• Voda život znači • Hrvatski pastirski pas tornjak - Fond za zaštitu ...
• Voda život znači • Hrvatski pastirski pas tornjak - Fond za zaštitu ...
• Voda život znači • Hrvatski pastirski pas tornjak - Fond za zaštitu ...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Sivu pčelu neki autori nazivaju hrvatska<br />
pčela, a osim kod nas, proširena je u<br />
Sloveniji, gdje je poznata pod imenom<br />
kranjska pčela, u Austriji, dijelu Mađarske,<br />
Rumunjske i središnjem dijelu Balkanskog<br />
poluotoka. Kod nas su prisutna<br />
tri tipa sive pčele: panonski tip (kontinentalni)<br />
proširen na području panonske<br />
nizine, odnosno kontinentalne Hrvatske;<br />
subalpski tip, proširen na području gorske<br />
Hrvatske, odnosno u Lici i Gorskom<br />
kotaru i mediteranski tip, proširen na<br />
području mediterana i submediterana,<br />
odnosno naše obale i otoka. Od ukupnog<br />
broja košnica 68% se nalazi na području<br />
kontinentalne Hrvatske, 27% na mediteranu,<br />
a svega 5% u gorskoj Hrvatskoj.<br />
Siva pčela razlikuje se od drugih <strong>pas</strong>mina<br />
bojom kolutića i dlačica na <strong>za</strong>dku. Oni<br />
su sive boje, i imaju široki tomentum,<br />
odnosno dlačice na četvrtom kolutiću<br />
pokrivaju oko 2/3 površine kolutića. Na<br />
petom kolutiću dlačice su kratke, duge<br />
0.25-0.35 mm. Jedna od važnijih osobina<br />
je dužina rilca koja kod sive pčele<br />
iznosi 6.4-6.8 mm, što je znatno duže od<br />
rilca ostalih <strong>pas</strong>mina.<br />
Pčelarenje u Hrvatskoj<br />
U svom djelu Naturalis Historia Plinije<br />
Stariji (23-79 nakon Krista) hvali med<br />
zvan Olintio (Olynta = Šolta) koji je kod<br />
Rimljana traženiji od himetskog meda<br />
(Hymettos = brdo kod Atene), koji se u<br />
to doba smatra najboljim na svijetu. To<br />
je ujedno i prvi spomen organiziranog<br />
pčelarenja na području Hrvatske i ukazuje<br />
na činjenicu da su pčelarstvo na područje<br />
Hrvatske vjerojatno donijeli Grci<br />
prilikom osnivanja kolonija u Dalmaciji,<br />
ali je još dodatno unaprijeđeno dolaskom<br />
Rimljana.<br />
Sve do polovice 19. stoljeća pčelarilo se<br />
na prastari način panjevima, pletarama i<br />
kamenim košnicama. Rojevi su se gušili<br />
dimom da bi se došlo do meda i voska.<br />
Vosak se redovito prodavao, a med rjeđe,<br />
jer se koristio u domaćinstvu. Prvi pčelarski<br />
priručnik na našem jeziku Vjesctni<br />
uvod u gojenje pcselah <strong>za</strong> potribovanje<br />
vojnicskih krainah tiskan 1808. godine u<br />
Beču prijevod je djela njemačkog pčelara<br />
A. Brosiga. Prvu košnicu s pokretnim<br />
saćem konstruira 1814. godine rus Petar<br />
Prokopovič. Ubrzo čeh František Hruška<br />
konstruira vrcaljku, a njemački pčelar Johan<br />
Mehring kalup <strong>za</strong> saće. Sve se bolje<br />
spoznaje biologija pčela i pčelarstvo u<br />
svijetu, pa tako i u našim krajevima ubr<strong>za</strong>no<br />
napreduje. U Križevcima je 1859.<br />
godine objavljen Nauk o pčelarstvu risara<br />
na poljoprivrednoj školi Franje Horvata,<br />
u Zagrebu 1877. godine Pčelarstvo pčelara<br />
i župnika Milana Kučenjaka, a 1879.<br />
godine Pčelarstvo <strong>za</strong> obću i školsku porabu<br />
J. E. Tomića.<br />
U Grohotama na Šolti 1875. godine osno<br />
vano je pčelarsko društvo, Consorzio<br />
apistico, prvo u ovom dijelu Europe. Najpoznatiji<br />
proizvod <strong>za</strong>druge bio je med<br />
od ružmarina nazvan Olimpio po kojem<br />
je <strong>za</strong>druga postala poznata širom svijeta.<br />
Pred Prvi svjetski rat pčelarilo se u<br />
Hrvatskoj s oko 100.000 košnica. Razvojem<br />
tehnologije pčelarenja povećava se<br />
broj košnica pa je tako 2000. u Hrvatskoj<br />
registrirano preko 160.000 košnica. Od<br />
1994. <strong>za</strong>počinje eksperimentalni uzgoj i<br />
praćenje selekcije matica, a 1997. usvojen<br />
je program pčelarstva i selekcije u<br />
pčelarstvu, po kojem se na području<br />
Hrvatske ne mogu držati druge <strong>pas</strong>mine<br />
pčela osim sive, a u okviru osnovnih<br />
uzgojnih ciljeva provodi se selekcija i<br />
odabiru matice najboljih i najtipičnijih<br />
svojstava.<br />
Proizvodi od pčela<br />
Sive pčele su poznate kao vrlo dobre <strong>za</strong><br />
uzgoj zbog svoje blage naravi i izrazito<br />
dobrog medonošenja.<br />
Vitalne su i brzo reagiraju na promjene u<br />
okolini. Cijene se zbog dobre radinosti i<br />
mirnoće, a poznato je da mogu prezimiti<br />
i u malim <strong>za</strong>jednicama, te da matice<br />
imaju visoku plodnost. Prezimljavaju sa<br />
relativno malo hrane, i imaju brzi proljetni<br />
razvoj. Jedina loša karakteristika<br />
sive pčele je izražena sklonost rojenju.<br />
Zbog svojih komparativnih prednosti ova<br />
<strong>pas</strong>mina širi se po cijelom svijetu s tendencijom<br />
<strong>za</strong>mjene najraširenije talijanske<br />
pčele (A. mellifera ligustica).<br />
Nekada se uzgoj provodio u raznovrsnim<br />
košnicama, među kojima je bilo i naših<br />
inovatora koji su konstruirali <strong>za</strong>sebne<br />
tipove košnica. Tako je Pavao Wittmann<br />
profesor pčelarstva na <strong>za</strong>grebačkom<br />
agronomskom fakultetu konstruirao hrvatsku<br />
položenu košnicu, hrvatsku širokonisku<br />
košnicu i hrvatsku nastavljaču, a<br />
poznati dalmatinski pčelar Ivo Antonioli<br />
Antoniolijevu nastavljaču. Danas su daleko<br />
najraširenije košnice američka Langstroth-Rootova<br />
nastavljača poznata kao<br />
EKO REVIJA 49<br />
eco review
Change language