Å UMARSKI LIST 3-5/1992 - HÅ D

Poštarina plaćena 

u gotovom 

UDC 630* 

RH ISSN 

0373-1332 

lyv^T^-SK&s&ä 

""^F""^**"" 

jpr :: fe IB JiyfH 

JS2_&_^Ä_ • ry.T. 

iW/ n s f , 

-/ j»j? 

Xyz_ 

Ü H 

^#~~ « ige =f»,. j 

4RVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

Na naslovnoj stranici omota prikazano je pročelje ŠUMARSKOG DOMA u Zagrebu, 

izgrađenog 1898. - The title page shows the fasade of the FORESTRY 

BUILDING in Zagreb, built in 1898.

UDC 630* (05): »54—02« (061.2) HR ISSN 0373-1332 

CODEN SULIAB 

ŠUMARSKI 

LIST 

/nans tveno-st ručno i društveno glasilo Hrvatskoga šumarskog društva 

Journal of the Croatian Forestry Cociety — Revue de la Society forestiere croate 

— Zeitschrift des Kroatiscen Forstvereins — Žurnal Horvatskogo lesnogo sojuza 

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK 

PROF. DR. BRANIMIR 

PRPIC 

© 

IZDAVAČ : Hrvatsko šumarsko društvo uz financijsku pomoć Ministarstva 

znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske 

Publisher: Croatian Forestry Society — Editeur: Societe forestiere croate — 

Herausgeber: Kroatischer Forestverein — Izdatelj: Horvatskij lesnoj sojuz 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 — Tel. 444-206 

Tisak: TIP »A.G. Matoš«, Samobor

UREĐIVAČKI ODBOR 

Predsjednik: Prof. dr. Branimir P r p i ć 

Urednici znanstveno-stručnih područja: 

Biologija šumskog drveća, ekologija šuma, ekologija krajolika, oblikovanje 

krajolika, općekorisne funkcije šume: prof. dr. Branimir P r p i ć; 

Fiziologija i ishrana šumskog drveća, šumarska pedologija, ekofiziologija: dr. 

Nikola Komlenović; 

Šumarska genetika, oplemenjivanje šumskog drveća, dendrologija; Prof. dr. 

Ante K r s t i n i ć; 

Njega šuma, šumske kulture i plantaže, sjemenarstvo i rasadničarstvo, pošumljivanje: 

prof. dr. Slavko M a t i ć i mr. Ivan M r z 1 j a k; 

Zaštita šuma, šumarska entomologija, šumarska fitopatologija: prof. dr. Katica 

Op al i čki; 

Dendrometrija, uređivanje šuma, rast i prirast šumskog drveća, šumarska 

fotogrametrija: prof. dr. Ankica Pranjić; 

Iskorišćivanje šuma, šumske prometnice i mehanizacija u šumarstvu: prof. dr. 

Stevan B o j anin, mr. Tomislav Heski i dr. Ivo Knežević; 

Ekonomika šumarstva i prerade drva, organizacija rada: prof. dr. Rudolf 

S ab a d i; 

Organizacija proizvodnje u šumarstvu: prof. dr. Simeun Tomanić; 

Krš problematika i osvajanje: mr. Vice Ivančević; 

Zaštita prirode, nacionalni parkovi, parkiranje: prof. dr. Sime Meštrović; 

Lovstvo: Alojzije F r k o v i ć, dipl. inž.; 

Povijest šumarstva, publicistika: Oskar Piškorić, dipl. inž.; 

Društveno-stručne vijesti: Ivan Maričević, dipl. inž. 

Tehnički urednik: 

Ivan Maričević, dipl. inž. 

Na osnovi mišljenja Ministarstva informiranja Republike Hrvatske br. 523-91-2 od 

06. 03. 1991. časopis »Šumarski list« smatra se proizvodom iz točke 1 tar. broja 8 

Tarife osnovnog poreza na promet. 

Naklada 1100 primjeraka

SADR2AJ — CONTENTS 

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 

UDK 630*56:425 (Fogus silvatica L.) 

L u k i ć, N.: Prirast obične bukve u panonskom dijelu Hrvatske — Increment of 

Common Beech in Pannonian Croatia (As influenced by emmisions or man?) 

(113) 

UDK 630*4+800.61 

M i k 1 o š, J.: Stručni izrazi »nove vrste« — »New Types« of Forestry Terms (123) 

PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS 

UDK 630*68 »31« (497.13) 

Đuričić, J.: Bivše zemljišne zajednice danas — Former Land Communities -r 

Today (131) 

STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS 

UDK 630*95 »31« 

Maj er, D.: Šume Maceljske gore prema gospodarskim osnovama od 1888. do 

1986. godine — Forests of the Maceljske mountains according to the Management 

Plan from 1888 to 1986 (141) 

UDK 630*23:429 (Quercus robur L.) 

Presečan, M.: Sušenje šuma hrasta lužnjaka u svijetlu njihove obnove — Dieback 

of Pedunculate Oak Forests and Their Reforestation (151) 

UDK 630*:528.1 

Antonie, O.: Određivanje horizontalne udaljenosti u sastojini metodom vertikalnog 

kuta — Determination of Horizontal Distance in a Stand by a vertical 

Angle Method (159) 

UDK 639,1:311.42 

Vrgoč, P.: Mogućnost točnog prebrojavanja divljači u zagrađenim površinama 

(tzv. gaterima) — Posibility for Connting Game Head in fenced Breeding 

Farms (175) 

OBLJETNICE 

Klepac, D.: 125 godina najviše znanstvene i umjetničke ustanove u Hrvatskoj 

(181) 

Gračan, J.: Sto godina IUFRO (185) 

PORTRETI 

Piškorić, O: FERDO ZIKMUNDOVSKY zemaljski šumarski izvjestitelj itd. 

(189) 

111

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

Gračan, J. i Borzan, Ž.: SIMPOZIJ IUFRO radne grupe S2.0222 »Genetika 

hrastova« održan u Francuskoj 1991. godine (197) 

KNJIGE I ČASOPISI - 

Piškorjć, 0.: Dr. Đuro Rauš ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVA OKOLIŠA, 

Zagreb 1991. (218) 

Tomanić, S.: Prof. dr. Branko Kraljić, dipl. inž. šum.: RAČUNANJE VRIJED 

NOSTI ŠUMA I ŠUMSKA STATISTIKA — Kvintesenacija kritika i prijedlozi, 

vlastito izdanje, Zagreb 1991. (219) 

Piškorić, O.: REVUE FORESTIETE FRANCAISE Numero special 1991. (223) 

IZ HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Uredništvo: ZAPISNIK 21. sjednice UPRAVNOG ODBORA HŠD-a, održane 27. veljače 

1992. g. u Zagrebu (225) 

IN MEMORIAM 

Raguž, D: Prof. dr. DRAGUTIN ANDRAŠIC (235) 

Mart ino vić, J.: Dr. ZORISLAV KOVACEVIC (238) 

Opalički, S.: ZVONIMIR ŽIVKOVIC, dipl. inž. šum. (241) 

Pranjić, A.: KRUNOSLAV KRANJCEVIC, dipl. inž. šum. (243) 

112


UDK 30*56:42.5 (Fagus sylvatica L.) Šum. list CXVI (1992) 113 

PRIRAST OBIČNE BUKVE U PANONSKOM DIJELU HRVATSKE 

(Utjecaj emisije ili čovjekovog rada?) 

Nikola LUKIĆ* 

SAŽETAK: Dendrolokronološkim istraživanjima se mogu ustanoviti 

promjene i odrediti kada su se promjene počele događati. 

Debljinski prirast odnosno širina goda je jedan od elemenata tih 

istraživanja, ali ne i jedini kojima se želi promatrati i opisati djelovanje 

nekog čimbenika ili više njih. 

Naša istraživanja se odnose na pojas klimazonalnih bukovih 

šuma panonskog dijela Hrvatske (Fagetum croaticum panonicum 

Horv. 1938), odnosno na stabla obične bukve. Istraživanja su provedena 

u Gospodarskoj jedinici »Sekulinečka planina« i »Slatinske 

prigorske šume«, Šumskog gospodarstva Podravska Slatina. 

Istraživanjima su dobiveni slijedeći rezultati: 

a) debljinski prirast odnosno širina goda obične bukve se 

konstantno smanjuje; 

b) trend smanjivanja širine goda obične bukve je izrazit u 

vremenskom periodu od 1976—1986. godine; 

c) širina goda obične bukve je izrazito manja u bukovim sastojinama 

u kojima je narušena struktura sastojine. 

Ključne riječi: dendrokronolagija, širina goda, obična 

bukva, aeropolutanti. 

UVOD 

Obična ili europska bukva (Fagus sylvatica L.) je najrasprostranjenija 

listopadna vrsta naših šuma. Po svojoj važnosti je jedna od najvažnijih gospodarskih 

vrsta u šumarstvu Hrvatske. Uspijeva u jednodobnim (čistim ili 

mješovitim) i prebornim sastojinama na 47°/» šumske površine Hrvatske, a 

u drvnim zalihama sudjeluje s 45°/o ukupnog volumena ili 69,8°/o volumena 

listača (Safar, 1963). 

U panonskom području Hrvatske obična bukva uz hrast lužnjak zauzima 

najveće površine. Uslijed sve masovnijih pojava šumskih ekosistema ukar 

zuje se potreba da se istražuju i prate promjene svih ili pojedinih strukturnih 

elemenata u tim uvjetima (Lukić, 1990). 

Dosadašnja istraživanja su ustanovila da broj štetnih spojeva u zrakut, 

do sada utvrđenih, koji mogu nepovoljno utjecati na šumske ekosisteme, 

* Dr. Nikola Lukić, Šumarski fakultet, Zagreb 

113

iznosi više tisuća (Schutt, 1989). Teško je odrediti koji su sve učinci 

štetnih čimbenika na debljinski prirast, ali primjenom dendrokronoloških 

metoda moguće je uspoređivati rezultate rasta pojedinih ili više stabala 

prije i poslije djelovanja štetnih spojeva. 

Također je teško utvrditi koji štetni elementi najviše djeluju, jer više 

elemenata sinergistički djeluje na pojedine vrste i na cijele šumske ekoM 

sisteme. Fenomen kiselih kiša na primjer smanjuje i visinski i debljinski 

prirast (Smith 1981, Pučkett 1982, Glavač i dr. 1985), ali se to ne 

registrira iste godine već nešto kasnije. 

Istraživanja i snimanja oštećenja pokazuju da je sve veći trend oštećenja 

(sušenja) i prisutnost mokrog i suhog taloženja kiselina u vodi i tlu 

šumskih ekosistema Hrvatske (Prpić i dr. 1991). 

Istraživanja u panonskom području Hrvatske pokazuju da obična bukva 

ima intenzitet oštećenja od 19,8°/o. Također je uočeno da u bukovim 

sastojinama jače narušene strukture su značajnija oštećenja. Sastojine južnih 

ekspozicija i na grebenima imaju najviše oštećenih stabala, a također 

se smanjuju pH vrijednosti u tlu te se povećava zakiseljenost u iznosu od 

8,33% (Seletković 1990). 

MATERIJAL I METODE 

Dendrokronološka istraživanja su provedena u jednodobnim bukovim 

sastojinama u pojasu klimazonalnih bukovih šuma panonskog dijela Hrvatske 

(Fagetum croaticum pannonicum Horv. 1938) na području Šum. gosp. 

Podravska Slatina. Cilj nam je bio ustanoviti dendrokronološke promjene 

i stresove odnosno datirati takva zbivanja. Istraživanja su provedena u gospodarskim 

jedinicama »Sekulinečka planina« i »Slat. prigorske šume«, 

Šum. gosp. Podravska Slatina. 

Struktura istraživanih sastojina obične bukve 

Tablica 1. 

Odjel 

odsjek 

Ploha 

t 

N 

G 

d 

h 

n 

13a 

12a 

11a 

66a 

56a 

66b 

61a 

61b 

62a 

30 

22 

23 

27 

28 

29 

24 

25 

26 

35 

67 

63 

57 

62 

57 

67 

67 

62 

4 200 

617 

876 

1184 

976 

1328 

450 

370 

672 

31.7 

17.7 

32.2 

32.3 

26.1 

36.5 

25.7 

29.2 

32.5 

8.8 

17.7 

20.2 

17.8 

17.4 

17.5 

25.2 

29.6 

23.0 

17.2 

24.5 

27.0 

21.6 

19.4 

20.6 

28.1 

30.0 

24.6 

8 

53 

38 

20 

16 

20 

26 

25 

30 

t — starost sastojine (godine) 

N — broj stabala po hektaru 

G — temeljnica po hektaru (m 2 ) 

d — srednji promjer (cm) 

h — srednja visina (m) 

n — broj prirasno-primjernih stabala 

114

Izvršeno je bušenje bukovih primjernih stabala u prsnoj visini i provedena 

je parcijalna analiza debljinskog prirasta (odnosno širina goda). 

Da bismo barem donekle opisali sastojine u kojima su obavljena istraživanja, 

donosimo osnovne podatke o njima, kao i broj snimljenih prirasno- 

-primjerenih stabala (tablica 1). 

Primjerna stabla su snimljena u bukovim jednodobnim sastojinama starim 

35—67 god. na primjernim površinama veličine od 0,01—1,00 hektar. 

Presslerovim svrdlom uzeti su izvrtci na kojima je bilo najmanje 20 godova. 

Nakon analize izvrtaka i provedene statističke obrade podataka na grafikon 

je nanesen radijalni debljinski prirast (i r ), odnosno širina goda i varijabilnost 

širine goda unutar kalendarske godine u ovisnosti o kalendarskoj 

godini, posebno za svaku periodu od 10 godina, te je izvršeno izjednačenje 

podataka. Podatke smo sortirali tako da smo imali mladu sastojiinu (Ploha 

30), sastojine narušene strukture (Plohe 22, 23, 27, 28, 29) i sastojine nenarušene 

strukture (Plohe 24, 25, 26) (tablica 2). 

REZULTATI 

Prema našim podacima u svim istraživanim bukovim sastojinama varijabilnost 

širine goda obične bukve unutar kalendarske godine je velika 

u vremenskom intervalu od 1976—1986. godine (Graf. 1, 2, 3, 5 i 6). Varijabilnost 

širine goda je manja kod sastojina u kojima je narušena jednodobna 

struktura (Graf. 3). Prema tome istraživane sastojine u tom vremenskom 

periodu su se nalazile pod utjecajem nekog nepovoljnog čimbenika 

ili više njih, koji se izazvali promjene staništa, a koji su utjecali na širinu 

goda. 

Na osnovi ovih podataka vrlo teško, gotovo nemoguće je reći o kojem 

se čimbeniku ili čimbenicima radi, ipak je evidentno da je u razdoblju od 

1976—1986. godine došlo do stanišnih promjena u bukovim sastojinama koje 

su za običnu bukvu nepovoljne. 

Utjecaj toga čimbenika ili više njih je duži od godine dana jer je u svim 

sastojinama uočljiv trend smanjivanja širine goda, a naročito na plohama 

22 i 23 (Graf. 3) te 24 i 25 (Graf. 6). 

Podaci širine goda (i r ) su linearno izjednačeni za svaki vremenski interval 

od 10 god. (tablica 2). Regresijski koeficijenti (bi) u vremenskom intervalu 

od 1976—1986. godine su nam svi negativni, što nam govori da je trend 

konstantnog pada širine goda obične bukve. U vremenskom intervalu odi 

1966—1976. godine, širina goda obične bukve pokazuje trend stagnacije ili 

pada (Graf. 1, 4 i 7). 

Naši podaci nam također pokazuju da su nepovoljni čimbenici utjecali 

na širinu goda obične bukve od 1966—1976. godine, ali ne u tolikom intenzitetu 

kao u intervalu od 1976—1986. godine (Graf. 1, 4 i 7). Također, kod 

bukovih sastojina, kod kojih je narušena jednodobna struktura (Graf. 4) 

širina goda je manja nego kod sastojina nenarušene jednodobne strukture 

(Graf. 7). 

116

V 

Wl 

O.OB' 

0.07 

0.06 ' 

0.05- 

0.» " 

/ ' 

. / 1 

7N 

,\ 

l\ 

' 

/ 

\ A i 

V \ 

II 

1 

1 

II 

I 

\ 

K 

• 1 

; i 

\ i 

u 

A 

\ 

0.03 

• • 1 

Graf. 1. Fagetum croaticum pannonicum Horv. 1938. 

Gospodarska jedinica »Sekulinečka planina«; Ploha broj: 30 

(n = 8) 

i r (cm) — srednja širina goda 

s ir (cm) — standardna devijacija širine goda 


Gospodarska jedinica »Sekulinečka planina« i »Slat. prigor. šume« 

i,.(cm) — srednja širina goda 


117

Razdcbl ]S 1976 - 19 

VI lcm ' 

V M 

67 (n -. 53) 

6J (r. . *) 

5/ (n = 20) 

62 (n = 16) 

- — 5; (n . 2D) 

0.2 

.--••' "\ 

^--"A 

. \ 

N 

0.1 . 

10 t (god.) 10 t (god.; 





tecBblje 1976 - 1996 fttföcblje 1*6 - 1976 

Stdrost sastojire 

0.2 

I 

M 

- • : — . . 

—. 

:~;z _ 

" '~ 

0.1 - 

10 KOJI.) 

Graf. 4. Izjednačeni podaci 10-god. periode za Fagetum croaticum pannonicum 

Horv. 1938. 



118

feabblje 

1966 - IS76 

Starost 

sast'jjine 

6; (n - 26) 

— 67 (n . 25) 

— 62 (n = 30) 

I (cm) 

0.00 . 

V 

V r-JLi 

A\V/ 

/ / \ 

V ' «v 

i \ 

i 

i 

to t (god.) 10 t (gori.) 


Gospodarska jedinica »Sekulinečka planina« 


s h .(cm) — standardna devijacija širine goda 

Razdoblje 1976 - 1986 

ir !cw) 

Starost 

sastojine 

— 67 (n = 26) 

-- 67 (n . 25) 

— 62 (n .30) 

I \ A V / \\ 

10 t (god.) 10 t (god.) 


Gospodarska jedinica »Sekulinečka planina« 



119

Razdoblje 1976 - 1966 Razdoblje 1966 - 1976 

I, (tu) 

ir 

(o») 

10 t (god.) 

Graf. 7. Izjednačen^ podaci 10-god. periode za Fagettim croaticum 

Horv 1938. 

Gospodarska jedinica »Sekulinećka planina« 


pannonicum 

ZAKLJUČAK 

Dendrokronološkim istraživanjima se mogu ustanoviti promjene i odrediti 

kada su se promjene počele događati. Debljinski prirast odnosno širina 

goda je jedan od elemenata tih istraživanja, ali ne i jedini kojima se 

želi promatrati i opisati djelovanje nekog čimbenika ili više njih. 

Naša istraživanja se odnose na pojas klimazonalnih bukovih šuma pa* 

nonskog dijela Hrvatske (Fagetum croaticum pannonicum Horv. 1938), odnosno 

na stabla obične bukve. Istraživanja su provedena u Gospodarskoj 

jedinici »Sekulinečka planina« i »Slatinske prigorske šume«, Šumskog gospodarstva 

Podravska Slatina. 

Istraživanjima su dobiveni slijedeći rezultati: 

a) debljinski prirast odnosno širina goda obične bukve se konstantno 

smanjuje; 

b) trend smanjivanja širine goda obične bukve je izrazit u vremenskom 

periodu od 1976—1986. godine. 

c) širina goda obične bukve je izrazito manja u bukovim sastojinama 

u kojima je narušena struktura sastojine. 

120

LITERATURA 

Glavač, V., H. Koenies & B. Prpić, 1985.: Zur Immissionsbelastung 

der industriefernen Buchen und Buchentannenwälder in der Dinarischen Gebirgen 

Nordwestjugoslawiens. Verhandlungen der Gesellschaft für Oekologie, 

Band XV: 237—247, Graz (Göttingen 87). 

Glavač, V., 1989.: Zbog čega se štete od zračnih polucija prvo pojavljuju na 

starim a ne na mladim stablima, grmlju ili prizemnom rašću. Šumarski list 

113 (6—8): 315—327, Zagreb. 

Komlenović, N., J. Graca n, N. Pezdirc & P. Rastovsfci, 1988.: 

Utjecaj polutanata na bukove šume i kulture smreke u sjeverozapadnoj Hrlvatskoj. 

Šumarski list 112 (5—6): 217—230, Zagreb. 

L u k i ć, N., 1990.: Utjecaj strukturnih promjena jednodobnih bukovih sastojina 

na visinski i debljinski prirast. Disertacija, 91 pp., Šumarski fakultet Zagreb. 

Pranjić, A., 1986.: Biometrika. Sveuč. nakl. Liber, 204 pp., Zagreb. 

P r a n j i ć, A. & N. L u k i ć, 1989.: Prirast stabala hrasta lužnjaka kao indikator 

stanišnih promjena. Glas. šum. pokuse 25: 79—94, Zagreb. 

Prpiić, B., Seletkov.ić, Z. i Ivkov, M., 1991.: Propadanje šuma u Hrvatskoj 

i odnos pojave prema biotskim i abiotskim činiteljima danas i u 

prošlosti. Šumarski list 115 (3—5): 107—129, Zagreb. 

Puckett, L. J., 1982.: Acid rain, air pollution, and tree growth in southeastern 

New York. Journal of Environmental Quality 11: 376—381. 

Sele tko vic, Z., 1990.: Utjecaj industrijskih polutanata na običnu bukvu (Fagus 

sylvatica L.) u šumskim ekosistemima slavonskog gorja. Disertacija, 148 

pp., Šumarski fakultet Zagreb. 

Schutt, P., 1989.: Međunarodni aspekti problematike umiranja šuma. Šumarski 

list 113 (6—8): 329—333, Zagreb. 

Smith, V. H., 1981.: Air pollution and Forests. Springer-Verlag, New York, 

379 pp. 

Šafar, J., 1963.: Ekonomski i biološki temelji za uzgajanje šuma. Savez šumarskih 

društava Hrvatske, Zagreb. 

Increment of Common Beech in Pannonian Croatia 

As influenced by emissions or man? 

Summary 

Dendrochronological research may be of help in determining the changes 

and time when they began. Diameter increment or the annual ring width is one 

part of the research, though not the only used for observing and describing the 

impact of one or more factors. 

Our research is associated with the belt of the climatozonal beech forests 

of the Pannonian Croatia (Fagetum croaticum pannonicum Horv. 1938), i.e. the 

trees of the common European beech. The research was carried out in the 

management units of »Sekulinečka planina« and »Slatinske prigorske šume« of 

the Podravska Slatina forest management. 

The following are the results of the research: 

a) diameter increment, i.e. annual ring breadth of the common beech has 

been contanlty decreasing; 

b) the decreasing trend of the annual ring width with the common beech 

was significant in the period 1976—1986; 

c) the annual ring of the common beech is remarkably narrower in the beech 

stands whose structure has been disturbed. 

Key words: dendrochronology, annual ring, common beech, air pollution. 

121

IZVRŠNI ODBOR IUFRO-a U RAZDOBLJU 1991—1994. GODINE 

Na XIX. kongresu IUFRO-a, koji je održan 1890. godine u Montrealu (v. Šum. 

list br. 3-5/1991) izabran je i konstituiran novi Izvršni odbor kako slijedi: 

predsjednik: Dr. Mohamed Nor Salleh, direktor Instituta za istraživanja u šumarstvu 

u Kulala Lumpuru, Malezija; 

podpredsjednici: a) za znanstvenu djelatnost Dr. Jeffery Burley, Oxfordski šumarski 

institut, Ujedinjeno kraljevstvo V. Britanije i Sj. Irske, 

b) za upravu Dr. James H. Cayford, Ontario, Kanada; 

tajnik: Ing. Heinrich Schmutzenhofer, Savezni institut za istraživanja u šumarstvu, 

Wien; 

blagajnik: Pr. Franz Schmithüsen, Savezna politehnička škola u Zürichu, Švicarska; 

članovi regija: 

Dr. R. T. Bradley, Ujedinjeno Kraljevstvo — Sjeverna Europa, 

Ir. J. van den Bos, Nizozemska — Središnja Europa, 

Pr. A. Winckler, Madžarska — Istočna Europa, 

Dr. A. Lopez de Roma, Španjolska — Mediteranske zemlje, 

Dr. J. A. Sesco, USA — Sjeverna Amerika, 

Dr. R. Peters, Čile — Južna Amerika, 

Dr. E. Bonkoungou, Burkina Faso — Afrika, 

Dr. Jusheng Hong, Kina — Azija, 

Dr. Marcia J. Lambert, Australija — Jugoistočni Pacifik; 

članovi koje je imenovao predsjednik: 

Pr. P. T. Hakilla, Finska, 

Pr. S. Sasaki, Japan, 

Pr. A. Petrov, SSSR, 

(četvrto mjesto nepopunjeno); 

koordinatori (uskladiletji): 

Dr. J. L. Whitmore, USA — 1. odjel (uzgajanje.. .), ž 

Dr. H. B. Kriebel, USA — 2. odjel (zaštita...), 

Dr. P. O. Nilsson, Švedska — 3. odjel (iskorišćivanje ...), 

Dr. A. Roeder, Francuska — 4. odjel (uređivanje ...), 

Dr. A. de Freitas, Brazil — 5. odjel (šumski proizvodi...), 

Dr. H. F. Kaiser, USA — 6. odjel (opće teme ...); 

posebni sektori: 

Dr. C. H. Murray — predstavnik FAO, 

(nepopunjeno) — Program PVD, 

Pr. R. Schlaepfer, Švicarska •— atmosferske polucije i klimatske promjene. 

IUFRO datira od 1892. godine, 2 pa će 1992. biti obilježena stota godišnjica 

njegova postojanja. U tu svrhu priprema se djelo o povijesti te organizacije, a 

krajem kolovoza 1992. godine u Eberswaldu održat će se jednotjedna proslava 

ne samo svečanom sjednicom nego i razmatranjem aktualnosti iz šumarstva i 

znanstveno-istraživačkog rada. 

ii 

1 Opširniji sadržaj rada pojedinih odjela vidi u Sum. listu br. 2-5/1991, str. 219—220. 

'Vidi i članak S. Tomanić: Devedeset i dvije godine Međunarodne zajednice šumarskih 

znanstvenoistraživačkih organizacija IUFRO u Sum. listu br. 11-12 1983, str. 537—540. 

122


UDK 630*4+800.62 Sum. list CXVI (1992) 123 

STRUČNI IZRAZI »NOVE VRSTE« 

Ivan MIKLOŠ* 

SAŽETAK: Autor ukazuje na pojavu novih šumarskih izraza 

(nova šumska oštećenja, štete u šumama nove vrste, propadanje 

šuma nove vrste i si.) koji su se odnedavna počeli upotrebljavati 

u našoj stručnoj literaturi. Svi su ti izrazi varijante prijevoda 

njemačkog izraza neuartige Waldschäden, kao što je i umiranje 

šuma prijevod njemačke riječi Waldsterben. U članku se raspravlja 

o jezičnoj i stručnoj prikladnosti tih novih izraza. 

UVOD 

U našoj je zemlji, kao i u drugim zemljama svijeta, intenzivno sušenje 

šuma na velikim površinama još uvijek jedan od najakutnijih problema, i 

to ne samo šumarskih nego i općeekoloških. Unatoč mnogobrojnim istraživanjima 

i određenim parcijalnim rezultatima, mnogi smatraju da u Sredr 

njoj Europi do danas nitko nije u stanju objasniti svu raznolikost tog fenomena 

(npr. Rehfuess 1987), a Schutt (1989) prilično pesimistički 

prognozira da »ni u slijedećem desetljeću ne treba očekivati konačno objašnjenje 

te problematike«. 

Takva je situacija veoma pogodno tlo za nastajanje raznih hipoteza, pa 

i običnih neobveznih nagađanja, koja su tako brojna i različita da više zamagljuju 

problem nego što ga rješavaju. 

Valja, međutim, reći da zamagljivanju problema pridonosi i nejasan način 

izražavanja pojedinih autora, osobito u stručnoj literaturi, uvođenje novih, 

neodređenih izraza u stručnu terminologiju i njihova proizvoljna upotreba, 

što dovodi do zbrke pojmova, nerazumijevanja i nesporazuma. Najbolji 

je primjer za to tzv. umiranje šuma, izraz koji se vrlo često upotrebljava, 

a nikome nije potpuno jasan, pa ni onima koji ga najviše upotrebljavaju 

(Mi kl oš 1989). 

OPET NEŠTO NOVO U ŠUMARSKOM NAZIVLJU 

Prije nekoliko godina u našem su se šumarskom nazivlju pojavili neki 

novi, do tada posve nepoznati izrazi koji se odnose na zaštitu šuma a usko 

su povezani s tzv. umiranjem šuma. Primjećuje se da se oni upotrebljavaju 

kao stručni nazivi, pa bi s vremenom mogli postati i sastavnim dijelom 

* Prof. dr. Ivan Mikloš, Zagreb, Pančićeva 5 

123

šumarske terminologije. Prije nego se to dogodi, korisno je upozoriti na 

njihove jezične i stručne nedostatke. 

Evo tih izraza: 

— »nove« šumske štete 

— nova šumska oštećenja 

— novija šumska oštećenja 

— novonastala oštećenja šuma 

— štete u šumama nove vrste 

— novovrsna oštećenja šuma 

— propadanje šuma nove vrste 

— »novovrsno« propadanje šuma 

— propadanje jele »nove vrste«. 

Suočen prvi put s tako velikim brojem među sobom sličnih, ali i različitih 

izraza svaki će se stručnjak (a pogotovo nestručnjak) zapitati što oni 

zapravo znače. Tek je u određenom širem kontekstu moguće naslutiti da 

su u nekoj vezi s najnovijim valom sušenja šuma ili pojedinih vrsta drveća 

u nas i u svijetu. Oni koji pažljivije prate njemačku literaturu s područja 

šumarstva lako će zaključiti da su to različiti prijevodi njemačkog izraza 

neuartige Waldschäden. No tada će se pojaviti novo pitanje: jesu li ti izrazi 

jezično i stručno dobri i jesu li uopće potrebni. 

»PROPADANJE ŠUMA NOVE VRSTE« I »NEUARTIGE WALDSCHÄDEN« 

Kao što je svojevremeno izraz umiranje šuma nastao neadekvatnim prijevodom 

njemačkog izraza Waldsterben, tako isto su se nedavno propadanje 

šuma nove vrste i slični izrazi u našem jeziku pojavili kao loše preveden 

njemački izraz neuartige Waldschäden. 

Izraz neuartige Waldschäden pojavio se u njemačkoj stručnoj literaturi 

približno u isto vrijeme kada i izraz Waldsterben, tj. početkom osamdesetih 

godina. Evo nekoliko primjera: »Alle Anhaltspunkte sprechen dafür, dass es 

diese neuartigen Waldschäden ohne Luftverunreiniguig nicht gäbe.« (F ä Ilse 

r 1985), »'Neuartige' Waldschäden und Nährelementversorgung von Fichtenbeständen 

(Picea abies Karst.) in Südwestdeutschland« (Hüttl 1985), 

»Über die Rolle von Forstereignissen bei den 'neuartigen' Waldschäden« 

(Bosch, Rehfuess 1988), »Übersicht über die bodenkundliche Forschung 

im Zusammenhang mit den neuartigen Waldschäden« (Rehfuess 

1988). 

U našoj stručnoj literaturi izraz neuartige Waldschäden prevodi se različito. 

Tako npr. u istom broju »Šumarskog lista« (br. 6—8, 1989) u jednom 

članku (Kreutzer 1989) taj je izraz preveden kao »nove« šumske štete, 

u drugom (Schutt 1989) kao »nova šumska oštećenja«, u trećem (Hildebrandt, 

Gross 1989) kao novovrsna oštećenja šuma, a u četvrtom 

(Schultz 1989) kao novonastala oštećenja šuma. 

No to su samo primjeri iz prijevoda njemačkih tekstova u kojima se 

izraz neuartige Waldschäden nekako mora prevesti. Međutim, ako su se već 

124

ti izrazi, u nedostatku boljih, morali pojaviti u tisku, trebalo ih je, kada su 

prvi put spomenuti, staviti među navodnike, a uz njih svakako navesti i 

njemački original, kako je to i uobičajeno u takvim prilikama. 

Puno je veća greška napravljena kada su se ti prijevodi izraza neuartige 

Waldschäden počeli upotrebljavati u vlastitim tekstovima na materinskom 

jeziku, odnosno kada su se počeli prihvaćati kao stručni nazivi. Jedan 

od tih izraza nalazimo, primjerice, u naslovu članka »Opadanje prirasta jele 

(Abies alba L.) kao posljedica novonastalih oštećenja šuma u Gorskom kotaru« 

(Kalafadžić, Kušan 1989). 

Originalni izraz propadanja šuma nove vrste pojavio se na samom početku 

uvodnog članka »Šumarskog lista«, br. 3—5, 1991. U njemu se čitateljima 

najavljuje da je čitav taj trobroj »posvećen (je) propadanju šuma 

nove vrste i borbi za podnošljiv čovjekov okoliš, odnosno nastojanju da se 

spriječi nehotičan suicid biosfere.« (Prpić 1991). U istom trobroju nalazimo 

i izraze štete u šumama »nove vrste« (s navodnicima i bez njih), (P r- 

pić, Seletković, Ivkov 1991) i »novovrsno« propadanje šuma (Komlenović, 

Mayer, Rastovski 1991). Za te izraze, naravno, nisu odgovorni 

prevoditelji nego autori. 

ŠTO ZNAČI IZRAZ »ŠTETE U ŠUMAMA NOVE VRSTE«? 

Budući da je izraz štete u šumama nove vrste prijevod njemačkog izraza 

neuartige Waldschäden, u objašnjenju tog pojma valja poći od originala 

i zapitati se što on znači u njemačkoj stručnoj literaturi. Vrlo jednostavno 

odgovara na to pitanje Schüft (1989): Neuartige Waldschäden službeni je 

naziv za Waldsterben. To su, dakle, prema Schiittu, istoznačenice. Takav 

bi nas odgovor mogao zadovoljiti kad bi pojam Waldsterben bio dovoljno 

jasan i određen. A on to nije čak ni u Njemačkoj. Na to upozorava 

i sam Schutt: »U Središnjem gorju Egertal (ČSSR) umire šuma na površini 

većoj od 200.000 ha uslijed neposrednog utjecaja visokih koncentracija SO2. 

Ove štete nemaju ništa zajedničkog s umiranjem šume u smislu koji je 

ovdje predstavljen. Umiranje šuma, tako se smatra, uzrokovano je mnogobrojnim 

i sasvim drugim tvarima koje se prenose na velike daljine.« Prema 

istom autoru (Schutt 1989) »budući da su sve prokušane metode dijagnosticiranja 

bolesti zatajile, uzrok umiranja šuma se do danas ne može 

precizno definirati.« A da ni izraz neuartige Waldschäden nije ništa jasniji 

i određeniji, možemo zaključiti iz onoga što navodi Kreutzer (1989): 

»'Nove' šumske štete ne pokazuju jedinstvenu sliku stanja. Prije bi se mogli 

razlikovati oboljeli tipovi prema toku bolesti i simptomatici (Rehfuess 

1983, Bosch i Rehfuess 1988). To pokazuje da se radi o etiološki različitim 

uzrocima. U svakom slučaju bismo trebali govoriti o 'novim' šumskim 

štetama samo onda kada se dokaže, ili postoji jaka sumnja, da jedan 

ili više stresnih faktora djeluje odlučujuće, i uvjetovani su svojim kvalitativnim 

i kvantitativnim djelovanjem suvremenim, industrijskim, civilizacijskim 

razvojem.« Na temelju toga doista je vrlo teško, gotovo nemoguće, 

razlučiti nekakve »nove« ili »novovrsne« štete od »dosadašnjih«, »običnih« 

ili »klasičnih«, pogotovo ako na istom prostoru ima i jednih i drugih. Osim 

toga valja imati na umu da je i u njemačkom govornom području još uvijek 

u upotrebi i izraz Imissionsschäden (imisijske štete). Tako npr. Zamba- 

125

n i n i (1991), prikazujući šumarstvo u zapadnoj austrijskoj pokrajini Vorarlberg, 

navodi kako »štete od imisija već otprilike 30 godina utječu na stabilnost 

naših šuma.« Netko bi drugi vrlo vjerojatno te iste štete nazvao štetama 

nove vrste (neuartige Waldschäden). 

A što zapravo znače mnogobrojni naši izrazi nastali prevođenjem njemačkog 

izraza neuartige Waldschäden? Štete u šumama »nove vrste« poistovjećuju 

se s propadanjem šuma i umiranjem šuma (Prpić, Seietković, 

Ivkov 1991), a propadanje šuma nove vrste s »umiranjem šuma« 

(Prpić 1991). Već iz tih primjera lako je zaključiti da su novi izrazi samo 

još više povećali jezičnu zbrku što ju je ne tako davno uzrokovalo tzv. umiranje 

šuma. Objašnjavajući razliku između umiranja i propadanja šuma, 

Solar (1987) primjećuje: »V Sloveniji smo gozdarji nekaj časa uporabljali 

širši izraz propadanje gozdov, še danes pa se oba izraza upotrabljata 

terminološki zelo različno in nedefinirano.« Moglo bi se navesti mnogo primjera 

kako se i u Hrvatskoj izraz umiranje šuma veoma različito shvaća 

i proizvoljno upotrebljava (M i k 1 o š 1989). A sada se čitav niz novih, nejasnih 

i neodređenih izraza objašnjava nečim što je isto tako nejasno i neodređeno. 

Istraživači koji se bave tzv. »umiranjem šuma« daju posve različite odgovore 

na pitanje kada je ono započelo. Tako npr. Schutt (1989) navodi: 

»Prije otprilike osam godina registrirali su stručnjaci dotada nepoznatu bolest 

šume, koja (...) znanost stavlja pred nove probleme: umiranje šume 

ili, kako se službeno naziva, 'nova šumska oštećenja'.« I malo dalje, u istom 

članku, da je »umiranje šume nastupilo tek 1980, premda se velika količina 

po biljke štetnih tvari emitira već više od 100 godina.« 

Prema Androiću (1986) s pojavom »umiranja šuma« susrećemo se 

u Europi (a i izvan nje) od 1979 1981. 

Nasuprot tome Glavač, Koenies i Prpić (1985) tvrde da je ono 

nastupilo čitavih 36 godina ranije, tj. da su »oko 1954. ustanovljeni u Dinarskom 

gorju jugozapadne Hrvatske fenomeni koji su danas poznati pod imenom 

umiranje šume.« Štoviše, prema istim autorima, »umiranja šuma« bilo 

je i prije toga, ali ga oni označuju kao »lokalno ograničeno umiranje šuma 

bez značajnih ekonomskih gubitaka.« 

Slično tome Prpić, Seletković i Ivkov (1991) navode da su 

štete u šumama »nove vrste» u Hrvatskoj započele sušenjem jele pedesetih 

godina u Gorskom kotaru. 

Odakle toliko neslaganja o tako važnoj stvari kao što je to početak 

»umiranja šuma«? Odgovor je na to pitanje vrlo jednostavan: ako ne znamo 

što je to zapravo umiranje šuma, onda ne možemo znati ni to kada je ono 

počelo. A budući da su štete u šumama nove vrste sinonim za umiranje 

šuma, onda je također jasno da je i za te štete nemoguće reći kada su se prvi 

put pojavile: prije 10 godina (Schutt 1989), ili prije 40 godina (Prpić, 

Selektović, Ivkov 1991). Osim toga umjesno je zapitati se kakve su 

to nove štete (štete »nove vrste«) koje su stare već 40 godina, i tek su ove, 

1991. godine, najednom postale »nove«. 

Kada su već šume počele propadati na neki »novi« način, onda se, dakako, 

to isto događa i s pojedinim vrstama drveća. Tako npr. Prpić (1991) 

spominje »tipično propadanje jele 'nove vrste' koje još i danas intenzivno 

traje.« A ako se to može reći za jelu, može se reći i za svaku drugu vrstu 

126

drveta, npr. propadanje hrasta (jasena, kestena, bora...) »nove vrste«. Kamo 

bi nas odvela dosljedna upotreba tog izraza? Kaže se npr. da je za »umiranje 

šuma« karakteristično ugibanje svih vrsta drveća na nekom prostoru, 

pa bi u tom slučaju trebalo reći »propadanje nove vrste svih vrsta drveća«. 

Jednako tako trebalo bi govoriti npr. o »štetama nove vrste na jeli i dru^ 

gim vrstama«, što bi dovelo do sličnih nezgrapnih i nejasnih jezičnih kombinacija. 

Naime, riječ vrsta ima više značenja i često se upotrebljava u znanosti, 

književnosti i u svakodnevnom životu. 

U biologiji vrsta je osnovna sistematska kategorija u podjeli živih bića. 

Šuma kao životna zajednica sastoji se od golemog broja raznih biljnih i životinjskih 

vrsta. Zato je riječ vrsta u šumarstvu koje se dobrim dijelom 

temelji na biološkim disciplinama vrlo česta. No, ona nije strogo vezana 

samo na razvrstavanje flore i faune. Tako se npr. u geologiji i u pedologiji 

govori o vrstama kamenja, u uzgajanju šuma o vrstama proreda, u lovstvu 

o vrstama oružja, a u zaštiti šuma o vrstama šteta i oštećenja. Možemo, 

dakle, govoriti i o novim šumskim štetama i oštećenjima, ali se moramo 

i zapitati što se pod tim »novim« razumijeva. 

