih argumenata, sa ateističkom floskulom o “nemiješanju vjere u politiku”, pokuša od nekih čelnika Islamske zajednice u startu diskreditirati Zukorlićeva kandidatura? Drugo pitanje: Ako je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić u nekolino navrata već govorio da mu je ovo posljednji mandat, zašto onda neki čelnici Islamske zajednice potpiruju lomaču sarajevskih srpsko-hrvatskih medija o navodnoj ambiciji dr. Cerića da dobije doživotni mandat? Nema drugog objašnjenja za reakcije na ova dva događaja, osim u detektiranju jednog mahalaškog rezona po kome svakoga ko nadmašuje našu prosječnost treba skratiti za glavu, treba uvrijediti i poniziti. A tu mjeru prosječnosti, što se Bošnjaka tiče, oduvijek su kreirali srpski i hrvatski šovinisti, a prihvatali bošnjački ugurzusi. U protivnom, neko bi morao temeljito objasniti svaku negativnu riječ koja je iz krila Islamske zajednice potekla na račun Zukorlićeve kandidature, kao i potpirivanje – namjesto momentalno sasijecanje – podvale o doživotnom mandatu reisu-l-uleme dr. Cerića. Istina je da u slučaju Zukorlićeve kandidature nema nikakvog miješanja vjere i politike, jer to na izbore ide građanin Zukorlić, čije je to ustavno pravo, a koji će u slučaju izbora napustiti dužnost muftije. Ne misli valjda neko da imami trebaju da budu bez ustavnih prava, u ime agresivnog ateizma i pogrešno tumačenog sekularizma (sekularna je država a ne društvo!)? Zar je moguće da u Islamskoj zajednici sjede ljudi koji žele, po uzusu SDP-a, getoizirati imame i iman? Ne, oni to ne žele, oni jednostavno ne razumiju šta čine, jer su ih preplavile negativne emocije što se u Bošnjaka – programiranih na klimanje glavom – pojavio još jedan koji nije ni mutav, ni klimoglav, već je uspravan, jasan, bistar i – nadprosječan. Zar je to toliko bolno priznati? Isto vrijedi i za reisu-l-ulemu dr. Cerića iz čije doktrine je izrastao muftija Zukorlić. Umjesto da se historijska uloga (odbrana vjere, izgradnja medresa i islamskih fakulteta, afirmacija tolerancije, pomoć povratnicima, nemjerljive zasluge na domaćem i svjetskom nivou) reisu-l-uleme Cerića čuva ka nacionalna baština, naročito nakon isteka njegovog mandata, mi doživljavamo jednu sasvim suprotnu situaciju – da pojedinci iz Islamske zajednice već sada pristaju uz hajku koja se nanovo povela protiv imena i djela jednog od najobrazovanijih reisu-l-ulema, a sigurno, reisu-l-uleme koji je u povijesti Islamske zajednice ostavio najdublju brazdu (Vašoj pažnji preporučujem posebnu analizu posvećenu dolazećim izborima u IZ-u i prljavim rabotama određenih političkih, medijskih i vjerskih krugova koji izbore vide kao priliku za ostvarivanje svojih ličnih (uskostranačkih) interesa ali i za stvaranje haosa unutar IZ-a, kao jedinog preostalog bastiona bošnjačkog vjerskog i nacionalnog ponosa i dostojanstva). Obje ove situacije su ispit naše nacionalne i vjerske zrelosti, i to tamo gdje ta zrelost mora biti najprimjerenija. Treba svim snagama podržati Zukorlićevu kandidaturu, kao jedan od odvažnih iskoraka u borbi za ljudska prava Bošnjaka u Srbiji. Neće Zukorlić postati predsjednik Srbije, ali hoće, bolje nego iko, objediniti Bošnjake i te glasove upotrijebiti vješto, menadžerski, kao što je to nekad radio rahmetli Spaho. Alternativa ovome je – bošnjačka izgubljenost, a to mogu željeti samo oni koji nas mrze, ili oni kojima je šejtan popio pamet. Treba svim snagama iskazati veliko poštovanje prema reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriću, do kraja mandata, i poslije mandata, jer ako on bude ostavljen od nas, bit ćemo i mi ostavljeni od Boga, po principu: “Musliman koji ostavi drugog muslimana na cjedilu (prepusti ga nepravdi, neprijateljima i licemjerima), ostat će bez Allahove podrške i pomoći onda kada mu ona bude najpotrebnija.’’ (Ebu-Davud, Ahmed). Impressum Izdavač GID SAFF Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322 distribucija: +387 62 287 412 Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Bugojno part br: 6764162000885351; transakcijski: 1613000022234395 Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić, Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić DTP Semir Šišić Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber Direktor Semir Mujić Direktor marketinga Semin Rizvić +387 62 343 635 Koordinator za dijasporu Ramadan Rušid +386 41 255 239 Štampa EMANET d.o.o., Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X redakcija@saff.ba saffmagazin@yahoo.com www.saff.ba Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622 20. april - 29. džumade-l-ula 5