Ekofiziologija (skripta) - Ishrana bilja
Ekofiziologija (skripta) - Ishrana bilja
Ekofiziologija (skripta) - Ishrana bilja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
2<br />
1. Uvod u ekofiziologiju<br />
1.1. Što je ekofiziologija?<br />
Biljna ekofiziologija je znanstvena disciplina koja proučava interakciju<br />
između biljkaka i njihovog okoliša povezujući biljnu fiziologiju s ekologijom.<br />
Stupanj prilagodljivosti pojedinih biljnih vrsta na uvjete okoliša promjenom<br />
morfoloških svojstava i fizioloških mehanizama, utječe na opstanak i rast <strong>bilja</strong>ka,<br />
njihovu produktivnost i međusobne odnose kao što su kompeticija, alelopatija,<br />
herbivori i dr. Širok spektar ambijetalnih činitelja ima utjecaj na biljne<br />
performance (atmosfera, tlo, svjetlo i dr.) koji djeluju pojedinačno i u kompleksnim<br />
interakcijama što ekofiziologiju, kao relativno novu znanstvenu disciplinu,<br />
čini izazovnom u prirodnim ekološkim sustavima, ali i u godišnjim ili<br />
višegodišnjim usjevima, odnosno nasadima.<br />
Kolegij ekofiziologije je započinje proučavanjem ekoloških činitelja i zakonitosti<br />
njihovog djelovanja, prvenstveno na pojedine fiziološke procese i preko njih na<br />
pojedine organe, biljke te konačno na cijeli ekosustav, odnosno agrofitocenozu.<br />
Stoga je neophodno da studenti ekofiziologije dobro razumiju sve prirodne<br />
procese, posebice one koji se se mogu nadzirati ili mjenjati, a utječu na<br />
biljne performance. Takav znanstveni pristup može podjednako biti primjenjen<br />
za istraživanje svojstava jednostavnih ekosustava kao što je neki usjev, ali i na<br />
krajnje složene prirodne sustave kao što je neka livada ili šuma.<br />
Najveći izazov biljne ekofiziologije je u pronalaženju novih ili boljih pristupa,<br />
odnosno metoda koje mogu biti uspješno korištene u primarnoj<br />
produkciji hrane ili predviđanju učinka ambijenta na promjene prirodnih<br />
sustava.<br />
Kolegij ekofiziologije ima složen zadatak objasniti studentima Općeg usmjerenja<br />
Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku kako sve biljna ekofiziologija može biti<br />
iskorištena za analiziranje interakcije biljka-okoliš korištenjem jednostavnih<br />
fizikalnih i bioloških informacija. Također, raspravit će se detaljno odnos <strong>bilja</strong>ka<br />
prema vodi, svjetlu, temeperaturi i tlu, odnosno ishrani <strong>bilja</strong>ka u različitim ekosustavima,<br />
posebice agrofitocenozama uvažavajući sve ekofiziološke aspekte i<br />
učinke primjene agrotehnike.<br />
Biljnu ekofiziologiju čine:<br />
• Biljna autekologija (opća biljna ekofiziologija) koja proučava prilagodljivost<br />
pojedinačnih vrsta u poljskim i šumskim zajednicama s naglaskom<br />
na morfološke i fiziološke mehanizme te njihov utjecaj na rast<br />
i opstanak <strong>bilja</strong>ka, njihovu produktivnost i kompeticiju.<br />
• Eksperimentalna biljna ekologija proučava i primjenjuje laboratorijske<br />
tehnike potrebne za proučavanje biljne fiziološke ekologije.<br />
• Fiziološka ekologija proučava prilagodljivost fizioloških procesa pod utjecajem<br />
promjene okoliša i kondicija staništa te njihove ekološke konzekvence.<br />
• Biljna okolišna biofizika<br />
• Fiziologija stresa <strong>bilja</strong>ka<br />
2. Značenje i djelovanje ekoloških činitelja<br />
2.1. Činitelji okoliša i zakonitosti njihovog<br />
djelovanja<br />
Životnu sredinu čini kompleks biotskih i abiotskih činitelja koji djeluju na biljke<br />
ili životinje koje žive na tom mjestu/staništu. Te činitelje označavamo kao<br />
životne ili ekološke ili najčešće ih nazivamo vanjski faktori ili faktori okoliša.<br />
Faktori okoliša imaju različit značaj za pojedine organizme ovisno o njihovom<br />
intenzitetu i kvalitetu pa su neki od njih za pojedinu biljnu vrstu neophodni<br />
životni uvjeti, dok za drugu imaju manji značaj. Mjesta koja se odlikuju<br />
posebnim kompleksom ekoloških faktora nazivaju se biotopi ili životna<br />
staništa i to su osnovne topografske jedinice u ekologiji koje se jasno razlikuju<br />
po vanjskom izgledu (fiziognomiji), npr. teško je zamjeniti jedan šumski s<br />
nekim vodenim biotopom.<br />
Karakter prirodnih biocenoza može biti vrlo različit uz vrlo složene unutarnje<br />
odnose koji su posljedica dugotrajnog procesa konkurencije i uzajamne adaptacije.<br />
Agrofitocenoze čine biljke iste vrste (usjev, nasad i dr.), a u njima<br />
vladaju specifični i agrotehnikom nadzirani, odnosno podešeni uvjeti (antropogeno<br />
djelovanje na biotop i biocenozu).
Change language