Pridjev nov ima također više značenja. On se prije svega može shvatiti 

u vremenskom smislu, što znači da izraz nova šumska oštećenja obuhvaća 

sva ona oštećenja, koja su nastala u neko novije vrijeme. To 

bi mogla biti npr. oštećenja od nekog još nepoznatog kemijskog spoja, ali 

i od poznatih uzročnika kao što su npr. pepelnica, gusjenice ili požar, a isto 

tako i kombinacija više raznih oštećenja. U tom smislu bi, dakle, nova oštećenja 

šuma obuhvaćala sva oštećenja novijeg datuma, bez obzira na 

to jesu li im uzroci poznati, tj. stari, ili tek nedavno otkriveni, tj. novi. 

Drugo, moguće značenje pridjeva nov je drukčiji, tj. različit od 

ostalih. To znači da bi nova oštećenja šuma bila ona koja se po nečemu 

razlikuju od drugih, »klasičnih«, uobičajenih, do sada poznatih. To su ona 

oštećenja za koja se općenito kaže da su uvjetovana »suvremenim, industrijskim, 

civilizacijskim razvojem (Kreutzer 1989)«, pri čemu se obično 

misli na onečišćenu atmosferu. No, u šumama su oduvijek u manjoj ili većoj 

mjeri prisutne i »stare«, tj. poznate štete od biljnih i životinjskih organizama, 

koji su prirodni članovi šumske biocenoze. Tome treba dodati i oštećenja 

od novih bolesti i štetnika koji se povremenom pojavljuju u šumama. 

Tu su zatim i neizbježna oštećenja od požara, suše, vjetra i drugih obiotičkih 

čimbenika koji također oduvijek ugrožavaju šumu. Što je sada tu »novo« 

a što »staro« zaista je teško reći, pogotovo ako se zna da su »stara« i 

»nova« oštećenja obično toliko isprepletena da ih nije lako lučiti ni prostorno 

ni vremenski. Za praksu je osim toga važno da ni vanjski simptomi 

nisu uvijek pouzdan znak o tome o kakvu je oštećenju riječ. P o 11 a n- 

schiitz (1983) upozorava na oprez pri dijagnosticiranju imisijskih oštećenja 

jer osim tipičnih simptoma postoje i atipični, koji mogu potjecati 

od gljiva, kukaca, manjka hraniva i dr. 

Ukratko, bez obzira na to u kom smislu shvatili pridjev nov, izrazi nova 

šumska oštećenja, štete u šumama nove vrste i dr. toliko su općeniti i ner 

određeni da ne znače ništa. Prema Androiću (1986), »većina patologa 

i ekologa kao uzročnika umiranja šuma odbacuje monokauzalne teze, pa se 

ni u slučaju indirektnih imisija ne smiju zanemariti i ostali štetni faktori: 

suša, mraz, bolesti, štetnici, manjak hraniva u tlu itd., koji mogu djelovati 

127

zajedno sa imisijama i ubrzati njihove štetne posljedice (npr. imisije i suša 

ili mraz).« 

Tako dolazimo do paradoksalnog ali neizbježnog zaključka da se nove 

i te te sastoje od novih i starih šteta, što također ukazuje na jezičnu 

neprikladnost tih novih izraza u zaštiti šuma. 

LOŠI I NEPOTREBNI TERMINI 

Iz povijesti zaštite šuma poznate su pojave novih štetnika i bolesti. Tako 

se npr. u Europi 1910. g. pojavila tzv. holandska bolest brijestova, 1950. rak 

kestenove kore, 1940. leptir dudovac, a 1964. platanina mrežasta stjenica. 

T u tim je slučajevima bilo sasvim opravdano govoriti o novim štetama, ali 

su one sadržajno bile točno definirane, jer im je poznat uzročnik. One su, 

dakle, imale svoje ime. Naziv nove štete sam za sebe ne bi značio gotovo 

ništa ili, točnije, značio bi samo kakve su te štete, a ne i što su. 

Uzroci sadašnjeg sušenja šuma u svijetu, a posebno u Europi, mnogobrojni 

su, različiti i složeni, neki su slabo istraženi, a neki vjerojatno još 

i sasvim nepoznati. Za te štete možemo reći da su nove, u onom smislu kako 

se to svojevremeno govorilo npr. za štete od holandske bolesti brijesta. Ali 

sam pridjev nove ne može biti dio trajnog naziva za te štete, tj. dio stručnog 

termina jer ništa ne govori ni o njihovim uzrocima ni o bilo kakvim 

zajedničkim karakteristikama, pa je zato sadržajno prazan. 

Doista je teško za jednu tako zamršenu i sadržajno nedefiniranu pojavu 

naći nekakav adekvatan stručni naziv, ali je daleko važnije to da takav 

naziv nije ni potreban. U prošlosti je bilo dosta sličnih pojava masovnog 

sušenja šuma koje su tada također bile nove, ali nisu dobile nikakav poseban 

naziv. Tako je npr. početkom ovog stoljeća u našim nizinskim šumama, 

a i drugdje u Europi, na velikim površinama došlo do sušenja hrasta, koje 

se kasnije proširilo i na brijest i jasen. Od tada je to »problem broj 1 jugoslavenske 

zaštite šuma« (A n d r o i ć 1986). Već od samog početka te pojave 

o njoj se puno govorilo i pisalo, ali se nije osjećala nikakva potreba da 

se ona označi nekim posebnim izrazom, iako je i to bila za ono vrijeme 

nova i kompleksna pojava. Toliko kompleksna da ni do danas nije potpuno 

objašnjena. To sušenje šuma nije zapravo nikada ni prestajalo, nego se samo 

nastavilo s pojačanim intenzitetom i postupno prešlo u ovo sadašnje 

»novo«, stopivši se s njime u jedan kontinuirani proces. 

Termin je naziv koji točno označuje određeni pojam. Može biti novostvoren 

ili odabran između postojećih naziva. Tako npr. u zaštiti šuma terminom 

defolijacija označujemo nenormalan gubitak lišća, npr. zbog napada 

štetnika, bolesti ili imisija. U slučaju potpunog gubitka lišća govorimo o totalnoj 

defolijaciji (za razliku od parcijalne), za koju imamo i domaću riječ 

golobrst, ako su lišće obrstili kukci ili neke druge životinje. U tim su primjerima 

jasni i pojmovi i njihovi stručni izrazi. 

Nasuprot tome, nova šumska oštećenja i slični izrazi, uključivši i umiranje 

šuma, nejasno i neodređeno označuje jedan isto tako nejasan i neodređen 

pojam. Prema tome, oni nisu samo nepotrebni u struci nego joj mogu 

i štetiti. Baš kao što SO;, teški metali i razni drugi polutanti onečišćuju 

šume i okoliš koji nas okružuje, tako i ti izrazi onečišćuju jezik kojim govo- 

128

imo i pišemo. Razlika je u tome što su polutanu, iako štetne tvari, kao nusprodukti 

uglavnom vezani za neke korisne čovjekove djelatnosti (industrija, 

promet, zaštita bilja i dr.), dok ti novi izrazi nagrđuju stručni jezik bez ikakve 

koristi i potrebe. Štoviše, zbog sasvim neodređenog značenja oni unose 

nove nejasnoće u inače vrlo zamršenu problematiku sušenja šuma. Razlika 

je i u tome što onečišćenje okoliša nastojimo što više smanjiti, a svoj stručni 

jezik, svjesno ili nesvjesno, sve više onečišćujemo raznim »novim«, »novijim«, 

»novovrsnim« i »novonastalim« izrazima — izrazima »nove vrste«. 

TRI RIJEČI — DVA PROTURJEČJA 

Kada se već govori o propadanju i »umiranju« šuma i raznim šumskim 

štetama, nije na odmet reći nešto i o »nehotičnom suicidu biosfere«, kako 

se to navodi u uvodnom članku spomenutog trobroja »Šumarskog lista«, to 

više što je on, po riječima autora, posvećen i nastojanju da se takav »suicid« 

spriječi (Prpić 1991). 

Suicid ili samoubojstvo je svojevoljno, svjesno i namjerno, tj. hotimično 

oduzimanje vlastita života. Ni jedno živo biće osim čovjeka to ne može 

učiniti. Samo se čovjek može svojom slobodnom voljom odlučiti na taj čin. 

U vijestima koje se povremeno pojavljuju u novinama i časopisima o »samoubojstvu« 

neke životinje, pa čak i o »kolektivnom samoubojstvu« skupine 

životinja, ta se pojava krivo tumači. Primjerice, ako se skupina kitova 

nasuče na morsku obalu, onda to nije pravilno nazvati samoubojstvom, nego 

nesretnim slučajem, koji se može objasniti na razne načine samo ne namjernim 

oduzimanjem vlastita života. Takav protuprirodan čin nije svojstven 

ni jednoj životinji (o biljkama da i ne govorimo). Naprotiv, u svima 

je njima duboko ukorijenjen nagon za samoodržanjem, tj. za životom, i one 

nemaju nikakvog drugog izbora osim da se njemu pokoravaju. 

Za razliku od životinja, čovjek može učiniti samoubojstvo, ali je ono 

uvijek hotimično. Ako se dogodi da netko nehotice sam sebe ubije, npr. 

neoprezno rukujući oružjem, onda to nije samoubojstvo nego nesretan 

slučaj. Ukratko, »nehotičan suicid« je u sebi proturječan izraz (contradictio 

in adjeeto). 

Nadalje, samoubojstvo je duboko individualan čin. Ne postoji kolektivno 

samoubojstvo. Bilo je doduše slučajeva da je neka skupina ljudi, dogovorno 

i u isto vrijeme izvršila samoubojstvo, ali je i tada odluku o tome 

morao donijeti svaki pojedinac iz te skupine. Što prema tome znači »suicid 

biosfere« ako znamo da biosfera obuhvaća sva živa bića na Zemlji, tj. kolektiv 

neizmjernog broja biljaka, životinja i ljudi? Naravno, ne znači ništa, 

odnosno znači opet nešto što ne postoji, tj. još jedno proturječje. 

Tročlani izraz »nehotičan suicid biosfere« sastoji se dakle od dva proturječja: 

prvo je »nehotičan suicid«, a drugo »suicid biosfere«. A sastavljena 

zajedno pogotovo nemaju nikakva smisla. Biosfera naprosto ne 

može počiniti suicid, ni hotimice ni »nehotice«. Ono 

što bi se ipak moglo dogoditi, i to vrlo lako, jest to da čovjek uništi biosferu, 

a time i sam sebe. Ali ni to ne bi bilo nikakvo samoubojstvo, a najmanje 

samoubojstvo biosfere. Točnije bi se to moglo nazvati ubojstvom, 

s fatalnim završetkom i za samog ubojicu. 

129

LITERATURA 

A n dir o lie, M., 1986.: Uzroci umiranja šuma u nas i u svijetu. Jugoslavensko 

savjetovanje o primjeni pesticida, Zbornik radova, sveska 8, Opatija, str. 

9—18. 

Bosch, C, Rehfuess, K. E., 1988.: Über die Rolle von Frostereignissen bei 

den »neuartigen« Waltschäden. Forstwissenschaftliches Centralblatt, 107, str. 

123—130. 

Fähser, L., 1985.: Die Belastung del Sachsenwaldes durch Immissionen. Waldhygiene, 

Bd. 1/2, Würzburg, str. 3—18. 

Glavač, V., Koenies, H., Prpić, B., 1985.: O unosu zračnih polutanata 

u bukove i bukovo-jelove šume Dinarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije. 

Šumarski list, 9—10, Zagreb, str. 429—447. 

Hildebrandt, G., Gross, K. P., 1989.: Inventarizacija i opažanje sadašnjih 

oštećenja šuma u SR Njemačkoj. Šumarski list, 6—8, Zagreb, str. 279—298. 

Hut ti, R., 1985.: »Neuratige« Waldschäden und Nährelementversorgung von 

Fichtenbaständen (Picea abies Karst) in Südwestdeutschland. Freiburger bodenkundliche 

Abhandlungen 16. 

Kalafadžić, Z., Kušan, V., 1989.: Opadanje prirasta jele (Abies alba L.) 

kao posljedica novonastalih oštećenja šuma u Gorskom kotaru. Šumarski 

list, 9—10, Zagreb, str. 415—422. 

Komlenović, N., Mayer, B., Rastovski, P., 1991.: Unos teških metala 

onečišćenim poplavnim vodama u tla nizinskih šuma istočne Slavonije. Šumarski 


Kreutzer, K., 1989.: Hipoteze i rezultati ispitivanja uloga tla u »novim šumskim 

štetama. Šumarski list, 6—8, Zagreb, str. 261—278. 

Mikloš, I., 1989.: Da li šume »umiru«? Šumarski list, 6—8, Zagreb, str. 345—362. 

Pollanschütz, J., 1983.: Vorsicht mit Forstschadensbildern. Allgemeine Forstzeitung, 

94, Wien, str. 259. 

Prpić, B., 1991.: O propadanju šuma. Šumarski list, 3—5, Zagreb, str. 105. 

Prpić, B., Seletković, Z., Ivkov, M., 1991.: Propadanje šuma u Hrvatskoj 

i odnos pojave prema biotskim i abiotskim činiteljima danas i u prošlosti. 

Šumarski list, 3—5, Zagreb, str. 107—129. 

Rehfuess, K. E., 1983.: Ernährungsstörungen als Ursache der Walderkrankungen? 

Kali-Briefe (Büntehof) 16, str. 549—563. 

RejhÜue đs, K. E., 1987.: Perceptions on forest diseases in Central,- Europe. 

Forestry, Vol. 60. No 1, str. 1—11. 

Rehfuess, K. E., 1988.: Übersicht über die bodenkundliche Forschung im Zusammenhang 

mit den neuartigen Waldschäden. In: Wilhelm Münker Stifung. 

Beiträge zur Lebensqualität, Walderhaltung und Unweitschultz, Volksgesundheit, 

Wandern und Heimatschutz, Heft 20. 

Schultz, H., 1989.: Oštećenje šuma — Kvalitet drveta. Šumarski list, 6—8, Zagreb, 

str. 335—344. 

Schutt, P., 1989.: Međunarodni aspekti problematike umiranja šuma. Šumarski 


Šolar, M., 1987.: Umiranje gozdov skozi prostor in čas. Crna knjiga o propadanju 

gozdov v Sloveniji leta 1987. Institut za gozdno in lesno gospodarstvo, 

Ljubljana, str. 5—6. 

Zambanini, A., 1991.: Waldwirtschaft in Vorarlberg. Österreichische Forstzeitung, 

5, str. 5—7. 

»New Types« of Forestry Terms 

Summary 

The author deals with new terms in Croatian forestry terminology concerning 

forest protection. Such terms like štete u šumama nove vrste, propadanje 

šuma nove vrste and others are translations of the German 

term neuratige Wald schaden. The use of these terms has been discussed 

by author from the linguistic and professional point of view, 

130

PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS 

UDK 630*68 »31« (497.13) Šum. list CXVI (1992) 131 

BIVŠE ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE DANAS 

Ivo ĐURIČIĆ* 

SAŽETAK: U prijedlogu Zakona o denacionalizaciji predviđeno 

je vraćanje šuma i šumskog zemljišta bivših zemljišnih zajednica 

u skupno vlasništvo svih stanovnika naselja u čijem se 

ataru nalaze. 

Zakonom o šumama od 10. siječnja 1991. godine šumama u 

Hrvatskoj gospodari Javno poduzeće »Hrvatske šume«, čime su 

stvoreni uvjeti za njihovo racionalno i suvremeno gospodarenje. 

Zbog aktualnosti teme potražio sam stariju literaturu o zemljišnim 

zajednicama, pa spoznaje iz nje ukratko prenosim u 

ovom članku. 

Ključne riječ i: zemljišne zajednice, postanak, uređenje, 

vlasništvo. 

UVOD 

Zemljišne zajednice bile su posebna vrsta vlasništva nad šumama, pašnjacima 

i ostalim nekretninama, a imale su status pravne osobe, u njima je 

sadržana jedinstvenost vlasništva nad zajedničkom imovinom uz istovremena 

samostalna pojedinačna prava ovlaštenika. Uz imovne općine zemljišne zajednice 

su zanimljive po svom postanku jer predstavljaju svojevrsnu kategoriju 

vlasništva nad šumom, o čemu je dosta pisano u starijoj literaturi. 

U ovom članku želimo dati kratak opis zemljišnih zajednica da podsjetimo 

na jedno prošlo doba i strgnemo ih od posvemašnjeg zaborava. 

Da se uzmogne prosuditi važnost zemljišnih zajednica, spomenut ću da 

je prema statistici iz 1910. cjelokupna površina Hrvatske i Slavonije iznosila 

7 391 202 jutra, zemljišne zajednice su zauzimale 374 617 jutara šuma 

(prema Krbeku 1921. g.; u literaturi se mogu naći i drugi podaci, ovisno 

o autoru). 

KAKO SU NASTALE ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE 

Da bismo shvatili tijek nastanka zemljišnih zajednica, moramo se podsjetiti 

nekih činjenica iz naše povijesti. 

Dolaskom Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje u prvoj polovini 

XVI. st. osniva se obrambeno vojno područje koje organizira Austrija 

duž tadašnje granice prema Turskoj. Usprkos jenjavanju opasnosti od Tura- 

* Mr. Ivo Đuričić, Šumarija Križevci 

131

ka, koji se počeše povlačiti na istok od konca XVII. stoljeća, Vojna krajina 

održala se i poslije te opasnosti. 

Značajniju reorganizaciju Vojne krajine provodi carica Marija T e- 

rezija tek sredinom XVIII. stoljeća. Rješenjem od 6. lipnja 1871. godine 

uvedena je u krajiško područje građanska uprava, a razvojačenje Vojne krajine 

proglašeno je 1873. godine, ali tek 1. siječnja 1882. godine Vojna krajina, 

koja je stoljećima bila strano tijelo u biću hrvatskoga naroda, bila je ukinuta. 

Bitno su različiti odnosi u krajiškom i građanskom dijelu Hrvatske. Uki. 

danje kmetstva 1848. godine i kasniji zakonski propisi uvjetuju raspadanje 

obiteljskih zadruga. No time ne prestaje opstojanje začahurenosti podaničkih 

odnosa vlastelina prema kmetu. »Žalosno je upravo s narodnog i ekonomskog 

gledišta, što se veći dio vlastelinskog posjeda nalazio u rukama tuđinaca, koji 

ni po krvi ni po jeziku ni po osjećajima nisu imali ništa zajedničkog sa životom 

hrvatskog naroda i njegovom tisućljetnom kulturom ... Predstavnici te 

aristokracije nisu znali, a ni mogli, a možda ni htjeli, srasti u XIX. stoljeću 

s novim idejama svoga naroda. Val jačega ekonomskog i socijalnog života izbacio 

ih je kao nesposobne s putova narodnog progresa« (I v š i ć, 1936). 

U zavisnosti od različitog položaja seljaka na području Provincijala (banski 

dio Hrvatske i Slavonije) i Vojne krajine, na različite su načine postale 

i razvijale se i zemljišne zajednice. 

U Provincijalu zemljišne zajednice nastale su od površina šuma i pašnjaka 

koje su bile od vlastelinskih posjeda odvojene bivšim kmetovima pojedinog 

vlastelina u ime otkupa prava dotadanjih služnosti drvarenja i pašarenja. 

U krajiškoj Hrvatskoj nema vlastele, seljaci su izravno potčinjeni državnoj 

vlasti, a sva zemlja koju uživaju je državna tu su zemljišne zajednice nastale 

iz pašnjaka a katkad i pošumljenih pašnjaka koji su pripadali bivšim 

krajiškim mjesnim općinama. 

Osim tih zemljišnih zajednica bile su u bivšem provincijalu, mada malobrojne, 

i zemljišne zajednice koje su nastale prije ukinuća kmetstva i koje 

su živjele po pravnim uredbama donesenim prije 1848. godine. 

Porijeklo zemljišnih zajednica leži u nekadašnjim seoskim općinama, 

koje su na području Provincijala bile uglavnom urbarske općine, a u mnogo 

manjem broju povlaštene ili plemićke općine, dok su u Krajini to bile krajiške 

mjesne općine. Zajedničko uživanje svih nekretnina, koje je započeto 

u seoskim općinama, nastavljeno je u zemljišnim zajednicama, a prema statusu 

općine iz koje se je zemljišna zajednica razvila imamo tri vrste zemljišnih 

zajednica: 

1. Zemljišne zajednice nastale segregacijom iz vlastelinskih šuma i pašnjaka, 

2. Krajiške zemljišne zajednice i 

3. Zemljišne zajednice koje su nastale prije razrješenja feudalnih odnosa. 

Najbrojnije su zemljišne zajednice nastale segregacijom i krajiške zemljišne 

zajednice, dok su najmanje zastupljene zemljišne zajednice nastale u 

Provincijalu prije razješenja feudalnih odnosa. 

132

ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE NASTALE PRIJE 1848. GODINE 

Na te zajednice djeluje više ili manje razrješenje feudalnih odnosa, no 

one su ne stvaraju time, nego su stvorene prije, kao ostatak hrvatske plemenske 

(rodne) župe. Takvih plemićkih zemljišnih zajednica ima u nas u 

odnosu na ostale zemljišne zajednice veoma malo. Takve su bile turopoljska, 

novomarofska, križevačka i dr. Stare plemenske župe osnivaju se na 

krvnom srodstvu, a rjeđe na bratimstvu. Više rodova i bratstva živi u više 

zadruga u kojima živi više obitelji. Te plemićke i privilegirane općine imale 

su od starina zajedničke nekretnine koje su njeni članovi skupno uživali. 

Plemenita općina turopoljska bila je izvorno takva stara hrvatska plemenska 

župa, koja je kroz vjekove održala svoju neovisnost i staro pravo, 

izdržavši pritom najveća nasilja medvedgradskih gospodara i prisvajača 

grada Lukavca. Kako su turopoljski seljaci spadali uglavnom među plemiće 

s posjedom od jednog selišta, htjedoše ih velmože učiniti svojim kmetovima. 

Ti stalni sukobi trajali su sve do nagodbe u Požunu sa sigetskim junakom 

Nikolom Šubićem Zrinskim, kojom nagodbom su im potvrđena njihova 

stara prava. Tako je bilo sve do 1875., kada je preuređenjem sudstva i uprave 

nestalo i suda turopoljskih župana. Turopoljski župan ostao je virilnim članom 

Hrvatskog sabora i to je bila jedina javna ustanova koju su Turopoljci 

zadržali. Inače, župan te općine nije ništa drugo nego glavar (predsjednik) 

zemljišne zajednice, a općina turopoljska zajednica za koju je zbog njenih 

posebnosti izdan i poseban zakon. 

Iz plemićkih općina nastale su plemićke zemljišne zajednice. Dok je kod 

urbarskih zemljišnih zajednica za ovlašteničko urbarsko pravo bitna pripadnost 

seliškog posjeda, pripadnost dotične kuće, kod plemićkih zemljišnih zajednica 

ovlašteničko pravo spojeno je s vlasnošću dvornog mjesta na kome 

je bio podignut stari plemićki dvor. To ovlašteničko pravo mogao je uživati 

samo plemić, pa ako je u posjed ovlaštenoga dvornog mjesta došao neplemić 

(na primjer kupnjom), takvo ovlašteničko pravo ne može se izvršavati sve 

dok u posjed ponovo ne dođe plemić. To je određeno u pravilnicima općine 

Domagović (kotar Jastrebarsko, nekretnine 714 jutara) i zemljišne zajednice 

općine Lemeš (kotar Križevci, nekretnine 194 jutra). Tako je to bilo sve da 

1921. godine kada je Vidovdanskim ustavom ukinuto to pravo: »Ne priznaje 

se plemstvo, ni titule, ni ikakva preimućstva po rođenju.« 

KRAJIŠKE ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE 

Vojna krajina osnovana je za obranu od Turaka pa je toj vojnoj svrsi 

bilo sve ostalo podređeno, sva sudska i upravna vlast je u vojnim rukama. 

Tu nema vlastele, nego sva zemlja pripada državi koja je daje seljacima na 

uživanje kao naplatu za služenje u vojsci. 

Po temeljnom krajiškom zakonu od 7. VIII. 1807. godine nekretnine koje 

posjeduju krajišnici graničari u vlasništvu su države odnosno kralja, a korisnicima, 

ako ispunjavaju svoje dužnosti, pripada nasljedno pravo uživanja. 

Ukidanjem kmetstva 1848. po novom krajiškom zakonu od 7. V. 1850. 

krajišnici su postali vlasnici tog zemljišta i ukinute su rabote koje se dotada 

morali besplatno činiti, osim obaveze vojne dužnosti, pa doseljenici iz 

133

građanskog dijela Hrvatske i Slavonije ne mogu stjecati nekretnine u Krajini 

jer ne mogu izvršavati vojničku službu. 

Unutrašnje uređenje Vojne krajine osniva se na kućnoj zadruzi koja je 

mogla neograničeno stjecati nekretnine. No, da bi se spriječila dioba, zadruge 

su mogle imati samo po jednu kuću za stanovanje, a porodično je dobro 

neotuđivo. Sav krajiški sustav počivao je na kućama (dim, kućni broj), po 

kojima su se uzimali vojnici. Na toj pravnopovijesnoj osnovi donesena je 

zakonska ustanova da je u zemljišnim zajednicama koje tvore bivši krajišnici 

ovlaštenje spojeno s vlasnošću nastanjene kuće koja leži u opsegu određene 

porezne (mjesne) općine. 

Osim svog posjeda krajišnici su iz državne šume dobivali za svoje potrebe 

građevno i ogrjevno drvo te imalo pravo pašarenja i žirenja. 

Razvojačenjem Vojne krajine i zakonom od 8. VI. 1871. godine donesena 

je odredba o otkupu prava služnosti, a zakonom od 15. VI. 1873. godine 

ustanovljene su imovne općine u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. Sve 

mjesne općine koje su do tada pripadale u područje iste krajiške pukovnije 

čine posebnu samostalnu imovnu općinu sa segregiranim šumama. U koliko 

bi došlo do diobe nekretnina imovne općine i ove pripadnu zajednicama ovlaštenika, 

tada od nekretnina imovne općine nastaju zemljišne zajednice. 

Međutim to su bili usamljeni slučajevi kao kada su od Slunjske (žumberačke) 

imovne općine otcijepljene nekretnine i od njih nastale zemljišne zajednice 

Sošice i zemljišne zajednice Kalje. Sve ostale krajiške zemljišne zajednice 

nastale su iz općinskih pašnjaka, a kao jedna od posljedica razvojačenja 

Vojne krajine. 

Imovne općine se ne smatraju zemljišnim zajednicama, nego za njih vrijede 

posebni propisi. 

Dok kod sastava pravoužitničkoga katastra imovne općine mogu kao 

pravoužitnici biti uvršteni samo bivši članovi, odnosno potomci krajišnika, 

a nikada nekrajišnici, doseljenici, dotle krajiške zemljišne zajednice mogu 

prilikom sastava temeljne knjige kao ovlaštenika navesti i nekrajišnike. 

Tako je pravoužitničko pravo u krajiškim imovnim općinama, suprotno 

nego u krajiškim zemljišnim zajednicama, osigurano samo za bivše krajišnike 

i njihove potomke. 

ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE NASTALE SEGREGACIJOM 

(od vlastelinskih šuma i pašnjaka) 

U građanskom dijelu Hrvatske sva zemlja je do 1848. godine u posjedu, 

odnosno vlasništva zemaljskoga gospodara ili feudalca (plemića, baruna, grofa), 

osim zemlje slobodnih gradova. 

Seljaci (kmetovi) uživali su zemlju, a za to su obavljali teške rabote i 

davali daće. No vlastelin se nije zadovoljavao samo time, nego je prisvojio 

i velik dio državne vlasti, pa je nad seljakom (kmetom) imao čak i sudačku 

vlast. Nečovječan odnos vlastele prema seljacima prisililo je državu da pokuša 

urediti odnose kmet—vlastelin. Te propise i naredbe koje uređuju 

kmetske odnose nazivamo urbari ili urbarski zakon. 

Najstariji pojedinačni urbari potječu iz 1436. godine. Prvi opći urbar 

koji je izdala Marija Terezija bio je slavonski urbar iz godine 1756, Tim ur- 

134

arom obuhvaćeno je područje županije srijemske, virovitičke i požeške; 

a drugim urbarom iz 1780. godine obuhvaćene su bjelovarsko-križevačka, varaždinska, 

zagrebačka i modruško-riječka županija. Zbog otpora vlastele zajednički 

Ugarsko-hrvatski sabor prihvatio je tek 1836. potpuni urbarski zakon. 

Glavna zemlja koja se nalazi u uživanju seljaka jest njegovo selište — 

sesija (sessio colonicalis). 1 

Sesija (selište) dano je na uživanje seljacima uz određene daće. 

Svako selište sastoji se iz potkućnice (kuća s kućištem, gospodarskim 

zgradama i vrtom) i vanjskog zemljišta (oranice i livade). Urbarskim zakonima 

bila je određena površina unutrašnjeg zemljišta od jednoga jutra za 

čitavo selište. Neki seljaci imaju čitavu sesiju, a neki samo polovinu, četvrtinu 

ili manje sesije, prema tome i manje zemlje. Oni koji imaju manje od 

osmine sesije zovu se željiri (stanari, hižari) i ne mogu živjeti od svoje zemlje 

pa su obrtnici ili nadničari. 

Sesija je bila važna institucija jer je na osnovi selišta podložnik uživao 

pravo paše i šumskih užitaka (ogrjevno i građevno drvo) u vlastelinskim 

pašnjacima i šumama. Poslije prilikom provođenja segregacije selište je bilo 

osnovica za utvrđivanje površina vlastelinskih pašnjaka i šuma koje se trebaju 

otcijepiti i predati seljacima na uživanje. 

Za potkućnicu čitavog selišta ustanovljeno je jedno jutro. To ne vrijedi 

općenito, jer pojedine županije, među kojima i slavonske, imaju različite 

veličine koje se ravnaju prema plodonsti zemlje. Podložni seljaci imaju i 

druga i izvanselišna zemljišta. Dok je za selišnu zemlju kod segregacije odštetu 

vlasteli platila država, izvanselišnu zemlju plaćao je sam seljak. 

S urbarskim selištem seljak podložnik uživa i pravo paše i šumskih užitaka 

(ogrjevno i građevno drvo) na vlastelinskom pašnjaku i u šumi prema 

potreba za vlastito domaćinstvo. Za te užitke podložnici su morali davati 

vlastelinu razne protudaće u naravi od malog i velikog blaga ili u novcu. 

U doba kad se provodila segregacija najraširenija daća za uživanje drvarije 

bila je da su podložnici vlastelinu sjekli, izrađivali i dovozili drvo. 

Već prije urbara Marije Terezije pojedine urbarske općine (to je skup 

seljaka podložnika istog vlastelina) imaju svoje posebne šume i pašnjake, 

odijeljene od vlastelinskih vjerojatno još od predfeudalnog vremena kada 

su te odijeljene šume nesmetano uživali. Došavši pod vlastelinsku ovisnost, 

uz naplaćivanje stanovitih daća, zadržavaju za sebe te šume. Prema propisima 

Marije Terezije seljaci su ih mogli zadržati i nadalje za sebe, ali tada 

nisu imali pravo uživanja vlastelinskih šuma, ili su imali pravo uživanja 

vlastelinskih šuma, ali su zato izručili tu šumu koja je bila izlučena za njih. 

1848. godine dokinuta je podložnička sveza, pa seljak postaje vlasnikom svog 

selišta. 

Patentom od 17. V. 1857. godine uređeno je pravo na pašu i šumske užitke, 

strogo je odijeljeno pitanje otcjepljenja (segregacije) pašnjaka od pitanja 

uređenja šumskih užitaka. Šumski užici mogli su se prema patentu od 1857. 

god. provesti na dva načina: da se bivšim podanicima otcijepi (segregira) 

1 U starijim hrvatskim urbarima naziv »selo« ili »dol« koristi se za nastambinu 

od više kuća. Za ono što mi danas zovemo selom upotrebljavaju nazive 

»vas«, »ves« ili »vasnica«. 

135

stanoviti dio, ili da sve šume ostanu vlastelinu uz obavezu da bivšim podanicima 

daje stalnu količinu drva. No bez obzira na dvije mogućnosti koje 

pruža zakon u nas se išlo isključivo na segregaciju, a koliko će se šume 

otcijepiti ovisilo je o nagodbi između vlastelina i njegovih bivših podanika. 

U slučaju da se ne mogu nagoditi, sudi urbarski sud. Pritom se nije uzimala 

u obzir potreba bivših podanika, nego samo dotadašnje njihovo faktično 

uživanje, koje je bilo u pojedinim slučajevima veoma različito. Bilo je slučajeva, 

na primjer, da podanici nisu bili u uživanju građevne nego samo 

ogrjevne drvarije. U tu svrhu je valjalo najprije ustanoviti sve koristi koje 

su bivšim podanicima u vlastelinskim šumama zakonito pripadale. Zatim su 

se trebale ustanoviti sve uzvratne dužnosti na koje su bivši podanici bili 

obavezni svom vlastelinu uime tih šumskih uživanja. Razlika između koristi 

i uzvratnih dužnosti bila je zakonita pripadnost bivših podanika. 

Poslije toga trebalo je pomoću vještaka utvrditi kolika je šumska površina 

potrebna da podmiri ono što zakonito pripada bivšim podanicima. Postupak 

za utvrđivanje toga načela bio je sljedeći: najprije se izračunala novčana 

vrijednost zakonito uživanog jednog selišta, od te vrijednosti odbile 

bi se protučinidbe za jedno selište, zatim se izračunala vrijednost prihoda 

jednog jutra šume koju dobivaju bivši podanici. Tako se je, kada se odbiju 

protučinidbe od koristi koju je uživalo jedno čitavo selište, dobilo ono čisto 

što pripada na šumskim užicima jednom čitavom selištu, a na drugoj strani 

jednako izražen u novcu godišnji prihod jednog jutra šume. Izjednačavaj 

njem tih dviju vrijednosti dobilo se je koliko će se šume udijeliti jednom 

selištu. U pravilu na jedno čitavo selište ne može se odmjeriti manje od jednog 

i pol jutra, a ni više od 6 jutara. Pri segregaciji pašnjaka maksimum na 

jedno cijelo selište je 22 k. j., računajući da je 1 k. j. 1 200 čhv. 

Pri segregaciji šuma vlastelin je morao dobiti svoj dio, za razliku odi 

segregacije pašnjaka gdje je mogao biti isključen iz diobe. Osim dodjele 

šumskih užitaka (ogrjev i građevno drvo) bivši podanici imali su pravo i na 

druge užitke, naročito žirenje. 

Na takav način nastale su urbarske zemljišne zajednice u različitim veličinama 

jer su seljaci dobivali prilikom segregacije ovlašteničko pravo u 

istom omjeru kakvo je pravo samoga selišnog posjeda (čitavo selište, pola 

selišta itd.). Tako je došlo do toga da je »ovlaštenje u urbarskim zemljišnim 

zajednicama spojeno sa samim selišnim posjedom. Otuđuje li dakle netko 

svoje ovlaštene nekretnine, to istodobno bez daljnjega prelazi i samo ovlašteničko 

pravo u zemljišnoj zajednici na novog stjecaoca (paragraf 6). 

UREĐENJE ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA 

Uređenju zemljišnih zajednica prišlo se zato jer je u krajiškim zemljišnim 

zajednicama zavladala uzurpacija, a u provincijalnim zemljišnim zajednicama 

šumsko haračenje. Stoga je 25. IV. 1894. godine donesen Zakon o 

uređenju zemljišnih zajednica. 

Prije tog zakona nekretnine zemljišnih zajednica u gruntovnici su unesene 

pod raznim imenima, najčešće pod urbarskim zemljišnim zajednicama: 

»urbarska općina«, a kod krajiških: »mjesna općina«. No bilo je i raznih drugih 

unosa. Nije bilo popisa svih ovlaštenika i veličine njihovih ovlaštenja, pa 

136

su često prava uzurpirana. Zbog toga je svaka uređena zajednica, prema zakonu 

od 25. IV. 1894. morala urediti na osnovi popisa ovlaštenika temeljnu 

knjigu i pravilnik, a u gruntovnici provesti zabilježbu ovlaštenih prava u 

zemljišnim zajednicama. Temeljna knjiga morala se raditi tako da se iz nje 

uvijek vidi potpuna slika ovlaštenika. 

No usprkos tome temeljne knjige zemljišne zajednice i odgovarajuće zabilježbe 

u gruntovnici (koje bi trebale biti istovjetne) kod velikog broja su 

netočne i ne podudaraju se sa stvarnim stanjem. Do toga dolazi jer zakonske 

odredbe nisu dovoljno jasne te se mogu različito tumačiti. 

Najvažnija grana zajednice je šumsko gospodarstvo. Prema statistici 

1910. godine (Krbek, 1921) šume Hrvatske i Slavonije zapremale su ukupno 

2 480 881 katastarsko jutro ili 33,7°/ 0 cjelokupne površine od 7 391 202 katastarska 

jutra, od toga: 

jutara 

— državne šume 

575 883 

— gradske i upravnih općina 

2 357 

— krajiške imovne općine 

620 809 

— zemljišne zajednice 

374 617 

— crkveno dobro 

75 274 

— javne zaklade 

591 

— dionička društva 

9 507 

— šumske i privatne udruge 

19 167 

— fideikomise 

55 838 

— privatne šume 

723 838 

: zajednice su u pojedinim županijama 

— Zagrebačka 

— Modruško-riječka 

— Bjelovarsko-križevačka 

— Požeška 

— Virovitička 

— Varaždinska 

— Srijemska 

— Ličko-krbavska 

imale: 

jutara 

141231 

62 152 

61906 

17 227 

33 261 

21507 

10 663 

6 310 

Te su šume od goleme važnosti i potrebe za narodno gospodarstvo, pa 

je u interesu naroda »da se šume zemljišne zajednice što bolje očuvaju i u 

njima provede racionalno i potrajno gospodarenje« (Krbek, 1921). 

Šumama zemljišnih zajednica gospodarilo se prema zakonu od 26. III. 

1894. godine. »Ovo gospodarstvo ima ne samo da poluči što veći prihod, već 

da osigura i potrajno uživanje šumama, to jest da obezbijedi sa šumama 

i buduća pokoljenja, te da ne dozvoli da pojedino lakoumno pokoljenje (generacija) 

iscrpi i uništi za svoju korist svu šumu.« U tim se šumama mora 

gospodariti na temelju odobrene gospodarske osnove, a za površine manje 

od 100 k. j. na temelju gospodarskog programa. Gospodarske osnove i programe 

smiju sastavljati samo ovlašteni šumarski stručnjaci, koji stručno 

gospodare šumama. To su osnovna načela zakona iz 1894. godine. Prema njemu 

dioba zemljišta u Hrvatskoj i Slavoniji ne nalazi se u vlasništvu pojedi- 

137

nog seljaka, nego dio svojih potreba za drvariju i pašu namiruje iz skupnih 

ovlaštenja preko zemljišnih zajednica i krajiških imovnih općina. 

Napretkom gospodarstva provedena je dioba nekretnina, pa ekstenzivno 

gospodarstvo prelazi u intenzivno. 

Polazi se od stanovišta da samo pojedinac može svojim radom pretvoriti 

zemljište u plodno i izdašno. Pod diobom ZZ podrazumijeva se prijelaz 

imovine iz vlasništva ZZ u potpuno vlasništvo njenih ovlaštenika, pa svaki 

diobeni sudionik postaje potpuni gospodar nad svojim posebno mu dodijeljenim 

dijelom. 

»Razmatnamo li sada kako djeluje s čisto gospodarskog gledišta dioba 

u našim zemljišnim zajednicama, to moramo uvažiti razne vrste tla, koje 

su u posjedu zemljišnih zajednica. Odmah je kod šuma vidljivo da je njihova 

dioba u pravilu štetna po šumsko gospodarstvo. Sa stanovišta šumskog 

gospodarstva može se ići za boljom organizacijom zemljišne zajednice, ali 

ne za njenom diobom i prelazom u pojedinačno privatno vlasništvo. Manje 

štetno djeluje dioba pašnjaka ... no pored čisto ekonomskog razloga ... pašnjačke 

su površine jak oslonac svačijem gospodarstvu, naročito zaštita siromašnijem 

svijetu i stalna pričuva, u koje se ne može lako dirnuti i potepsti. 

Od poglavite su važnosti po očuvanje starog domaćeg žiteljstva, starosjedioca... 

u zemljišnim zajednicama gdje postoje veće razlike u veličinama pojedinih 

ovlaštenja bit će često dioba samo korisna po ovlaštenike s većim 

ovlaštenjima, naprotiv štetna po one s manjima ovlaštenjima ... U krajiškim 

zemljišnim zajednicama nema tih grdnih opreka između velikih i malih 

ovlaštenika, ali nastaje kod diobe jedna druga slična poteškoća ... pojedine 

krajiške zemljišne zajednice imaju stalan ukupan broj ovlašteničkih prava, 

koja se ne može više povrćavati...« (Krbek, 1921). Tako kućne zadruge 

koje su ostale s manjim brojem članova bolje prolaze, pa nastaju najrazličitiji 

slučajevi. »Iz toga proizlazi, da se ne može općenito reći, da je dioba 

ZZ zdrava pojava, da bi trebalo sve zemljišne zajednice što prije podijeliti, 

a niti da je skroz štetna, te da bi ju trebalo u svakom slučaju zabraniti. Nemoguće 

je postaviti neko općenito načelo, koji bi jednako vrijedilo za sve 

raznolike prilike ... Vlada ima kod toga naročito prosuditi, da li je dotična 

dioba štetna s narodno-gospodarskog stajališta, pa će u tom slučaju uskratiti 

svoju dozvolu. Tako se u pravilu ne dozvoljava iz šumsko-gospodarskih 

razloga dioba većeg šumskog posjeda, dok se iznimno dozvoljava dioba 

malog šumskog posjeda« (Krbek, 1921). 

