Ekofiziologija (skripta) - Ishrana bilja
Ekofiziologija (skripta) - Ishrana bilja
Ekofiziologija (skripta) - Ishrana bilja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
50<br />
Biljna vrsta<br />
Ozima žita<br />
Jara žita<br />
Kukuruz<br />
Leguminoze<br />
Suncokret<br />
Pamuk<br />
Lubenice i dinje<br />
Sjemenska šeć. repa<br />
Krumpir<br />
Rajčica<br />
Suvišak vode u tlu također<br />
negativno utječe na<br />
rast i razvitak <strong>bilja</strong>ka<br />
(zbog anaerobioze) pa se<br />
smatra da je najpovoljniji<br />
sadržaj vode u tlu 60-<br />
70% od PVK (poljskog<br />
vodnog kapaciteta).<br />
Postoji velik broj metoda<br />
da se utvrdi potreba <strong>bilja</strong>ka<br />
za vodom, počevši<br />
od onih koje utvrđuju<br />
samo sadržaj vode u tlu<br />
pa do metoda koje pomoću vodnog potencijala, osmotske vrijednosti ili koncentracije<br />
soka <strong>bilja</strong>ka (najčešće lišća) daju odgovor o zahtjevu <strong>bilja</strong>ka za<br />
vodom. Kod visokih vrijednosti vodnog potencijala usporena je sinteza bjelančevina<br />
na račun akumulacije niskomolekularnih ugljikohidrata i organskih<br />
kiselina uz usporavanje<br />
rasta <strong>bilja</strong>ka pa<br />
visina prinosa negativno<br />
korelira s veličinom<br />
ta tri parametra<br />
stanja vode u biljkama.<br />
Sila usisavanja,<br />
osmotska vrijednost<br />
i koncentracija<br />
staničnog soka jako se<br />
mjenjaju u zavisnosti<br />
od hidratacije protoplazme<br />
i vanjskih<br />
uvjeta.<br />
Kritičan period<br />
vlatanje-klasanje<br />
vlatanje klasanje<br />
metličenje-mlječna zrelost<br />
cvjetanje<br />
formiranje glavice-cvjetanje<br />
cvjetanje-formiranje čahure<br />
cvjetanje-zrioba<br />
pojava stabljike-cvjetanje<br />
cvjetanje-formiranje gomolja<br />
cvjetanje-formiranje ploda<br />
Kritičan period usjeva prema vodi<br />
Biljna vrsta kritični deficit % letalni deficit %<br />
Lucerna 70 73<br />
Grašak 65 68<br />
Šećerna repa 62 66<br />
Grah 54 59<br />
Rajčica 52 56<br />
Krastavac 51 54<br />
Suncokret 50 52<br />
Mrkva 42 44<br />
Soja 41 46<br />
Kritičan i letalni deficit vode u lišću nekih biljnih<br />
vrsta<br />
Akutan nedostatak vode manifestira se kao uvelost <strong>bilja</strong>ka i može uzrokovati<br />
prolazno ili trajno uvenuće. Prolazno uvenuće često se zapaža u vrelom dijelu<br />
dana kad velik gubitak vode transpiracijom biljke, zbog otpora provodnih<br />
tkiva, ne mogu nadoknaditi. Uveče kad se temperatura snizi, biljke kod<br />
prolaznog uvenuća brzo uspostavljaju ravnotežu vodne bilance. Trajno<br />
uvenuće mnogo je opasnije za biljke jer zbog niskog sadržaja vode u tlu<br />
odumiru korijenske dlačice i biljka gubi kontakt s česticama tla. U tom slučaju<br />
više niti zaljevanje (navodnjavanje) ne pomaže, te dolazi do otpadanja cvjetova,<br />
plodova ili lišća, formiranja šturog zrna itd.<br />
Biljne vrste različito podnose nedostatak vode pa tako kukuruz podnosi 25-<br />
30% vodnog deficita, dok je za neke biljne vrste ta granica na svega 5-10% što<br />
ovisi prvenstveno o anatomskim svojstvima, ali i načinu uzgoja <strong>bilja</strong>ka. Kritični<br />
nedostaka vode u biljkama (subletalni deficit), kad se prekorači dovodi, do<br />
odumiranja najosjetljivijih stanica i tkiva koja sudjeluju u transportu vode. Prekoračenjem<br />
letalne granice nastupaju nekrotične promjene na biljkama (od<br />
odumiranja manjih dijelova do smrti pojedinih organa i cijele biljke) i nakon letalnog<br />
deficita biljke niti uranjanjem u vodu ne mogu povratiti prvobitnu težinu.<br />
Ukupna potreba <strong>bilja</strong>ka za vodom može se procijeniti i pomoću transpiracijskog<br />
koeficijenta, iako on zavisi, kao i svi drugi pokazatelji, od velikog broja<br />
drugih činitelja pa stoga znatno varira. Npr., transpiracijski koeficijent pšenice<br />
iznosi 217-755 kg H 2 O/kg ST, lucerne 446-1210, šećerne repe 227-660, a šećerne<br />
trske 125-350 kg H 2 O/kg ST.<br />
6.13. Endogena vode i njen značaj za biljke<br />
Voda u biljke dospijeva iz vanjske sredine (egzogena), ali može nastati u biljci<br />
kao produkt različitih biokemijskih reakcija u različitim fiziološkim procesima<br />
(endogena ili metabolitska voda). Endogena voda može nastati kao proizvod<br />
djelovanja jednog ili više enzima. Npr., transformacijom jabučne kiseline u fumarnu<br />
uz pomoć enzima fumaratdehidrataze izdvaja se jedna molekula vode:<br />
HO-CH-COOH HC-COOH<br />
| ⇒ || + H 2 O<br />
CH 2 -COOH HOOC-CH<br />
U anaerobnoj fazi disanja<br />
dolazi do redukcije enzima<br />
koji vežu vodik iz vode,<br />
dok se kisik iz vode koristi<br />
za oksidaciju ugljika uz<br />
Proces disanja je najbolji<br />
primjer za sudjelovanje više<br />
enzima u procesu nastanka<br />
endogene vode:<br />
C 6 H 12 O 6 + 6H 2 O * + 12R ---> 12RH 2 + 6CO 2<br />
12RH 2 + 6O 2 ---> 6H 2 O * + 6H 2 O **<br />
nastanak CO 2 . U aerobnoj fazi (druga jednadžba) vodikovi atomi oduzeti enzimatskim<br />
putom od šećera i oni iz vode oksidiraju se egzogenim kisikom pri<br />
čemu nastaje 12 molekula vode. Polovica je obnovljena voda (H 2 O * ) jer vodik<br />
50
Change language