You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
nje u malim kavezima, te su postigli u veoma brojnim slučajevima uspješnu zarazu<br />
i pojavu bolesti. Da bi jače poduprli taj dokaz hvatali su i insekte u naravi,<br />
te i njih polagali u kaveze na pazušcima grana da utvrde hoće li se i u tom slučaju<br />
bolest javiti, jer bi to značilo da insekti i u prirodnim uslovima prenose<br />
gljivu sa kojom su došli u doticaj za vrieme njihova razvoja u zibci. I u ovom slučaju<br />
bila je česta posljedica pojava briestove bolesti, no ne u tako visokom postotku<br />
kao što je to u prvom slučaju, jer se u naravi ne javlja gljiva u svakoj<br />
zibci pogotovo ne u tolikom obilju kao u umjetnim kulturama. Te eksperimente<br />
podupiru izapažan ja u prirodi time što u godinama<br />
sa slabom pojavom tih insekata opada jakost obolenja, a/ u<br />
krajevima gdje insekata nema, nema niti bolesti. Najznačajnije<br />
je u tom pogledu pojava bolesti u Sjedinjenim državama, gdje bolesti nije bilo<br />
sve do 1930. godine, a kad se te godine pojavila tad je pronađena na američkim<br />
briestovima samo na uskom području luka gdje su se uvozile klade evropskih<br />
briestova. Dapače izpitivanja da li su podkornjaci dovezeni sa tim kladama, nosioci<br />
gljive, pokazala su pouzdano da je to slučaj, jer je često iz njih izolirana<br />
u čistoj kulturi gljiva uzročnik briestove bolesti. Iz svega napred navedenog jasno<br />
proizlazi značenje tih insekata za pojavu bolesti, no preostaje nam još jedno<br />
pitanje, a to je da li je time moguće protumačiti i brzo širenje bolesti. Zaista su<br />
pokazala istraživanja Fransenova da su ti insekti vrsni zrakoplovci, te lete visoko<br />
u visini krošanja najviših stabala, a F e 11 je utvrdio da insekti jedne generacije<br />
obično dopiru na daljinu od 20—25 milja, no imađe slučajeva gdje proputuju<br />
i udaljenost od 50—115 milja. Pripomenemo K da veliki likotoč imade u jednoj<br />
godini 3—4 generacije, a mali 1—2 generacije, to nam navedene osebine<br />
lako mogu protumačiti brzi pohod ove bolesti u raznim zemljama. Budući pojedine<br />
generacije tih insekata prehvataju jedna u drugu, to postoji pogibelj napadaja<br />
t-ečajem cielog vegetacionog perioda, a poznavanje te okolnosti od osobita je<br />
značenja za suzbijanje. Radi visokog lieta tih insekata naročito su izložena zarazi<br />
visoka stabla, no i ona koja se nalaze na rubu sastojina i na osami bivaju naročito<br />
rado napadana, jer povoljnije temperaturne prilike jače pogoduju razvoj<br />
insekata.<br />
Osim spomenuta dva insekta, koji su prema dosadanjim iztraživanjima najvažniji<br />
raznašaći bolesti, navode neki i neke druge likotoče kao nosioce gljive, pa<br />
se tako spominju Scolytus pygmaeus F., Se. laevis Chap., Se. sulcifrons Rey, Se.<br />
affiniš Egg., Se. ensifer Eichh., Se. kirschi Skal. i Se. demaisoni Egg. Iako ovi<br />
liktoči imadu lokalno možda neko značenje, nije njihovo prenošenje toliko sigurno<br />
utvrđeno kao za velikog i malog briestovog likotoča.<br />
5. Vrste napadanog drveća<br />
Od briestove bolesti trpe sva tri naša briesta, a podležu joj i američki briestovi<br />
Ulmus americana, U. fulva, U. alata, U. thomasii, U. serotina i U. crassifolia,<br />
te dapače napada i srodnika briestova drvo Zelkova keaki.<br />
Neke azijske vrste briestova kao Ulmus pumila i U. pumila pinnato-ramosa,<br />
iako nisu potpuno odporne protiv te bolesti mogu se dobro odhrvati. Ipak njihova<br />
velika podvrženost napadaju gljive Nectria galligena ne čini ih podesnima niti za<br />
parkove. Ulmus parvifolia i njeni srodnici U. Shirasawana, U. Sieboldii i U. Sieboldii<br />
coreana, također azijske vrste, otporne su protiv bolesti, te bi se mogla<br />
preporučiti njihova upotreba u parkovima. Prema iztraživanjima Buismanove i<br />
Wentove spadaju sliedeće azijske vrste: Ulmus macrocarpa, U. laciniata nikkoensis<br />
i U. Wilsoniana, među one, koje su manje osjetljive za tu bolest, a isto to<br />
vriedi i za evropske vrste U. foliacea Dampieri, U. foliacea monumentalis, U. foliacea<br />
Wredii, U. glabra fastigiata, U. hollandica Hillieri, U. hollanđica vegeta i U.<br />
procera Berardii, no ipak one nisu podesne za kulturu. Stoga je veoma važna<br />
spoznaja da se među evropskimi briestovima nalazi pojedinih<br />
individua, koji uz ine povoljne osebine pokazuju veću<br />
otpornost protiv briestove bolesti. Među takove otporne selekcije<br />
spada i briest »Christine Buisman« (Ulmus fohacea br. 24.) koji potiče iz<br />
Španije, i već se sada obilno uzgaja u Nizozemskim biljevištima. Premda i u otpornih<br />
vrsta usljeđuje bolest ostaje ograničena na blizinu mjesta zaraze,<br />
te je bez posljedice za dalji razvoj i opstanak takvih briestova.<br />
7i
Change language