LITERATURA 

A g i ć : Pravoužitnićko pravo pravoužitnika. 

Agić-Tepeš: Krajiške JIO (Pola stoljeća šumarstva, 1926). 

Godila, A.: Žumberačka imovna općina, Šumarski list 1901, Zagreb. 

Grünwald, J.: Male šumske općine u Hrvatskoj, Pola stoljeća šumarstva 

1876—1926, Zagreb 1926. 

Ivšić, M., 1936.: Razvitak hrvatskog društva u drugoj polovini XIX. stoljeća, 

Zagreb 1936. 

J e 1 e n i ć, L: Još nešto o zemljišnim zajednicama, Službeni list, 1932, Zagreb. 

, elenić, I.: O zemljišnim zajednicama, Šumarski list, 1931, Zagreb. 

Krbek: Zemljišna zajednica, Zagreb, 1921. 

Markić: O krajiškim imovnim općinama (1937). 

138

Nenadić, Đ.: Imovne općine krajiške, Šumarska enciklopedija, 1. dio, Zagreb, 

1959. 

Nenadić, Đ.: Imovne općine krajiške, Šumarska enciklopedija, 1. dio, Zagreb, 

Pipan, R.: Dioba krajiških zemljišnih zajednica, Šumarski list, 1931, Zagreb. 

Pipan, R.: Statistika šuma i šumske privrede za 1939. g. Ministarstvo šuma i 

rudnika, 1940, Beograd. 

T u m b r i, ,.: Zemljišne zajednice, Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske 

regije, 1974, Bjelovar. 

Vac, G.: Zemljišne zajednice, Šumarski list, 1897, Zagreb. 

Vac, G.: Zemljišne zajednice, njihov postanak i razvoj, Šumarski list 1901, Zargreb. 

Vac, G.: Šumarstvo županije požeške u godini 1909, Šumarski list, 1915. 

Former Land Communities — Today 

Summary 

The Proposal of the Law on Denationalization envisages the return of forests 

and forest land of former land communities to the joint ownership of all inhabitants 

of a settlement on the territory of which they lie. 

According to the Forest Law of January 10th, 1991 forests in Croatia are under 

the management of the public enterprise »Hrvatske šume«, by which conditions 

were created for their rational and modern management. 

Due to the current importance of the topic the author searched for older 

literature on land communities and ideas gathered from it are presented in this 

paper. 

Key words: land communities, formation, management, ownership 

139

ZAŠTITA ČOVJEKOVE OKOLINE U PRVOM PLANU 

Od 25. do 29. svibnja 1992. sajam 

E N V I T E C u Düsseldorfu 

U veljači 1992. u hotelu Intercontinental u Zagrebu predstavljen je Međunarodni 

sajam i kongres za zaštitu čovjekove okoline ENVITEC 1992. Sajam je 

brojnim stručnjacima, znanstvenicima i novinarima predstavila prof. Jasna 

Brandt iz EP '64 (Vjesnik, Agencija za marketing) iz Zagreba, koji zastupa 

Düsseldorfski sajam. 

Osnovno polazište i sadržaj Međunarodnog ENVITEC '92 jest pitanje okruženja 

čovjeka u sferi: zemlja, voda, otpadne vode i zrak. Tu je važan razvoj i 

nove tehnologije i njihova svrsishodna primjena. U zemljama članicama Europske 

zajednice do godine 1955. investirati će se 130 milijardi dinara. 

Pitanje razrade i podjela otpada radi dobivanja novih sirovinskih baza i pitanje 

njihove dalje termičke obrade, dakle pitanje reciklaže putem spaljivanja, 

a time i ne manje važno pitanje dodatnog onečišćivanja zraka zbog spaljivanja 

i ispuštanja otrovnih čestica u atmosferu, bit će ključna pitanja kojima će se 

posvetiti najveća pozornost na sajmu ENVITEC. 

Sajam će omogućiti posjetiteljima-stručnjacima da se upoznaju s rješenjima 

vezanim za štednju energije i smanjivanje ispuštanja štetnih tvari u atmosferu, 

što će doprinijeti zaštiti klimatskih uvjeta. 

Ponudit će se i rješenja vezana za nastajanje zaglušne buke u industrijskim 

pogonima. 

ENVITEC, koji se održava od 1973. god. u Düsseldorfs, najvažniji je međunarodni 

sajam tehnike zaštite čovjekove okoline, primijenjene na sve industrijske 

grane koje onečišćuju zemlju, zrak i vodu, a odnosi se i na zaštitu od buke. Izlagači 

iz 21 zemlje predstavit će svoje prijedloge i ponude za rješenje svih tih 

pitanja. 

ENVITEC ima četiri osnovna područja prezentiranja. Uz stručni sajam to su: 

seminari izlagača, kongres i svjetski informativni centar. 

Na seminarima izlagača stručnjaci-predstavnici svojih industrija izložit će 

rješenja vezana za zaštitu i očuvanje čovjekove okoline. 

Moto Kongresa 26. i 27. svibnja na ENVITEC-u 1992. bit će: »Tehnike koje 

čuvaju sirovinu. Šanse za razvojni program koji će štititi i poboljšati čovjekovu 

okolinu«. Istaknuti međunarodni stručnjaci izvijestit će o tri teme: »Životni prostor 

i okruženja čovjeka«, »Očuvanje sirovina pomoću uspješnijih tehnika i sistema 

koji smanjuju zagađenje čovjekove okoline« i na kraju kao pitanje za budućnost: 

»Što da se radi?«. 

140 

Informativni centar smješten je u paviljonima 1. i 2. 

Sajamska izložba ENVITEC-a '92 razvrstana je prema sadržaju: 

1. Obrada otpadaka, reciklaža i dobivanje korisnih sastojaka iz otpada (paviljoni 

3. i 4) 

2. Pročišćavanje voda i otpadnih voda (paviljoni 4. i 5.) 

3. Mjerni, regulacijski i sistemi za analize (paviljoni 6. i 7.) 

4. Održavanje čistoće zraka i sistem zaštite od buke (paviljoni 8. i 9.) 

Đ. Tusun


UDK 630*95 »31« šum. list CXVI (1992) 141 

ŠUME MACELJSKE GORE PREMA GOSPODARSKIM OSNOVAMA 

OD 1888. DO 1986. GODINE 

Drago MAJER* 

SAŽETAK: Za današnju gospodarsku jedinicu Macelj, Šumarija 

Krapina, od unazad stotinu godina do danas izrađeno je deset 

gospodarskih osnova, šest do 1945. godine a četiri od tada do 1986. 

Kako je do nacionalizacije šumskog posjeda 1947. godine bilo pet 

posjednika maceljskih šuma, to su i osnove rađene za svakog 

šumoposjednika posebno. Nakon nacionalizacije sve maceljske šume 

obuhvaćene su jednom gospodarskom osnovom tj. jednom gospodarskom 

jedinicom. Tijekom minulog stoljeća struktura sastojina 

po vrstama drveća nije se u većoj mjeri mijenjala te je ovdje 

prikazujemo prema stanju 1986. godine. Te godine sastav po vrstama 

drveća bio je: bukva 5/ 0 /», hrast 9°/a, jela 29°l», smreka 

7°lo i razne listiće 5«/» uz nešto bora i duglazije. U tom razdoblju 

nije bilo većih promjena u masi pa je dobro ilustrirana prosječna 

drvna masa po ha od 1957. do 1986. godine. 1957. godine ona je 

iznosila 214 m 3 a 1986. godine 262 m 3 uz opadanje mase jelovine 

zbog sušenja. 

UVOD 

Gospodarska jedinica Macelj nalazi se u sjeverozapadnom dijelu općine 

i Šumarije Krapina na istoimenoj gori i granično je područje spram Slovenije. 

Hrbat se proteže od jugozapada prema sjeveroistoku s maksimalnom 

visinom od cea 700 m nad morem. Prema Bertović-Lovriću 1985. 1 vegetacijska 

pripadnost nižih dijelova je mediteroanoidnom području hrasta 

bjeloduha i lipe (Tilio — Qurcetum dalechampii) a više zone subomontanom 

potpojasu područja gorske bukove šume (Lamio orvale fagetum). Prometno 

je dobro povezan cestom i željezničkom prugom Krapina—Logatec te magistralnom 

cestom Krapina—Maribor. Podno šume, u mjestu Đurmanec, nalazi 

se i pilana. 

Prije nacionalizacije 1947. godine prema zemljišno-knjižnom upisu vlasnici 

maceljskih šuma bili su: 

1. Barun Ottenfels 760,56 ha, 

2. Filipa Deutscha sinovi 611,62 ha, 

3. Krapinska tvornica pokućstva 906,46 ha, 

* Drago Majer, dipl. inž. šum u m., N. Katunare 13, 51000 Rijeka 

1 Šumarska enciklopedija, II. izdanje, sv. 3. Vegetacijska karta SR Hrvatske. 

141

4. Trgovište Krapina 363,30 ha, 

5. Privremena državna uprava ekspropropriiranih šuma za 

objekt Kal« 

269,12 ha. 

Svega 

2.911,06 ha. 

Od prijeratnih gospodarskih osnova u Šumariji Krapina nalaze se osnove 

Općine Krapina, Privremene državne uprave ekspropriiranih šuma, 

Filipa Deutscha sinovi i Krapinske tvornice pokućstva. 

ŠUMSKI POSJED TRGOVAŠTI KRAPINA 

Mjesto Krapina bilo je do 1918. godine »slobodno i kraljevsko poveljno 

trgovište« i kao takovome je kralj Ferdinand 1608. godine dodijelio šumski 

posjed od 363,30 ha (627,38 kat. rali). Prema odredbi »Privremene naredbe 

o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u kraljevinama 

Hrvatske i Slavonije« od 4. ožujka 1871. godine šumski posjed Trgovišta 

Krapine obuhvaćen je jednim šumsko-upravnim kotarom — Šumarijom 

Krapina osnovane 1872. godine. 2 Od tada do 1945. godine bile su izrađene 

dvije gospodarske osnove, prva 1888. a druga 1930. godine. 

Po gospodarskoj osnovi iz 1888. godine ukupna drvna masa iznosila je 

50 668 m 3 odnosno po ha prosječno 148 m 3 ; za prvo desetgodište, 1888. — 1898, 

uz 80-godišnju ophodnju određen je etat sa 16 342 m 3 na površini 41 ha ! ; 

gojidbenom osnovom određena je sadnja hrastovog žira na površini 6,38 ha. 

Kako je Zagorje vinorodni kraj, to je i potražnja vinogradskog kolja 

bila velika. Stoga je zastupstvo Trgovišta Krapine na sjednici održanoj 5. 

lipnja 1901. godine odlučilo osnovati bagremik s ophodnjom od četiri godine. 

U tu svrhu namijenjena je površina od 6,86 ha (12 kat. rali) u šumskim 

predjelima Jelovica — Vugrovo i Pod gorom. Površine su bile obrale slabom 

sastojinom što svjedoči i posječena drvna masa prije sadnje od svega 310 m :; . 

Sadnja je bila predviđena u roku od četiri godine s 9—13500 biljaka po ha 

uz trošak 157 Kruna po ha. Na prijedlog kotarskog šumara Milana Ž i- 

brata za podizanje bagremovog kolosjeka u predjelima Jelovica i Žutica 

namjenjuje se daljnjih 7 ha. Žibrat je odredio osmogodišnju ophodnju s 

8000 kolaca godišnje. Prodaja kolja obavljala se dražbom s iskliničnom (početnom) 

cijenom 3 filira po kolcu. 

Drugu osnovu izradio je inž. Rudolf Kolibaš 1930. godine. Po toj 

osnovi drvna masa utvrđena je sa 72.588 m 3 ili 203 nr ha. Kolibaš je sastojine 

svrstao u četiri gospodarske jedinice: I. bukove sastojine (91%) s primjesom 

jele (9%) i oplodnom sječom u 80-godišnjoj ophodnji; II. gospodarska jedinica 

obuhvaćala je sastojine bukve s hrastom kitnjakom (bjeloduhom po 

Bertović-Lovriću) s primjesom jele u omjeru 92:8, oplodna sječa i 100-godišnja 

ophodnja; u III. gospodarsku jedinicu svrstan je bagremov kolosjek 

s ophodnjom od 4 godine, a u IV. pretežno hrastove sastojine sa cerom, 

100-godišnjom ophodnjom i oplodinom sječom. 

2 Današnja Šumarija nije nasljednica te Šumarije, jer je u međuvremenu od 

1945. godine jedno vrijeme sa šumama Krapine gospodario Kotarski narodnooslobodilački 

odbor Krapina. 

3 Površina u gospodarskim osnovama do 1930. godine iskazane su u katastarskim 

ralima (jutrima) koje su za ovaj prikaz preračunate u ha. 

142

EKSPROPRIIRANA ŠUMA »KAL« 

Po Zakonu o agrarnoj reformi iz 1931. godine za obskrbu stanovništva 

(sela) drvom u koliko nisu imala drugih ili dostatnih površina šuma od ekspropiranih 

šuma veleposjednika dodijeljene su određene površine. U tadanjem 

kotaru Krapina za sela Donje i Gornje Jelenje, Brdo, Ravnisko i Jurmanec 

od vlastelinstva Trakošćan (grofa Draškovića) dodjeljena je površina 

od 269 ha na krajnjem sjeveroistoku gore Macelj u predjelu Kal. Za 

gospodarenje tako ekspropriranim šumama osnivale su se privremene državne 

uprave. Po gospodarskoj osnovi, koju je 1940. godine izradio inž. Zaharije 

Babić, ukupna drvna masa utvrđena je sa 71768 m 3 ili s 267 m :l /ha. Sastojine 

su bile mješovite, gospodarenje preborno s ophodnjicom 20 godina 

time da se teži omjeru vrsta bukva : hrast : jela = 50 : 25 : 25. Godišnji etat 

propisan je s 1 307 m 3 . 

ŠUMSKI POSJED KRAPINSKE TVORNICE NAMJEŠTAJA 

Ovaj šumski posjed nalazi se na području poreznih općina Đurmanec 

i Hlevnica. Krapinska tvornica pokućstva kupila ga je od kneza Windischgrätza 

1924. godine za 3,350,840 Dinara. Knez Windischgrätz pak kupio je 

taj posjed 1859. godine iz stečajne mase grofa Festetića s naznačenom površinom 

1780 kat. rali i 1343 četv. hvata. 

Prvo omeđašenje posjeda izvršeno je 1864/65. godine prigodom katastarskog 

premjera: tada je izrađena i prva gospodarsko osnova. Druga osnova 

datira iz 1908. godine a izradilo ju je kneževo Ravnateljstvo dobara u Heilingenu. 

Osnovu je odobrio upravni odbor Varaždinske županije na osnovu Naredbe 

Kr. hrv.-slav. zemaljske vlade. Odjel unutarnjih poslova br. 63.743/1908. 

Osnovom je utvrđeno 998,26 ha plodnog tla a cijela šuma razdijeljena je na 

42 odjela s 269 izlučenih odsjeka. Drvna masa pomoću pokusnih ploha procijenjena 

je na 169.616 m 3 ili prosječno 170 m 3 /ha s godišnjim prirastom od 

2.401 m ! ili 2,41 m 3 ha. Omjer vrsta u cijeloj gospodarskoj jedinici bio je 

bukva : hrast: jela : smreka = 53 : 22 : 18 : 7. 

Dobna struktura sastojina bila je: 

dobni razred I II III IV V VI 

% 6,2 20,7 24.5 27,2 21,4 

Iskorišćivanje je bilo propisano oplodnom sječom s prosječnim godišnjim 

etatom za prvo uređajno razdoblje (od 1908. do 1928) glavnog prihoda 

2.800 m :l i prethodnog 964 m :l na prosječnoj površini 25 ha. Propisano je 

popunjavanje na prosječnoj godišnjoj površini 3,54 ha sjetvom jelovog sjemena 

i sadnjom biljaka smreke, hrasta i kestena. 

Drugu osnovu započeli su 1940. godine inž. Nikola Šuberti (J.) 

Heckner a nastavio i dovršio inž. Zaharije Babić. Drvna masa utvrđena 

je klupiranjem svih stabala (417.248 stabala) sa 186.113 m 3 ili 202 m 3 /ha 

prosječno; tečajni godišnji priprast utvrđen je 5,21 m 3 /ha. Struktura sastojin 

po vrstama drveća bila je: 

bukva : hrast : četinjače : razno = 60 : 15 : 25 : 2. 

143

Propisi osnove: ophodnje 100 godina, sječa oplodna, zamjena smreke (zbog 

crvene truleži) arišem te povećanje udjela hrasta. Za prvo razdoblje, do 1949. 

godine, etat je određen s 2.564 m 3 godišnje. 

U ovoj šumi Franjevački samostan u Krapini imao je pravo služnosti 

s masom 40 pr. met. ogrjevnog drva svake četvrte godine. Od prvotnog 

posjeda agrarnom reformom selima Lukovčak, Jezerišče, Hromec i Hlevnica 

dodjeljena je površina od 91 ha. 

Za ova posjed postoje i podaci o načinu korišćenja drva u XIX. stoljeću. 

Tako je od 1862. do 1864. godine izrađivana hrastova dužica i izvozila preko 

Trsta; pogodna stabla su birana po cijeloj površini šume. Kada je 1864. 

godine u Loogu, mjestu u Sloveniji — tada Štajerskoj — uz rub maceljske 

šume, podignuta tvornica stakla iz manjevrijednih bukovih stabala 

proizvodila se potaša. Nakon staklane podignuta je tvornica bukovog savijenog 

namještaja za koju su prebirom sječena odgovarajuća stabla. Tvornica 

je radila do 1897. godine. 

MACELJSKI POSJED TVRTKE FILIPA DEUTSCHA SINOVI 

Tvrtka Filipa Deutscha sinovi kupila je ovaj 611,62 ha veliki posjed 1907. 

godine od udovice šumara Zlocha za 150.000Kruna. I ta je šuma prije bila 

dio posjeda grofova Festetić, pa je otuda bila opterećena služnosti Franjevačkog 

samostana u Krapini sa 120 pr. met. ogrjevnog drva svake treće 

godine. 

Prvi podaci o drvnoj masi ovog posjeda potječu iz 1908. godine. Tada 

su klupirana sva stabla i to jelova s promjerom iznad 22 cm a bukova i 

hrastova iznad 26 cm prsnog promjera. U svemu bilo je 87.055 stabala s masom 

od 136.524 m :1 ili 223 m'/ha. 

Prema gospodarskoj osnovi, koju je 1930. godine izradio Bartol 

Pleško, klupiranjem svih stabala preko 22 cm prsnog promjera utvrđena 

je drvna masa sa 231.255 m 1 ili 366 m :! /ha prosječno. Omjer smjese bio 

je bukva 0,5 — hrast 0,25 — crnogorice 0,25. Prosječni godišnji prirast uz 

80-godišnju ophodnju i III. bonitetini razred izračunat je s 5,67 nr ha. Normalna 

drvna masa za cijelu šumu utvrđena je sa 152.453 m :i , dakle zbiljna 

drvna masa bila je za cea 78.000 m 3 veća od normale! 

Reviziju osnove iz 1930. godine proveo je također Pleško 1939. godine. 

Revizijom cjelokupni posjed razvrstao je u dvije gospodarske jedinice s tri 

sjekoreda. U sjekoredima »A« i »B« propisana je oplodna sječa u 100-godišnoj 

ophodnji, a u sjekoredu »C« preborna sječa uz ophodnjicu 35 godina. 

Osnova predviđa da će u starosti od 100 godina stabla hrasta postići prosječni 

prsni promjer 45 cm. bukva 36 cm i jele 47,5 cm. Kako je zbiljna drvna 

zaliha utvrđena s 247.501 m :l a normalna s 205.702 m 3 ili 315 m :i /ha, to je za 

prvo desetgodište utvrđen etat s 11.746 m 3 prosječno godišnje. Uzgojni radovi 

propisani su s osam ha godišnje uz trošak 29.615 dinara. 

GOSPODARSKE OSNOVE POSLIJE 1945. GODINE 

Prva gospodarska osnova za šumski kompleks Maceljske gore kao gospodarske 

jedinice »Macelj« u sastavu Šumsko-gospodarskog područja »Ivan- 

144

čiča« izrađena je 1957. godine. Slijede revizije ili izrade novih gospodarskih 

osnova 1964, 1974. i 1986. godine. 

Gospodarska osnova iz 1957. godine 

U gospodarskoj osnovi iz 1957. godine iskazana je ukupna površina s 

3.006,50 ha od čega je 2.994,61 ha obrasla površina, 5,33 ha neobrasla i 6,56 

ha neplodna. Odnos vrsta drveća bio je: 

bukva 39,7%, hrast 12,9%, OTL'' 6,6%, jela i smreka 40,6% 

te bor i ariš 0%. 

Površina mješovitih sastojina iznosila je 2.756,45 ha a čistih 238,18 ha. 

Drvna masa jednodobnih sastojina utvrđena je sa 147.927 m 3 ili prosječno 

164 m'/ha. Normalna drvna zaliha (za bonitet II/III) obračunata je 

s 271 m'/ha; tekući prirast utvrđen je sa 6,0 rh'/ha a normalni 8,2 m :! /ha. 

Ophodnja je propisana sa 120 godina sječa oplodna. 

Drvna masa prebornih sastojina utvrđena je sa 494.223 m :l ili prosječno 

po hektaru 237 m :1 . Sastojine su mješovite s omjerom vrsta 

jela i smreka 46,8%, bukva i OTL 45,9% te hrast 7,3%. 

Normalna zaliha izračunata je s 331 nr/ha, normalni tečajni prirast 6,6 m 3 /ha 

zbiljskog prirasta. 

Gospodarska osnova iz 1964. godine 

U tijeku realizacije gospodarske osnove iz 1957. godine nastupilo je jače 

sušenje jele (tada još nepoznatog uzroka) s posljedicom poremetnje izvršenja 

gospodarske osnove. Stanje sastojina 1963. godine ispitivala je posebna 

stručna komisija, koja je zaključila »da radi neadekvatne podjele šume na 

jednodobne i preborne sastojine, premalog intenziteta izručenja sastojina, 

u smislu Uputstva 1948/49. godine, radi čega nisu propisane smjernice gospodarenja 

pouzdane, a visina prirasta prenisko procjenjena, to se izrađena 

osnova ne može smatrati uređaj nim elaboratom I. reda, već samo kao revizija 

dugoročne osnove sječa.« Na osnovu ovoga nalaza i prijedloga komisije 

1964. godine radi se nova gospodarska osnova. 

Osnova iz 1964. godine iskazuje ukupnu površinu 3.042,34 ha a obrasle 

je 3.010,38 ha. Preborne sastojine zauzimaju 2.060,05 ha ili 68,4% a jednodobne 

950,33 ha ili 31,6% tj. gotovo obratno nego je zapisano u osnovi iz 

1957. godine. Unutarnja podjela na 51 odjel ostala je nepromijenjena ali 

je broj odsjeka od 174 1957. godine povećan na 278, dakle izlučenja odsjeka 

bilo je detaljnije nego 1964. godine ali isto tako i zbog promjena pojedinih 

dijelova sastojina radi sječe, sušenja i drugih uzroka. 

Drvna masa jednodobnih sastojina procjenjena je na 686.310 m 1 ili 

228 m 3 /ha a u sastavu po vrstama drveća 

bukva 41,1%, jela 34,1%, hrast 13,8%, OLT, ML i razne četinjače 11%. 

Normalna drvna zaliha obračunata je s 316 m :J /ha i prosječnim prirastom 

6,4 m :! /ha prema 3,6 m'/ha zbiljnog prirasta. 

'' OTL — ostale tvrde listače, ML — meke listače, OČ — ostale četinjače. 

145

Gospodarenje je propisano oplodnom sječom s ophodnjama za 

bukva 100 godina, sa srednjim pp stabala 40—50 cm, 

hrast 100—120 godina, već prema bonitetu staništa, 

jela i smreka 80 godina, za jelu radi pojave kružljivosti, 

a smreke radi pojave crvene truleži. 

Drvna masa prebornih sastojina procjenjena je na 500.000 m 1 ili 242 

m ;i /ha i s godišnjim prirastom 5,44 m :! , od čega jele 3,06 m 3 a bukve 2,38 m 3 . 

Uz omjer smjese bukva : jela = 50 : 50 normala za jelu iznosi 218 m'/ha a 

za bukvu 137 m 3 /ha ili ukupno 355 m 3 /ha. 

Ophodnjica je propisana s 10 godina; prosječni intenzitet sječe za jelu 

određen je sa 16,6% a za bukvu 19,7% ili prosječno za obje vrste 18%. 

Osnova je propisala za period 1965/74. godine pošumljavanje na površini 

176,95 ha. 

Ova se gospodarska osnova još manje pokazala odgovarajućom nego 

ona iz 1957. godine. Poremećaji su nastali zbog intenziteta sječa i intenziteta 

sušenja jele, koji je dosegao 6% drvne mase. Uočeno je, da se sušenje 

jele ne može suzbiti nekim kemijskim sredstvima, već samo biološkim 

odnosno promjenom načina gospodarenja tj. za cijelu gospodarsku jedinicu 

uvesti oplodnu sječu. Prema preporuci Šumarskog instituta (Inž. J. Š a f a- 

ra) treba smanjiti udio jele u korist listača. Stoga je osnova 1971. godine 

stavljena van snage i do 1974. godine primijenjuju se godišnji planovi gospodarenja. 

GOSPODARSKA OSNOVA IZ 1974. GODINE 

U gospodarskoj osnovi iz 1974. godine ukupna površina iskazana je s 

3.058,92 ha kao posljedica povećanja gospodarske jedinice priključenja 

16,58 ha posjeda bivše plemenske zajednice. Drvna masa iskazana je sa 

726.326 m :) ili 240 m 3 /ha u sastavu 

bukva : hrast: OTL i ML : jela : smreka i OC = 42,8 : 15,2 : 7,7 : 30,3 : 4 

U ovoj osnovi iskazana je dobna struktura za obraslih 3.031,39 ha u omjerima 

I — III dobni razred 14,7% 

IV dobni razred 24,7% 

V dobni razred 53,7% 

VI dobni razred 6,7% 

U ovoj osnovi sastojine su svrstane u uređajne razrede: 

Uređajni razred A — pretežno čiste bukove sastojine na površini 599,97 ha 

i uglavnom čiste sastojine; ukupna drvna masa 111.020 m ;! ili po ha 

185 m 3 s prirastom od 2.417 m :l ili 4,0 m 3 /ha, najzastupljeniji su V. 

i VI. dobni razred (s 50%), ophodnja 100 godina i oplodna sječa. 

Uređajni razred B — površine 1.875,81 ha — mješovite bukovo-jelove sastojine 

drvne mase 260 m 3 /ha i prirastom 5,06 m 3 /ha; prosječna sta- 

146

ost 83 godine sa stablima jele starim i do 115 godina; sječa skupinasto-oplodna. 

Uređajni razred C — površine 170,55 ha obuhvaća sastojine smreke, ariša, 

bora i duglazije; drvna masa 211 nr ha i prirastom 4,48 m 3 /ha; 

ophodnja 80 godina, čista sječa i umjetno pošumljavanje sječina. 

Uređajni razred D — površine 292,62 ha — sastojine hrasta kitnjaka mase 

239 m :! /ha, prosječna starost 80 godina, ophodnja 120 godina i pomlađivanje 

oplodnom sječom. 

Uređajni razred E — površine 92,44 ha — zaštitne šume, uključivo i park 

šuma Loborščak, prosječne starosti 76 godina. Drvna masa 223 m 3 /ha 

ali koristiti se (sjeći) mogu samo izvale, vjetrolonh, sušći i si. 

Etat glavnog prihoda propisan je s prosječno godišnje 12.404 m 3 od 

čega 11.410 m ! iz drvne zalihe a 994 m ;i iz prirasta, što u odnosu na ukupnu 

drvnu masu iznosi 1,57%. Od ukupnog etata otpada 51% na bukvu, 8%, na 

hrast, 5% na OTL i ML, 29%na jelu, 7% na smreku i 58 m 3 na ostale četinjače. 

Etat prethodnog prihoda određen je s 2.781 m 3 prosječno godišnje time 

da u sastojinama starosti iznad 2/3 ophodnje nema proreda. 

Realizacijom ove osnove, između 1975/82. godine, utvrđena su znatna 

odstupanja od propisa osnove iz 1974. godine zbog znatnih šteta od ledoloma, 

snjegoloma i sušenje jela u masi preko 15.000 m 3 vanrednog prihoda, 

zatim zbog prijelaza prebornog gospodarenja na skupinasto-oplodnu 

sječu s podmladnim razdobljem od 40 godina pojavio se kvalitetan podmladak 

u sastojinama predviđenim za sječu u 1/2 polurazdoblju pa se tako 

oštećene sastojine iskoristile u I/l razdoblju. Sušenje jele narušen je omjer 

smjese bukva-jela i preborna struktura (2:3:5) tankih, srednjih i krupnih 

stabala te jer su odsjeci (40—50 ha) zbog heterogene strukture bili prevelike 

što je onemogućavala provedbe skupinasto-oplodne sječe revidiran 

je etat iz osnove 1975. godine smanjenjem glavnog prihoda na 7.990 m 3 a 

povećanjem prethodnog na 6.923 m :i , uglavnom slučajnih prihoda — vjetroi 

ledeloma uz gospodarenje po godišnjim planovima sječe do izrade nove 

gospodarske obnove 1984. godine. 

GOSPODARSKA OSNOVA IZ 1986. GODINE 

U gospodarskoj osnovi iz 1986. godine ukupna površina gospodarske jedinice 

iskazana je s 3.017,06 ha, od toga je 19,83 ha neobraslih a 32,00 ha 

neplodnih površina. Ukupna drvna masa iskazana je ss 789.127 m :! s udjelom 

pojedinih vrsta: 

bukva : hrast : grab : OTL : ML : jela : smreka : OČ = 

= 49,6 : 16,6 : 3,6 : 3,8 : 0,4 : 22,8 : 2,8 : 0,6 

Od 1964. do 1986. godine udio četinjača povećan je sa 61,9%, na 73,8% (bukve 

od 41,1 na 49,4%, a hrasta od 13,8 na 16,6%) a četinjača smanjen od 38,1 na 

26,2% odnosno jele od 34,1 na 22,8% kao posljedica sušenja. 

Struktura gospodarske jedinice 1986. godine po dobnim razredima bila je: 

147

azred 

J 

H III IV V VI VII Svega 

Po površini 

Po masi 

ha 

•/i 

m 5 

•A 

334,52 

11,0 

— 

120,08 

4,0 

18.908 

2.4 

234,28 

7,8 

51.181 

6,5 

248,55 

8,2 

68.358 

8,7 

1278,32 

42,6 

414.151 

52,5 

786,90 

26,0 

231.775 

29,3 

—14,4 

0,4 

4.454 

0,6 

3.017,06 

100 

789.127 

100 

Uređajni razredi određeni su prema »Pravilniku o načinu izrade šumskogospodarskih 

osnova područja gospodarenja, osnova gospodarenja gospodarskim 

jedinicama i programa za gospodarenje šumama« od 19. veljače 1981. 

(Narodne novine br. 19/1981)"' kako slijedi: 

Uređajni 

razred 

iela-bukva 

bukva iz sj. 

hrast iz sj. 

grab 

smreka 

bor 

duglazija 

100 

100 

120 

80 

80 

80 

80 

Ophodnja 

Površina 

ha 

1.750 

584 

420 

14 

215 

3 

5 

Drvna masa m 3 

ukupna 

518.772 

124.121 

117.005 

1.922 

16.023 

458 

— 

po ha 

296 

219 

278 

142 

75 

146 

— 

Prirast m 3 

ukupni po ha 

10.624 

2.822 

2.430 

65 

664 

23 

— 

6,07 

4,83 

5,78 

4,80 

3,10 

7,34 

— 

»/• 

2,06 

2,27 

2,07 

3,40 

4,12 

5,02 

— 

Srednja 

god. 

starost 

90,5 

52,4 

86,8 

50,0 

21,2 

30,0 

1,0 

Svega 

— 

2.991 

778.301 

260 

16.628 

5,55 

2,13 

79,4 

Ovi podaci odnose se samo na gospodarske šume, a ne i one s posebnom 

namjenom. Površina šuma s posebnom namjenom iskazana je s 27,23 ha površine 

i drvnom masom od 10.826 m 5 ili 413 nr/ha uz tečajni godišnji prirast 

5,5 m :j /ha. 

Ukupni godišnji etat utvrđen je s prosječno 20.250 m 1 od čega 17.780 m"' 

glavnog a 2.470 m :l prethodnog prihoda. Od ukupne mase 54,5% otpada na 

bukovinu, 28,0% na jelovinu, 12,2% na hrastovinu a ostatak na ostale vrste. 

Za desetgodište 1987/1996. propisani su uzgojni radovi na 2.548,71 ha od 

čega prorede na 1.016,09 ha a redovna pošumljavanja i njega sastojina na 

1.532,62 ha te 2,43 ha novog pošumljavanja (proširene biološke reprodukcije). 

ZAKLJUČNA RIJEČ 

Sastojine gospodarske jedinice Mecelj po vrsti drveća sastoje se od: 

bukva 44%, hrast 12,5%, razne tvrde i meke listače 6,5% i četinjače 37% 

time, da je 1986. godine udio jele bio 29% 

a ostalo bila je smreka te nešto bora i duglazije. 

Jela je autohotna a ostale četinjače su unijete već u prošlom stoljeću (bor 

i smreke) te u ovom (duglazija). Gospodarskom osnovom za šumu Krapinske 

5 Prema odredbi u čl. 3. ovog Pravilnika za visoke šume »uređajni razred određuje 

se prema namjeni šume i glavnoj vrsti drveća na temelju koje se utvrđuje 

cilj gospodarenja, vrijeme ophodnje odnosno sječiva zrelosti, bez obzira, u 

kojem se omjeru nalazi glavna vrsta drveća u smjesi, kao i prema načinu postanka 

sastojine, a nakon što se utvrde ekološko-gospodarski tipovi i prema obrastu«. 

148

tvornice pokućstva iz 1940. godine propisano je unošenje ariša, ali ga se 

spominje samo 1957. godine. Prema tome ariša je tako malo da nije kasnije 

ni registriran. 

Kao slika gospodarenja i postupaka sa sastojinama jedne gospodarske 

jedinice redovno se uzima prosječna drnva masa po ha i njena raspodjela 

po dobnim razredima. No to u svakom slučaju ne mora biti mjerodavno 

nego samo u slučaju zahtjeva stroge potrajnosti. Naime dobre mlade sastojine 

imat će manju drvnu masu od starijih ali one u perspektivi gospodarenja 

mogu biti bolje nego odrasle. Međutim ipak navodimo, da prosječna 

drvna masa i u predratnom i u poslijeratnom periodu pokazuje da se i o 

njenom prosjeku vodilo računa. Tako je u šumama Trgovišta Krapine prosječna 

drvna masa od 148 m :l /ha u 1988. godine povećana na 203 m :l /ha u 1930. 

godini; u šumama Windischgrätzta — Krapinske tvornice namještaja od 170 

m'/ha 1908. godine povećana je na 202 rcr/ha 1940. godine a na posjedu Filipa 

Deutscha sinovi od 349 m'/ha 1908. godine na 315 m 3 /ha 1930. U poslijeratnom 

razdoblju prosjek drvne mase po ha iznosio je 1957. godine 214 m 1 , 

1964. 228 m :i a 1986. godine 262 m 3 . Usporedba između predratnog i posljeratnog 

stanja za cijelu gospodarsku jedinicu nemoguće je, jer nedostaju podaci 

za b. posjed baruna Ottenfelsa površine 760,56 ha. 

U Maceljskoj gori, kako je naprijed navedeno, udio jele je u opadanju 

te je od 34% u 1964. godini pao na 29% u 1986. godini. To smanjuje udjela 

jele ne mora biti samo posljedica imisija (kiselih kiša) nego i u prirodnom 

njenom povlačenju. Na to nas upućuju rezultati istraživanja o udjelu pojedinih 

vrsta u prašumi Žofin (Češka) gdje je udio jele od natrag 500 godina 

od 50"„ pa ona 15% uz povećanje udjela smreke od 20 na 40% i bora od 18 na 

20" i, dok je udio bukve ostao nepromijenjen. 1 ' 

Forests of the Maceljske Mountains according to the Management Plan from 

1888 to 1986 

Summary 

For the present Macelj Management Unit, Forest Office of Krapina, ten management 

plans have been drawn up during the last hundred years; six up to 1945 

and four in the period from 1945 to 1986. As, prior to nationalization of the forest 

estate in 1947 there had been five owners of the Maceljske Forests, the plans 

were consequently worked out for each forest owner individually. Following nationalization 

all Maceljske Forests were encompassed by one management plan, 

i.e. one management unit. During the past century the composition of the stands 

by species has not changed to a great extent, thus, is is shown here in the condition 

it was in 1986. In that year the composition of the stands by species was 

as follows: Beech 5 P/o, Oak 9*/o Fir 29%, Spruce l a k and miscellaneous broadleaved 

species 5*Vo with some Pine and Douglas Fir. In that period there were 

no major changes in the volume of wood and therefore the average volume of 

wood per hectare is clearly presented from 1957 to 1986. In 1957 it amounted 

to 214 m :! an in 1986 262 m :i showing a decrease in firwood due to Fir dieback. 

0 Vidi E. Prusa: Die beimischen und märischen Urwälder — Ihre Struktur 

und Ökologie. Šumarski list 1985, br. 11—12, str. 507. 

149

U NEKOLIKO REDAKA 

Prognoza za svjetsko drvno tržište 1992. godine nije ružičasta. Naime, od 

1989. godine smanjila se svjetska potražnja rezane građe četinjača od 28,4 milijuna 

m :i na 21,4 mil. m :! a prema predviđanjima Međunarodne konferencije o rezanoj 

građi četinjača potražnja u 1992. godini mogla bi se povisiti eventualno 

samo za P/o. Stoga i glavne izvoznice ovog drvnog materijala Kanada, Švedska, 

Norveška, Finska smanjuju proizvodnju između 10 i 22%i (Kanada, npr., od 60,5 

mil. m 3 na 52,6 mil m :i , itd.). Cijena celuloze na svjetskom tržištu pala je od 800 

USD na 500! 

Trupce četinjača pilane u Kanadi plaćaju cea 4.000 din, u Finskoj 

cea 5.000 din. a u Švedskoj cea 6.000 din. 

Švicarska je u svojim šumama 1990. godine iskoristila 6,251.000 m :! što 

je za 39,8%) više nego li se sjeklo 1985. do 1989. godine za koje petogodište godišnji 

prosjek iznosi 4,470.000 m 1 ' (u granicama od 4,116.000 m :! 1985. do 4,628.000 m :; 

1986. godine). Razlog tako povećanoj sječi u 1990. godini je u stradanju stabala 

u vremenskoj nepogodi u veljači 1990. godine (kada su u Švicarsku išli i naši 

radnici kako bi se što prije posjekla oštećena stabla kao mjera preventive od napada 

podkornjaka). Dodajmo, da je Švicarska zemlja pretežno šuma četinjača 

ariša, jele, smreke) te u ukupno iskorišćenoj masi sudjeluje sa cea 80%. Redovni 

etat, koji se ostvaruje na 1,2 milijuna ha šuma, ne može podmiriti domaće 

potrebe koje iznose cea 7,4 milijuna m 3 pa se razlika podmiruje uglavnom u obliku 

polufabrikata te kartona i papira. 

O. Piškorić 

150


UDK 630*23:429 (Quercus robur L.) Šum. list CXVI (1992) 151 

SUŠENJE ŠUMA HRASTA LU2NJAKA U SVJETLU NJIHOVE 

OBNOVE 

Milan PRESEČAN* 

SAŽETAK: Oštećenost nizinskih ekosistema, posebno hrasta 

lužnjaka, problematika je koja je sve prisutnija u šumarstvu Hrvatske. 

Da bi se gubici uvjetovani procesima primarnog sušenja, 

ponajviše sekundarnog, sveli na što manju mjeru, u praksi se koriste 

»Upute o odabiranju, doznaci i sječi drvne mase stabala 

koja se suše«. Upute su dostavljene upravama šuma, od strane našeg 

ministarstva. 

U Šumariji Vrbovec, Uprava šuma Bjelovar, organizirano je 

savjetovanje o toj problematici. Prikaz savjetovanja dat je u vidu 

iznošenje potrebe za striktnim pridržavanjem pravila Uputa od 

10. ožujka 1989. godine i 25. svibnja 1989. godine. 

U drugom dijelu članka prikazano je moje osobno gledanje na 

ovaj problern, ali u vidu svebuhvatnog rješenja. Osnovna je postavka, 

da je uništeno stanište. Također se daje prijedlog za 

sanaciju trenutnog stanja u vidu institucionalizacije problema, 

pod nazivom »EKOLOŠKA OBNOVA«. 

Ključne riječi: oštećenost ekosistema, odabiranje, sanitarna 

sječa, stanište 

SAVJETOVANJE O PROBLEMIMA SUŠENJA HRASTA LUŽNJAKA 

U VRBOVCU 

Uprava šuma Bjelovar — Šumarija Vrbovec, organizirala je 16. srpnja 

1991. godine stručno savjetovanje o problemima sušenja hrasta lužnjaka. 

