Å UMARSKI LIST 3/1943

Iriebiti i para. Oguljena se kora ujedno i suši na licu mjesta te postaje već za dva
sata zračnosuha, što olakšava izvoz. Za parenje i sušenje kore postoje posebni strojevi
od Giitschowa.
Za obaranje stabala, kresanje grana, razparavanja kore potrebno je prikladno
oruđe: sjekira ili kosir, guljač, kašika za gulenje, najbolje koštana, omali drveni batovi
za udaranje po kori, da se lakše guli. Kora se guli sa stojećeg ili sa prevršenog
ili sa oborenog stabla.
Najbolje a i najčešće se kora guli sa oborenih stabala. Stabla se posieku sjekirom
ili se prerezu pilom odmah iznad zemlje. Rez mora biti gladak, ali nešto
ukoso vođen, da voda sa panja lakše odteče i da se sprieči stvaranje truleži. Iz
gladkih rezova izbijaju i mladice lakše. Oborena stabla se okrenu, vršike se odrežu,
a preostala debla se razrezu u komade duge 1 m. Onda se tek guli kora. Mjestimice
se guli cielo stablo bez predhodnog prerezivanja. Ako se kora prije gulenja mora
udarati, onda to treba oprezno izvršiti drvenim batom na širokoj drvenoj podlozi.
Ušicama sjekire udarana kora je manje vriedna. Treba nastojati, da se kora što
manje udara, jer se udaranjem zgnječe najsočniji dielovi kore, koji su najbogatiji
treslovinama. Iz razmrskane kore se treslovina na kiši lakše izpere, osim toga potamne
takve kore brže, a i pliesan se na njima brže uhvati.
Kad se kora guli sa stojećeg stabla, obreže se ono sa kosirom i skine 2—4 cm
široka traka kore odozgo do zemlje. Oguljena traka objesi se na stablo, da se suši.
Preostala kora guli se kašikom odozdo pa sve do grana sa promjerom od 3 cm služeći
se pri tome ljestvicama. Oguljena kora ostavi se na drvetu, da se suši, pa se
tek onda skida i stabla obore. Gulenje na stojećem stablu ide brzo, jeftino je a
kora se dobro osuši. Jedino se pri takvom sušenju gubi kora sa tanjih grana i sa
ovršika.
Kad se kora guli sa prevršenih stabala zarezu se stabla najprije % do 1 m
iznad zemlje pilom, onda se prevrše, a kora se guli kašikom kao sa ležećih stabala.
Prednost ovoga načina gulenja kore leži u tome, što se drvo može oguliti i sa
grana (do 1,5 cm), što drvo ostaje dulje vlažno, jer je vezano sa panjem, te se zato
lakše guli i bez udaranja sa mlatovima, i što se na prevršenim stablima brže i
lakše radi.
Najvažniji posao je sušenje kore. Njemu se mora najveća pažnja posvetiti, jer
se nestručnim postupkom može kvaliteta kore jako smanjiti. Sušenje se mora obaviti
brzo. Koru treba zaštititi od kiše, vlažne zemlje i od jake insolacije. Nikada se
ne smije kora sušiti u velikim hrpama, jer se taka kora lako upali i jer se lako na
njoj uhvati pliesan. Da se prvorazredna kora zaštiti od kiŠe, pokriva se mjestimice,
osobito u Mađarskoj ceradama. Kore sa prevršenih i oborenih stabala suše se na
razni način. Najbolje, ali ujedno i najskuplje bilo bi, kad bi se kora sušila u zračnim
nadkrivenim šupama. Obično se kore suše u šumi na prozračnim mjestima, ili
se prislone na uzdignute vodoravne pritke okrenuvši nutarnju stranu kore prema
dolje. Isto tako se poredaju kore sa druge strane pritke, tako da se sastavi složaj
u obliku krova i onda se s obje strane na sljemenu prekriju korom, da se bolje zaštite
od kiše. Da kore ne bi navukle vlagu iz zemlje prostru se najprije po zemlji
grane. Kora se može sušiti i unutar posebnih koza napravljenih od po dva ukuso
zabijena kolca, koji se vežu gužvama, gdje se ukrštavaju. U tim kozama slažu se
kore jedna na drugu. Cim se kora osuši mora se iznieti iz šume. Kora se transportira
ili nevezana ili vezana u svežnjeve. Tovarenje i izvoz kore iz šume mora
se obaviti pri suhom vremenu, a pri transportu željeznicom mora se kora pokriti
i ceradama. Spremati se mora kora na zračnim, suhim, čistim mjestima, gdje će
biti zaštićena od kiše i svietla. Stepen suhoće može biti vrlo različit. Kora je šumskosuha,
kad se kod savijanja lako lomi, a za mljevenje suha, kad je žilavost
posve izčezla i kora ostala krhka. Pri sušenju gubi sjajna kora sa grana 41*/o, a
sa stabla 34''/o svoga zelenog svježeg volumena. Kad šumskosuha kora postane suha
za mljevenje gubi 11—12''/o.
Dobra hrastova kora mora biti zrnaste strukture sa malo vlakanaca, a lom
kratkovlaknast i zrnast. Kora sa mnogo vlakanaca i sa dugim vlakancima je siromašnija
treslovinama. Kora sa mnogo piknjica na površini cieni se kao dobra kora,
dok je manje vriedna ona sa mrljama, pljesniva i jako izudarana kora.
Prihod šuma guljača jako varira, jer ovisi o položaju, sastavu tla i o načinu
gospodarenja. 18-godišnja šuma guljača daje srednji prihod sa 54 q suhe kore po
77