Sudionici savjetovanja bili su predstavnici Šumarskog fakulteta Zagreb, 

Šumarskog instituta Jastrebarsko, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva 

Republike Hrvatske, Direkcije hrvatskih šuma i Uprave šuma Bjelovar. 

Ukupno 34 stručnjaka — doktora šumarskih znanosti, republičkih inspektora, 

inženjera »operativaca« ... Prema uvodnim riječima opunomoćenika direktora 

Uprave šuma Bjelovar, dipl. ing. Zvonka Z e m č a k a, sastav sudionika 

ovog savjetovanja ima opravdane pretenzije da goruću problematiku 

gospodarenja nizinskim šumskim ekosistemima aktualizira na nekoliko razina: 

— operativna razina, kako bi se dale smjernice za generalno gospodarenje 

njima; 

* Milan Presečan, dipl. ing. šum., Uprava šuma Bjelovar 

151

— ekološkoetička razina koja ima u vidu opće korisne funkcije šuma i 

odgovornost šumara pred društvom — budućim naraštajima; 

— zakonska razina glede upoznavanja inspekcijske službe naše domovine 

i njihovog »elastičnijeg« ali racionalnog gledanja na problem. 

Na površini 17.000 ha Uprave šuma Bjelovar, količina sušenja hrasta 

lužnjaka od vegetacije do vegetacije se uvećano ponavlja. U svezi s tim pred 

sudionike su postavljena dva pitanja: 

1. Pitanje ispravnosti kriterija stupnjevanja oštećenja — osutosti krošnje, 

prema »Uputstvima odabiranja, doznaci i sječi drvne mase stabala koja 

se suše« — Zagreb 10. 03. 1989. g. 

2. Pitanje načina i oblika obnove na takvim staništima. 

Glede prvog pitanja organizator savjetovanja, Šumarija Vrbovec, pod rukovodstvo 

dipl. ing. Tomislava Starčevića, pripremila je i terenski dio 

savjetovanja u sastojinama G. J. »Novakuša — Šikava« odjel 67a. Tu je na 

uzorku 20 obrojčanih stabala hrasta lužnjaka svaki učesnik probno ocijenio 

stupanj oštećenosti u skladu s Uputstvom. 

Nakon izvršenog ocjenjivanja, analizom rezultata pokazalo se da je postavljanje 

prvog pitanja bilo opravdano. Od 18 procjenjivača na 20 obilježenih 

stabala dolazilo je zbog različitih kriterija do znatnog razmimoilaženja u 

stupnjevanjima, pa smo imali raspon stupnjevanja od 2—5 za pojedino stablo. 

U prosjeku je raspon stupnjevanja bio 3,6, dok je prosječni postotak suglasnosti 

ocjenjivača po stupnju osutosti bio slijedeći: 

Stupanj osutosti 0 1 2a 2b 3a 3b 4 

Suglasnost ocjenjivača u o/o 0,0 7,5 17,8 21,9 27,2 21,4 4,2 

Prema ovim rezultatima jasno je da se kriteriji pod točkom 4. u Uputstvu 

moraju striktno poštivati. U daljoj raspravi dominirali su argumenti 

prezentirani brojkama od strane stručnjaka ove Šumarije: dipl. ing. Đure 

Kauzlarića te dipl. ing. Tomislava Starčevi ć.a. 

Dinamika sanatarnih sječa za Šumariju Vrbovec prikazana je u tablici 1., 

te se jasno ustanovljuje ozbiljnost problema, tj. kako spasiti naše nizinske 

ekosisteme od propadanja. 

Obračunom i analizom krajnjih rezultata kod realizacije sortimentnog 

napada, u krajnjoj liniji ekonomske dobiti, dokazano je da je ekonomski 

moment itekako važan segment ove ukupne problematike. 

Gubici kod sušenja hrasta lužnjaka prikazani su vjerodostojno od strane 

dipl. ing. Đure Kauzlarića, u tablici 2. na bazi izmjerenih 368 m 1 

trupaca furnirske klase, držeći se, naravno, Standarda. 

Podatak za ukupnu masu sušenja hrasta lužnjaka za područje bivše 

Š. G. dao je dipl. ing. Mijo Kovačevi ć, šef proizvodnog odjela naše Uprave 

šuma: 

God. m 3 

1984 2.951 

1985 13.609 

1986 24.129 

1987 60.422 Š. G. Bjelovar 

152

a 

I i i i | i i i I | i l i I | i I 

o 

O O ^ 

1965 

^ 

GUBAR 

1970 

1975 

1980 

1985 

KALAM1TET 

VJETAS 

153

Šumarija Vrbovec 

GUBICI KOD SUŠENJA HRASTA LUŽNJAKA 

Gubici se odnose na: prisutnost mušice, natrula i prošla bijel, promjene boje 

Sječa, izrada i otprema u G.J. Česma u vremenu od 26. 06. — 12. 07. 1991. 

Izrađeno: F 368 m 3 

PT 1.355 m 3 

Ukupno 1.723 m :i 

Koliko gubimo na količini od 368 m 3 furnira 

od proizvedenih 368 m 3 100,0% 

preuzeto po Tvornici furnira 156 m 3 42,4% 

Ostalo nepreuzeto 212 m 3 57,6°/» 

Struktura otpremljenog furnira po debljinskim razredima 

Debliinski Koli- „, Cijena za T A- 

razred Čina 

v Iznos 

» trupce F I 

40 — 49 

50 — 59 

60 — 69 

70 < 

37 

46 

11 

6 

dln 

58 m 3 6.333 367.314 

72 m 3 7.148 514.656 

17 m 3 8.026 136.442 

9 m 3 10.032 90.288 

Ukupno 6 156 m 3 7.107 1.108.700 

Ako od 212 m 3 nepreuzetih trupaca F otpadne na: FII 106 m 3 

Debljinski „, Koli- Cijena za T___ Ai„ 

razred ' l Iznos dm 

' čina trupce F II 

40- -49 

50- -59 

60- -69 

37 

46 

17 

39 m 3 4.138 162.292 

49 m 3 5.016 244.580 

18 m 3 5.894 106.210 

Ukupno 100 106 m :l 4.840 

Ako od 212 m 3 nepreuzetih trupaca F otpada na: PT I kl 106 m 3 

PT I kl 30 < 106 m 3 3.010 319.060 

Ukupno F II + PT I kl 212 m 3 3.925 

513.082 

832.142 

Rekapitulacija 

F I 156 m 3 1.108.700 

F II 106 m 3 513.082 

PT 1 kl 106 m 3 319.060 

Ukupno 368 m 3 5.274 1.940.842 

Mogući prihod pod uvjetom 

prodaje 368 m 3 kao F I 2.618.714 

Prihodi koji će se 

Din 

vjerojatno ostvariti 

1.940.842 

Vjerojatni gubitak din. 

Vjerojatni gubitak DEM 

1.842 d/m 3 

102 DM/ra 3 677.872 

37.660 

154

1988 

1989 

1990 

67.728 

97.180 

39.968 

1991 54.000 Uprava šuma Bjelovar 

Još uvijek su u tijeku radovi na odabiranju, doznaci i sječi drvne mase 

stabala koja se suše. Nastavak savjetovanja, bio je u znaku teoretskog razmatranja 

problematike sušenja — uzroka i prognoza (dr. B. P r p i ć, dr. N. 

Komljenović, dr. M. H ar apin,...). Isto tako potaknuto je pitanje 

smjernica za buduće gospodarenje u tim sastojinama, izrada novog pravilnika 

(dr. Đ. Ko vačić, dipl. ing. M. B ut ko vić, dipl. ing. M. Tompak,...). 

Kao način rada za buduće gospodarenje predloženi su postupci revizije 

osnova gospodarenja u ugroženim G. J. takvih staništa, a što se tiče 

postupaka obnove, predložene su »sukcesivne obnove na malim površinama« 

(dipl. ing. T. Starčević, dr. Đ. Kovačić). Također je naglašena nužnost 

primjene odgovornosti stručnog lica koje obavlja odabiranje i doznaku 

u ugroženim sastojinama. U raspravi tijekom savjetovanja kao svoje gledanje 

na sve više najavljivanu ekološku katastrofu nizinskih ekosistema, iznio sam 

osobni prijedlog rješenja — ukupno gledanje ove problematike. Takav stav 

je rezultat 10-godišnjeg rada na poslovima tipološkog razvrstavanja šuma, a 

dat je pod naslovom »Ekološka obnova«. U najvećem dijelu sadržaja zajedničko 

je i istovjetno razmišljanje oko ovog problema i kolege dipl. ing. Stjepana 

I v e z i ć a. Budući da je izlaganje bilo pripremljeno i prezentirano, 

kao takvo donosi se u cijelosti. 

EKOLOŠKA OBNOVA 

(Sušenje lužnjakovih šuma u svjetlu problema obnove) 

Tijekom rada na tipologiji upoznali smo najveći dio gospodarskih jedinica 

u slivu rijeke Česme i Ilove te njihovu ekološku stabilnost u svjetlu 

stanja fitocenološkog i pedološkog nalaza i uvjerili smo se da su nastale određene 

promjene, koje se konkretno mogu dokazati. 

Svjedoci smo sve češćih najava i registriranja ekoloških katastrofa u 

svim biosistemima. I šuma i ukupna šumska biocenoza, također je počela 

osjećati i plaćati danak nepromišljenim radovima i jednostranom mijenjanju 

životnih parametara, klime i onoga što sve utječe na nju. 

Ovdje u Vrbovcu česta upozorenja ing. T. Starčevića na opasnost 

od ugrožavanja naših hrastika, što smo (mi, širi auditorij) pratili i u Šumarskom 

vjesniku (prosinac 1987. g. br. 160), potakla su me da o ovom problemu 

razmislim i sa praktičnim odgovorima pokušam pridonijeti ublaživanju 

ovog zloslutnog problema. Također, podvlačim još jedanput, tu je 

svakodnevni posao na tipologiji koji me je naveo na razmišljanje i slaganje 

mozaika ovoga problema. 

Budući da se u najvećem broju slučajeva radi o nizinskim, poplavnim 

šumama hrasta lužnjaka (ass. Genisto elatae-Quercetum roboris Horv. 38) iz 

kojih je odavno već nestao brijest, onda je jasna slika tih sastojina u fitocenološkom 

smislu. Ja ću se sada vezati isključivo za ovu asocijaciju. 

U našim fitocenološkim snimkama u navedenim sastojinama, najčešće 

»nedostaju« u svim slojevima sastojine određene vrste (sloju drveća, grmlja 

155

i prizemnog rašća), koje prema usvojenoj teoriji šumarske fitocenologije 

moraju biti prisutne. Dakle, budući da se radi o vrstama koje indiciraju 

vlažna staništa, zaključujemo da dolazi do isušivanja. To je obrazloženje 

koje se nepobitno može dokazati fitocenološkom snimkom. 

No, isto tako, jasno je da su promjene u sloju nad tlom zapravo rezultat 

promjena u tlu. Umjesto tipičnih, euglejnih tala koja bi ovdje egzistirala, 

evidentirana su euglejna tla kojima smo dodavali jednu »svoju« internu oznaku 

varijeteta. Govorili smo o podtipovima euglejnih tala, hipoglej, epiglej 

ili amfiglej u regresiji. To znači da se ne radi o tlima koja imaju obilježja 

morfologije koja su očekivana, već su ta obilježja nestala ili su izostala 

i to unazad nekoliko desetljeća. To je također dokaz na koga ukazuju naše 

karte ovih sastojina 

Za prvi dokaz — fitocenološki, i za ovaj drugi, pedološki, naravno da 

je uzrok izostanak ustaljenih količina voda. 

Uslijed toga došlo je do promjene staništa. 

To znači da više na ovim novostvorenim stanišnim uvjetima ne možemo 

očekivati sliku sastojinskih odnosa kao što smo navikli. I naravno, slika 

se mijenja, ali postepeno. Brže u sloju prizmenog rašća, sporije u sloju 

grmlja, a najsporije u sloju drveća. Rezultat po slojevima je slijedeći: 

I. U sloju prizemnog rašća izostale su neke hidrofilne vrste, ali su nadošle 

druge mezofilne vrste — proces je stao. Slijedi izvjesna stabilnost. Vrijeme 

reakcije, promjene, cea 2—5 god. 

II. U sloju grmlja, također je došlo do promjene. Umjesto brijesta, gloga, 

čivitnjače, došao je svib, lijeska, poneki grab. Vrijeme reakcije, promjene, 

cea 10—20 godina. 

III. U sloju drveća, još od prvih desetljeća ovoga stoljeća, počeo je izostajati 

brijest. Kako je on u sastojinama o kojima govorimo činio pridruženu 

vrstu — element mješovite sastojine koja je stabilna pa time i zdrava, 

njegov izostanak bio je prvi »potres« u epicentru vlažnih lužnjakovih šuma 

(G. E. Q. R. Horv. 38). 

Dalje, slijedio je izostanak stabilnih vodoopskrbnih uvjeta, to je bio drugi 

potres. 

Rezultati su oslabljeni individuumi — lužnjakova stabla, koja su pritom, 

a radi se o kasnom hrastu lužnjaku (formi tardisima) stradavala redovno 

od mraza ili pepelnice. 

Korjenov sistem tih lužnjakovih stabala bio je u ovoj starosti previše 

inertan da bi mogao reagirati na izostanak vode. 

Svake vegetacije u sloju drveća sve je veći broj pojedinačnih stabala 

koja umiru. Prije toga slijedilo je vrijeme sušenja — odumiranja. To umiranje 

koje traje individualno za svaku jedinku različito je, međutim, sigurno. 

Dakle, ovo je slika takvoga staništa s pedološkog i s fitocenološkog 

gledišta. 

Budući da je u našem radu prisutna i potrebna ekonomska strana gledanja, 

to izgleda najjednostavnije rečeno tako, da svaka »vegetacija« donosi 

u mnogome sve veću štetu gubitkom tehničkih svojstava lužnjakovih sortimenata. 

156

Stoga se predlaže, medicinskim rječnikom rečeno, kontrolirana eutanazija, 

iz više razloga: 

1. Stanište (evidentno) dokazano postaje biotip za drukčiju strukturu 

mješovite šume lužnjaka i običnog graba (C. B. Q. R, typicum Rauš). U 

isto vrijeme dugotrajnog umiranja šume, značajni su gubici na kvaliteti 

drveta. 

2. Obnova je neizvediv postupak bez ulaganja ogromnih sredstava za održavanje 

staništa u uvjetima za rast mladog naraštaja. Naravno, postavlja 

se i pitanje prirodne obnove u situaciji kada očekujemo da nam rodi lužnjak, 

kome je vitalitet poljuljan do te mjere da samo obavlja osnovnu 

životnu aktivnost — disanje. 

3. Ekonomika nas upozorava na zakonitosti ponašanja: 

a) Ne smijemo dozvoliti da nam napadi štetočina furnirske Sortimente 

pretvaraju u pilansku oblovinu II. ili III. klase, time ne sprečavamo 

materijalne i financijske gubitke. 

b) Moramo što prije na takvom novom staništu započeti »proizvodnju« 

kao nakon ratnog razaranja a to je šuma tipa Carpino betuli — Quercetum 

roboris typicum Rauš 1971). Moramo iskorištavati potencijal 

staništa! To neće ići lako ako ne izvršimo dovršeni sijek ugroženih sas 

toj ina. 

Zbog svega nabrojenog i obrazloženog, predlaže se uvesti termin »Ek 

o 1 o š k a obnova«. On bi se trebao ugraditi u Pravilnik o načinu izrade 

Šumsko gospodarskih osnova područja, Osnova gospodarenja gospodarskim 

jedinicama i Programa za gospodarenje šumama. Dakle, ova institucija »Ekološka 

(sječa) obnova« vrijedila bi za »nepovratno uništene stojbinske 

potencijale« naših ugroženih šuma. 

Primjenu ovih postupaka treba donijeti stručni tim sastavljen od 

vrsnih pedologa, fitocenologa, ekologa šumara stručnjaka iz zaštite šuma. 

Komisija ima ingerencije na područje cijele RH. Ona može biti i specijalizirana 

po zonama, vrsti drveća ili načina gospodarenja. Komisija mora 

sastaviti kompletan elaborat s obrazloženim i dokazanim parametrima. 

Kojim tempom treba obavljati obnove, treba ih uskladiti s fizičkim 

mogućnostima svake šumarije i Uprave šuma, ali i prilagoditi tehnologiju 

(pruge, veće grupe ili slično). 

No, moramo biti svjesni opasnosti od zapuštenog staništa kojega će biti 

sve više, kao posljedica pojedinačnih zahvata »vađenja« suhih stabala i ostavljanja 

tla na nemilost naleta i širenja korova i na kraju zakorovljivanja 

staništa. Dakle, potrebno je preduhitriti nagomilovanje poslova. Ne dočekati, 

nego kontrolirano i postepeno, uz principe »ekološke obnove«, održati opisane 

sastojine u stanju mogućih stojbinskih uvjeta za prirodnu obnovu. 

Jedino tako, institucionalizacijom problema, svjesni i poučeni dosadašnjim 

iskustvom, ali i činjenicama, možemo računati na izbjegavanje ekološke 

i ekonomske katastrofe u pojasu vlažnih lužnjakovih šuma naše domovine. 

157

Poslije rasprave zaključeno 

1. U sastojinama hrasta lužnjaka, gdje je prisutno sušenje kroz duže 

vremensko razdoblje, nužno je uz ustanovljenje postojećeg stanja (pad drvne 

zalihe) obaviti stručno dijagnosticiranje prosječnog oštećenja sastojine 

prema službenom Uputstvu. 

Kada osnovni gospodarski elementi (broj stabala, obrast, temeljnica i 

drvna zaliha) padnu ispod minimalne granice za podržavanje sastojine, potrebno 

je izvanrednom revizijom izmijeniti smjernice gospodarenja i propisati 

sukcesivnu obnovu na malim površinama. 

2. Kriteriji za izvršenje odabira stabala za doznaku su postojeća službena 

Uputstva, s tim da odluku o konkretnim sastojinama i intenzitetu doznake 

donosi specijalista zaštite šuma, a kontrolu izvršenja obavljat će šumarska 

inspekcija. 

Doznakom moraju biti obuhvaćena sva stabla koja su po bilo kojem 

mjerilu dovedena u stadij oštećenja, nakon kojeg drvna masa počinje gubiti 

tehničku vrijednost. 

3. Metodiku za dijagnosticiranje stupanja oštećenja sastojina kao i minimalne 

vrijednosti osnovnih gospodarskih elemenata ispod kojih se izvanrednom 

revizijom propisuje sukcesivna obnova, potrebno je utvrditi na nivou 

JP »Hrvatske šume« uz suradnju znanosti. 

je: 

Diebac of Pedunculate Oak Forests and Their Reforestation 

Summary 

At a symposium on the dieback of Pedunculate Oak forests, held in the Forest 

Office of Vrbovec on 16th July 1991, the author put forward a theory that the 

dieback of Oak forests was the consequence of changes in the soil and fluorine 

elements. Therefore, he considers that the reforestation of such stands is of an 

ecological nature, and that the method of reforestation should be adjusted accordingly. 

The author proposes that severely damaged forests are felled by clear 

cutting and are artificially regenerated. 

158


UDK 630*:528.1 Sum. list CXVI (1992) 159 

ODREĐIVANJE HORIZONTALNE UDALJENOSTI U SASTOJINI 

METODOM VERTIKALNOG KUTA* 

Oleg ANTONIĆ** 

SAŽETAK: U radu je opisana nova metoda mjerenja udaljenosti 

u sastojini, koja se temelji na izmjeri vertikalnog kuta nagiba 

vizure u željenu točku i kuta nagiba terena, uz poznatu visinu 

opažača. Podatak o vrijednosti svakog pojedinačnog kuta nagiba 

terena, može se zamijeniti podatkom o vrijednost horizontalnog 

otklona od smjera najvećeg nagiba, ukoliko je on poznat. Istraživanje 

primjenjivosti metode otkrilo je niz praktičnih problema, 

povezanih prvenstveno s prevelikom osjetljivošću na pogreške, 

kojima je rad s postojećim instrumentarijem nužno opterećen. 

Primjena ove metode za određivanje površina i granica primjernih 

ploha podrazumijeva obrnut postupak — određivanje željene 

udaljenosti na terenu viziranjem pod pripadajućim vertikalnim 

kutem. Ovaj postupak nije opterećen problemima kao prvonavedeni. 

Ključne riječi: horizontalna udaljenost, visina opažača, 

vertikalni kut, horizontalni kut, primjerna ploha 

UVOD 

Udaljenost između dvije točke u sastojini nezaobilazna je veličina pri 

mnogim mjerenjima u šumarskoj praksi. Mjerenja udaljenosti u kartografske 

svrhe kao i ostala mjerenja većih udaljenosti i sličnih zahtjeva u pogledu 

preciznosti, izvode se geodetskom izmjerom i instrumentarijem. Velik 

je, međutim, broj radova u sklopu dendrometrije u kojima je udaljenost između 

dvije točke u sastojini važan neposredan (određivanje granica primjernih 

ploha) ili posredan (metode izmjere sastojinskih parametara koje SQ 

naslanjaju na mjerenje udaljenosti od stabla) parametar. U svrhu izmjere 

tih, redovito kraćih udaljenosti, razvijene su različite metode i njima prilagođen 

instrumentarij. 

Naša šumarska praksa najčešće koristi direktno mjerenje vrpcom, trigonometrijsko 

mjerenje na osnovu loma zrake svjetla pod poznatim kutem 

i geometrijsko mjerenje na osnovu odnosa stranica sličnih trokuta. DirekCno 

je mjerenje najprimitivnija metoda kod koje se cijeli udaljenost mora 

prohodati, dok je geometrijsko i trigonometrijsko mjerenje uvijek vezano 

* Diplomski rad na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 

** Oleg Antonie, dipl. inž., Zagreb, II Maksimirsko naselje 11 

159

uz neki referentni podatak s točke do koje se udaljenost mjeri (najčešće 

poznata dužina). Uslijed konstrukcijskih ograničenja, ovaj problem kod nekih 

metoda podrazumijeva postavljanje na određenu udaljenost bez prave 

mogućnosti njenog mjerenja, što, kao i nužnost korekcije poremećenih trigonometrijskih 

odnosa na kosom terenu, često otežava rad. 

Svođenje izmjere udaljenosti na mjerenje paralakse rasterećeno je ovakvih 

problema, no ono se koristi samo u znanstvene svrhe upotrebom nekih 

tipova dendrometara koji su za šumarsku svakodnevicu skupi, osjetljivi i 

nezgrapni. 

Ovaj rad bavi se teorijskim izvodom i početnim vrednovanjem primjenjivosti 

jedne nove metode koja uvođenjem visine opažača kao novog parametra, 

nastoji izbjeći potrebu za referentnim podatkom s točke do koje se 

udaljenost mjeri i pojednostaviti određivanje granica i površina primjernih 

ploha. 

OPIS METODE 

Pojam određivanja udaljenosti razumijevamo dvojako: kao mjerenje 

nepoznate udaljenosti (u sklopu izmjere sastojinskih parametara) i kao iskolčivanje 

željene udaljenosti (najčešće u sklopu određivanja granica primjernih 

ploha). U tom će smislu teorijske zasade ove metode biti razmatrane 

u sklopu dva poglavlja. 

Mjerenje nepoznate udaljenosti 

Označimo li visinu svojih očiju od tla s h kut nagiba vizure u željenu 

točku s a, kut nagiba terena s ß, visinsku razliku između točaka s A, a horizontalnu 

udaljenost između njih s D tada je 

h 

D= — 

tgß —tga 

uz postojanje četiri slučaja obzirom na predznake kuteva a i ß (pozitivni 

ukoliko su iznad, a negativni ukoliko su ispod horizontale): 

1. ß = 0; a < 0 — horizontalni teren (slika 1 — slučaj I) 

2. A < h; ß > 0;a < 0 — kosi teren, vizura uz nagib (slika 1 — slučaj 

II) 

3. A > h; ß > 0; a > 0 — kosi teren, vizura uz nagib (slika 1 — slučaj 

III) 

4. ß < 0; a < 0 — kosi teren, vizura niz nagib (slika 1 — slučaj IV) 

Desni dio grafičkog prikaza 1 pokazuje funkcijsku ovisnost udaljenosti 

od kuta nagiba vizure u željenu točku za različite kuteve nagiba terena, uz 

visinu opažača kao konstantu. 

Ukoliko određujemo udaljenost do stabla, postavlja se pitanje za koliko 

treba podići vizuru u žilište da bi ona pala u geometrijsko središte stabla. 

Označimo li tu veličinu sa z, a visinsku razliku geometrijskog središta stabla 

i točke dodira stabla i tla s A, tada uz poznati promjer stabla d i već definirane 

h, a i ß slijedi: 

160

a 

a 

tgß — tga 

uz postojanje četiri slučaja (slika 2 — slučaj I, II, III, IV) obzirom na predznake 

kuteva a i ß isto kao i ranije. Veličina z mijenja se promjenom promjera 

stabla uz ostale uvjete iste. Kada je, međutim, vertikalni kut a unaprijed 

određen u svrhu određivanja granica primjernih ploha, tada veličina 

z/d koja se ne mijenja s promjerom, shvaćena kao dio promjera stabla za 

koji treba podići vizuru u žilište, postaje važan parametar prilikom određivanja 

graničnih stabala, o čemu će kasnije biti više riječi. Ovisnost parametara 

z/d od kuta a za različite kuteve nagiba terena ß uz visinu opažača 

kao konstantu, vidi se na lijevom dijelu grafičkog prikaza 1. 

•osop»os-»g 

Grafički prikaz 1. Grafički prikaz 2. 

Na izloženoj razini metoda je, u smislu uvodno traženih poboljšanja, 

funkcionalna samo na horizontalnom terenu. Na kosom terenu nameće se 

kao nužno mjerenje nagiba terena u smjeru tražene udaljenosti, što predstavlja 

samo drugi oblik referentnog podatka s točke do koje udaljenost 

mjerimo. Moguće je odustati od fiksnog stajališta za više mjerenih udaljenosti 

i mjeriti svaki nagib posebno, viziranjem preko letve visine očiju opažača. 

Poznavajući, međutim, samo kut najvećeg pada terena, moguće je svaki 

pojedinačni podatak te vrste zamijeniti podatkom horizontalnog otklona 

od smjera najvećeg pada, čime se u potpunosti otklanja potreba za referentnim 

podatkom s točke do koje udaljenost mjerimo. 

162

Odredimo li na terenu nagiba ß dužinu a viziranjem niz nagib pod kutem 

a u smjeru najvećeg nagiba terena, a dužinu b viziranjem pod istim 

kutem u izohipsi, odredili smo, zapravo, veliku i malu poluos elipse u horizontalnoj 

ravnini (slika 3). Horizontalna udaljenost od stajališta do bilo koje 

Slika 3. 

točke na opisanom dijelu elipse u horizontalnoj ravnini jest dužina radijusa 

te elipse. Ukoliko nam je poznat kut w kojeg zatvara taj radijus i velika poluos 

(smjer najvećeg pada), uvodeći koordinate x i y dotične točke na elipsi, 

iz odnosa w = / (x, y) i jednadžbe elipse dobivamo izraz 

i/sin 2 « 

cos 2 w 

odnosno D = / (a, ß, u). 

Na ovaj način moguće je, dakle, iz iste točke odrediti više horizontalnih 

udaljenosti do različitih točaka (stabala), poznavajući kut najvećeg pada i 

mjereći kut vizure a u točku na terenu (žilište) i horizontalni otklon w. 

Teorijski lako izvodive slične odnose pri viziranju uz nagib, praktično 

komplicira činjenica da u tom slučaju kut a nije uvijek istog predznaka, o 

čemu je već bilo govora. 

Ovakvo je mjerenje donekle ograničeno, jer povećanje nagiba terena rezultira 

širim odnosom velike i male poluosi (b/a) — elipsa je sve izduženija. 

163

Time se operativna zona mjerenja sve više zbija uz smjer najvećeg pada 

(kut w je sve manji za još uvijek potrebnu udaljenost), odnosno za isti w 

širi je odnos mjerene udaljenosti i velike poluosi (D/a). Ovi su odnosi uz različite 

horizontalne otklone w, prikazani na gornjem dijelu grafičkog prikaza 

2. U donjem dijelu istog prikaza može se vidjeti kako se mijenja odnos v&- 

like i male poluosi promjenom kuta a na različitim najvećim nagibima terena. 

U eliminiranju potrebe za mjerenjem nagiba pri svakom mjerenju udaljenosti 

na kosom terenu, možemo krenuti i drugim putem, vežući se također 

na mjerenje horizontalnog otklona w. Zamislimo li kružnicu polumjera R u 

horizontalnoj ravnini, koja se preslikava na elipsu poluosi a' i male poluosi 

b' = Ru kosoj ravnini pod nagibom ß i označimo li bilo koji drugi nagib u 

smjeru različitom od smjera najvećeg pada s ß' (slika 4), možemo iz odnosa 

Slika 4. 

izvesti izraz: 

a' = 

— ; b' = R; d = — — ; d = / (a', b', w') 

cos ß 

cos ß' 

ß' — aresin (sin ß cos w') 

Kut w' nalazi se u kosoj ravnini (na terenu) i nije jednak kutu u horizontalnoj 

ravnini (to), kojeg smo u mogućnosti mjeriti. Potrebni kut (w') iz 

mjerenog (w), kao funkciju najvećeg nagiba terena, dobivamo uvodeći koordinate 

točke T (sjecište spomenute kružnice i smjera izmjere udaljenosti), kao 

i koordinate u kosu ravninu preslikane točke T (sjecište elipse i istog smjera), 

pa iz trigonometrijskih odnosa varijabli x, x', y i y', te kuteva ß, to i a' 

izlazi 

164

odnosno sumarno: 

w' = arctg (tg w cos (3) 

ß' = aresin [sin ß cos arctg (tg w cos ß)] 

Grafički prikaz 3 u gornjem dijelu donosi zavisnost kosog otklona (w') 

od horizontalnog otklona (w) za neke najveće nagibe (ß), a u donjem dijelu 

zavisnost otklonjenog nagiba terena (ß') od horizontalnog kuta (w), također, 

za neke najveće nagibe terena. Udaljenost koja se mjeri u ovom će slučaju 

biti: 

D = 

h — 

tga —tgß' 

što je u svakom slučaju fleksibilnije od ranije izvedene direktne zavisnosti 

D = '/(a, ß,w). 

Određivanje površina i granica primjernih ploha 

Željenu udaljenost (D) na terenu određujemo vizirajući njoj pripadnim 

vertikalnim kutem (a). Ako na horizontalnom terenu viziramo oko sebe pod 

konstantnim kutem a, opisat ćemo krug površine: 

h-n: 

p = D 2 TC = —, 

tg 2 a 

Na kosom ćemo terenu u svjetlu prijašnjih izlaganja opisati dvostruku 

poluelipsu (mala os jedne poluelipse je velika os druge — slika 3) površine: 

P = 

ib (a + c) 

h 2 -rc 

~ 2^ tg 2 a —tg*ß 

Treba naglasiti da je definirana dvostruka poluelipsa već u horizontalnoj 

ravnini, dok je na terenu opisana zapravo njena projekcija u kosoj ravnini, 

čime je izbjegnuta potreba za redukcijom na horizontalu, koja je kod 

primjernih ploha na kosom terenu inače neophodna. 

Uzimamo li uzorak s linije poznate dužine 1 bit će, kako na kosom, tako 

i na ravnom terenu: 

Ih 

p = 

tga —tgß 

EI ukoliko dužinu 1 određujemo viziranjem pod kutem a 

h 2 

tga (tga —tgß) 

Uzimamo li sa stajališta uzorak određene površine, tada se povećanjem 

nagiba terena kut a približava kutu ß, tim više što je zadana površina veća 

(grafički prikaz 4 — gore), što je povezano sa širinom odnosa male i velike 

poluosi (b'a), koji je već razmatran. 

Kod potrebe za većom površinom primjerne plohe ova činjenica može 

pri većim nagibima postati ograničavajući činitelj do te mjere, da možemo 

165

a 

>u 

id 

ß 

o 

N 

M 

•c 

a 

ü id 

•c 

a 

8 

1 

O 

166

GRAFIČKI PRIKAZ 6 

h = 7m 

G^l 

/-ft Cl 

_ 


jL-R.n 


jL-Rri

iti primorani uzimati uzorak s linije koji nije opterećen sličnim ograničenjma. 

Kombiniranu površinu možemo formirati umetnuvši u dvostruku poluelipsu 

preko linije dužine 1 = / (a) pravokutnik površine: 

p = 

tg 2 a — tg 2 ß 

Činimo li to samo s jedne strane, kombinirana ploha je definirana s: 

PK = P 1 ( 1 + D-M 1 + f) 

gdje je Pi površina dvostruke poluelipse, a P* površina umetnutog pravokutnika, 

uz iste ishodišne uvjete. Umetnemo li definirani pravokutnik s obje 

strane, tada će analogno biti: 

P K = Pi( 1+V) = P*( 1 + f ) 

Potreba za takvim rješenjima u zavisnosti od veličine zadane površine 

kao funkcije izraza (a — ß), može se razmotriti za različite nagibe terena na 

grafičkom prikazu 4, dolje. 

Cijeli postupak određivanja granica primjernih ploha donekle podsjeća 

na uzorke promjenjive vjerojatnosti selekcije (stablo ulazi u plohu ukoliko 

ga siječe vizura pod zadanim kutem), u koje ga, međutim, ne bi mogli svrstati, 

jer se ovdje operira s konkretnim, a ne imaginarnim površinama. Jedna 

od sličnosti opisane metode s PPS metodama je i problem graničnih stabala, 

koji ćemo ovdje posebno razmotriti. 

Granično stablo u našem slučaju jest ono stablo kojemu vizura pod zadanim 

kutem pada u geometrijsku os. Ovdje nam prije spomenuta veličina z d 

postaje važan parametar, koji je, nažalost, samo aproksimativan i to iz dva 

razloga: izvod za veličinu z/d ne uzima niti može uzeti u obzir oblični broj 

stabla i veličina z/d shvaćena kao dio promjera za koji treba podići vizuru 

u žilište može biti samo procijenjena (slika 2). 

Na horizontalnom terenu, kao i na kosom terenu ukoliko uzimamo 

uzorke s linija, veličina z/d je uz određene ostale uvjete konstanta. Uzimamo 

li na kosom terenu uzorak s stajališta, veličina z d se mijenja promjenom 

otklona od smjera najvećeg pada (co), jer se uz konstantan kut a nagib 

terena ß' mijenja od —ß do +ß i natrag (u izohipsi je jednak nuli). Ovi se 

odnosi za različite najveće nagibe terena i konstantnu površinu mogu razmotriti 

na grafičkom prikazu 5, gore. Pitanje zadovoljavajuće srednje vrijednosti 

z/d nameću potrebe prakse. 

Pretpostavimo da je vjerojatnost pojave graničnog stabla na nekom polumjeru 

dvostruke poluelipse proporcionalna dužini tog polumjera. Srednja 

vjerojatnost bit će tada definirana srednjim polumjerom: 

d = a J~- C = / (a, ß); w s = / (a, ß); w ' = / (co 8 , ß); ß/ = / (w/, ß); z/d = / (ß s \ a) 

168

Složeni izraz z d = (a, ß) je zbog nepreglednosti ispušten, ali je ta direktna 

zavisnost u donjem dijelu grafičkog prikaza 5 dana kao z/d = 

= / (ß, a—ß), što preko donjeg dijela grafičkog prikaza 4 čini preglednom 

i vezu s pripadnim površinama. 

PRIMJENA METODE 

Vertikalni kutevi u šumarskoj se praksi mjere klasičnim visinomjerima 

(Blume-Leiss, Haga, Metra), višenamjenskim instrumentima koji imaju ugrađen 

padomjer (različiti tipovi relaskopa) i jednostavnim padomjerima (Abney). 

Horizontalne kuteve moguće je mjeriti busolom i posredno, preko traka 

relaskopa. 

Određivanje granica primjernih ploha ovom metodom zahtijeva od instrumenta 

još i mogućnost očitovanja vertikalnog kuta, istovremeno s viziranjem 

u sastojini (relaskop, Abneyev padomjer). 

Ispitivanje preciznosti mjerenja udaljenosti simulacijom 

Kutevi a i ß su po iznosu bliži, što su mjerena udaljenost i nagib terena 

veći, a visina opažača manja, što nam uz činjenicu da se visina opažača i 

mjerena udaljenost po iznosu razlikuju za red veličine, već unaprijed govori 

da je metoda vrlo zahtjevna u pogledu preciznosti mjerenja vertikalnih 

kuteva. 

Poznato je da padomjeri koji se koriste u šumarskoj praksi, u pravilu 

nemaju sistematske pogreške. Prema ispitivanjima Katedre za dendrometriju 

Šumarskog fakulteta u Zagrebu instrument Blume-Leiss radi sa standardnom 

devijacijom od 0,2—0,3 stupnja. Može se pretpostaviti da se ovaj 

podatak ne razlikuje mnogo za konstrukcijski slične instrumente (Haga, Metra). 

Abneyev padomjer ima već i točnost očitanja upola manju od navedene 

standardne devijacije, pa možemo pretpostaviti da je njegova preciznost 

veća. Relaskop bi, iskustveno gledano, trebao biti precizan najmanje kao 

klasični visinomjeri, a pri pažljivom radu možda i precizniji. 

Preciznost metode u smislu moguće upotrebe postojećeg instrumentarija 

istraživana je na populacijama podataka »izmjere« iste udaljenosti, pri istim 

uvjetima. Populacije su dobivene simulacijom Gaussove distribucije. Pojedinačni 

je podatak za kosi teren simuliran po izrazu: 

tg (a + s • ui) — tg (ß ± s • u 2 ) 

gdje je s standardna devijacija mjerenog vertikalnog kuta, a u apscisno očitanje 

integrala normirane Gaussove distribucije (slučajni broj - u varijabla). 

Osnovni niz podataka generiran je uz uvjete: h = 1,65 m, s = 0,2°; 

ß = 5—45°, s korakom po pet stupnjeva, D = 5—40 m, s korakom po pet 

metara, uz kut a = / (D, ß). 

Sporedni nizovi podataka dobiveni su uz uvjete: h = 1,50 m i h = 1,80 m, 

s = 0,1° i s = 0,3°, ß = 10—40°, s korakom po deset stupnjeva, D = 10—40 m, 

s korakom po deset metara, uz a računat kao i prije. 

169

Kod simulacije mjerenja na horizontalnom terenu, kao nagib terena 

uvršten je srednji otklon od horizontale (ß = 0,16°), izračunat iz srednje visinske 

razlike nivelmana kroz lipovljanske sastojine. Ovim je varijabilitet 

svakako smanjen, no drugog rješenja nije bilo zbog nepoznavanja distribucije 

nagiba na terenu. Podaci su generirani uz uvjete: h = 1,65 m i h = 7 m, 

s = 0,2°, D = 5—40 m, s korakom po pet metara uz a = / (D). 

Visina opažača h = 7 m bila je uzeta u istraživanje u smislu eventualne 

upotrebe metode sa stalnih mjernih mjesta u sastojini na određenoj visini 

od tla, čime bi osjetljivost metode bila znatno smanjena (za potrebne udaljenosti 

odnos a i ß nije toliko uzak). 

Za svaku kombinaciju (h, s, D, ß), uz veličinu uzorka n = 3000, računati 

su statistički parametri: aritmetička sredina (D), standardna devijacija mjerene 

udaljenosti (s D ), standardna pogreška aritmetičke sredine (SD), koeficijenti 

skošenosti (Bi) i spljoštenosti (Ba) kao i veličine (a — ß) i (D — D). 

Regresijskom analizom uz, kako se pokazalo, univerzalni model y = ax b 

utvrđene su čvrste korelacije (redovno R > 0.9) između veličina D i S|,, te 

(a — ß) i s D u svim kombinacijama ostalih uvjeta, kao i između s n i statističkih 

parametara s D , Bj, B>, te veličine (D — D), za različite iznose standardne 

devijacije vertikalnog kuta (s). 

Izjednačeni podaci nalaze se na grafičkim prikazima 6 (s D = / (D) =, / 

(a — ß) na horizontalnom terenu), 7 (analogno za kosi teren — osnovni niz) 

i 8 (analogno za kosi teren — sporedni nizovi). 

Dobiveni rezultati upućuju na slijedeće zaključke: 

1. Preciznost metode proporcionalna je s veličinom (a — ß), bez obzira na 

ishodišne uvjete koji su tu veličinu uzrokovali. 

2. Metoda je najpreciznija na najmanjem nagibu koji već možemo mjeriti. 

3. Promjena visine opažača u granicama h = 1,50—1,80 m ne utječe bitno 

na preciznost mjerenja. Visina opažača h = 7 m preciznost znatno povećava. 

4. Klasični šumarski visinomjeri su, za ovu metodu, uglavnom neupotrebljivi, 

uz h = 1,50—1,80 m. Njihova je upotreba možda moguća na manjim 

nagibima, u mlađim sastojinama, gdje su mjerene udaljenosti ispod 15 m 

ili kod mjerenja većeg broja podjednakih udaljenosti. Pri mjerenju sa 

stalnih mjernih mjesta s povišenim rakursom upotreba ovih instrumejnata 

mogla bi doći u obzir. 

5. Uz standardnu devijaciju mjerenog kuta s = 0,1°, upotrebljivost metode 

povećana je dovoljno da taj iznos proglasimo gornjom granicom preciznosti, 

kod udaljenosti manjih od 30 m. Instrument koji bi dovoljno 

precizno primjenjivao ovu metodu, morao bi mjeriti vertikalne kuteve 

sa standardnom devijacijom manjom od 0,1°. 

6. Pojedinačni podaci izmjere iste udaljenosti nisu više distribuirani normalno. 

Distribucije tih podataka imaju pozitivnu skošenost i spljoštanost. 

Procijenimo li standardnu devijaciju koeficijenta skošenosti na osnovu 

jednog uzorka (s B i = / (n); Laar 1979), tada s 99°/o-tnom vjerojatnošću 

možemo tvrditi da distribucija za koju je Bi > 0,11538 nije normalna, 

što je kod nas redovito slučaj (izuzetak čini samo izmjera udaljenosti 

D = 5 m). Isto tako procjena standardne devijacije koeficijenta 

170

spljoštenosti (s B a = / (n); Laar 1979) dovodi do zaključka da distribucija 

za koju je B2 > 0,00421 (kod nas bez izuzetka) nije normalna s 99%-tnom 

vjerojatnošću. 

7. Ova asimetrija rezultira nepoklapanjem aritmetičke sredine podataka izmjere 

udaljenosti s ishodišnom udaljenošću (možemo je teorijski smav 

trati modom) za koju je mjerenje simulirano. Aritmetička sredina uvijek 

je veća od moda, pa možemo reći da je vjerojatnost pozitivne pogreške 

veća od vjerojatnosti negativne. Želimo li metodu upotrijebiti za mjerenje 

većeg broja podjednakih udaljenosti (srednja visina dominantnih stabala, 

visinska krivulja u jednodobnim sastojinama), možemo računati da 

se pozitivne i negativne pogreške međusobno neutraliziraju, samo ako 

aritmetičku sredinu dobivenih podataka korigiramo vrijednošću (D — D), 

koja je u čvrstoj korelaciji sa standardnom devijacijom mjerenja udat 

ljenosti. 

8. Skošenost, spljoštenost i s njima usko povezana veličina (D — D), rastu 

povećanjem iznosa standardne devijacije mjerenja udaljenosti za istu 

standardnu devijaciju mjerenog vertikalnog kuta i obrnuto, uz ostale ishodišne 

uvjete nebitne. I ovdje se standardna devijacija mjerenog vertikalnog 

kuta pokazuje kao odlučujući ograničavajući činitelj: za s = 0,1° 

skošenost se za manje vrijednosti s D približava normalnoj distribuciji, 

spljoštenost također, a (D — D) je manje od 1 m. 

Problematiku preciznosti mjerenja udaljenosti preko horizontalnog otklona 

od smjera najvećeg pada, ukratko ćemo razmotriti teorijski. U slučaju 

mjerenja D = / (a, ß') se preko posredno računatog ß' = / (ß,w), pogreška 

izmjere nagiba najvećeg pada terena ß pretvara u dvostruku sistematsku 

pogrešku (kao korekcija horizontalnog kuta w u kut w' u kosoj ravnini i kao 

baza za korekciju u pojedinačni kut nagiba terena ß') za sva mjerenja s jednog 

stajališta, što bi zahtijevalo osobitu pažnju pri izmjeri najvećeg pada 

terena. 

Posredno izračunat, svaki bi pojedinačni nagib ß' bio, osim navedenom 

sistematskom pogreškom, opterećen i pogreškom izmjere horizontalnog kuta. 

Busola bi, u svjetlu prethodnih saznanja, očito bila nedovoljno precizna. 

Pogreška posrednog mjerenja horizontalnog kuta preko traka relaskopa, 

uzmemo li polovinu uske trake kao maksimalnu točnost očitanja Aw max 1= 

= 0,143°), sama po sebi gotovo da i ne bi opterećivala točnost izmjere (uz 

maksimalnu širinu operativne zone kod relaskopa s CP skalom oko 10°). 

Treba, međutim, svakako istaći nepraktičnost takvog rada s relaskopom — 

kutevi izvedeni iz traka relaskopa nisu cijeli brojevi i teško je s njima operirati. 

Neposredno mjerenje preko D = / (a, ß, w) moglo bi biti donekle pouzdanije 

zbog direktne upotrebe horizontalnog kuta w, bez korekcije u kosu 

ravninu, iako bi još uvijek bilo povezano sa sličnim problemima i ograničenjima, 

kojima treba dodati i razmatrani problem odnosa velike i male poluosi 

(b/a). 

Poseban problem predstavlja reljefnost ravnina s kojima radimo. Metoda 

općenito zahtijeva kontinuiranost pada terena u operativnom području, 

u vezi s čime bi svakako trebalo ispitati i utjecaj mikroreljefa. 

171

Navedeni rezultati istraživanja i teorijska razmatranja upućuju na zaključak 

da je upotreba horizontalnog otklona w za mjerenje udaljenosti 

sporna, imajući pred očima postojeći instrumentarij i niz drugih ograničavajućih 

činitelja, čiji utjecaj na točnost izmjere još treba istražiti. 

Razmatranje točnosti određivanja površina i granica primjernih ploha 

Problem točnosti određivanja površina primjernih ploha na prije opjisani 

način, svodi se na pitanje je li na plohama iste površine, a različitog 

opsega, jednak broj stabala. Ovo je pitanje teorijski možda smiješno, ali 

praktično svakako ima smisla, pogotovo ako je sastojina rijetka, a odnos 

velike i male osi naše dvostruke poluelipse širok, što je slučaj na velikim; 

nagibima terena. S time je povezan i problem najmanje, još uvijek reprezentativne 

površine. Ovakve probleme možemo riješiti uzimanjem uzorka s 

linije. 

Pitanje točnosti određivanja granica primjernih ploha, svodi se na problem 

graničnih stabala. Opisana granica dotične plohe svakako je opterećena 

greškom, pri čemu se, kako je prije istaknuto, pozitivne i negativne 

pogreške ne poništavaju u potpunosti. To, međutim, nema nikakvoga značenja, 

ukoliko za određeno stabla nema nedoumice, nalazi li se ono unutajr 

ili izvan plohe. Ukoliko takova nedoumica postoji, rješavamo je s najvećom 

mogućom pažnjom u duhu već razmatranog problema graničnih stabala. 

Svakako treba za određeni nagib terena i potrebnu površinu odabrati kut a 

kao cijeli broj. 

Za različite zadovoljavajuće veličine površina i pripadajuće vertikalne 

kuteve, možemo projektirati i faktor z/d kao okruglu vrijednost, što će nam 

svakako biti mnogo lakše ako je baza za uzimanje uzorka linija. 

Ovaj način određivanja granica i površina primjernih ploha valja još 

ispitati u praksi, uspoređujući ga s drugim metodama. Treba, međutim,, 

imati na umu, da je to poseban problem kod kojeg postoji pitanje pouzdane 

i objektivne reference. 

ZAKLJUČAK 

Opisana metoda teorijski omogućuje mjerenje više horizontalnih udaljenosti 

iz jedne točke, bez potrebe za referentnim podatkom s točke do koje 

se udaljenost mjeri. Praktično je povezana s nizom problema, koji se uglavnom 

svode na neelastičnost u odnosu na pogreške. Njena je primjena trenutno 

moguća u slučaju utvrđivanja stalnih mjernih mjesta s povišenim rakursom, 

kod uzimanja većeg uzorka s malim ishodišnim varijabilitetom i 

kod izmjere manjih udaljenosti (do 15 m). 

Daljnja istraživanja, koja bi mogla omogućiti širu primjenu, mogu teći 

u smjeru konstrukcije metodi prilagođenijeg instrumenta, kao i u smjeru 

razvoja statističkih postupaka naknadnog smanjivanja varijabiliteta na osnovu 

unaprijed procijenjenih pogrešaka. 

Kod primjene iste metode u svrhu određivanja površina i granica primjernih 

ploha, situacija se čini bitno drugačijom. Za određivanje broja stabala 

po jedinici površine, utvrđivanje granica primjernih pruga i iskolčivanje 

ploha kod odgovarajućih metoda taksacije, kao i manjih pokusnih ploha, 

uz svu neophodnu kritičnost i obazrivost zbog još neprovedenog praktičnog 

172

vrednovanja, metoda na prvi pogled djeluje prilično jednostavno, praktično, 

pa i pouzdano. 

LITERATURA 

1. Bitterlich, W., 1984: The Relascope ide - relative measurements in forestry. 

CAB, Great Britain, 242 pp. 

2. Emrović, B. & Pranjić, A., 1987: Visinomjer (hipsometar). Šumarska 

enciklopedija, sv. 3: 576—578, Zagreb. 

3. Kružić, T., 1991: Simuliranje sadašnje i buduće distribucije prsnih promjera. 

Šumarski list, CXV: 55—56, Zagreb. 

4. Laar Van, V., 1979: Biometrische Methoden in der Forstwissenschaft. Forschungsberichte 

I/II, München, 701 pp. 

5. Pranjić, A., 1977: Dendrometrija. SIZ Šumarstva, Zagreb, 274 pp. 

6. Pranjić, A., 1986: Šumarska biometrika. SNL, Zagreb, 204 pp. 

Determination of Horizontal Distance in a Stand by a Vertical Angle Method 

Summary 

A new method is described for measuring distances in a stand. It is based on 

measuring the vertical deflection of sighting to a desired point and deflection of 

the terrain, with known height of a transitman. Data on the value of each individual 

deflection of the terrain can be substituted by data on the value of the 

horizontal deflection from the direction of the greatest incline, if it is known. 

Investigation of the method's applicability revealed a series of practical problems 

connected primarily with extreme vulnerability to errors, which work with the 

existing instruments is necessarily burdened. 

The application of this method for determination of surfaces and borderlines 

of sample plots implies a reverse procedure — determination of a desired distance 

in the field by sighting under the corresponding vertical angle. This procedure is 

not burrdened by the problems formerly mentioned. 

Key words: horizontal distance, height of transitman vertial angle, horizontal 

angle, sample plot 

173

IZ ŠUMARSKOG LISTA 1877. GODINE 

0 utamanjivanju grabežljive zvjeradi. U svih predielih domovine naše, u gradjanskom 

dielu i u krajini, počinja grabežljiva zvjerad žiteljstvu mnoge štete, pa 

je usljed toga naravski, da je istomu vrlo neugodno. 

Radi toga ima svaka vlada nastojati, da nagradim! za ubijenu zvjerad te 

obćimi hajkami što više umanji te toli štetne četveronožce. 

Naše obe vlade u tom poslu istina ne zaostaju, nu da uz sve to u nas ima još 

veoma mnogo glavne vrsti grabežljivaca t.j. vukova, jest sasma pojmljivo; jer 

njih velika množ dolazi iz susjednih zemaljah, naime iz Bosne i Hercegovine; a 

uz to su takove hajke, u kojih imade na prosbandh lovištih sila ljudstva, žalibože 

često bezuspješne, jer rietko je možno u takovoj četi sastojećo'j od neizvježbanih 

strielacä i hajkarä uzdržati red, mir i poslušnost. 

1 tako kurjak po staroj navici obično pobjegne, a da o strini niji ništa i ne 

spominjemo, koja svojom lukavošću, skitajuč se umakne. 

Da pako uza sve to stanovnikom ipak za rukom podje umanjiti te nepozvane 

goste, dokazuje to sliedeća autentična skrižaljka, u kojoj su naznačene i nagrade 

po vladi podieljene. 

U »autetičnoj skrižaljci« iskazani su podaci po vrstama i broju 

ubijene grabežljive zvjeradi pojedinačno za svaku godinu 1872—1876. 

U ovom petogodištu ukupno je ubijeno 

starih vukova 97, mladih vukova 256, lisica 990, divljih mačaka 178 

i kuna 280. 

Nagrade su iznosile po komadu: za starog vuka 5 forinti, za mladog 

vuka 2 forinte a za ostalu zvjerad po 50 krajcara. U tom petogodištu 

je s naslova nagrada isplaćeno 1721 forinta. 

Ovi grabežljivci utamanjeni su u okružju gradiške pukovnije za vrieme od pet 

godinah, na ime od 1872—1876 na razan način, i to na površini, koja opsiže 332.461 

jutro; izmedju ostaloga ima u ovom obsegu 59.000 jutara pašnjaka (grmljem obraštenih) 

i 105.000 jutara šume. 

Odatle se vidi, da su najpovoljniji rezultati kod uiamanjivanja mladih vute 

ih marljivo pretražuju, a kod toga obično na čitava legla vukova nailaze, 

te ih marljivo pretražuju, a kod toga obično na čitava legla vukova nailaze. 

Kao posljedica zakona o lovu stvorenoga na hrvatskom saboru godine 1870 

— koji je podjedno krepostan za Krajinu — vidimo kako se godine 1870 umanjuju 

skotovi; tim bo zakonom prilično je prestao slobodan lov, a skoro je i nestalo 

slobode nositi oružje. 

U Novoj Gradiški, mjeseca veljače 1877. F. Zikmundovsky 

nadšumar. 

174


UDK 639.1:311.42 Šum. list CXVI (1992) 175 

MOGUĆNOST TOČNOG PREBROJAVANJA DIVLJACI 

U ZAGRAĐENIM POVRŠINAMA (tzv. gaterima) 

Petar VRGOC* 

SAŽETAK: Točan broj i kvalitet grla divljači koja obitava u 

ograđenom uzgajalištu veoma je važan za dobro gospodarenje. 

Uobičajenim načinima prebrojavanja divljači moguće je napraviti 

stanovitu pogrešku zbog velike vjerojatnosti da se neka grla prebroju 

dva ili više puta. Koristeći ovdje opisani postupak prebrojavanja 

ovakvu pogrešku nije moguće napraviti glede da ovaj postupak 

sadržava jednostavan mehanizam načelo kojim je višestruko 

prebrojavanje istih grla kontrolirano. 

Izloženi postupak veoma je pogodan za prebrojavanje u zagrađenim 

površinama i to krupnijih vrsta divljači kao što su: jelenska 

i srneća divljač i divlje svinje. Primjenom ovog postupka 

moguće je postići lOO 0 /« točnost u pogledu brojnog stanja prebrojavane 

populacije kao i u pogledu definiranja njenog kvaliteta. 

Postupak je jeftin i lako i brzo se provodi. 

Ključne riječi: prebrojavanje divljači, ograđeno uzgajalište, 

točnost, praktičnost 

UVOD 

Pri uzgoju divljači u zagrađenim površinama (tzv. gaterima) često se pojavljuju 

problemi prilikom ustanovljavanja točnog broja divljači kojom je 

ova površina napučena. Prebrojavanja divljači najčešće se provode uz osmatranje 

ili pretjerivanje divljači pri čemu uvijek postoji mogućnost da ista 

grla budu prebrajana dva ili više puta, što svakako uvjetuje postojanje stanovite 

pogreške. Koristeći u nastavku obrazloženi postupak ovakvu grešku 

nije moguće napraviti glede da ovaj postupak sadrži jednostavan mehanizam 

kojim se kontrolira višestruko prebrojavanje istih grla. 

Ovakav način prebrojavanja divljači prvi put je proveden tokom proljeća 

1988. god. u ograđenim uzgajalištima kojim gospodari Š. G. Sisak. Veličina 

ovih uzgajališta je od 300 do oko 1000 ha, a smještena su dijelom u 

području brdskog masiva Šamarice, a dijelom u nizinama uz rijeku Savu. 

Vrste divljači čija grla su prebrojavana su: srneća i jelenska divljač (uključujući 

jelena lopatara) i divlje svinje. Ovaj postupak prebrojavanja pogodna 

je uglavnom za prebrojavanje krupnijih vrsta divljači, dok pri prebrojava» 

nju sitnijih vrsta i pernate divljači (zečeva, fazana) postoji mogućnost stanovite 

pogreške. 

Petar Vrgoč, dipl. inž., 51511 Malinska 

175

POSTUPAK RADA 

Ovaj jednostavan postupak baziran je na slijedećem načelu. Ukoliko 

imamo omeđenu površinu (si. 1) u kojoj se slobodno i nepredvidivo kreće 

točka Tj tad dužina (a) na svom putu od pozicije A do pozicije B može biti 

presječena od slobodne pokretne točke samo neparan broj puta. Ovi susreti 

dužine (a) i slobodne pokretne točke Ti mogu se desiti jedino na dva načina: 

omeđena Dovrši na P 

Slika 1. 

1. način: da točka Tj dolazi iz smjera 1 u susret dužini (a) te da ju presiječe 

(označimo broj ovakvih prelaza; P^+) ). 

2. način: da se točka Tj pošto je već jednom presjekla dužinu (a) vraća 

te da dolazeći iz smjera 2 ponovo presječe dužinu (a), (označimo broj 

ovakvih prelaza; P f (—). 

U drugom slučaju obzirom da se dužina (a) kreće sve do krajnje pozicije 

B pokretna točka T s mora još jedanput presjeći dužinu (a) te ostati iza 

dužine (a) u omeđenoj površini (dakle može ju presjeći samo neparan broj 

puta). Tako jednostavnom matematikom: 

p.(+) _ Pj(-) = i 

ustanovili smo da unutar omeđene površine imamo samo jednu točku. 

Ako se umjesto jedne točke, po površini giba n točaka, tada je: 

odnosno: 

176 

I (P;( + ) — P;(-) = ] 

i = l 

IP(-!)_IPH = r 

i=l i=l 

n 

2 P(+) == ukupan zbroj prelaza na 1. način 

i = l 

n 

n

v pi—) — ukupan zbroj prelaza na 2. način 

Ukoliko napravimo slijedeću analogiju: 

— omeđena površina = ograđeno lovište (tzv. gater), 

— dužina (a) = vizura brojača koji se kreće putem od A do B, 

— točke Ti, Ta, T5,.. T n = nepoznati broj grla divljači koja se kreće 

unutar ograđene površine, 

tada možemo pristupiti primjeni opisanog prilikom prebrojavanja divljači 

koja obitava u zagrađenoj površini. 

SI. 2. prikazuje shemu rasporeda brojača u zagrađenoj površini na početku 

prebrojavanja (brojači = točke 1 do 5) i na kraju prebrojavanja (brojači 

= točke 1' do 5'). Linije između brojačkih crtkanih i necrtkanih pozicija 

(1 do 5 i 1' do 5') predstavljaju puteve koje brojači tokom prebrojavanja 

trebaju prijeći polazeći istovremeno, a točke Ti, T ž , T3,... T„ predstavljaju 

grla divljači čiji broj tijekom prebrojavanja treba ustanoviti. 

Slika 2. 

Ukoliko svaki od brojača tijekom prelaza kompletnog puta prati samo 

liniju (vizuru) do svog prvog lijevog susjednog brojača te bilježi broj grla 

177

koji će tu vizuru presjeći dolazeći u susret uz predznak (+), a broj grla koja 

će tu istu vizuru presjeći dolazeći s leđa uz predznak (—) tada će suma svih 

pozitivnih prijelaza P(+) (svih brojača) umanjena za sumu svih negativnih 

prijelaza P( — ) (također svih brojača) predstavljati točan broj grla u ograđenoj 

površini. 

Kako se brojačka linija (svi brojači ukupno) može sresti na svom putu 

od početka (pozicije 1 do 5) do kraja (pozicije 1" do 5') samo neparan broj 

putas pojedinim grlom divljači tako je moguće izbjeći mogućnost da se neka 

grla prebroje više puta definirajući prijelaze iz različitih smjerova različitim 

predznakom (+ ili —). 

Za bolje razumijevanje ovaj postupak najbolje je simulirati ovakvo prebrojavanje 

na papiru ili u sobi (dvorištu) uz učešće potencijalnih brojača. 

DISKUSIJA 

Praktična primjena ovog postupka pri prebrojavanju 

Prije svega potrebno je ustanoviti broj potrebnih brojača. U tu svrhu 

treba uzeti u obzir: 

1. dužinu brojačke linije u trenutku kad je ona najduža (što ovisi o obliku 

i veličini površine na kojoj se vrši prebrojavanje); 

2. najveću udaljenost pri kojoj je moguće ostvariti optičku vidljivost 

između dva brojača cijelo vrijeme prebrojavanja (ukoliko ovaj uvjet 

postojanja optičke vidljivosti nije ostvaren tada postupak nema smisla) 

što ovisi o abundaciji i konfiguraciji površine na kojoj se vrši 

prebrojavanje. 

Nadalje, potrebno je prikupiti brojače te im objasniti zadatak. Iz iskustva 

autor preporučuje da se ne pristupa prebrojavanju bez prethodnog simuliranja 

prebrojavanja kojim će se dobiti točni rezultati. Naime brojači 

teško shvate da npr. ne smiju registrirati divljač sa desne strane i si. Nadalje, 

da bi brojači bili što bolje koncentrirani na svoj zadatak autor preporučuje 

izradu tvrđih naslonjača za manual od daske ili tvrdog papira formata 

A-5. Olovka ukoliko je špagom vezana za naslonjač neće moći biti izgubljena 

tokom provlačenja brojača kroz grmlje. 

Manual neka bude komad čistog papira A-5 formata koji je okomitom 

crtom podijeljen na dva dijela. Brojaču je potrebno objasniti da dok gleda 

lijevo prateći vizuru do svog prvog lijevog susjeda bilježi u desnu polovinu 

manuala grla koja dolaze sprijedi (sada njemu s desne strane glede da je 

okrenut lijevo), a grla koja dolaze s leđa u lijevu stranu manuala. Ukoliko 

je manual zalijepljen na naslonjač još će posao biti lakši. 

Ovisno o dužini brojačke linije te mogućih situacija na terenu poželjno 

je odrediti jednog ili više koordinatora prebrojavanja. Ukoliko je potreban 

samo jedan koordinator neka to bude krajnji desni brojač, koji će imati 

zadatak da cijelo vrijeme prebrojavanja prati vizuru sa svoje desne strane 

(dakle do ograde gatera) i vizuru do svog prvog lijevog susjednog brojača. 

Naravno ovaj koordinator mora adekvatno registrirati prijelaze grla divljači 

s obje strane. Njegov zadatak kao koordinatora je praćenje i održavanje 

178

adekvatne udaljenosti sa lijeve i desne strane kako bi uvjet optičke vidljivosti 

bio ostvaren, te reguliranje brzine kretanja brojača. Što se brojačka 

linija sporije kreće to je prebrojavana divljač manje uplašena čime se omogućuje 

bolji kvalitet prebrojavanja. 

Svi ostali brojači također imaju zadatak da paze da ovaj uvjet bude 

ostvaren te da dovikivanjem (prilikom prebrojavanja) upozoravaju jedan 

drugoga o dobrom smjeru kretanja kako bi se povoljna udaljenost između 

brojača održala cijelo vrijeme. Prilikom prve primjene ovog postupka autor 

je najviše bio zabrinut zbog mogućnosti neostvarivanja uvjeta postojanja 

optičke vidljivosti između dvojice brojača tijekom cijelog prebrojavanja. Pokazalo 

se da brojači veoma lako korigiraju jedan drugog te da ovaj uvjet 

optičke vidljivosti biva lako ostvaren ukoliko je broj brojača dobro isplaniran. 

Veći problem predstavljala je adekvatna priprema brojača u koju možemo 

biti sigurni tek poslije simuliranja prebrojavanja kako je ranije opisano. 

Često je potrebno prilikom ovakvog prebrojavanja ustanoviti distribuciju 

dobnih razreda odnosno distribuciju kvalitete trofeja kao i distribuciju 

spolova cijele prebrojavane populacije. 

U tom slučaju najpogodnije je formirati nekoliko (zbog funkcionalnosti 

što je moguće manje) karakterističnih varijabli izmjerom kojih se mogu dobiti 

pouzdani parametri koji definiraju populaciju. Naravno formiranje varijable 

moraju dobiti svoje mjesto i na lijevoj i na desnoj strani manuala 

(+ ili — predznak). Naprimjer odvojenim registriranjem košuta, telića i ostalih 

moguće je definirati distribuciju kvalitete populacije jelenske divljači 

(pogotovo će to biti točno ukoliko se uzme u obzir evidencija odstrela i 

starost populacije). 

Još je potrebno napomenuti da je u slučaju prisustva manje površine 

sa slabom vidljivosti moguće angažirati dodatne brojače. Ovi dodatni brojači 

raspoređuju se uz ovu površinu sa slabijom vidljivosti te miruju (ne 

registriraju prijelaze divljači) sve dok ostali brojači ne dođu u istu liniju 

sa njima (vidi si. 2). Potom prebrojavanje nastavljaju svi zajedno na već 

opisani način. 

ZAKLJUČAK 

1. Izloženi postupak prebrojavanja divljači veoma je pogodan za prebrojavanje 

u zagrađenim površinama i to krupnijih vrsta divljači kao 

što su: jelenska i srneća divljač i divlje svinje. 

2. Primjenom ovog postupka moguće je postići 100 ü /o točnost u pogledu 

brojnog stanja prebrojavane divljači kao i u pogledu definiranja kvalitete 

prebrojavane populacije. 

3. Postupak je jeftin i lako i brzo se provodi. 

4. Postupak nudi mogućnost kontroliranja kretanja tjeranjem poplašene 

divljači što može donijeti spoznaje primjenjive pri izlovu divljači. 

LITERATURA 

Prilikom sastavljanja ovog rukopisa nije korištena nikakva literatura. 

(Obrađena metoda prebrojavanja divljači zasniva se na originalnoj ideji 

autora.) 

179

Possibility for Counting Game Head in fenced Breeding Farms 

Summary 

Exact number of a large game head which dwell in fenced breeding farms 

is very important for good management. By usual way of counting large game 

head it is possible to make certain mistake because of great possibility of counting 

the same head two or more times. By using here described method for 

counting such mistake is impossible to be made because the method contains 

simple principle which controls counting two or more times the same head. The 

method is tested on counting large game head at fenced breeding farms from 

750 acres (300 ha) to 2470 acres (1000 ha) of size and it is applied on counting 

the head of the deer and roe game and boar game. By using this method it is 

possible to reach 100V» punctuality (accuracy) in view of exact number of the 

head and in view of defining quality of counted population. The method is very 

cheap and it is very easy to apply. 

Tj moves inside the enclosed area (P) haphazardly (Graph 1). Line (a) goes 

from the point A to the point B. During that action T ( crosses the line from its 

left on to its right side and the other way around. If the amount of crossings- 

-ower of Tj from the left side onto the right is marked as P^+J and amount of 

of crossings-ower in the opposite direction is marked as P;(—), then; 

p.(+) _ p.(-) = i 

By this simple calculation is found out that inside the enclosed area (P) there 

is only one dot. 

If there moves the unknown amount of dots (n) in that case; 

v (p.(+)_p.(-)) = 

n 

If the dot represents game head, the (P) area stands for fenced breading 

farm, part of the (a) line within this area represents the vision range (line) of 

the man counting the game head. 

Thus by the finaly inserted formula there is given the way of counting of 

the game head on that area. 

As it is ilustrated (Graph 2) five counters move from positons 1 to 5 to the 

positons 1' to 5'. On its ways, during the counting, ewery counter registrates the 

amount of the crossings-ower by paying attention to the short sighting line 

betwen his own position to the first left neighbouring counter. The number of 

neded counters is found out according to the visibility of the area (which depends 

on abundance of shurbs and trees). 

Key words: counting game heads, fenced breeding farm, punctuality 

(accuracy) 

180

OBLJETNICE 

125 GODINA NAJVIŠE ZNANSTVENE I UMJETNIČKE USTANOVE 

U HRVATSKOJ 

Dana 4. ožujka 1991. godine navršilo se 125 godina rada Jugoslavenske akademije 

znanosti i umjetnosti u Zagrebu, koja je na prijedlog velike većine članova 

Akademije Zakonom Hrvatskog Državnog Sabora od 26. lipnja 1991. promijenila 

ime u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti'' 1 

U povodu 125 godišnjice naše najviše znanstvene i umjetničke ustanove u Republici 

Hrvatskoj održano je više svečanosti i objelodanjeno nekoliko publikacija 

od kojih su najvažnije ove dvije: 

— »125 godina djelovanja Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti (1866— 

—1991,)«, JAZU, 1—67 str., Zagreb 1991. 

— »125 godina Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti (1866—1991.)«, HAZU, 

1—238 str., Zagreb 1991. 

Iz prve publikacije prenosim za čitaoce Šumarskog lista ovo: 

»Zamisao o osnivanju nacionalnog znanstvenog društva u Hrvatskoj pojavila 

se u samim počecima hrvatskog narodnog preporoda. Tu je ideju iznio Ljudevit 

Gaj u »Danici« 1836. godine. Iste je godine o tomu raspravljao Hrvatski sabor, 

koji donosi zaključak 'o unapređenju narodnog jezika', u kojem se moli kralj da 

dopusti osnivanje 'Učenog društva za njegovanje prosvjete narodnim jezikom'. Ta 

potvrda, međutim, nije dolazila. Brigu za širenje 'korisnih znanosti' preuzela je 

»Čitaonica«, osnovana 1836. godine, koja je uporno nastojala da se osnuje društvo 

koje će se baviti jedino znanošću. Matica ilirska, osnovana 1842. godine, koja će 

se poslije nazvati Matica hrvatska, nije to pitanje skidala s dnevnog reda. 

Nakon poraza Austrije kod Magente i Solferina (1859.), car Franjo Josip I., 

obećao je liberalizirati političko-društveni život u Monarhiji (tzv. Luksemburški 

manifest). Nova je vlada, nakon smjenjivanja apsolutiste Bacha, osnovala »pojačano 

carevinsko vijeće«. 

U to je vijeće car imenovao i đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera 

i baruna Ambroza Vranicanija iz banske Hrvatske i Franu konte Borellija iz Dalmacije. 

Govor biskupa Strossmayera koji je tražio samostalnost Hrvatske i njenu 

nezavisnost od Ugarske, i njegov okršaj s Borellijem u pitanju sjedinjenja Dalmacije 

s banskom Hrvatskom, istakli su Strossmayera među prvake tadašnjeg hrvatskog 

političkog života, koji je nakon novog ustava od 20. listopada 1860. godine 

nanovo oživio. Taj je ustav garantirao Hrvatima u banovini Sabor, potpuno neovisan 

o mađarskom utjecaju. U svezi s tim saziva ban Šokčević bansku konferenciju 

na koju poziva najistaknutije hrvatske političare. 

Za osnivanje Jugoslavenske akademije ta je banska konferencija od presudnog 

značenja. Na njoj je, 10. prosinca I860., naime, biskup Strossmayer, pismom 

upravljenom banu Šokčeviću, položio svoj prvi prinos od 50.000 forinti u svrhu 

* Sjedište Akademije nalazi se na Zrinskom trgu 11, u palači koja je dovršena 

1880. godine potporom biskupa Josipa Jurja Strossmayera. 

181

da se počne ostvarivati ideja o osnutku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 

U svom pismu Strossmayer kaže: »Narodna je knjiga i glavni plod duha 

svakog naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače s nesnosnim prilikama 

javnog života jedino sredstvo, koje ga čuva od propasti«. 

Politički smisao Strossmayerovih programskih osnova koncizno je formulirao 

njegov najbliži suradnik, kasniji prvi predsjednik Akademije, Franjo Rački, slijedećim 

riječima: »Kad naš narod jednom sebi razvije svoju književnost na temelju 

svojeg jezika, neće se tresti pred svakim vjetrom političke neizvjesnosti i neće se 

plašiti ne bi li mu mogući ministar narodni jezik izagnao u domaći zapećak. Obezbjeda 

narodnog bića zahtijeva da se što prije ustroji Akademija jugoslavenska« ... 

Novoizabrani Hrvatski sabor sastao se 15. travnja 1861, Taj je Sabor, iako 

podijeljen u stranke koje su zastupale različita gledišta na odnose s Bečom i Peštom, 

već 20. travnja jednoglasno prihvatio prijedlog Josipa Jurja Strossmayera da 

se osnuje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Taj prijedlog spada među 

najjednodušnije prihvaćene prijedloge koji su ikada u Hrvatskom saboru prihvaćeni. 

Tada je Strossmayer u Saboru održao govor u kojem zahvaljuje na prihvaćanju 

njegova prijedloga uz poziv na osnivanje Sveučilišta u Zagrebu. 

Poslije izbora 1865. godine sastao se Hrvatski sabor 12. studenoga 1865. Taj je 

Sabor, 21. veljače 1866., među ostalim prihvatio prerađena Pravila, s time da je 

nova formulacija o svrsi glasila: »Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti 

jest zavod zemaljski i ima sjedište u Zagrebu. Njezina svrha jesu samostalna istraživanja 

na polju znanosti i umjetnosti, svestrano unapređenje istih, a osobito 

jezika i književnosti.« Kralj je tako izmijenjena Pravila sankcionirao 4, ožujka 

1866. i tom je kraljevom sankcijom osnovana Jugoslavenska akademija znanosti 

i umjetnosti. Taj se datum smatra danom osnivanja Akademije. 

Odmah poslije toga, 12. ožujka 1866., Hrvatski je sabor predložio kralju na potvrdu 

prvih 16 pravih članova Akademije, od kojih je kralj potvrdio 14. To su bili: 

Janes Bleiweiss, Mirko Bogović, Vatroslav Jagić, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Šime 

Ljubić, Antun Mažuranić, Pavao Muhić, Franjo Rački, Jovan Subotić, Josip Schlosser-Klekovski, 

Bogoslav Šulek, Josip Torbar, Adolf Veber i Živko Vukasović. Od 

potvrđenih članova nisu prihvatili izbor Ivan Kukuljević-Sakcinski i Antun Mažuranić, 

o čemu postoje različita mišljenja. V. Jagić smatra da je osnovni razlog u 

oprekama političkog mišljenja, dok Đ. Körbler vidi uzrok u nezadovoljstvu s izborom 

predsjednika, a ima mišljenja da je zahvala uslijedila zbog toga što nisu bili 

predloženi Ljudevit Gaj, Petar Preradović i Ivan Mažuranić. 

Na svojoj prvoj sjednici, 26. svibnja 1866., pošto su članovi Akademije prihvatili 

Poslovnik, izabrali su Josipa Jurja Strossmayera za pokrovitelja, Franju Račkog 

za predsjednika.« Obojica su vrlo zaslužni za rad Akademije. Strossmayer je 

bio pokrovitelj Akademije 39 godina a Rački njezin predsjednik punih 20 godina. 

Poslije Račkoga bilo je 12 predsjednika da bi u suverenoj i slobodnoj Hrvatskoj, 

kao četrnaesti, bio izabran Ivan Supek za predsjednika Hrvatske Akademije znanosti 

i umjetnosti. 

U drugoj knjizi prikazan je vrlo opširno rad Akademije tijekom 125 godina, 

tj. od 1866. do 1991. Za to vrijeme struktura Akademije se mijenjala te je poprimila 

današnji oblik koji se može ukratko ovako obilježiti: 

— Najviši organ Akademije je Skupština koju čine svi redoviti članovi; 

— Izvršno tijelo Skupštine je Predsjedništvo Akademije koje se sastoji od 

predsjednika, dva potpredsjednika, tajnika razreda i određeni broj redovitih 

članova koje bira Skupština u skladu sa statutom Akademije; 

182

— Znanstveni i umjetnički zadaci rješavaju se u razredima Akademije: 

I. Razred za društvene znanosti, 

II. Razred za matematičke, kemijske i tehničke znanosti; 

III. Razred za prirodne znanosti, 

IV. Razred za medicinske znanosti, 

V. Razred za filološke znanosti, 

VI. Razred za suvremenu književnost, 

VII. Razred za likovne umjetnosti, 

VIII. Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju. 

Rad u razredu koordinira njegov tajnik. 

Istraživački i umjetnički rad organiziran je u istraživačkim jedinicama, muzej 

sko-galerijskim jedinicama, znanstvenim savjetima, centrima i odborima. 

Postoje ove istraživačke jedinice: 

a) na području društvenih znanosti: 

— Zavod za arheologiju, Zagreb, 

— Etnološki zavod, Zagreb, 

— Zavod za povijesne znanosti, Zagreb, 

— Zavod za povijesne i društvene znanosti, Rijeka, Pula, 

— Zavod za povijesne znanosti, Zadar, 

— Zavod za povijesne znanosti, Dubrovnik, 

— Zavod za ekonomska istraživanja, Zagreb, 

b) na području pomorstva: 

— Zavod za pomorsko pravo, historiju i ekonomiku pomorstva, Zagreb, 

c) na području prirodnih znanosti: 

— Zavod za ornitologiju, Zagreb, 

— Zavod za filozofiju znanosti i mir, Zagreb, 

— Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara, Zagreb 

— Zavod za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti, Zagreb, 

— Zavod za istraživanje korozije i desalinaciju, Dubrovnik, 

— Laboratorij za proučavanje strukture i funkcije osjetnih organa, Zagreb, 

— Zavod za istraživanje i standardizaciju imunoloških supstancija, Zagreb, 

— Arboretum, Trsteno 

d) na području arhitekture: 

— Kabinet za arhitekturu i urbanizam, Zagreb, 

e) na području jezika, književnosti i teatrologije: 

— Zavod za književnost i teatrologiju, Zagreb, 

— Zavod za lingvistička istraživanja, Zagreb, 

f) na području glazbene umjetnosti: 

— Zavod za muzikološka istraživanja, Zagreb, 

g) interdisciplinarne jedinice: 

— Zavod za znanstveni i umjetnički rad, Split, 

— Zavod za znanstveni rad, Osijek, 

— Zavod za znanstveni rad, Vinkovci, 

— Zavod za znanstveni rad, Varaždin

Postoje ove muzejsko-galerijske jedinice: 

— Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb, 

— Gliptoteka, Zagreb, 

— Kabinet grafike, Zagreb, 

— Zbirka Baltazara Bogišića, Cavtat, 

— Galerija Vanka, Korčula. 

Akademija ima 27 objekata od kojih su 16 u Zagrebu a 11 izvan Zagreba. 

Najvrednija je Strossmayerova galerija, otvorena 1884. godine. Danas njezin 

umjetnički inventar iznosi 2.333 umjetnina. 

Posebni oblik djelovanja Akademije odvija se u 6 Savjeta i to za naftu, pomorstvo, 

promet, za zaštitu prirode, za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju 

te za turizam. 

Osim toga postoje 4 Centra koji okupljaju znanstvenike i stručnjake iz ovih 

područja: kemija organskih spojeva, boksita, kristalografija i teorijska fizika. 

U okviru stručnih službi postoje: Knjižnica, Arhiv i Orijentalna zbirka. 

Novim Zakonom o Hrvatskoj Akademiji predviđena je reorganizacija spomenutih 

jedinica. 

Za šumarsku struku od posebnog su značenja: Knjižnica, Anali za šumarstvo, 

Razred za prirodne znanosti, Arboretum Trsteno i indisciplinarni Zavod za znanstveni 

rad u Vinkovcima. Taj je Zavod osnovan 1969. s prvenstvenom svrhom znanstvenih 

istraživanja u šumarstvu i sličnim specijalnostima. 

Tijekom svog 22-godišnjeg rada Zavod HAZU u Vinkovcima objavio je 10 knjiga 

na 3.781 stranicu sa 134 znanstvena rada od kojih se polovica bavi šumarstvom. 

Akademija je tijekom 125 godina razvijala vrlo veliku međunarodnu suradnju 

s velikim brojem akademija u svijetu. 

Djelovanje Akademije se najviše reflektira u njezinim edicijama različitih znanstvenih 

područja. U tom smjeru Akademija je slijedila zamisao prvog njezinog 

predsjednika F. Račkoga koji je rekao: »Naša je Akademija osnovana da najprije 

hrvatskom narodu služi, da ispituje njegov jezik, njegovu povijest, pravo i književnost 

domovine, njegove prirodne odnošaje«. 

Od osnutka do kraja 1990. godine Akademije je objavila 3.064 svezaka, od kojih 

valja istaknuti »Ljetopis« koji izlazi svake godine; u njemu se nalaze svi godišnji 

izvještaji o radu u toku godine. 

Danas Akademija ima jednog počasnog člana, 142 dopisna člana, 141 redovnog 

člana i 91 člana suradnika. 

U navedenim akademijinim edicijama spomenuti su također i članovi u razdoblju 

od 1941—1945. (za vrijeme ondašnje Hrvatske Akademije) s njihovim djelovanjem. 

Uz spomenute dvije akademijine edicije o 25-godišnjem radu treba istaknuti 

i »Deklaraciju Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti« i nekoliko izjava kojima 

se osuđuje oružani napad i agresija Jugoarmije na Republiku Hrvatsku. 

Dušan Klepac, 

redoviti član HAZU 

184

STO GODINA IUFRO 

UVOD 

Na međunarodnom kongresu poljoprivrede i šumarstva, koji je održan u Beču 

1890. godine, zaključeno je da se osnuje Međunarodni komitet šumarskih znanstveno-istraživačkih 

stanica. U Komitet su izabrani predstavnici ovih stanica: Nancy, 

Mariabrnn, Ebersvvald, Zurich i Banska Stiavnica. Dana 17. kolovoza 1992. godine, 

navršit će se 100 godina kako su predstavnici sadašnje Njemačke (Bavarske, 

Badena, Würtemberga, Hessena, Brunsvika, Prusije), Francuske (Alsace-Lorraine), 

Austrije, Švicarske i Češko-Slovačke osnovali Međunarodnu uniju šumarskih eksperimentalnih 

stanica, sada poznatu pod imenom IUFRO (Svjetski savez šumarskih 

znanstvenoistraživačkih organizacija). Kao osnivači IUFRO-a smatraju se: 

Austrija, Češko-Slovačka, Francuska, Mađarska, Njemačka i Švicarska. 

SVEČANI DAO PROGRAMA 

Na M9. IUFRO-Kongresu, koji je održan u Montrealu (Kanada) od 5. do 11. 

kolovoza 1990. godine, zaključeno je da se 100-godišnjica IUFRO-a svečano obilježi 

u Berlinu i Eberswaldu (Njemačka) od 30. do 31. kolovoza 1992. godine, pod visokim 

pokroviteljstvom Predsjednika Savezne Republike Njemačke, gospodina Richarda 

von Weizsäcker a, te sponzorstvom Savezne vlade Njemačke i pokrajinskih 

vlada Berlina i Brandeburga. Protokolarni dio proslave započet će svečanom 

sjednicom Međunarodnog savjeta (International Counsil) 30. kolovoza i nastavit će 

se u Eberswaldu 31. kolovoza 1992. godine. U okviru svečanog dijela proslave održat 

će se akademija na kojoj će biti podijeljena značka »100-godina IUFRO«, kao i izložba 

o uspjesima i dostignućima IUFRO-a u znanstvenoistraživačkom radu i obrazovanju, 

te poludnevna ekskurzija u okolicu Ebersvvelda. 

ZNANSTVENI DIO PROGRAMA 

Znanstveni dio programa održat će se u Berlinu od 1. do 4. rujna 1992. godine. 

Taj dio programa započet će plenarnom sjednicom 1. rujna 1992. godine sa slijedećim 

pozivnim referatima: 

— Principi potrajnosti prihoda u evropskom šumarstvu (A. Kurt, Švicarska), 

— Principi potrajnosti prihoda u šumarstvu izvan Europe (J. P. Lanly, FAO), 

— Važnost dugotrajnih eksperimenata s obzirom na razvoj šumarskih znanosti 

(J. Pollanschiitz, Austrija), 

— Razvoj šumarstva i šumarskih znanosti u Njemačkoj i njihov utjecaj na 

svjetsko šumarstvo (H. Bandi, Njemačka), 

— Razvoj upotrebe drva (H. Schulz, Njemačka), 

185

— Razvoj iskorišćivanja šuma i mehanizacije u šumarstvu (Sumset Norveška 

i R. H. Grame I, Njemačka), 

— Šumske štete (H. J. Fiedler, Njemačka i J. Matern a, Češko-Slovačka), 

— Ugroženost šuma i njihov globalni monitoring (K. D, Singh, FAO), 

— Gospodarenje šumskim kulturama (J. B u r 1 e y, Engleska), 

— Pošumljavanje unatoč poljoprivrednoj overprodukciji (R. Solymos, Mađarska), 

— Šumarstvo prilagođeno na stojbinu (D. Heinsdorf i G. Hofmann, 

Njemačka). 

Svih 6 IUFRO-divizija održat če jedan ili više plenarnih sastanaka u Berlinu 

2. i 3. 9. 1992. godine. Spominjemo samo neke od važnijih po divizijama: 

Divizija 1: Šumska stojbina i silvikultura 

Plenarni sastanak po temi: Okolina i silvikultura — dosadašnja dostignuća 

i izazovi za budućnost. Velik broj radnih grupa Divizije 1 održat će sastanke te 

će raspra vit slijedeću problematiku: 

— 100 godina šumarske ekologije — problemi u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti 

(SI.02.00), 

— Šumarska meteorologija i hidrologija — stogodišnji pregled i pogled u budućnost 

meteorologije, hidrologije i globalnih klimatskih promjena (Sl.,03-00), 

— Prirodne nezgode (katastrofe) u 21. stoljeću — erozija, lavine, kontrola prirodnih 

nezgoda gospodarenjem sa slivom (SI.04-000), 

— Stanje ekološki orijentirane silvikulture, silvikultura i globalne promjene, 

dinamizam mješovitih sastojina (Sl.05-11), 

— Tretman mladih sastojina (Sl.05-03), uzgoj visoko kvalitetnih hrastovih sastojina 

(Pl.06-00). 

Divizija 2: Oplemenjivanje šumskog drveća i zaštita šuma 

Plenarni sastanak održat će se u 4 sjednice: 

Sjednica 1: Uloga IUFRO-a u oplemenjivanju četinjača (obični bor, obična smreka, 

evropski ariš i zelena duglazija). 

Sjednica 2: Zaštita bilja u šumarstvu (Uloga IUFRO-a u patologiji bilja, šumarska 

patologija u budućnosti, uloga IUFRO-a u šumarskoj entomologiji, šumarska 

entomologija u budućnosti). 

Sjednica 3: Šume u promjeni okoline (promjena klime i subalpske zone, zakise- 

1 javan je šumskih tala). 

Sjednica 4: Oplemenjivanje šumskog drveća u Waldsieverdorfu (poludnevna ekskurzija, 

obilazak istraživačke stanice u Waldsieverdorfu). 

Divizija 3: Iskorišćivanje šuma i šumska mehanizacija 

Radne grupe u sklopu ove divizije održat će poslovne sastanke i dogovore o 

problematici: planiranja, iskorišćivanja šuma, studiju rada, iskorišćivanje šuma 

u tropima, planinama, ekonomika i tehnika sječe, ergonomija, profitabilnost, iskorištenje 

drva za ogrijev, šumska mehanizacija i drugo. 

186

Divizija 4: Uređivanje šuma, rast, prirast, kvalitativne i gospodarske znanosti, i 

Divizija 6: Socijalne i ekonomske, informacijske i političke znanosti. 

Održat će zajedničke sastanke: povijest potrajnosti prihoda, šumarsko poduzeće 

i potrajnost šuma, utjecaj tehnološkog i socijalnog razvoja na gospodarenje 

šuma, prostorna statistika u šumarstvu, daljinska istraživanja i geografski informacijski 

sistem, i drugo. 

Divizija 5: Prerada drva (drvna industrija) 

Nakon sastanka u Nancyu od 23. do 28. kolovoza 1992. nema potrebe za sastancima 

prilikom proslave 100-godišnjice IUFRO-a. 

Divizija 6: Socijalne, ekonomske, informatičke i političke znanosti 

Pored zajedničkih sastanaka sa Divizijom 4, održat će se sastanci na kojima će 

se raspraviti: informacijske, financijske i regulativne mjere u primjeni potrajnosti, 

rekreacija, konzervacija prirode, ekonomske procjene šteta na šumi, utjecaj znanosti 

na politiku šumarstva, razvoj šumarskog zakonodavstva, i drugi. 

STRUČNE EKSKURZIJE 

Dana 4. rujna 1992. godine održat će se 14 različitih jednodnevnih ekskurzija 

u bližoj i daljoj okolini Berlina sa ovim sadržajima: 

— Uzgoj bora i listača u sjeveroistočnoj Njemačkoj ( 1), 

— Intenzivno, prirodno gospodarenje sa borom, centar za oplemenjivanje, povijesni 

vrtovi (Potsdam-Sanssouci, E 2), 

— Ekološka konservacija devastiranih borovih sastojina (E 3), 

— Dugotrajni prinosni pokusi s hrastom, smrekom i eksotama (E 4), 

— Šumarska genetika, oplemenjivanje šumskog drveća i vegetativno razmnožavanje 

u Waldsieversdorfu (E 5), 

— Metode razmnožavanja i osnivanja kultura (E 6), 

— Doprinos šumarstva u Berlin-Potsdam (E 7), 

— Zaštita okoliša u rudarskom području Spreewald (E 8), 

— 200-godina taksacije (E 9), 

— Odnos šumarstva i lovstva (E 10), 

— Gospodarenje borom na siromašnim i srednje siromašnim tlima u području 

Eberswalda (E 11), 

— Vječne borove sastojine u Bärtenhoren/Dobritz (E 12), 

— Pokusi ishrane (E 13), 

— Izložba o povijesti IUFRO-a (E 14). 

Devet Međunarodnih višednevnih akskurzija održat će se u Njemačkoj, Češko- 

-Slovačkoj, Austriji, Poljskoj, Mađarskoj u vremenu od 5. do 10. rujna 1992. godine. 

Problematika, koja je obuhvaćena tim ekskurzijama odnosi se na: 

— Zaštita šuma i okoliša u Njemačkoj, Češko-Slovačkoj i Švicarskoj (P 1), 

— Znanstvenoistraživački rad u šumarstvu Češko-Slovačke, Mađarske i Austrije 

(P2), 

— Istraživački rad s posebnim osvrtom na oštećenja šuma u Poljskoj i Češko- 

-Slovačkoj (P3), 

187

— Oplemenjivanje ariša (P 4), 

— Obrazovanje i istraživački rad u Tharandtu (P 5), 

— Uzgajanje šuma u planinskim područjima (P6), 

— Šumarstvo u Mechlenburg-Pomeraniji (P 7), 

— Specijalna upotreba drva u Sakson-Ore planinskom području i u Voghtlandu 

(P8), 

— Istraživanje šumskih ekosustava u Eberswaldu i Tharndtu (P9). 

Dr. Joso Gračan, 

Šumarski institut, Jastrebarsko 

U NEKOLIKO REDAKA 

DVIJE TALIJANSKE KNJIGE O TARTUFIMA 

Među gljivama nesumnjivo ekonomski je najvrednija tartuf. Najvrednija u 

tom smislu što je njezina proizvodnja ograničena, pa stoga postiže i visoku cijenu 

na tržištu. Kod nas se ta gljiva posebno nalazi u Istri i o njoj je bilo riječi i u 

Šumarskom listu (br. 11-12/1984, J. Hrka: Općenito o tartufima, njihovim prirodnim 

nalazištima i uzgoju na umjetni način). 

tar 

Prošle godine u Italiji objavljene su dvije knjige o uzgoju i sakupljanju 

tufa. Prva je 

L. M. T o r i n i : U tartufo e suda coltivazione 

a druga 

A. Cortesi: U cane da tartufo. 

Torinijeva knjiga o uzgoju tartufa treće je izdanje opsega VI, 106 stranica 

s brojnim ilustracijama u boji. U knjizi su prikazani najnoviji rezultati istraživanja 

o uzgoju ove gljive bilo crne bilo bijele s dodatkom o načinima konzerviranja 

te korištenja u pripremanju jela. 

Berba tartufa tj. pronalaženje mjesta gdje se oni nalaze, racionalno i uspješno 

može se obavljati samo pomoću dobro dresiranog psa. Dresuru pasa u tu svrhu 

prikazao je A. Cortesi. 

Obje knjige izdalo je poduzeće EDAGRICOLE, Editione agricola, casela postale 

2202 Bologna. Cijena prve, Torinijeve, je 25.000 lira a druge Cartesijeve, 

35.000 lira. 

O. P. 

188

PORTRETI 

FERDO ZIKMUNDOVSKY, 

zemaljski šumarski izvjestitelj itd. 

O Ferdi Zikmundovskom, kr. odsječnog savjetnika i zemaljskog šu 

marskog izvjestitelja, viteza reda Franje Josipa I. i predsjednika Hrvatsko-slavonskog 

šumarskog društva, do sada su objavljena u Šumarskom listu tri članka: 

1895. godine prigodom izbora za predsjednisa Hrv.-slav. šumarskog društva 1 , 

1904. godine prigodom umirovljenja 2 i 

1913. godine, godine smrti :i . 

Zikmundovskog u svojim ZAPISIMA 4 spominje i Iso Kršnjavi; Kršnjavi 

spominje još jednog šumara — Slavoljuba pl. Nemčića, upravitelja Šumsko- 

-gospodarskog ureda Brodske imovne općine 3 . 

1. 

Ferdo Zikmundovski 1 ' rođen je 13. listopada 1843. godine u Osijeku. Njegov 

otac bio je vojni službenik a majka Osječanka, rođena Hinleder. Pučku i građansku 

školu polazio je u raznim mjestima Austro-Ugarske monarhije a višu realku završio 

je u Celovcu. Šumarstvo je, od 1861. do 1863. godine, studirao na C. i kr. 

šumarskoj akademiji u Mariabrunnu (Austrija). Vježbenički staž proveo je na 

dobru Sjedinjenog cistercitskog reda Heiligekreutz u Donjoj Austriji (Wienerwaldu) 

i Ugarskoj (sv. Gotthard) te 1865. godine položio viši državni ispit za samostalno 

vođenje šumskog gospodarstva s odličnim uspjehom. 

Krajem 1865. godine dobiva mjesto šumara u Miklošu na posjedu kneževskih 

dobara Schaumburg Lippe. U službi kod Schaumburga —• Lippe-a ostaje do kraja 

1874, godine, kada je, 1. prosinca, po zastupstvu Gradiške imovne općine izabran 

u rangu nadšumara za upravitelja Gospodarstvenog ureda u Novoj Gradiški. U 

Novoj Gradiški ostaje do svibnja 1878. godine, kada, nezadovoljan s još neuređenim 

odnosima u krajiškim imovnim općinama, odlazi Šumskom ravnateljstvu Benediktinskog 

samostana Admond u Gornjoj Štajerskoj i radi na uređenju samostanskih 

gorskih šuma, na području alpskih vijenaca visokih i do 2000 m nad 

morem. O njegovom radu u to doba nemamo ništa zabilježeno, ali možemo za- 

1 (Uredništvo): Ferdo Zikmundovsky, kr. odsječni savjetnik, zemalj. šum. izvjestitelj, vitez reda 

Franje Josipa I, i t.d. šumarski list XIX (1895) 2, str. 49—52. i slika. 

1 (Uredništvo): Lična viest. Šumarski list XXVIII (1904) 4, str. 206. 

' (Uredništvo): Ferdo Zikmundowsky. Šumarski list XXXVII (1913) 1, str. 30—31. 

' Iso Kršnjavi: Zapisci, 1—2. Zagreb 1986. 

6 Oskar Agič i Drago Tepeš: 60-godina Brodske imovne općine. Njen postanak i rad. — God. 

1874—1934. Vinkovci 1934. 

H Prezime Ferde Zikmundovskog u tisku i autogramu ima više varijanti. U Šumarskom listu kao 

Zikmundowsky, Zikmundovski i Zikmundovsky; kod Kršnjavog (bilješka pod 4) Szigmondovsky (str. 

77) i Zsigmundovsky (str. 348. i dalje). Po autogramu, koji se nalazi u knjizi Zapisnika sa sjednica 

Upravnog odbora Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva iz 1895. godine, također su dvije varijante — 

Zihmundowsky i Zikmundovsky. Kako je u Šumarskom listu pretežno otisnuta, od 1877. do 1905. godine, 

dakle za života Zikmundovskog, varijanta Zikmundovsky to se i koristim u ovom članku. 

189

ključiti da je bio zapaženi šumarski stručnjak kada ga je Ministarstvo za poljodjelstvo 

austrijske (bečke) vlade uzelo u državnu službu i imenovalo za c. i kr. 

zemaljskim šumarskim nadzornikom za Dalmaciju sa sjedištem u Zadru 1880. 

godine. Tako se Zikmundovsky našao u posve novom radnom ambijentu — iz visokih 

šuma u Slavoniji i u Alpama dolazi na kraško područje degradiranih i devastiranih 

šuma, golog krša i bujičnih vodotoka. 

IV; 

;—• 

'2 

. 

I*_ 

Poslovi nadzorništva tada se nisu sastojali samo u inspekcijskoj službi nego 

i na poslovima unapređenja šumske proizvodnje, obnovom degradiranih sastojina 

podmladnom (resurekcionom) sječom i pošumljavanjem te radovima na uređenju 

bujica. Da je Zikmundovsky potpuno zadovoljio na novim radnim zadacima dokazano 

je priznanjem za »njegovo marljivo i uspješno djelovanje« koje je iskazao 

početkom 1883. godine ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn nakon što je 

1882. godine obišao Dalmaciju. Tada se radovi na uređenju bujica i sprečavanja 

vododerina te pošumljavanja bujičnih područja provodili prema djelu Demontzey-a: 

Studien über Arbeiten der Wiederbewaldung und Berasung der Gebirge 

(Studija o radovima na obnovi šuma i pobusavanju gorja). Međutim, nakon što 

je ministar grof Falkenhayn, s profesorom A. barunom Seckendorfom, takove radove 

obišao u južnoj Francuskoj, odredio je da se na isti način provode i u 

Austriji (austrijskoj poli Austro-Ugarske monarhije) pa prema tome i u Dalmaciji., 

U tu svrhu je ministarstvo, pod vodstvom savjetnika I. Salzera, na studijsko 

putovanje u Francusku uputilo devet šumara među kojima je bio i Zikmundovsky. 

U Zadru ostaje do kraja 1891. godine kada, na poziv bana Khuen-Hederväry-a 

prelazi u Zagreb, u Zemaljsku vladu, gdje dužnost nastupa (7. siječnja 1892. godine. 

Za rad u Dalmaciji Zikmundovsky pored već navedenog ministarskog priznanja 

dobiva, carskim rješenjem od 21. siječnja 1885. godine, viteški red Franje 

Josipa I. a, carskim rješenjem od 2. travnja 1890. godine i naslov c. i kr. šumarskog 

savjetnika. 

Kako je kontinentalna Hrvatska (sa Slavonijom) sve do sedamdesetih godina 

XIX. stoljeća bila upravno-politički podijeljena na banski (civilni) dio ili Provin- 

190

cijal i na Vojnu krajinu, tako je bilo i sa šumarstvom, U Vojnoj krajini postojala 

je kod pukovnija (regimenti) šumarska služba, iako u njoj nisu uvijek radili i šumari 

nego dosluženi časnici ili dočasnici. U Provincijalu šumarske stručnjake koristili 

su velika i veća vlastelinstva pa je do razrješenja feudalnih odnosa pretežni 

dio šumskog fonda bio pod stručnom upravom. Razrješenjem feudalnih odnosa 

situacija u Provincijalu bitno se mijenja. Naime, znatne površine šuma pripadoše 

u ime otkupa služnosti drvarenja i pašarenja bivšim kmetovima — seljacima a 

upravu nad tim šumama trebale su obavljati općine (stoga su nazivane i općinskim 

šumama.) Za upravu i gospodarenje nisu bile izdane nikakve smjernice ni 

propisi, pa su šume u stvari bile u bezvlašću — za korišćenje svačije i jačih a za 

gospodarenje ničije. Tek 1871. godine Zemaljska vlada donosi, datumiranu s 4. 

ožujka, »Privremenu naredbu o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma 

u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji«. U Zemaljskoj vladi, Odjelu za unutarnje 

poslove u II. odsjeku prvi puta postavljen je za »šumarskog izvjestitelja« šumarski 

stručnjak 7 , a također i u županijskim i kotarskim oblastima. Razvojačenjem 

Vojne krajine i osnivanjem krajiških imovnih općina ban i Zemaljska vlada dobivaju 

kompetenciju na cijelom području kontinentalne Hrvatske (Dalmacija, 

Istra i otoci bili su sklopu Cislitanije tj. neposredno pod Bečom) i Privremena 

naredba više nije bila dovoljna. Stoga je tadanji ban Khuen Hederväry, kako bilježi 

Kršnjavi 8 , pozvao Zikmundovskog da »evropizira zastarjelo šumarstvo« (str. 

348) te.,, »napravi reda u šumarstvu i spriječi korupciju« (str. 354). Što je Zikmundovsky 

učinio za sada navodimo, da je uspio u Odjelu za unutarnje poslove 

izdvojiti poslove šumarstva u posebni odsjek, koji je počeo djelovati 1894. godine. 

Zikmundovsky je imenovan prvim predstojnikom (šefom) Odsjeka i na toj dužnosti 

ostao do umirovljenja 1904. godine". 

Zikmundovsky je navodno umirovljen na vlastitu želju zbog narušenog zdravlja. 

Navodno, jer je prema Kršnjavom 10 pravi je razlog umirovljenju bio, što ga se 

premalo politički činovnik« (str. 349) i jer je »udarao na sve strane« a »grof 

Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad ga je iskoristio, jednostavno 

uništio« (str. 354). Prema tome može se zaključiti, da navod o razlozima umirovljenja 

ne odgovara istini, jer Kršnjavi bilježi i ovo: »Danas sam sreo umirovljenog 

odjelnog savjetnika Zsigmundovskog, koji je, naravno, bijesan, i kao svi umirovljenici 

psuje i grdi« (str. 348). 

2. 

Na dužnost zemaljskog šumarskog nadzornika Zigmundovsky nije došao nespreman 

tj. da nije pobliže poznavao stanje u hrvatskom šumarstvu. O tome 

svjedoče njegovi članci u Šumarskom listu ali najočitije je članak o organizaciji 

šumarske službe u Hrvatskoj. 11 

Poticaj za iznošenje svoga viđenja uređenja šumarsko-tehničke službe u Hrvatskoj 

dobio je u članku »Die neue Verwaltung IV« (Nova uprava IV), objavljenom 

također u Agramer Zeitung-u od 14, rujna i. g., u kojem je izloženo novo 

uređenje »tehničko-administrativne službe« u Hrvatskoj od Zemaljske vlade na 

niže u kojem je spomenuto, ali samo spomenuto, i šumarstvo. Što bi i kako, 

' Oskar Piškorić: Franjo Cordašić (1830—1906). Šumarski list CVI/I (1981) 1—2, str. 79—87. 

* Kršnjavi, op. cit. 

' šumarski list 1904. — Lična viest. 

" Kršnjavi, op. cit., str. 348. 

htjelo odstraniti radi njegove beskompromisnosti, jer je bio »previše šumar a 

11 Ferdo Zikmundovsky: Zur Organisierung des Forstlichen Diensten. Agramer Zeitung LXI/1886. 

Nr. 234. 

191

trebalo urediti u hrvatskom šumarstvu Zikmundovsky je iznio u 14 točaka od 

kojih, skraćeno navodimo osam. To su: 

— Nužno je u uređenju šumarske službe voditi računa o dva »strogo različita 

područja« — tj. područje provincijala i područje, tada već bivše, Vojne krajine; 

— u Zemaljskoj vladi, međutim, vodstvo treba biti jedinstveno ali s dva zemaljska 

nadzornika (inspektora), za svaki sektor po jedan; 

— poslovi na pošumljavanju krša i uređenja bujica trebaju biti odvojeni u posebnom 

sektoru sa šumarom na čelu; 

— za sve organizacije treba donijeti statute time da za oblast pošumljavanja krša 

i uređenja bujica mora donijeti poseban statut u kojem će se razraditi zadaće 

države, fondova, općina te posebničkih (privatnih) interesa. Kod izrade 

statuta trebali bi surađivati ili odlučivati: a) gospodarski odbori imovnih općina, 

b) šumarska služba imovnih općina, c) uprava državnih šuma, d) Hrvatsko- 

-slavonsko šumarsko društvo i Zemaljsko kulturno vijeće, e) županijske oblasti, 

f) županijski nadšumari, g) istaknuti šumarski i gospodarski stručnjaci (kao 

savjetnici za pojedine probleme); 

— urediti gospodarenje u zemljišnim zajednicama; 

— urediti položaj i plaće šumarskim službenicima u Provincijalu; 

— reorganizirati državni stručni ispit uz sudjelovanje Gospodarsko-šumarskog 

učilišta u Križevcima i Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva; 

— konačno, kao ugaoni kamen, je organizacija hrvatsko-slavonskog šumarstva 

donošenjem novoga Zakona o šumama koji bi trebao obuhvatiti sve navedene 

teze. 

Prema tome Zikmundovsky je o problematici hrvatskog šumarstva razmišljao 

i svoja razmišljanja objavio znatno prije nego li je prešao na rad u Zemaljsku 

vladu. Za pretpostaviti je, da je Khuen znao za ovaj program Zikmundovskog i 

zato ga, u danom času, pozvao da iz Zadra pređe u Zagreb obećavajući i neka 

priznanja kao npr. ishođenje ranga kr. dvorskog savjetnika, što Khuen nije ništa 

izvršio. Naprotiv, na silu ga poslao u mirovinu. Takvo ponašanje, kako piše Kršnjavi, 

bilo je svojstveno Khuen Hedervary-u. 

Reorganizacija službe uređenja bujica koje je ministar za poljodjelstvo grof 

Falkenhayn proveo u Austriji 1885. godine povjerava te radove državnoj šumarskoj 

službi bilo osnivanjem Sekcija za uređivanje bujica u Klagenfurtu — Celovcu npr., 

ili uključivanjem u te poslove zemaljska šumarska nadzorništva kao, npr., u Vilachu 

— Beljaku i Zadru, ponukalo je Zikmundovskog da zagrebačkim novinarima 

u Agramer Zeitung 12 obrazloži zašto je takova organizacija na uređenju bujica 

potrebna i u Hrvatskoj i Slavoniji— »mojoj dragoj domovini«. To je potrebno, 

piše Zikmundovsky, jer »uređivanje bujica po šumarskoj službi nije samo brže i 

jeftinije nego i zbog naravi same stvari, jer je uz građevne radove redovno vezano 

prirodno ili umjetno pošumljavanje; uređenjem bujica zapravo popravljaju se 

pogrešno izvedeni šumsko-gospodarski zahvati«. Treba uzeti u obzir i mogućnost 

da nadzor i eventualne naknadne poslove šumarska služba može obavljati uz 

ostale svoje dužnosti, dakle i održavanje izvedenih gradnji i izvedenih radova bit 

će jeftinije nego ako ti poslovi budu u kompetenciji »kulturnih inžinjera« tj. 

vodoprivredne službe. 

M Ferdo Zikmundovsky: über die Wildbach — Verbaung. Vom k.k. Landesforstinspektor in Zara. 

Agramer Zeitung LXI (1886), Nr. 19. 

192

U Šumarskom listu Zikmundovsky se javlja već 1877. godine tj. u prvom 

njegovom godištu. To je opširan prikaz (str. 169—219 Š. 1.) o »Gradiškoj imovnoj 

općini sa šumarskog stanovišta«. Na imovne općine Zikmundovsky se vraća i 1882. 

godine (str. 67—76) pod naslovom »Spomenica o upravi i stanju imovnih obćina«. 

Prema bilješci uz članak to je memoradnum kojeg je Zikmundovsky 1880. godine 

uputio M, Durstu, ravnatelju državnih šuma u Hrvatskoj a uoči donošenja novog 

Zakona o imovnim općinama (donijet je s datumom 11. 07. 1881.) u kojem je 

»u mnogom pogledu i u tom memorandumu istaknutim željam udovoljeno«. 

U Šumarskom listu 1877. godine objavio je i iskaz ubijene zvjeradi od 1872. 

do 1876. godine na području novogradiške pukovnije. 

Dragutin Nanicini, pozivom na njemačku literaturu, ocjenjuje da bi se i kod 

nas mogli uzgajati eukalipti. To je bio povod Zikmundovskom da prikaže postojanje 

eukalipta, Eucalyptus globulus, na našem Jadranskom području od Malog 

Lošinja do Budve. Ovaj je prikaz, kako navodi Uredništvo, prethodno izašao u 

»Oestrreichische Monatsschrift für Forstwesen« 1882. Dodajmo da u istom godištu 

Š. 1. na str. 214, nalazimo bilješku, da se u »perivoju« »Varaždinskih toplica« 

»nalaze dva« »Eucalyptus globulus« od kojih je trogodišnji 115cm visok,., dočim 

drugi četvorogodišnji je 91 cm visok«. Oba su primjerka, piše, uzgojena iz 

sjemena. 13 

U 1885. godini Zikmundovsky prikazuje »Šumarstvo Dalmacije« (str. 141—144) 

u kojem se nalazi i iskaz broja prijava za šumske štete u razdoblju od 1875. do 

1884. Iz tog prikaza saznajemo, da »prelazi vrhovna uprava glede gojenja voćarstva 

u ruke zemaljskog šumarskog nadzornika«. Razumljivo je, da je to bila inicijativa 

Zikmundovskog sa željom da šumari na Kraškom području posvete više pažnje 

sadnji voćaka. Tu je ideju u naše doba obnovio inž. Ante Premužić. 

U 1886. godini saopćava podatke o izvršenim radovima, utrošenom materijalu 

i novčanim sredstvima na uređenju bujice »Bunarske drage« u općini Obrovac 

(str. 406—409), a u 1888. o tome, da je za tu godinu Ministarstvo poljodjelatsva 

(u Beču) odobrilo iznos od 21.300 ili za 4.050 forinti više nego prethodne godine. 

Od te svote predviđeno je 3.600 for. za uzgoj biljaka, 3.700 for. za pošumljavanje 

a 14.000 for. za osoblje u pojedinim općinama (str. 83). 

Posljednji put Zikmundovsky se u Šumarskom listu javlja 1898. godine člankom 

»Šumarski muzej u Zagrebu«. To je u stvari replika F. Ž. Kesterčaneku koji 

je predlagao da muzej uredi Šumarska akademija a ne šumarsko društvo kako 

je predviđeno. Zikmundovsky je protiv takvog rješenja iz više razloga od kojih 

navodimo: za muzej je namijenjen Šumarski paviljon na Milenijskog izložbi održanoj 

1896, godine u Budimpešti; muzeju su namjenjeni i mnogi eksponati s milenijske 

izložbe, posebno onih od imovnih općina (po sugestiji Zikmundovskog); 

Šumarsko društvo, nadalje, za osnivanje šumarskog muzeja dobilo je i novčane 

pomoći (samo Prva hrvatska štedionica prigodom svog jubileja, 50-godišnjice osnivanja, 

uplatila je 5.000 forinti); Šumarska akademija je na proračun Odjela za 

bogoštovje i nastavu a tamo se u tu svrhu ne mogu osigurati potrebna sredstva 

za postav i za održavanje muzeja. 

3. 

Ferdo Zikmundovsky bio je član Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva od 

obnove njegovog rada 1876. godine. Prva skupština obnovljenog Društva održana 

>• U »Bilješkama« na str. 214. pod naslovom »Eucaliptus«. 

193

je 14. listopada 1876. godine po delegatskom sistemu tj. šumari pojedinih političko- 

-upravnih jedinica, u Provincijalu podžupanija a u Vojnoj krajini pukovnija, na 

skupštinu uputuli su jednog ili dva člana 14 . Šumari Novogradiške pukovnije uputili 

su dva delegata, šumarnika Ivu Sobodu i nadšumara Ferdu Zikmundovskog. 

Skupština je trajala tri dana, jer se na njoj razmatrala, pored izbora društvenih 

tijela, problematika šumarstva Hrvatske a rezultati rasprave sažeti su u sedam 

tema ili točaka Rezolucije kojom se traže rješenja pojedinih aktualnih problema. 

Teme su: 

— izmjene nekih odredaba Zakona o šumama iz 1852. godine 15 ; 

— uvesti upravu za »općinske« šume odnosno šume koje su po razrješenju kmetskih 

odnosa u ime otkupa služnosti prava drvarenju šumama odnosnog vlastelina 

16 ; 

— ustrojiti državni nadzor nad svim šumama (današnju šumarsku inspekciju; 

— što prije dovršiti poslove segregacije a po mogućnosti provesti i komasaciju; 

— studij šumarstva premjestiti iz Križevaca u Zagreb i podići ga na stupanj 

akademije 17 ; 

— u podžupanijske odbore Kr. zemaljskog vijeća uključiti i šumare. 

Zikumendovskv je sudjelovao u raspravi gotovo o svim temama, dakle nastojao 

je, na unapređenju hrvatskog šumarstva u cjelosti. 

U društvenu djelatnost Zikmundovskog u to vrijeme možemo ubrojiti i objavljena 

naprijed navedena dva prikaza iz šumarstva i lovstva na području Novogradiške 

pukovnije u 1876. godini, dakle u prvom njegovom godištu. 

U radu Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva aktivira se po dolasku u 

Zadar a 1893. godine izborom na skupštini Društva održanoj 24. rujna 1894. godine 

izabran je za predsjednika. Društveni je predsjednik do XXI. redovite 

glavne skupštine održane u Zagrebu 26. rujna 1897. godine, kada je za predsjednika 

izabran Marko grof Bombelles; Zikmundovsky je izabran za prvog podpredsjednika, 

koju je dužnost obavljao do 1905. godine. Obrazloženje za ovu smjenu 

ne nalazimo u društvenoj dokumentaciji ali se može pretpostaviti da je po srijedi 

bila želja da na čelu H. s. šumarskog društva bude osoba sa što višim ugledom. 

A Marko grof Bombelles, koji je inače bio član utemeljitelj Društva od 1890, godine, 

bila je takva osoba, osoba, koja je uz ostalo, imala mogućnost da u svako 

doba dođe u carski dvor. Predsjednikom Društva grof Bombelles ostao je sve do 

1912. godine. Ni na mjestu društvenog podpredsjednika utjecaj Zikmundovskog na 

rad Društva nije bio bitno smanjen. Nije bio smanjen s razlogoa, što Bombelles 

nije stalno boravio u Zagrebu nego na svom dobru Opeka (kod Varaždina) a nije 

sudjelovao ni u radu mnogih sjednica Upravnog odbora pa je podpredsjednik bio, 

u svakom slučaju, radni predsjednik. 

11 Zapisnici sa sjednica Upravnog odbora Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva od 1876. do 

1922. godine (tri knjige). 

ls 

Ovaj je Zakon bio na snazi sve do 1929. godine, kada je donesen Zakon o šumama (datumiran 

s 21. prosinca 1929) za cijelu tadašnju Jugoslaviju. Zakon o šumama iz 1852. godine na području Austrije 

zamijenjen je tek 1. siječnja 1975. godine (v. Šum. list 1982. god., str. 462), iako su izmjene pojedinih 

odredbi iz tog Zakona i u Austriji pokretane još tijekom prošlog stoljeća! 

u 

Uprava »općinskih« šuma riješena je Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica od 21. travnja 

1894. 

17 Ovaj zahtjev ostvaren je 1898. godine, kada je počela s radom Šumarska akademija, »prislonjena« 

na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 

194

4. 

O značenju rada Ferde Zikmundovskog za hrvatsko šumarstvo, a po tome i 

cjelokupno gospodarstvo, te za hrvatsku šumarsku struku i društvo kazuju nam 

uvodno navedena tri prikaza o njemu. Prikazi su nepotpisani, ali prema ondašnjoj 

praksi urednici redovno nisu potpisivali svoje priloge te je i svakom od tih prikaza 

drugi autor. Prvog, iz 1895. godine bio bi Vatroslav Rački, 1904. Ivan Partaš 

a 1913. godine Bogoslav Kosović. 

4.1. Prigodom umirovljenja 1904. godine za Ferdu Zikmundovskog čitamo: 

»Umirovljenjem gosp. kr. odsječ. savjetnika F. Zikmundovskog, mnogogodišnjeg 

šefa šumarskog odsjeka naše kr. zemaljske vlade, izstupa iz aktivne službe 

vrlo markantna ličnost, kojoj je u razvoju našeg autonomnog šumarstva bila 

dosudjena odlučna uloga. Gosp. savjetnik F. Zikmundovsky stajao je već više od 

deset godina na čelu našega autonomnoga šumarstva, koje je za njegovo doba 

skroz reorganizovano i to ustrojstvom posebnog šumarskoga odsjeka kod kr. 

hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade u Zagrebu i izdavanjem važnih zakona za naše 

šumarstvo, tako: onog o uređenju šumarske službe kod naše političke uprave, 

zatim zakona, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarstvo u šumama 

stojećim pod osobitim javnim nadzorom, a odpočelo se i zagradnjom bujica pod 

njegovim rukovodstvom nakon izdanja zakona o uređenju bujica. I u našem 

družtvu kojemu je danas podpredsjednikom, a kojemu je bio i predsjednikom, 

razvio je g, odsječ. savjetnik F. Zikmundovsky još kao predsjednik uporno djelovanje, 

da društvo financijalno ojača, te je uglavnom njegova zasluga, da je 

družtvo moglo izgraditi svoju palaču »Šumarski dom« u Zagrebu i pristupiti ustrojenju 

svog šumarskog muzeja, koji je danas jedno od važnih naučnih pomagala 

za slušače kr. šumarske akademije. Nadamo se, da će gosp. savjetnik F. Zikmundovsky 

i nadalje posveti svoje sile napredku našega družtva i u kolu družtvenoga 

predsjedničtva nastojati, da nam družtvo procvate, te bude moglo plemenitoj 

svrsi, zbog koje je ustrojeno, potpunoma udovoljiti«. 

4.2. U nekrologu 18 kojim je popraćena smrt Zikmundovskog, koja ga je 

zatekla 9. prosinca 1912., zapisano je i ovo: 

»Njega se može punim pravom nazvati reformatorom hrvatskoga šumarstva, 

jerbo se samo njegovoj energiji i svojskom zauzimanju ima zahvaliti, da je šumarstvo 

kod unutarnjeg odjela kr. hr. slav. dalm. zem. vlade dobilo svoj samostalan 

odsjek, sa šumarskim stručnjakom na čelu. 

Time je zem. šumarski izvjestitelj kao odsječni savjetnik došao u položaj, da 

može šumarske interese izravno kod predstavnika kr. zem. vlade obrazlagati 

i zagovarati. ... 

Kano što je F. Z. živo nastojao podići ugled šumarstva i šumarskog osoblja 

u službenom pogledu, tako je i kao revan član i utemeljitelj hrv. slav. šumar. 

društva nastojao svima silama podići društvo moralno i materijalno. On je brižno 

pazio, da se hrv. slav. šumarsko društvo u svakoj nuždnoj prigodi dostojno iztakne 

i da se od hrv. slav. šumarskoga društva sve ono otkloni, što bi mu moglo 

biti na uštrb.« 

>« Vidi bilješku 3,

4.3. Tu je i Iso Kršnjavi, koji u svojim Zapiscima sa simpatijama spominje 

Zikmundovskog. Uz ostalo osuđuje njegovo rano umirovljenje, kako je već 

naprijed navedeno — »Grof Khuen ga je jednostavno iskoristio, a zatim ga, kad 

ga je iskoristio, jednostavno uništio«. Kršnjavi dalje bilježi, da se »Zikmundovsky 

bezobzirno prihvatio europeizirati zastarjelo šumarstvo i zaista mu je uspjelo zavesti 

red u šumskoj upravi. Njegova je glavna zasluga što je jeftino i pošteno 

provedena regulacija planinskih vodotoka, na koju su uludo potraćene i pokradene 

nebrojene tisuće« (str. 348). 

Kršnjavi je imao mogućnosti dobro upoznati rad Zikmundovskoga jer je od 

1891. do 1896. godine bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske 

vlade a ni poslije toga nije prekinuo sve veze kako s visokim činovnicima tako 

ni s banon Khuenom. S druge strane Kršnjavi je bio strog ocjenjivač ljudi i kritik 

zbivanja. Kao dokaz tome eto jednog primjera. Riječ je o jednom odjelnom predstojniku, 

inače sveučilišnom profesoru, kojega Kršnjavi ovako karakterizira: »»Kao 

čovjek — on je komedijant koji stalno pozira, kao učenjak — on je bijedni žižak, 

kao predstojnik — nespretan kao dijete« (Zapis od 11. IV. 1904.). Taj isti gospodin 

za jedno putovanje »u svakom slučaju ... zbog privatne stvari, zaračunao je sebi 

280 kruna i 70 filira za to putovanje, i to na trošak Zemaljske vlade!« (Zapis od 

21. IV, 1904,). Ili kada Vancaš, državni nadodvjetnik, za Khuena kaže da »ne shvaća 

grofa Khuena. Ta on je bio častan čovjek«, Kršnjavi odgovara: »Dakako da je 

bio. U početku je i on pazio da ne bude svinjarija. Od 1893., međutim, pustio je 

stvarima onakvima kakvima jesu. On je posve hipnotizirano gledao samo prema 

naslonjaču ministra predsjednika. Na žalost, ostavio nam je za vratom čitavu 

kolekciju lopova i na čudnovat način njima zaposjednuta najvažnija odgovorna 

mjesta — Krajčovića, Tomašića, Mošinskog, Pavića ...« (Zapis od 16. XI. 1904.). 

Takav je, eto, bio Ferdinand Zikmundovsky i stoga je nerazumljivo, kako nije 

našao mjesto u Šumarskoj Enciklopediji. Nadati se, da će biti u eventualnom 

njezinom trećem izdanju, ali svakako ulazi u Hrvatski biografski leksikon Leksikografskog 

zavoda »Miroslav Krleža« u Zagrebu. 

Oskar Piškorić 

196

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 

SIMPOZIJ IUFRO RADNE GRUPE S2.02.22 »GENETIKA 

HRASTOVA« ODRŽAN U FRANCUSKOJ 1991. GODINE 

Joso GRAĆAN & Želimir BORZAN* 

O mjestu održavanja simpozija, o organizatoru i o hrastovim 

šumama u Francuskoj 

Simpozij IUFRO radne grupe S2.02.22 Genetics of Oak Species (Genetika hrastova) 

održan je u Arboretum National des Barres u Nogent sur Vernisson u Francuskoj 

od 2. do 6. rujna 1991. godine. Simpozij su organizirali IUFRO radna grupa 

S2.02.22; INRA (INSTITUT NATIONAL DE LA RECHERCHE AGRONOMIQUE, 

LABORATOIRE DE GENETIQUE ET D'AMELIORATION DES ARBRES FORES- 

TIERS, FRANCE); EEC (EUROPEAN ECONOMIC COMUNITY, DIRECTORATE 

GENERAL FOR SCIENCE RESEARCH AND DEVELOPMENT) i ENITEF (ECOLE 

NATIONALE DES INGENIEURS DES TRAVAUX DES EAUX ET FORETS). 

Arboretum je osnovan na posjedu Les Barres, kojega je 1821. godine kupio 

Philippe-Andre de V1LMORIN. Posjed je kupljen radi osnivanja komparativnih 

pokusa vrsta običnog bora (Piuus sylvestris), korzičkog crnog bora (Pinus nigra 

var. corsicana) i drugih introduciranih i egzotičnih vrsta šumskog drveća. Do 

danas se iz tog vremena zadržala jedna vrlo lijepa kultura korzičkog bora, zasađena 

1823. godine. 

Vlada Francuske je 1866. godine kupila dio posjeda površine od 67 ha radi 

osnivanja arboretuma i šumarske škole. Osnivanje Arboreluma započeo je GOUET, 

čiji jedan dio danas nosi njegovo ime. Sadnju biljaka u Arboretumu nastavio je 

MARCHAND koji je 1898. godine naslijedio GOUET-a. Poznati dendrolog PARDE 

imenovan je direktorom Arboretuma 1919. godine. Šumarska škola započela je 

radom 1873. godine s ciljem obrazovanja mladih uzgajivača, a od 1884. škola 

obrazuje stručnjake za gospodarenje šumama, te tako prethodi današnjoj, Nacionalnoj 

školi za šumarske inženjere (ENITEF). 1936. godine Vlada Francuske otkupljuje 

još 120 hektara zemljišta, te se danas Arboretum prostire na oko 280 ha, 

od kojih 50 ha pripada ENITEF-u, a ostatak od 230 ha poljoprivrednom centru, 

CENTRE DU MACHINTSME AGRICOLE DU GENIE RURAL DES EAUX ET DES 

FORETS (CEMAGREF). 

Područje Arboretuma ima srednju godišnju temperaturu 10,4 C C, i godišnje 

659 mm oborina. Klima je tipična za centralnonizinsko područje Francuske, s rijetkim 

snježnim padalinama. Na objektu su zastupljena tri glavna tipa tla: smeđe 

šumsko, rendzina i podzol. Od prirode tamo su rasle šume kitnjaka, bukve i 

graba, a na dubljim i rahlijim tlima bio je zastupljeniji lužnjak, ponegdje u zajednici 

s brijestom. 

* Dr Joso Gračan, Šumarski institut Jastrebarsko; Dr. Želimir Borzan, Šumarski 

fakultet Zagreb 

197

Na ovom se objektu nalaze dvije vrste arboretuma: 

— botanička kolekcija na površini od 35 ha pod upravom ENITEF-a i 

— različiti pokusi šumskih vrsta na površini od 70 ha pod nazorom CEMA- 

GREF-a, 

Botanička kolekcija ima oko 30 rodova četinjača i oko 50 rodova listača. Navodimo 

samo neke od važnijih: 

Abies spp. 40 vrsta Betula spp. 30 vrsta 

Chamaecyparis spp. 6 „ Carpinus spp. 13 

Cupressus spp. 8 „ Castanea spp. 4 

Larix spp. 10 „ Fagus spp. 7 

Picea spp. 30 „ Fraxinus spp. 30 

Pinus spp. 45 „ Malus spp. 30 

Pseudotsuga spp. 10 „ Nothofagus spp. 3 

Thuja spp. 8 „ Quercus spp. 60 

Acer spp. 45 „ Tilia spp. 17 

Alnus spp. 24 „ Ulmus spp. 13 

U botaničkoj je kolekciji zastupljeno i oko 200 rodova različitih grmova. 

Arboretum ima 7 različitih cjelina (u zagradama je vrijeme sadnje kolekcije): 

— Arboretum GOUET s američkim, europskim i mediteranskim vrstama 

drveća i grmlja (1873—1920) 

5 ha 

— Stari rasadnik sa zahtjevnim vrstama (1860—1900—1939) . . . . 2 ha 

— Vilmorinianum (1894) — taksonomski razvrstana kolekcija grmlja . 4 ha 

— Sistematska kolekcija drveća (1910—1925) 4 ha 

— Arboretum topola (1910—1939) . 2 ha 

— Arboretum PARDE — geografska kolekcija azijskih vrsta (1921—1941) 6 ha 

— Arboretum Lemosse — ornamentalno hortikulturno grmlje (1942) . . 1 ha 

Kurator Arboretuma je gospodin Raymond Durand. Arboretum National des 

Barres predstavlja najbogatiju zbirku hrastova u Europi s više od 60 vrsta i nekoliko 

kultivara. 

Na pokusnoj površini od 70 ha osnovani su eksperimenti različite namjene: 

komparativni pokusi vrsta, testovi provenijencija i eksperimenti različitih tehnika 

uzgoja, U pokusnim su plohama zastupljene slijedeće vrste: Abies concolor, A. 

grandis, A. nordmanniana, Cedrus atlantica, Chamaecyparis lawsoniana, Larix 

decidua, L. x eurolepis, Picea sitchensis, Pinus nigra špp. laricio, Pinus sylvestris, 

Pseudotsuga menziesii, Thuja plicata i Tsuga heterophylla. 

Znanstvenoistraživački rad u Francuskoj u oblasti šumarstva organiziran je 

i u INRA (INSTITUT NATIONAL DE LA RECHERCHE AGRONOMIQUE), čiji je 

laboratorij za genetiku i oplemenjivanje šumskog drveća bio jedan od organizatora 

simpozija. INRA je organizirana u 22 različita centra u Francuskoj, a sastoji 

se od 25 odjela. U INRA ja zaposleno 8.500 znanstvenika, inženjera, suradnika, 

tehničara i administrativnog osoblja. Oko 2.800 stručnjaka godišnje boravi u inozemstvu, 

a oko 500 stranih istraživača se godišnje usavršava u INRA. Odjel za 

znanstvenoistraživački rad u šumarstvu ima 290 zaposlenih, od čega 84 znanstvenika, 

47 znanstvenika inženjera, 134 tehničara i 25 administrativnih radnika. Znan- 

198

stvenoistraživački rad se obavlja u 5 centara (Nancy, Orleans, Bordeaux, Avignon, 

Antilles — Guiana). Intenzitet radova može se ocijeniti na temelju podatka da 

npr. samo površine eksperimenata iz oplemenjivanja drveća iznose oko 2.000 ha, 

s oko 2 milijuna individualno tretiranih stabala. Godišnji proračun iznosi oko 

8 milijuna FRF, s dodatnim prihodima iz direktnih ugovora. 

Hrastove šume predstavljaju najvažnije prirodno bogatstvo Francuske. Šume 

u Francuskoj zauzimaju površinu od 13,3 milijuna hektara, od čega na šume hrasta 

otpada 5,5 milijuna hektara, što čini oko 40% ukupnih šumskih površina Francuska, 

odnosno 60°',, od površina na kojoj su listopadne šume. Ukupna drvna 

masa hrasta se procjenjuje na 496 milijuna m 3 , što čini 29% od ukupne drvne 

zalihe Francuske. Francuska je prva zemlja Europe u proizvodnji hrastova drva, 

a druga na svijetu. Glavne su vrste hrast lužnjak i hrast kitnjak. U ekonomskom 

ppgledu prihodi, koji se ostvaruju samo s lužnjakom i kitnjakom, čine više od 

1/3 ukupnih prihoda od sveukupne proizvodnje drveta u Francuskoj. Ove dvije 

vrste hrastova zauzimaju 31% produktivne šumske površine, odnosno 75% svih 

hrastovih šuma, te daju 88% drvne mase od mase koju proizvode svi hrastovi. 

Osim ove dvije vrste u Francuskoj se nalaze još mediteranski hrastovi, medunac 

i neki introducirani od kojih je najzastupljeniji crveni hrast. Neke sastojine (uglavnom 

u privatnom posjedu) uzgajaju se kao panjače, a pretežan dio je visokog 

uzgojnog oblika s ophodnjom za kitnjak između 180 i 220 godina, za koje vrijeme 

se postižu dimenzije stabala od oko 60 cm u prsnom promjeru. Za iste dimenzije 

lužnjaka ophodnja je nešto kraća, a radom na poboljšanju uzgojnih zahvata se 

očekuje skraćivanje ophodnje kod lužnjaka na 100 do 110 godina, uz dimenzije 

stabala od oko 70 cm. Ophodnjom kitnjaka od 200 do 220 godina se namjerava 

postići (uz poboljšanje uzgojnih zahvata) dimenzije stabala od 70 do 80 cm. 

Rad simpozija 

Na simpoziju je sudjelovalo 93 učesnika iz 22 zemlje, Europe, SAD, Kanade 

i Azije, od čega i 2 iz Republike Hrvatske. Podneseno je 8 pozivnih referata, od 

10 prijavljenih, 58 priloženih referata i 13 postera. Rad simpozija se odvijao u 

jednoj plenarnoj i 5 tematskih sekcija, i to: 

— Sekcija 1: Filogenija, taksonomija i meduvrsna varijabilnost 

— Sekcija 2: Hibridizacija i generativna reprodukcija 

— Sekcija 3: Unutarvrsna varijabilnost 

— Sekcija 4: Vegetativno razmnožavanje i metode uzgajanja 

— Sekcija 5: Oplemenjivanje hrastova 

Plenarna sjednica 

Simpozij je započeo plenarnom sjednicom 2. rujna 1991. godine. Otvorio ga 

je i pozdravio gospodin J. FLIES, EEC, Brussels, Belgija, kao i gospodin J. F. 

LACAZE, INRA, Orleans, Francuska. Moderatori sjednice bili su Valeriu ENESCU, 

Bukurešt, Rumunjska i Michel ARBEZ, INRA, Francuska. 

Naslovi i kratki sadržaj pozivnih referata dati su uz neznatna skraćenja u 

slobodnom prijevodu: 

1. EVOLUTION, PHYLOGENY AND FOSSIL HISTORY OF QUERCUS (Evolucija, 

filogenija i fosilna povijest roda Quercus). Autor: K. C. NIXON, L. H. Bailey Hortorium, 

Cornel University, Ithaca, New York, SAD. 

199

Prema ovom autoru rod Quercus L. se rasprostire na sjevernoj hemisferi od 

umjerenih i tropskih šuma do trnovitih grmova u polupustinjama. Sve vrste roda 

Quercus su drvenaste i anemofilne, s plodom žirom. Rod je najsrodniji trima 

sadašnjim monotipskim rodovima Trigonobalanus Forman, Colombobalanus Nixon 

& Crepet. i Formanodendr on Nixon & Crepet. iz Malezije, jugoistočne Azije, odnosno 

sjeverne Južne Amerike. Najstariji postojeći fosili hrasta su iz oligocena, 

premda su rese koje bi mogle pripadati rodu Quercus sačuvane u jantaru nađenom 

na području Baltika. 

Trigonobolanoidni fosili su poznati iz oligocena i paleocena u Sjevernoj Americi, 

a kasnije u Europi. Novije klasifikacije roda Quercus na podrodove i sekcije 

su nešto modificirane u odnosu na one od CAMUS-ove. Takve klasifikacije razlikuju 

dva podroda: Quercus i Cvclobalanopsis. Potonji je ograničen na područje 

istočne Azije i Malezije. Quercus se dijeli u sekcije: Mucronaiae Loudon (crveni 

hrastovi Sjeverne i Južne Amerike), Protobalanus (Trelease) Schwartz (intermedijarni 

hrastovi zapadne Sjeverne Amerike), Quercus (bijeli hrastovi istočne i zapadne 

hemisfere), Ilex Loudon (Euroazija) i Cerris Loudon (Euroazija). 

2. NATURAL HYBRIDIZATION WITHIN THE GENUS QUERCUS L. (Prirodna 

hibridizacija unutar roda Quercus). Autor: B. S. RUSTHON, University of Ulster, 

Coleraine, Sjeverna Irska. 

Referat nije održan jer autor nije došao. 

3. MATING SYSTEM AND GENE FLOW IN OAK SPECIES (Sistem oplodnje i 

kolanje gena hrastova). Autori: A. DOCOUSSO, H. MICHAUD i R. LUMARET, 

INRA, Francuska. 

Autori su dali pregled literature obzirom na biologiju cvatnje, životni ciklus 

i sistem oplodnje. Proučavali su rasprostiranje polena eksperimentalno, mjerenjem 

poiena, sjemena i vegetativnog širenja, te teoretski utvrđivali različite parametre 

(Fis, Fst, Nm) i rasprostranjenost. Proučavali su i faktore ograničenja 

kolanja gena (fenologiju, inkompatibilnost i omjer spolova). 

4. INTRASPECIFIC VARIATION OF GROWTH AND ADAPTIVE TRAITS IN 

NORTH AMERICAN OAK SPECIES (Unutarvrsna varijabilnost rasta i adaptivna 

svojstva sjevernoameričkih vrsta hrastova). Autor: H. KRIEBEL, Ohio State University, 

Wooster, Ohio, USA. 

Informacija o varijabilnosti rasta i adaptivnim svojstvima sjevernoameričkih 

vrsta hrastova je još uvijek jako ograničena, unatoč tome što su osnovani pokusi 

provenijencija, kultura i testovi potomstva slobodno oprašenih familija. Mnoge 

su informacije objavljene za Quercus rubra L„ Q. alba L., Q. falcata Michx. i Q. 

pagoda Raf. Najviše je istraživan Q. rubra, osobito pokusima provenijencija postavljenim 

u srednjem i zapadno-srednjem području rasprostranjeni a vrste između 

39° i 42° sjeverne širine. U tom području provenijencije od zapadnog Mainea 

do Mississippija (43° do 46° sjev. širine) su obično bolje od onih južnijih u starosti 

od preko 30 godina, iako su neke familije iz Tennesseea imale najbrži rast. U 

pokusima na krajnjem jugu južnije provenijencije rastu brže. Otvaranje pupova 

kod Q. rubra je geografsko svojstvo, ali nije progresivno smjeru od sjevera prema 

jugu, kao što je žućenje (opadanje) lišća. Stabla porijeklom iz toplijih, sušnijih 

područja su otpornija na sušu. Postoji visok stupanj varijance u rastu kod sastojine 

i familije; relativna važnost varijance za provenijencije ovisi o metodologiji. 

Kod Q. alba prvi rezultati istraživanja sastojina (uzorkovanja) u Indijani pokazuju 

200

da je varijanca familija među sastojinama 2,5 puta veća od sastojinske varijance. 

Rani test odnosa porijekla sjemena i varijabilnost rasta kod Q. faicata, te odnosa 

rasta i otpornosti na hladnoću kod Q. pagoda je također obrađena. 

5. INTRASPECIFIC VARIATION OF GROWTH AND ADAPTIVE TRAITS IN 

EUROPEAN OAK SPECIES (Unutarvrsna varijabilnost rasta i adaptivna svojstva 

europskih hrastova). Autor: J. KLEINSCHMIDT, Niedersaechsische Forstliche Versuchsanstalt, 

Escherode, Njemačka. 

Navodi se da je u svijetu poznato 200 do 450 vrsta hrastova uključujući i 

hibride (ovisno o autoru). Sve europske vrste pripadaju podrodu Lepidobalanus. 

14 je listopadnih, a 8 zimzelenih. Četiri su hibridne forme, od kojih dvije dolaze 

u zoni introgresije. Hibridizacija uzrokuje određene poteškoće u jasnom morfološkom 

i fiziološkom definiranju vrsta koje se križaju. Najviše radova o unutarvrsnoj 

varijabilnosti postoji o Q. robur i Q. petraea. O Q. cerris L., Q. virgiliana 

Ten. (= Q. delechampii Wenz), Q. frainetto Ten., Q. faginea Lam., Q. ilex L. i Q. 

suber L.„ na bazi komparativnih kultura ima manje podataka. Dobar dio informacija 

postoji u vezi s morfološkim, fiziološkim i biokemijskim istraživanjima 

prirodnih populacija, što nije predmet ovog rada. U morfološkim svojstvima hrastovi 

pokazuju izrazitu varijabilnost, ali i fiziološkim svojstvima i fenologiji, što 

ima veliku adaptivnu važnost. 

Pokusi provenijencija i testovi potomstva započeti su vrlo rano, već 1879. 

godine. Gotovo su svi bili lokalnog značaja. Razlog je tome što se žir može čuvati 

relativno kratko i što je cvatnja neredovita. Postojeći rezultati pokazuju da izbor 

provenijencije može biti od presudne važnosti za ekonomsku vrijednost sastojina. 

Oplemenjivanje putem individualne selekcije stabala može biti vrlo korisno zbog 

velike unutarpopulacijske varijabilnosti. Neke vrste se uspješno vegetativno razmnožavaju 

cijepljenjem, reznicama i in vitro metodama. 

6. GENE DIVERSITY IN NATURAL POPULATION (Raznovrsnost gena u prirodnim 

populacijama). Autor: A. KREMER, INRA, Francuska. 

Rad je pregled istraživanja raznovrsnosti gena u jezgri i organelima hrastova 

na različitim taksonomskim hijerarhijskim razinama (populacije, sekcije i vrste). 

Najnovije studije daju informaciju o markerima čija je genetska kontrola ispitivana. 

Do sada istraživani alozimi 32 vrste hrasta odnose se na različite taksonomske 

sekcije, osim na Macrobalanus i Protobalanus. Ukupna genska raznovrsnost 

na razini vrste ili populacije jako varira između vrsta (0,05 do 0,30). Raspon je 

varijabilnosti poput raspona opaženog u drugim rodovima. Životne karakteristike 

i evolucija su glavni razlozi tih rezultata. Vrste s velikim i kontinuiranim prirodnim 

rasprostranjenjem, kao što su Q. petraea i Q. rubra pokazuju visoku razinu 

genetske raznovrsnosti. Većina gena jezgre je raspoređena unutar populacije 

(88—98%). Unutar kompleksa vrsta preostali dio jednako je raspoređen među vrstama 

i među populacijama (unutar vrste), ukazujući na važnost kolanja gena 

između sastojina i vrsta. 

Raznovrsnost gena u organelima je istraživana u dva kompleksa vrsta sekcije 

Lepidobalanus (jednom u Sjevernoj Americi i jednom u Europi). Dok su razine 

raznovrsnosti niske u odnosu na raznovrsnost gena u jezgri, struktura varijabilnosti 

je upadljivo različita. Glavni dio raznovrsnosti može se pripisati međupopulacionoj 

komponenti (više od 95%). Stabla iz iste populacije imaju općenito isti 

genom kloroplasta. Stabla koja pripadaju drugoj vrsti (gdje postoji introgresija), a 

nalaze se u istoj sastojini, pokazuju visok stupanj sličnosti. 

201

7. VEGETATIVE PROPAGATION (Vegetativno razmnožavanje). Autor: V. CHA- 

LUPA, Forestry and Game Management Research Institute, Prag, Češko-Slovačka. 

Programi oplemenjivanja šumskog drveća zahtjevaju efikasan sistem vegetativnog 

razmnožavanja za masovnu proizvodnju sadnica. Obrađeni su rezultati vegetativnog 

razmnožavanja hrasta reznicama i kulturom tkiva. Opisane su metode 

za proizvodnju zakorjenjenih reznica i osnovne faze tehnologije zakorjenjivanja. 

Faktori okoline uvelike djeluju na zakorjenjivanje reznica. Spomenuti su efekti 

ishrane, etiolizacije, prikraćivanje majčinskih biljaka, vrijeme sabiranja reznica, 

primjena regulatora rasta, mikroklimatski uvjeti i prilagodba zakorjenjenih reznica. 

Opisane su prednosti i glavni nedostaci vegetativnog razmnožavanja reznicama. 

Razmnožavanje kulturom tkiva je nova tehnologija vegetativnog razmnožavanja. 

Kultura tkiva pazušnih pupova se pokazala pouzdanom metodom za hrastove., 

Mikropropagacione tehnike su razvijane za masovnu proizvodnju juvenilnog 

materijala. Visoki postotak zakorjenjivanja izbojaka dobivenih iz kultura ostvareni 

su upotrebom niske koncentracije hranidbenog rastvora, s malom koncentracijom 

auksina. Mikropropagirani izbojci su presađeni u tlo nakon aklimatizacije, 

a sadnice presađene na teren. Takve su biljke imale uniforman i zadovoljavajući 

rast, u usporedbi s biljkama dobivenim iz sjemena. 

Somatska embriogeneza predstavlja potencijal za proizvodnju velikog broja 

embrija u kratko vrijeme. Postavljeni su pokusi pokazali mogućnost upotrebe nezrelih 

zigotnih embrija za stvaranje somatskih embrija. Mnoge probleme još treba 

riješiti. Metode kulture tkiva treba unapređivati, a efikasnu proizvodnju biljaka iz 

somatskih embrija treba postići. Uspješna obnova biljaka iz embriogenskog tkiva 

je važna za genetsko oplemenjivanje odabranih vrsta. 

8. FLORAL BIOLOGY AND BREEDING TECHNICS (Biologija cvatnje i tehnike 

oplemenjivanja). Autori: A. TUCOVIĆ i M. JOVANOVIĆ, Šumarski fakultet i Šumarski 

institut, Beograd. 

Referat nije prikazan, budući da autori nisu bili prisutni na simpoziju. 

9. TREE IMPROVEMENT PROGRAMS OF NORTH AMERICAN OAK SPECIES: 

STRATEGIES AND GOALS (Programi oplemenjivanja sjevernoameričkih hrastova: 

strategije i ciljevi). Autor: K. C. STEINER, The Pennsylvania State University, 

SAD. 

Autor je sumirao ciljeve i strategije oplemenjivanja hrastova u Sjevernoj 

Americi, na temelju pregleda radova šumarskih genetičara. Razina oplemenjivačkih 

aktivnosti je vjerojatno veća nego sadašnje praktične (relativno niske) razine 

pošumljavanja hrasta od strane građanstva i privatnih vlasnika. Detaljno je raspravljen 

niskobudžetni program za oplemenjivanje hrastova. Takav plan je odraz 

želje za smanjenjem troškova pošumljavanja i unapređenje primjene umjetne obnove 

hrasta, te time za povećanjem ekonomskog opravdanja intenzivnih programa 

oplemenj ivan j a. 

10. TREE IMPROVEMENT PROGRAMS OF EUROPEAN OAK SPECIES: STRA 

TEGIES AND GOALS (Programi oplemenjivanja europskih hrastova: strategije i 

ciljevi). Autori: P. S. SAVILL i P. J. KANOWSKI, Oxford Forestry Institute, Department 

of Plant Sciences, Oxford, Engleska. 

Većina istraživanja na oplemenjivanju europskih hrastova odnose se na 

0. robur i Q. petraea. Oplemenjivanje je teško jer je za te vrste potrebno dugo 

202

vremena da dostignu reproduktivnu zrelost. Izuzev nekih provenijenčnih i klonskih 

eksperimenata osnovanih 1950-ih, kao i nekih uspješnih selekcija na pravnost 

i grananje, malo je istraživanja obavljeno do 1980-ih. Tri strategije oplemenjivanja 

se primjenjuju: a) in vitro metode regeneracije, stimulacija cvatnje i genska 

manipulacija; b) tehnologije klonskog razmnožavanja; c) elementi klasičnih programa 

oplemenjivanja, kao što su sjemenske plantaže. Glavni ciljevi oplemenjivanja 

i genetska istraživanja su usmjerena na normalna svojstva pravnosti, brzog 

rasta i željenog grananja, svojstva drva, gustoću i boju, otpornost na štete od 

mraza, kružljivosti i defolijaciju. 

Nakon završetka plenarne sjednice svi učesnici Simpozija su obišli Arboretum 

National des Barres pod vodstvom kuratora, gospodina Raymonda Duranda. O 

Arboretumu je bilo više riječi u prethodnom poglavlju. 

Rad po sekcijama 

Rad Simpozija se odvijao u sekcijama 3,, 5. i 6. rujna 1991. godine. Sekcije 

su bile tematske. 

Sekcija 1: Filogenija, taksonomija i varijabilnost vrsta. Moderator sekcije bila 

je Viktorija SORK, University of Missouri, St. Louis, SAD. U okviru sekcije je 

podneseno 7 referata, i to: 

1. CHLOROPLAST DNA — POLYMORPHISMS DETECTED BY RFLP (Restriction 

Fragment Length Polymorphism) (Polimorfizam DNA kloroplasta — otkriven s 

RFLP) Autori: K. BURG, M. ZECHMEISTER-MACHART, J. GLOSSL i J. SCHMID, 

Austrija. 

Istraživana je polimorfna regija DNA kloroplasta kod Q. robur i Q. petraea 

(2 stabla lužnjaka i 3 stabla kitnjaka) s 18 različitih restriktivnih encima i s 

nekoliko Petunia hibrida cpDNA proba. Pronađeni su polimorfni položaji karakteristični 

za vrste. 

2. RIBOSOMAL AND CHLOROPLAST DNA VARIATION STUDY IN A MIXED 

STAND OF COMMON AND SESSILE OAK (Izučavanje DNA varijabilnosti ribosoma 

i kloroplasta u mješovitoj sastojini lužnjaka i kitnjaka). Autor: R. PETIT, 


Na preko 50 stabala lužnjaka i kitnjaka ustanovljena je varijabilnost dvaju 

molekularnih markera, ali s malim razlikama između vrsta. 

3. STUDY ON Mt DNA IN QUERCUS PETRAEA AND Q. ROBUR (Proučavanja Mt 

DNA kod Q. petraea i Q. robur). Autori: S. HERZOG i G. MUELLER-STARCK, 

Goettingen, Njemačka. 

Rad nije prezentiran na sjednici Sekcije 1. 

4. GENETIC VARIATION IN THREE SPECIES OF THE GENUS QUERCUS IN 

CALIFORNIA, USA (Genetska varijabilnost u tri vrste roda Quercus u Kaliforniji, 

SAD). Autori: L. A, RIGGS, C. I. MILLAR i D. L. DELANY, Berkeley, SAD. 

Upotrebom tkiva listova sabranih s 860 stabala iz 29 populacija tri vrste 

hrasta rasprostranjenih u Kaliforniji, škrobnom elektroforezom je istraživana alozjimska 

varijabilnost unutar i između populacija i vrsta. Autori su utvrdili 18 

lokusa za Q. agrifolia (obalni zimzeleni hrast), i 21 lokus za Q.lobata (nizinski kalifornijski 

hrast) i Q. douglasii (plavi kalifornijski hrast). Ustanovili su velike ge- 

203

netske razlike između vrsta, s mnogo jedinstvenih gena karakterističnih za vrstu. 

Ti su rezultati potvrdili da kalifornijski plavi hrast spada u grupu bijelih hrastova. 

Na razini populacija utvrđena je mala varijabilnost unutar populacija kod obalnog 

i nizinskog hrasta, dok je plavi hrast imao dvostruko veću varijabilnost unutar 

populacija nego prethodna dva. Razlike između populacija unutar vrste su 

male. Nije utvrđena geografska varijabilnost. 

5. GENECOLOGY OF OAKS (Q. petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L. i Q. pubescens 

Willd.) IN NORTH EASTERN FRANCE (Genekologija hrastova Q. petraea, Q. robur 

i Q. pubescens u sjeveroistočnoj Francuskoj). Autori: J. L. DUPOUEY i V. BADEAU, 


Analizirana je varijabilnost u morfologiji listova i žira u 80 populacija hrasta 

u dolini Lorraine sa starih stabala iz sastojina i na sadnicama u rasadniku. Rezultati 

osnovne komponente analize, diskriminacione analize i analize varijance 

su pokazali da je velik broj morfoloških karakteristika s individualnim razlikama, 

te da je lužnjak izoliran od druge dvije vrste, dok su kitnjak i medunac 

kontinuirano povezani. Morfološka varijabilnost između populacija usko je povezana 

s ekološkim uvjetima. Rezultati izmjera sadnica su pokazali da je ta morfološka 

varijabilnost na genetskoj osnovi. Ti se rezultati slažu s klasičnom pretpostavkom 

o introgresivnoj hibridizaciji za taj kompleks vrsta. 

6. PHOTOSYNTHESIS OF EUROPEAN OAKS: A COMPARISON OF WATER 

STRESS TOLERANCE AMONG DIFFERENT SPECIES (Fotosinteza europskih hrastova: 

usporedbe snošljivosti na poplavu i sušu između različitih vrsta). Autori: 

E. DREYER, D. EPRON, I. SCUILLER i G. AUSSENAC, INRA, Francuska. 

Europski hrastovi uspijevaju u uvjetima s vrlo različitom opskrbljenošću tla 

vodom, pa i u uvjetima vjerojatne pojave suše. Snošljivost prema poplavama ili 

suši može stoga biti svojstvo za razlikovanje vrsta. Tolerancija na sušu obuhvaća 

veliki spektar fizioloških svojstava, koja su ponekad vrlo slabo razumljiva. Na 

razini krošnje, sposobnost zadržavanja signifikantne razine asimilacije C0 2 i barem 

očuvanje fotosintetskog aparata od stalnog oštećenja za vrijeme perioda suše, 

mogu biti vrlo važni faktori adaptacije. Prezentirani su podaci dobiveni uzgojem 

biljaka različitih vrsta hrastova u stakleniku. 

7. WATER TRANSPORT IN OAK TREES SUBMITTED TO DROUGHT: HYDRA 

ULIC CONDUCTIVITY AND XYLEM DISFUNKTIONS (Transport vode u hrastovima 

izloženih suši: hidraulična provodnost i ksilemska nefunkcionalnost). Autori: 

N. BREDA, A. GRANIER, H. COCHARD, E. DREYER i G. AUSSENAC, INRA, 

Francuska. 

Hrastova stabla predstavljaju karakterističnu hidrauličnu strukturu. Ksilem 

se sastoji od ograničenog broja velikih provodnika okruženih vlakancima i malim 

traheidama. Ktome, aktivni transport vode je vjerojatno ograničen na posljednji 

god. U radu su raspravljene posljedice tih strukturnih karakteristika na djelotvornost 

transporta vode i osjetljivost na sušu. 

Sekcija 2: Hibridizacija i generativna reprodukcija. Moderator sekcije bio je Želimir 

BORZAN, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Na ovoj je sekciji izloženo 

5 refetara i to: 

1. TAXONOMICAL IMPACT OF MORPHOLOGICAL VARIATION IN QUERCUS 

ROBUR AND QUERCUS PETRAEA: A CONTRIBUTION TO THE HYBRID CON- 

204

TROVERSY (Taksonomski značaj morfološke varijabilnosti Q. robur i Q. petraea: 

doprinos raspravi o hibridima). Autor: G. AAS, Zuerich, Švicarska. 

Brojčano-taksonomske analize kompleksa Q. robur - Q. petraea pokazuju da 

je varijabilnost unutar obje vrste tako široka, da ni jedna istraživana karakteristika 

nije pogodna za jasno razlikovanje ovih vrsta. Upotrebom multivarijantne 

analize bilo je moguće razlikovati dvije grupe i intermedijarne individue. Međutim 

nije pouzdano te individue nazvati hibridima, jer nije bilo moguće utvrditi 

pouzdane granice za svaku grupu. To objašnjava široko prihvaćeno mišljenje da 

se te dvije vrste križaju, ali to nije moglo biti potvrđeno ovim istraživanjem. 

2. BIOSTRUCTURAL AND BIOCHEMICAL DIVERSITY IN MEDITERRANEAN 

EVERGREEN OAK: PUTATIVE HYBRID ZONE IN FRANCE (Biostrukturalna i 

biokemijska različitost mediteranskih zimzelenih hrastova: pretpostavljene hibridne 

zone u Francuskoj) Autori: Z. AFZAL-RAFFI 1 , R. S. DODD 2 i Y. PELLEAU 1 . 

Marseille, Francuska 1 i Berkeley, SAD 2 . 

Istraživana je biološka različitost zimzelenih hrastova zapadnomediteranskih 

područja. Početna istraživanja roditeljskih populacija Italije i Španjolske pokazala 

su dobru morfološku i kemijsku diferencijaciju, neovisno o ekološkim uvjetima, 

upućujući da se radi o dvije vrste: Q. ilex i Q. rotundifolia. Istraživanja su 

proširena na 64 stabla s 5 lokaliteta francuskog dijela Mediterana. Multivarijantna 

analiza oblika lišća i kemijske analize (sterola, masnih kiselina i minerala) pokazuju 

razlike između stabala masiva Maures (svojstva Q. ilex) od onih iz Provence, 

s intermedijarnim svojstvima, što upućuju da je tu zona introgresije tih vrsta. 

3. SOME ECOLOGICAL ASPECTS OF THE VARIABILITY OF FLORAL PHENO 

LOGY IN THE CORK-OAK (QUERCUS SUBER L.): WHY DO ANNUAL AND 

BIENNIAL BIOTYPES APPEARS? (Neki ekološki aspekti varijabilnosti fenologije 

cvatnje kod hrasta plutnjaka (Q. suber L.): Zašto se javljaju jednogodišnji i dvogodišnji 

biotipovi?). Autori: J. A. ELENA-ROSSELO 1 , J. M. Del RIO 1 , J. L. GAR- 

CIA-VALDECANTOS2 i I. G. SANTAMARIA 1 . Salamanca 1 , Madrid 2 , Španjolska. 

Istraživanja su provedena radi doprinosa proučavanja genetske varijabilnosti 

i boljeg razumijevanja reproduktivnog mehanizma hrasta plutnjaka, posebno u 

područjima gdje uspjeva zajedno s crnikom. Fenološke razlike u cvatnji i vremenu 

oprašivanja mogu predstavljati izolacioni mehanizam za spontanu hibridizaciju. 

Kod grupe bijelih hrastova (Lepidobalanus) žir dozrijeva u prvoj vegetacijskoj 

sezoni, dok kod grupe crvenih hrastova (Erythrobalanus) dozrijeva druge godine. 

Hrast plutnjak ima dva biotipa, tj. žir dozrijeva za jednu i za dvije godine. Kod 

plutnjaka, čiji žir dozrijeva za jednu godinu, razvojni je ciklus sličan onom kod 

bijelih hrastova, dok je kod biotipa čiji žir dozrijeva druge godine razvojni ciklus 

dozrijevanja sličan onom u crvenih hrastova. Ova su istraživanja provedena u 

dvije prirodne populacije Q. suber i jednoj mješovitoj populaciji Q. suber i Q. 

ilex, a trajala su tri godine (od 1988. do 1990). 

4. MATING SYSTEM AND GENE FLOW IN A MIXED STAND OF QUERCUS 

PETRAEA (MATT.) LIEBL. AND QUERCUS ROBUR L, (Sistem oplodnje i kolanja 

gena u mješovitoj sastojini Q. petraea (Matt.) Liebl. i Q robur L.). Autori: R. 

BACILIERI'2 i A. DUCOUSSO 1 . INRA, Francuska 1 i Firenca, Italija 2 . 

Hibridi hrastova su određeni vrlo često na osnovi morfoloških podataka, ali 

je nasljedna tvar složena (poligena) i teško je utvrditi stvarne mehanizme oplodnje 

u prirodi kada dvije vrste pridolaze zajedno. Izozimi se kao jednostavni mar- 

205

keri često koriste u genetičkim istraživanjima. Elektroforetskim analizama 426 

starih stabala i njihovog potomstva (oko 1000 individua) iz prirodne mješovite 

sastojine Q. petraea i Q. robur nije utvrđen niti jedan specifičan alel, ali su utvrđene 

razlike u frekvenciji alela između ove dvije vrste. 

5. PREDICTION OF ACORN CROPS IN THREE SPECIES OF NORTH AMERICAN 

OAKS: QUERCVS ALBA, Q. RUBRA AND Q. VELUTINA (Procjena uroda žira kod 

sjevernoamerićkih hrastova Q. alba, Q., rubra i Q. velutina). Autori: V. L. SORK 

i J. BRAMBLE, St. Louis, Missouri, SAD. 

Osam je godina opažan urod žira tri vrste hrasta u srednjeistočnom Missouriju. 

Procijenjeni su parametri uroda žira radi utvrđivanja kritičnih unutrašnjih 

i vanjskih faktora koji utiču na varijabilnost uroda. Utvrđeno je, da se svaka 

vrsta razlikuje u intervalima punog uroda žira, te da je obilje uroda signifikantno 

utjecano proljetnim vremenskim uvjetima. Ta dva faktora omogučuju predviđanje 

punog uroda žira. 

Sekcija 3:: Unutarvrsna varijabilnost hrastova. U okviru ove sekcije bilo je izloženo 

15 referata. Moderatori su bili Scott E. SCHLARBAUM, University of Tennessee, 

SAD; Ervin DREYER, INRA, Francuska i Gregor AAS, ETH Zentrum, 

Zuerich, Švicarska. Navodimo naslove i kratke sadržaje referata: 

1. INTER- AND INTRASPECIFIC VARIATION OF GROWTH IN DANISH PRO 

VENANCE TRIALS WITH OAK (QUERCVS ROBUR AND Q. PETRAEA) (Međuvrsna 

i unutarvrsna varijabilnost rasta u danskom pokusu provenijencija s hrastovima 

Q. robur i Q. petraea). Autor: J. S. JENSEN, Skovbrynet, Danska. 

1990. godine je izmjereno 29 provenijenčnih pokusnih ploha u Danskoj. U 

pokusima su i provenijencije iz južne Norveške, sjeverne Njemačke i Nizozemske. 

Sjevernoeuropske provenijencije čine nekoliko izrazitih ekotipova i razlikuju se 

u vremenu prolistavanja i otpadanja lista, osjetljivosti na mraz, vjetar, produkciju, 

morfološka svojstva i dr. Rast nekih provenijencija kitnjaka je izrazito veći 

u odnosu na lužnjak, a kitnjak tvori i manje živica. Utvrđena je visoka nasljednost 

visina, volumnog prirasta, listanja, tjeranja živica, formiranja osi i naročito pravnosti 

debla. 

2. GROWTH CHAMBER TRIALS ON FLUSHING AND FROST HARDINESS OF 

SESSILE OAK QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. (Pokusi u klimakomorama 

s kitnjakom Q. petraea (Matt.) Liebl., s obzirom na prelistavanje i otpornost na 

mraz). Autor: K. LIEPE, Grosshansdorf, Njemačka. 

Otpornost biljaka na proljetne mrazove od važnosti je radi transporta i sadnje 

pojedinih provenijencija u druga geografska ili klimatska područja. U klimakomorama 

je u pokusu simuliran kasni proljetni mraz s režimima temperatura od 

0° do —13 °C. Testirani su jednogodišnji klijanci deset europskih provenijencija 

kitnjaka u različitim fenofazama. Kritična temperatura za biljke nabreklih pupova 

je —7 °C, dok je za biljke s neotvorenim ali razvijenim listovima —5°C. Kambij 

izbojaka je oštećivan tek na temperaturama ispod —11 °C. Razlike između provenijencija 

nisu ustanovljene. 

3. FIRST RESULTS OF COMMON OAK (QUERCUS ROBUR L.) PROVENANCE 

EXPERIMENT IN CROATIA (Prvi rezultati pokusa provenijencija hrasta lužnjaka 

(Q. robur L.) u Hrvatskoj). Autor: J. GRAČAN, Šumarski institut Jastrebarsko, 

Hrvatska. 

206

Prvi pokus od 16 provenijencija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj osnovan je u 

rasadniku Šumarskog instituta u proljeće 1986. godine. Terenski pokus s 4 ponavljanja 

na dva lokaliteta osnovan je 1988. godine. Nakon 5 godina (1990. godine) 

biljke provenijencije »Okučani« bile su najviše (74,44 cm) na lokalitetu Gajno 

(Šumarija Jastrebarsko), a na lokalitetu Slavir (Šumarija Otok) najviše su bile 

biljke provenijencije »Ključevi« (42,37 cm). Najniže su bile biljke provenijencije 

»Dubica« na lokalitetu Gajno (52,16 cm) i na lokalitetu Slavir (35,10 cm). Postotak 

preživljavanja se kretao od 33,98% (»Motovunska šuma«) u Slaviru do 98,50",. 

(»Gunja«) u Gajnom. 

4. PRELIMINARY RESULTS OF THE PROVENANCE EXPERIMENT WITH 

POLISH PROVENANCES OF PEDUNCULATE OAK AND SESSILE OAK (Preliminarni 

rezultati pokusa poljskih provenijencija hrasta lužnjaka i kitnjaka). Autor: 

W. BARZDAJN, Poznan, Poljska. 

S obzirom da autori nisu došli, rad nije izlagan. 

5. FIRST RESULTS OF THE PROVENANCE VARIATION WITH QUERCUS 

PETRAEA (MATT.) LIEBL. IN KORNIK, POLAND (Prvi rezultati varijabilnosti 

provenijencija hrasta kitnjaka u Komiku, Poljska). Autor: H. FOBER, Komik, 

Poljska. 

S obzirom da autor nije došao, rad nije izlagan. 

6. PHYSIOLOGIC-BIOCHEMICAL PECULARITIES OF QUERCUS ROBUR FORMS 

AND PROVENANCES IN GEOGRAPHICAL CULTURES OF THE USSR (Fiziološko-biokemijske 

karakteristike formi i provenijencija hrasta 0. robur u geografskim 

kulturama SSSR-a). Autori: L. A. RYAZANTSEVA i A. M. SHUTAIEV, Voronjež, 

SSSR. 

S obzirom da autori nisu došli, rad nije izlagan. 

7. MORPHOLOGICAL VARIABILITY OF OAK STANDS (QUERCUS PETRAEA 

AND Q. ROBUR) IN NORTHERN GERMANY (Morfološka varijabilnost sastojina 

hrasta kitnjaka i lužnjaka u sjevernoj Njemačkoj). Autor: G. ELSNER, Escherode, 

Njemačka. 

Oba hrasta, kitnjak i lužnjak imaju svoje prirodno rasprostranjenje u Donjoj 

Saksoniji. Zakon o sjemenarstvu dozvoljava u Njemačkoj sakupljanje žira samo 

u čistim sastojinama. S obzirom na mogućnost križanja ove dvije vrste, identifikacija 

je moguća samo uz pomoć nekoliko morfoloških markera. U Escherodi 

(Institutu) je razvijena metoda diskriminacione analize koja omogućava određivanje 

sastava vrsta u sastojini, jer su definirani lenotipovi listova vrsta. Ustanovljeno 

je da osim čistih i mješovitih sastojina postoje sastojine s intermedijamim 

i prijelaznim oblicima. 

8. DISTRIBUTION OF OAK SPECIES IN CZECH REPUBLIC (Rasprostranjenje 

hrastova u Češkoj) Autor: J. KOBLIZEK, Brno, Češko-Slovačka. 

Do 1974. godine, u Češko-Slovačkoj su bile poznate samo 4 vrste hrasta: Q. 

cerris, Q. petraea, Q. pubescens i Q. robur. Autor navodi da je u Republici Češkoj 

pronašao osim spomenutih još i ove hrastove: Q. dalechampii, Q. polycarpa, Q. 

virgiliana i rijetko Q. frainetto. 

9. INTRA- AND INTERPOPULATIONAL GENETIC VARIATION IN JUVENILE 

POPULATIONS OF QUERCUS PETRAEA AND Q. ROBUR (Unutar i međupopula- 

207

cijska genetska varijabilnost mladih populacija kitnjaka i lužnjaka). Autori: G. 

MULLERSTARCK, S. HERZOG, i H. H. HATTEMER, Goettingen, Njemačka. 

U svakoj od 5 dvogodišnjih populacija kitnjaka i lužnjaka (pojedinačni i 

multipopulacioni uzorci), genetska varijabilnost je utvrđena na osnovi 13 polimorfnih 

genskih lokusa za kontrolu encirna. Genetska kontrola i nasljednost encima 

utvrđena je prethodno elektroforezom full-sib familija. Opažena prosječna 

heterozigotnost je slična u obje vrste (21,9% za kitnjak i 21,3'' ( za lužnjak). Prosječni 

broj gena po lokusu se kreće od 2,7 do 3,7. Relativno mala genetska različitost 

ukazuje na mali polimorfizam. Genetska razlika između parova uzoraka 

ukazuje na značajne razlike između populacija. Postoji velika genetska sličnost 

između Q. robur i Q. petraea u smislu poznatih alela. Konačno, više nego kod 

drugih vrsta, velika genetska varijabilnost mora biti u populacijama hrastova, da 

bi se održala sposobnost tih vrsta na prilagodbu heterogenim stojbinama. 

10. PRELIMINARY RESULTS OF GENETIC VARIATION BETWEEN POPULA 

TIONS OF QUERCUS PETRAEA ON A RANGE WIDE SCALE (Preliminarni rezultati 

genetske varijabilnosti između populacija Q. petraea široke ljestvice pridolaženja). 

Autori: A, ZANETTO i A. KREMER, INRA, Francuska. 

Alozimska varijabilnost određena škrobnom elektroforezom proučavana je 

unutar i između populacija hrasta kitnjaka na širem području rasprostranjenja. 

Izoencimi su ekstrahirani iz korjenčića proklijalog žira, a uzorak se sastojao od 

120 žireva po populaciji. Analizirano je 15 lokusa od čega 12 polimorfnih. Utvrđena 

je visoka različitost gena unutar populacije (0,275). Na bazi monolokusa, 

većina ukupne različitosti se odnosi na unutarpopulacijsku komponentu (više od 

98% u zapadnom dijelu pridolaska). Diferencijacija je izučavana i između različitih 

geografskih zona prirodnog rasprostranjenja. Na multilokus bazi, kad su 

primjenjene multivarijantne deskriptivne analize, moguće je identificirati geografski 

trend varijabilnosti. 

11. ALLOZYME VARIATION OF SIX NATIVE OAK SPECIES IN KOREA (Varijabilnost 

alozima 6 vrsta autohtonih hrastova u Koreji). Autori: Z. S. KIM 1 , S. 

W. LEE 2 i J. O. HYUN 2 . Seoul», Suwon 2 , Republika Koreja. 

Varijabilnost alozima na 6 lokusa je izučavana u 28 populacija 6 autohtonih 

vrsta hrastova: Q. aliena, Q. dentata, Q. mongolica, Q. serrata i Q. variabilis. 

Prosječna stopa polimorfnih lokusa po populaciji za 6 vrsta bila je 75,14%. Prosječan 

broj alela po lokusu bio je 2,26. Prosječna očekivana i opažena heterozigotnost 

bila je 0,302 i 0,298. Od 6 vrsta, Q. serrata i Q. dentata su u genetskom smislu 

manje varijabilne vrste. Tri su lokusa poslužila kao markeri za razlikovanje Q. 

acutissima i Q. variabilis. 

12. PATTERNS OF GENETIC VARIATION WITHIN POPULATIONS OF TWO 

SPECIES OF NORTH AMERICAN OAK: QUERCUS ALBA AND Q. RUBRA (Oblici 

genetske varijabilnosti unutar populacija dvije sjevernoameričke vrste hrastova: 

Q. alba i Q. rubra). Autor: V. L. SORK, University of Missouri, SAD. 

U radu je opisana genetska varijabilnost unutar populacija dvije vrste (Q. 

alba i Q. rubra) sjevernoameričkih hrastova lociranih na plohi od 4 ha, bazirana 

na analizi izozimskih genetskih markera. 

13. COMPARISON OF GENETIC VARIATION BETWEEN INTRODUCED AND 

NATURAL POPULATIONS OF QUERCUS RUBRA (Usporedba genetske varijabil- 

208

nosti između introduciranih i prirodnih populacija Q. rubra). Autori: J. B. DAU- 

BREE i A. KREMER, INRA, Francuska. 

Sjevernoamerički crveni hrast Q. rubra često se koristi za pošumljavanje u 

Francuskoj. Sjeme se sabire u kulturama, koje su obično male površinom i 

nepoznatog porijekla. Usporedba genetske varijabilnosti kultura i populacija iz 

područja prirodnog rasprostranjenja provedena je na bazi alozima i fenoloških 

karakteristika. Utvrđeno je da su se introducirane populacije počele genetski razlikovati 

od prirodnih. 

14. FIRST RESULTS ON THE PROANTHOCYANIC POLYMORPHISM OF QUER 

CUS ILEX WITHIN THE FRENCH MEDITERRANEAN REGION (Prvi rezultati polimorfizma 

proantocijana vrste Quercus ilex u mediteranskom području Francuske). 

Autori: Ph. LEBRETON 1 , M. BARBERO 2 i S. NADER 2 . Lyon 1 , Marseille 2 , 

Francuska. 

Istraživan je polimorfizam proantocijana u tri populacije iz Languedoc i zapadne 

Provence u Francuskoj. Postotak prodelfinidina ostaje konstantan za svako 

pojedinačno stablo, neovisno o starosti ili položaju lišća. Taj sadržaj može biti, 

međutim, signifikantno različit između stabala u populaciji. 

15. PROGENY TRIAL OF QUERCUS ROBUR L. GEOGRAPHIC POPULATIONS IN 

DIFFERENT NATURAL ZONES OF THE USSR (Test potomstva geografskih populacija 

Q. robur L. u različitim zonama prirodnog rasprostiranja u SSSR-u). 

Autor: A. M. SHUTYAEV, Voronjež, SSSR. 

S obzirom da autor nije došao, rad nije izlagan. 

Sekcija 4: Vegetativno razmnožavanje i metode uzgoja. U ovoj je grupi prijavljeno 

13 referata, ali je 10 izloženo, budući da predstavnici SSSR-a nisu doputovali. Moderatori 

ove sekcije su bili Daniel K. STRUVE, Ohio State University, SAD i 

Wolfgang SPETHMANN, Sveučilište u Hannoveru, Njemačka. Navodimo naslove 

i kratke sadržaje predavanja izloženih u ovoj sekciji: 

1, INFLUENCE OF FERTILIZED SUBSTRATES ON ROOTING AND GROWTH 

OF OAK CUTTINGS (Djelovanje prihranjenog supstrata na zakorjenjivanje i rast 

reznica). Autor: W. SPETHMANN, Hannover, Njemačka. 

Poznato je da se reznice hrasta teško zakorjenjuju. U 10 posljednjih godina 

razvijena je metoda za masovno razmnožavanje hrastova reznicama. Starost majčinskog 

stabla, vrijeme uzimanja reznica i zamagljivanje prilikom zakorjenjivanja 

su nužni za uspješno zakorjenjivanje reznica. Radi gubitka s malim zakorjenjenim 

reznicama kod presadnje u rasadnik, pokušalo se dobiti veće reznice prihranjivanjem 

supstrata. Najbolje rezultate, tj. zakorjenjene reznice visoke 30—90 cm 

dobilo se primjenom »osmocota« u dozi od 1,5 do 2,5 kg/m 3 . Takove zakorjenjene 

reznice se mogu presaditi direktno u šumu. Preživljavanje i daljnji rast su jednaki 

ili bolji nego sadnja biljaka koje su školovane dvije godine u rasadniku. 

2. ROOTED CUTTINGS OF PLUS TREE CLONES OF QUERCUS ACUTISSIMA 

REJUVENATED THROUGH SERIAL GRAFTING (Zakorjenjivanje reznica klonova 

plus stabala Q. acutissima rejuveniliziranih serijskim cijepljenjem). Autori: H. K. 

MOON 1 i J. S. YI 2 , Suwon 1 , Kangweon 2 , Republika Koreja. 

Autori nisu doputovali te rad nije prikazan. 

209

3. PRESENT STATUS OF IN VITRO CULTURE OF OAK SPECIES (Sadašnje 

stanje in vitro kultura hrastova). Autor: A. MEIER-DINKEL, Escherode, Njemačka. 

U radu je dan kratak pregled literature o in vitro kulturama različitih vrsta 

hrastova. Regeneracija je biljaka moguća iz postojećih meristema. Objavljeni su 

prvi rezultati o somatskoj i polenskoj embriogenezi, te vlastiti rezultati na mikropropagaciji 

Q. robur i Q. petraea. U proljeće 1989. godine je osnovan pokus s 15 

klonova. 

4. MICROPROPAGATION AND RESTRICTED-GROWTH STORAGE OF ADULT 

OAK GENOTYPES (Mikropropagacija i čuvanje adultnih genotipova hrasta u 

uvjetima ograničenog rasta). Autori: K. GEBHARDT, U. FRUCHWACHT-WILMS 

i H. WEISGERBER, Hann. Muenden, Njemačka. 

Osnovane su kulture tkiva lužnjaka i kitnjaka iz vršnih izbo jaka starih genotipova. 

Umnožavanje izbojaka i stanica kalusa na bazi debla bilo je stimulirano 

po metodi Gresshoffa i Doya, 1972, te Lloyda i McCowna, 1980, s dodatkom 0,2 

do 0,5 ppm benziladenina. Iz izbojaka rasječenih u nodalne segmente, novi se izbojci 

nastavljaju razvijati iz svakog dijela. Umnožavanje i vitalnost izbojaka bila 

je najbolja iz baze, ako je kalusno tkivo ostalo na bazalnom segmentu. Stvaranje 

korijena je stimulirano u subkulturama s 1—3 ppm IBA ili uranjanjem u auksin 

(500ppmIBA, 1 minuta). U radu je opisano uskladištenje u uvjetima ograničenog 

rasta izbojaka na niskoj temperaturi u trajanju od 20 tjedana. 

5. REJUVENATION OF QUEROUS ROBUR (Rejuvenilizacija hrasta lužnjaka). 

Autori: P, EVERS, E. VERMEER i S. van EEDEN, Wageningen, Nizozemska. 

Razvijena je efikasna metoda kulture tkiva iz embrija. Za razmnožavanje 

elitnih genotipova potrebna je rejuvenilizacija tog adultnog stadija. Primjenjeni 

su razni oblici obrezivanja grana i debla. Testirana su stabla od 8, 65 i 100 godina. 

Sekcije grana i debla su inkubirane u stakleniku neposredno prije prirodnog listanja. 

Iz potjeralih izbojaka materijal je u kulturi tkiva imao juvenilnu morfologiju, 

usporedivu s onom iz embriokultura. Sposobnost zakorjenjivanja regenerata 

opada sa starošću. 

6. ESTABLISHMENT AND MICROPROPAGATION OF QUERCUS PETRAEA (Osnivanje 

kulture i mikropropagacija kitnjaka). Autori: S. MAC AN t-SAOIR 1 i M. 

KABRIANIS 2 , Belfast, Sjeverna Irska 1 , Heraklion, Kreta 2 . 

Na materijal iz sastojine hrasta kitnjaka stare 200 godina primijenjene su 

tri metode: 1. Zatvoreni pupovi, sabrani u ožujku 1991., su sterilizirani i stavljeni 

u supstrat, pH 5,6 s 2ppmBAP. Od 186 eksplantata s tri stabla, samo su dva 

preživjela (oba s juvenilne grane istog stabla). 2. Juvenilna grana s lišćem i odrasla 

grana s jednog stabla su segmentirane. Segmenti su držani u staklenicu 

pod maglom. Potjerali izbojci su presađeni u kulture. 3. Još na stablu, pupovi su 

potjerali u plastičnim vrećicama, otvorenima na jednom kraju radi ventilacije. 

Mjesec dana nakon listanja, izbojci su odrezani i stavljeni u kulturu. Nakon 4 

tjedna BAP je opao na 0,2 ppm. Utvrđeno je da se broj izbojaka povećao ako je 

povećan udio crvenog svjetla u spektru. 

7. AXILLARY BUD PROLIFERATION OF TWO NORTH AMERICAN SPECIES, 

QUERCUS ALBA AND Q. RUBRA (Razmnožavanje dvaju sjevernoameričkih hrastova 

Q. alba i Q. rubra iz pazušnih pupova). Autori: O. J. SCHWARZ i S. E. 

SCHLARBAUM, Tennessee, SAD, 

210

Q. alba i Q. rubra su odabrani kao vrste za dobivanje in vitro regenerata iz 

pupova i embrija. Provedeni su mnogi pokusi s različitim supstratima i hormonima. 

Najveći broj izboja dobiven je iz vršnih pupova Q. alba i dijelova embrija 

Q. rubra uz koncentraciju od 4,44 M benziladenina. Zakorjenjen je jedan mikroizbojak 

Q. alba. 

8. EMBRYOGENESIS, CRYOPRESERVATION AND PROTOPLAST REGENERA 

TION IN QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. (Embriogeneza, čuvanje u tekućem 

dušiku i regeneracija protoplasta kitnjaka). Autor: J. JORGENSEN, Escherode, 

Njemačka. 

Iz kalusa su dobiveni androgeni i somatski embriji kultiviranjem prašnica s 

polenom u stadiju pojedinačnih jezgara na WPM supstratu s različitim kombinacijama 

hormona pri 2000 do 3000 luxa i 28 °C. Na istom su supstratu inducirani 

sekundarni embriji s površine zigotnih embrija. Neki embriji dobiveni iz prašnica 

bili su androgeni a drugi somatski. Maleni su embriji čuvani u tekućem dušiku i 

nakon otopljavanja su se mogli koristiti za kultiviranje u normalnim uvjetima. 

Neki su embriji razvijeni u biljke, koje su kasnije presađene u staklenik. 

9. RESULTS OF SPECIES HYBRIDIZATION WITH QUERCUS ROBUR L. AND 

QUERCUS PETRAEA (MATT.) LIEBL. (Rezultati međuvrsne hibridizacije s lužnjakom 

i kitnjakom). Autor: S. STEINHOFF, Escherode, Njemačka. 

Stupanj hibridizacije između lužnjaka i kitnjaka ovisi o činjenici da se lužnjak 

lakše križa s kitnjakom nego obrnuto, te da individualna inkompatibilnost 

priječi polinaciju. Stupanj unutarvrsne oplodnje bio je 21,6% (oprašivanje sa 

smjesom polena) i 12,6% (polen s pojedinačnih stabala) za lužnjak i 13,7% (smjesa 

polena) i 17,6% (pojedino stablo) za kitnjak. Kod međuvrsne oplodnje bio je 

6,5% (smjesa polena) i 11,5% (pojedino stablo) na lužnjaku, a 9,2% (smjesa polena) 

i 1,8% (pojedino stablo) na kitnjaku. Postotak oprašivanja se povećao kada su 

izabrani klonovi s dobrim prihvaćanjem polena druge vrste, posebno za kombinaciju 

Q. petraea x Q. robur (polenom s jednog stabla). Suhi se polen može čuvati 

na —18 °C. 

10. PHYSIOLOGICAL AND PATHOLOGICAL ASPECT OF LONG-TERM-STORAGE 

OF ACORNS (Fiziološki i patološki aspekti uskladištenja žireva na duži rok). 

Autori: J. GUTHKE i W. SPETHMANN, Hannover, Njemačka. 

Više od 32 mjeseca promatrani su različiti uzorci hrastova žira. Nakon termo 

terapije žir je pohranjen na —2 °C s različitim sadržajima C0 2 . Za vrijeme opažanja 

opao je sadržaj ugljikohidrata, dok su se sadržaji bjelančevina i masti neznatno 

promijenili. Potrošnja rezervi hrane pri klijanju opada s povećanjem perioda 

čuvanja. Procesi starenja vjerojatno slabe upotrebljivost rezervne hrane. 

Nakon 12 mjeseci čuvanja opaženo je jasno smanjenje klijavosti u kombinaciji s 

gljivičnim bolestima pri visokom sadržaju C0 2 , 

11. POLYPLOIDY OF QUERCUS ROBUR L. IN THE RSFRS CENTRAL CHERNO 

ZEM REGION AND BREEDING (Poliploidija Quercus robur L. u području centralnog 

černozema SSSR-a i oplemenjivanje). Autor: V. V, IEVLEV, Voronjež, SSSR. 

Autor nije došao te referat nije prikazan. 

12. CYTOGENETICS OF THE SPONTANEOUS TRIPLOID OF OAK Q. ROBUR L. 

(Citogenetika spontanog triploida Q. robur L.). Autori: A. K. BUTORINA, V. V. 

IEVLEV i L. S. MURAYA, Voronjež, SSSR. 

Autori nisu došli te referat nije prikazan. 

211

13. QUERCUS SPECIES BEHAVIOUR TOWARDS NATURAL AND SIMULATED 

ABS EXPOSURES (Ponašanje vrsta roda Quercus prema prirodnoj i simuliranoj 

izloženosti ABS). Autori: S. MORICCA, E. PAOLETTI i C. COMPARINI, Firenze, 

Italija. 

Opisani su efekti djelovanja ABS (natrij-dodecilbenzensulfonat), čestice sadržane 

u aerosolu primorja, na lišće Q. frainetto Ten., Q. ilex L., Q. pubescens 

Willd. i Q. robur L., Utvrđen je različit stupanj podnošljivosti djelovanja posolice 

na navedene vrste. Utvrđeno je i da posolica može djelovati negativno na klijavost 

polena Q. ilex. 

Sekcija 5: Oplemenjivanje hrastova. U ovoj je grupi prijavljeno 18 referata, a 

izloženo je 17. Moderatori ove sekcije su bili Mark COGGESHALL, Vallonia State 

Nursery, SAD, John Douglas DEANS, Institute of Terestrial Ecology, Midlothian, 

Škotska i Eric TEISSIER CROS, INRA, Francuska. Navodimo naslove i kratke 

sadržaje predavanja izloženih u ovoj sekciji. 

1. PRESENT PROBLEM OF QUERCUS SEED ORCHARD (Problem sjemenskih 

plantaža roda Quercus). Autor: V. ENESCU, Bukurešt, Rumunjska. 

Autor je izložio svoje poglede na rad sa sjemenskim plantažama hrastova. 

2 ESTABLISHMENT OF CLONAL SEED ORCHARD OF ENGLISH OAK Quercus 

robur L. (Osnivanje klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka). Autor: M. VI- 

DAKOVIĆ, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska. 

Na temelju 11 elemenata je selekcionirano 40 plus stabala. Sa stabala su 

sabrane plemke koje su cijepljene 1990. godine. Uspjeh cijepljenja je bio 44"/». 

Od sakupljenog žira s plus stabala osnovat će se test potomstva. Osnivanje klonske 

sjemenske plantaže dovršit će se 1993. godine. 

Autor nije sudjelovao na simpoziju, ali je sažetak referata tiskan u programu. 

3. IMPLEMENTATION OF THE GENETIC IMPROVEMENT OF COMMON AND 

SESSILE OAK IN FRANCE (Primjena genetskog poboljšanja lužnjaka i kitnjaka 

u Francuskoj). Autor: F. FERNANDEZ, Cemagref, Francuska. 

Oplemenjivanje lužnjaka i kitnjaka u Francuskoj je na početku. Nakon 1973. 

godine su poduzeti prvi koraci primjenom direktive Europske zajednice iz 1966. 

godine, kojom se regulira sakupljanje i prodaja žira i sadnica, čije porijeklo mora 

biti barem iz izabranih sastojina. Opisom kriterija izbora sastojina i analizom 

sjemena u prometu autor je ustanovio da većina sjemena potječe iz izabranih 

sjemenskih sastojina. 

4. POSSIBLE STATUS OF WOOD QUALITY IN OAK BREEDING PROGRAM 

(Mogući status kvalitete drva u programu oplemenjivanja kitnjaka i lužnjaka). 

Autor: G. NEPVEU, INRA, Francuska. 

Autor je prikazao eksperimentalne rezultate istraživanja vrlo velike fenotipske 

varijabilnosti u kvaliteti drva kitnjaka i lužnjaka obzirom na anatomske karakteristike 

i tehnološka svojstva. Neki rezultati upućuju autora na zaključak da varijabilnost 

drva i hrastova može biti pod genetskom kontrolom. 

5. OAK LEAF VARIABILITY, USE OF SELECTED FORMS FOR ARBORICUL 

TURES AND THEIR MASS PROPAGATION (Varijabilnost lišća hrastova, upotreba 

selekcioniranih oblika u arborikulturi i njihovo masovno razmnožavanje). Autor: 

Ž. BORZAN, Zagreb, Hrvatska. 

212

Autor je u nekoliko rasadnika u Hrvatskoj selekcionirao veći broj sadnica 

lužnjaka, koji se ističu varijegiranim lišćem. Takove su sadnice prikladan materijal 

za daljnja istraživanja nasljeđivanja te osobine. U slučaju trajnog fiksiranja 

varijegiranosti listova i uspješnog masovnog vegetativnog razmnožavanja takovih 

genotipova, proizveli bi se klonovi za potrebe arborikulture i urbanog šumarstva. 

U radu je protumačen citoplazmatski karakter nasljeđivanja varijegiranosti lislova 

hrasta lužnjaka. Primjenom strojnog cijepljenja različitih kultivara hrasta 

lužnjaka postignut je uspjeh u cijepljenju od 60%. 

6. GENETIC DETERMINANTS OF SHAKE IN OAK (QUERCUS ROBUR L. AND 

Q. PETRAEA (MATT.) LIEBL.) (Genetičke odrednice zimotrenosti kod lužnjaka i 

kitnjaka). Autori: R. A. MATHER, P. S. SAVILL i P. J. KANOWSKI, Oxford, 

Engleska. 

Predispozicija za zimotrenost lužnjaka i kitnjaka se povećava s povećanjem 

traheja u ranom drvu. Stoga je potrebno istražiti postojanje genetske kontrole 

veličine traheja i nekog vanjskog indikatora veličine traheja. Visok stupanj nasljednosti 

veličine traheja u poljskim pokusima lužnjaka i kitnjaka u Njemačkoj 

sugerira da selektivno oplemenjivanje radi smanjenja zimotrenosti hrastova može 

biti uspješno. Ustanovilo se da je vrijeme prolistavanja u korelaciji s veličinom 

traheja. To može poslužiti za uklanjanje iz sastojine stabala sklonih zimotrenosti 

već pri prorjedama. 

7. BRANCHING IN YOUNG CLONAL OAK (Grananje mladog klonskog hrasta). 

Autor: R. HARMER, Surrey, Engleska. 

Istraživan je odnos dužine izbojka, broja pupova i stvaranja grana na stablima, 

mladim kloniranim hrastovima u kulturi, pod kontroliranim uslovima. 

8. CONDITIONS OF THE OAK SELECTION IN POLAND (Uvjeti selekcije hrasta 

u Poljskoj). Autor: J. SABOR, Krakow, Poljska. 

Opisani su uvjeti individualne i masovne selekcije hrasta u Poljskoj. Procjenjena 

je veličina i potencijalna baza sastojina autohtonih i introduciranih vrsta 

hrasta. 

9. ON THE INFLUENCE OF SILVICULTURE AND SOIL ON OAK WOOD CO 

LOUR. REFLECTION ABOUT GENETIC DETERMINATION OF OAK WOOD 

COLOUR (O utjecaju uzgojnih mjera i tla na boju drva hrasta. Razmišljanje o 

genetskim odrednicama boje drva hrasta). Autori: J. KLUMPERS 1 i G. JANIN 2 , 

ENGREF 1 , INRA 2 , Francuska. 

Istraživana je prirodna boja drva oko 200 stabala hrasta kitnjaka i lužnjaka. 

Boja je određivana spektrokolorimetrom. Starost stabla je najvažniji faktor koji 

utječe na boju drva. Drvo mlađih stabala je svjetlije (žuče) boje. Količina raspoložive 

vode je glavni faktor tla koji utječe na boju drva. Obojena srž se počinje 

razvijati u starosti od 20 godina. 

10. THE SELECTION OF SUPERIOR TREES IN NATURAL STANDS OF QUER 

CUS SUBER L. (Selekcija superiornih stabala u prirodnim sastojinama hrasta 

plutnjaka). Autor: J. L. GARCIA-VALDECANTOS, Madrid, Španjolska. 

Terenski radovi na selekciji superiornih stabala hrasta plutnjaka u cilju 

proizvodnje pluta rađeni su u prirodnim sastojinama hrasta plutnjaka na površini 

od 16.000 ha, od čega je 8.000 ha čistih sastojina. S obzirom da se otkoravanje 

radi svake devete godine, godišnje je odabirana površina od oko 800—900 ha, na 

213

kojoj su procjenjivane dimenzije stabala i fenotipske karakteristike, otpornost na 

bolesti i štetnike, proizvodnost i kvaliteta kore. Krajem ophodnje (9 godina) 

selekcionira se 64 stabla, s kojima se započinje test potomstva. 

11. QUERCVS SUBER L. BREEDING STRATEGY FOR CORK QUALITY (Strategija 

oplemenjivanja hrasta plutnjaka s obzirom na kvalitetu pluta). Autori: M. 

D'ALPIUM i M. I. RULDAO, Lisabon, Portugal. 

Hrast plutnjak se u Portugalu rasprostire na površini od 670.000 ha, uglavnom 

južno od rijeke Tagus. To čini 22% ukupne šumske površine, odnosno 8% ukupne 

površine Portugala. Proizvede se blizu 307,5 tisuća tona pluta godišnje. Analiziran 

je program oplemenjivanja za proizvodnju pluta s obzirom na masovnu selekciju, 

vegetativno razmnožavanje, testove potomstva i drugo. 

12. IMPROVEMENT OF PLANTATION SEED GROWING (Oplemenjivanje putem 

sjemenskih plantaža). Autor: V. I. BELOUS, Uman, SSSR. 

Autor nije doputovao, te rad nije prikazan. 

13. A POSSIBLE METHOD FOR ACCELERATING RED OAK GENETIC TESTS 

(Moguće ubrzavanje genetičkih testova crvenog hrasta). Autori: D. K. STRUVE' 

i S. E. Me KEAND 2 , Columbus, Ohio 1 , Raleigh, Sjeverna Karolina 2 , SAD. 

Polusrodnici 19 stabala crvenog hrasta uzgojeni su u kontejnerima (1 + 0) 

i presađeni u pokusnu plohu. Prosječna visina nakon prve godine iznosila je 122 

cm. Utvrđene su signifikantne razlike između familija za sve mjerene karakteristike. 

Nasljednost u užem smislu za visine bila je ekstremno visoka (0.918). Kontejnerskom 

proizvodnjom biljaka može se ubrzati genetsko testiranje crvenog 

hrasta u smislu bitnog smanjenja vanjskih nepovoljnih faktora u vrijeme osnivanja 

pokusa. 

14. ESTABLISHMENT, MAINTENANCE AND MANAGEMENT OF A NORTHERN 

RED OAK SEEDLING SEED ORCHARD (Osnivanje, održavanje i gospodarenje 

sjemenskom plantažom iz klijanaca crvenog hrasta). Autor: I. L. Mac CONNELL, 

Atlanta, Georgia, SAD. 

Sjeme 225 familija crvenog hrasta (Q. rubra L„) je sabrano u jesen 1971. godine. 

Biljke su uzgajane u rasadniku i posađene na teren u proljeće 1973. godine. 

'Cilj je bio osnivanje testa potomstva, ali je pokus 1985. godine pretvoren u sjemensku 

plantažu. 

15. OAK TREE IMPROVEMENT IN INDIANA (Oplemenjivanje hrastova u Indijani). 

Autor: M. V. COGGESHALL, Vallonia, Indiana, SAD. 

Program oplemenjivanja hrastova u Indijani je započet s četiri vrste: Quercus 

rubra, Q. alba, Q. falcata var. pagodefolia i Q. robur. Za svaku je vrstu izrađen 

poseban program, ovisno o važnosti vrste. Program za Q. robur i Q. falcata var. 

pagodefolia obuhvaća testove provenijencija i testove potomstva. Program za 

Q. rubra je najintenzivniji i uključuje oplemenjivanje sublinijama, testove potomstva 

proizvedenog vegetativnim razmnožavanjem slobodno oprašenog sjemena, Za 

Q. alba je osnovan državni program testiranja provenijencija i potomstva na 4 

lokaliteta, s dvije kulture koje služe kao sjemenske plantaže iz sjemena. 

16. SEED SOURCE SELECTION AND GENETIC IMPROVEMENT OF RED OAK 

IN QUEBEC (Izbor porijekla sjemena i oplemenjivanje crvenog hrasta u Quebecu). 

Autor: J. Mac KAY, Quebec, Kanada. 

214

Za pošumljavanje crvenim hrastom u Quebecu nema registriranih sjemenskih 

sastojina. Sjemenske zone su ograničene eko-regionalno, a u pojedinim zonama 

je slaba kvaliteta prirodnih sastojina. Stoga su osnovani testovi provenijencija 

i testovi potomstva radi identifikacije genetski superiornog materijala u svakoj 

zoni. Za duži program oplemenjivanja, osnovat će se populacija izabranih klonova, 

kojima će se gospodariti kao slobodno oprašenim sublinijama. Kriteriji selekcije 

su: pravnost, kvalitet furnira i pilanske oblovine, te karakteristike rasta. Reznicama 

će se razmnažati izabrani klonovi i potomstva, da bi se selekcionirani materijal 

koristio što prije za praktične potrebe. 

17. GROWTH TRENDS IN A WHITE OAK, QUERCUS ALBA, OPEN — POLLINA 

TED PROGENY TEST (Trendovi rasta bijelog hrasta Quercus alba, test potomstva 

dobivenog slobodnim oprašivanjem). Autor: S. E. SCHLARBAUM, Knoxville, 

Tennessee, SAD. 

Ponovljena je statistička analiza izmjera testa slobodno oprašenog potomstva 

Q. alba. Test je osnovan u zapadnom i istočnom dijelu doline Tennessee. Analiza 

najboljeg objektivnog linearnog predviđanja srednjih vrijednosti (BLUP) provedena 

je za visine 1969., 1974., 1978. i 1988,, a za promjere 1988. godine. Poredak 

srednjih vrijednosti za visine 1974. godine pokazuje geografski trend varijabilnosti 

visina. Potomstva iz zapadnog područja Tennesseeja rastu brže od onog iz istočnog. 

Taj se trend visinskog rasta nastavio 1988. Koeficijent korelacije za visine 

1969. nije visok u odnosu na visine 1988., dok je koeficijent korelacije visina iz 

1974. u odnosu na visine i promjere iz 1988. visok (0,79, odnosno 0,78). 

18. VARIATION IN 15 YEARS — OLD QUERCUS ROBUR L AND QUERCUS 

ALBA L. HEARTWOOD COLOR AND SPECIFIC GRAVITY (Varijabilnost boje srži 

i specifične težine drva u 15 godišnjoj sastojini Quercus robur i Q. alba). Autori: 

G. RINK i F. D. Mac BRIDE, Carbondale, Illinois, SAD. 

Sakupljeni su uzorci drva petnaestogodišnjih stabala iz testa potomstva Q. 

robur i Q alba radi preliminarnih proučavanja varijabilnosti boje srži i specifične 

težine. Prosječna specifična težina srži bila je veća od bijeli u obje vrste i to 

0,55 prema 0,51 u Q. robur, odnosno 0,57 prema 0,54 u Q. alba. Nasljednost specifične 

težine drva bijeli i srži je velika za obje vrste (h 2 >0,60). Boja srži bila 

je različitija unutar vrste nego između vrsta, ali se nije moglo ustanoviti da je boja 

srži genetski kontrolirana. 

Tijekom rada Simpozija formirano je 10 radnih grupa s oko 8 članova po 

grupi. Radne su grupe razmotrile četiri vrlo važne teme: 

1. Da li neke hrastove obrađivati kao vrste ili kao kompleks vrsta? Pod ovom 

je temom raspravljano pitanje, zapravo dilema: Što bi bilo da botaničari nisu 

razdvojili hrast kitnjak i lužnjak u dvije zasebne vrste? Kakav bi to značaj 

imalo za uzgoj, ekonomsku važnost ovih vrsta i metode istraživanja? 

2. Populaciona genetika i njena uloga u uzgoju hrastovih sastojina! 

3. Konzervacija genetskih resursa hrastova i potreba za zajedničkom strategijom 

njihovog očuvanja! 

4. Da li je oplemenjivanje hrastova uopće realan zadatak? 

Rasprava i zaključci po ovim temama biti će objavljeni u knjizi referata. 

215

Terenska ekskurzija 

Terenska ekskurzija je održana trećeg dana rada Simpozija (4. rujna 1991), 

na području južnog i sjevernog dijela doline rijeke Loire. Tom su prilikom pokazane 

prirodne sastojine i kulture različitih vrsta domaćih (Q.

podzemne vode (aluvijalna staništa), iako je prisutan na pretežnom dijelu istraživanog 

područja. Intermedijarni tipovi su nađeni na intermedijarnim staništima, 

tj. na ocjeditim terenima s neutralnom reakcijom tla. 

4. Značaj genetike za praktično uzgajanje šuma. U zapadnom dijelu doline 

rijeke Loire kitnjak je dominantna vrsta, prisutna na tom području već 7—8.000 

godina. Prekriva oko 60% šumskog zemljišta, na površini oko 10.000 ha. Od kraja 

XVI. stoljeća ovim se šumama gospodari kao visokim jednodobnim sastojinama. 

Urod žira je vrlo dobar i čest, te se sastojine pomlađuju isključivo prirodnim 

putem. Ophodnja je oko 200 godina, te svaki dobni razred od 20 godina zaprema 

10" o površine. Svaki odjel je po mogućnosti homogen i jednodoban. Svaka sastojina 

prolazi kroz dva perioda: 

a) Pomladno razdoblje koje traje 8 do 20 godina, na početku kojega se u 

sastojini nalazi 70 do 140 starih stabala po hektaru, a na kraju je u cjelosti 

prekrivena pomlatkom. 

b) Razdoblje uređivanja i poboljšanja kvalitete se kreće do zrelosti i traje 

150 do 200 i više godina. Sukcesivnim proredama uzgajivač smanjuje broj stabala 

po jedinici površine, ostavljajući najbolje i najkvalitetnije. 

Uzgojni cilj je imati krajem ophodnje ograničeni broj stabala optimalne 

veličine i maksimalne vrijednosti. Tijekom ophodnog razdoblja, sastojinama se 

gospodari u tri faze. Prva je predkomercijalna, koja traje od prve do šezdesete 

godine. Osnovne mjere koje se poduzimaju teže očuvanju gustoće sastojine radi 

što bolje prirodne kompeticije stabala za svjetlom, vodom i hranjivima. Gospodari 

se drugim vrstama, kao što su breza i grab, i uklanja se hrastova stabla 

koja su s različitim nepoželjnim karakteristikama i deformiranim deblima. Redukcija 

je u ovoj fazi najznačajnija, jer od početno prisutnih 25 stabala, ostaje 

samo jedno. Druga faza gospodarenja obuhvaća tzv. komercijalno razdoblje, koje 

traje od šezdesete godine do početka oplodne sječe. Ovdje od 4 stabla prisutna 

početkom faze, ostaje na kraju jedno. Selekciju provodi čovjek u pozitivnom 

smislu, vodeći računa od samog početka o »stablima kandidatima«, koja će ostati 

za treću fazu, tj. pomladno razdoblje. Ovakav tretman, zasnovan na poželjnoj 

fenotipskoj selekciji, može vremenom dovesti do smanjenja (osiromašenja) genetske 

osnove sastojina. S druge strane, u negospodarenim sastojinama, stabla 

su neprestano izložena djelovanju nepoželjnih gena. Između ove dvije krajnosti 

mora se u gospodarskim mjerama nalaziti prisutna briga o mogućoj redukciji 

genetske osnove, kao i o genetskim parametrima pojedinih svojstava (nasljednost 

i genetska korelacija), o mogućnostima rasprostiranja polena i žira. 

217

KNJIGE I ČASOPISI 

Dr. Đuro Rauš 

ZAŠTITA PRIRODE I ČOVJEKOVA 

OKOLIŠA 

Zagreb, 1991. 

Na inicijativu prof. dr. Stjepana B e r- 

t o v i ć a, kako u Predgovoru naglašava 

i prof, dr- Rauš, na Šumarskom fakultetu 

u Zagrebu šk. god. 1980/81. uveden 

je predmet »zaštita prirode«. Odlaskom 

1984. godine prof. Bertovića u mirovinu, 

predmet preuzima prof. dr. Đuro Rauš 

i proširuje materiju na zaštitu čovjekova 

okoliša. Uostalom zaštita čovjekova 

okoliša implicite je određena i u Zakonu 

o zaštiti prirode iz 1974. godine, i 

praktički se primjenjuje kod izdavanja 

suglasnosti Republičkog zavoda za zaštitu 

za gradnje u prirodnim ambientima 

Hrvatske. 

Kao, relativno, mlada znanstvena i 

operativna disciplina, do sada nije bila 

obuhvaćena u nekom cjelovitijem djelu 

pa je prof. Rauš cjelovito obradio materiju 

i prezentirao je u »skriptama«. 

Škrip ta su sastavljena u navodnike, kako 

ih naziva sam autor, ali u stvari je to 

udžbenik i priručnik bez obzira što nije 

izdana tehnikom ciklostila. Uostalom tom 

tehnikom služe se i neki znanstveni instituti 

u inozemstvu, u Austriji i Njemačkoj 

npr., gdje publiciraju svoje radove 

na taj način. Prema autoru to su 

»samo« skripta, jer »nije bio u mogućnosti 

da za kratko vrijeme prikupi sve najnovije 

podatke iz zaštite prirode i zaštite 

čovjekova okoliša« ali je, valja naglasiti, 

uspio »upozoriti na postojeća žarišta, 

problematiku i način uočavarija i rješavanja 

svih problema koji se dešavaju u 

prirodi koja nas okružuje.« 

Slijedom Programa za predmet »Zaštita 

prirode i čovjekova okoliša« udžbenik 

obrađuje: 

1. Povijesni razvitak ideja, shvaćanja i 

aktivnosti zaštite prirode u svijetu 

i u nas 

2. Osnovni objekti zaštite prirode 

— abiotski: tlo, zrak, voda 

— biotski: flora, fauna i čovjek 

3. Čovjekov okoliš, osnovne grupe ekosistema 

i njihovi činioci 

4. Najvažniji činioci koji mijenjaju 

čovjekov okoliš 

— prirast stanovništva 

— pesticidi 

— radioaktivnost 

— onečišenje tla, zraka i vode 

— toplinska polucija 

— kemijska polucija (kisele kiše) 

— buka 

— krute tvari 

5. Organizacija službe zaštite prirode i 

čovjekova okoliša u svijetu i u nas 

6. Neki osnovni zakoni, dokumenti i 

akcije u području zaštite prirode i 

čovjekova okoliša 

7. Klasifikacija zaštićenih objekata prirode 

i najvažniji zaštićeni objekti u 

svijetu, i Republici Hrvatskoj 

8. Stanje, mjesto i zadaci šumarstva u 

odnosu na suvremene koncepcije zaštite 

prirode i čovjekova okoliša 

9. Civilna zaštita u zaštiti čovjekova okoliša 

10. Literatura. 

U Programu nije navedeno, ali u 

knjizi se razmatra i »aktualna problematika 

zaštite prirode u Republici Hrvatskoj« 

kao završno poglavlje (str. 244— 

—246).' 

Tekstovi su dopunjeni crtežima i mnoštvom 

podataka kao npr., o godišnjem 

gubitku plodnog tla za gradnje i druge 

svrhe, o količini S0 2 kojeg izbacuju motorna 

vozila u Hrvatskoj i drugim Republikama 

bivše Jugoslavije, popis rije- 

218

ka dužih od 50 km u Hrvatskoj s kategorizacijom 

kvalitete njezinih voda, uzroci 

trovanja riba, godišnji gubici šuma na 

vaneuropskim kontinentima, itd., itd. 

Vrijedno je zabilježiti da je autor za 

svaki akronim dao njen puni tekst, kao 

npr.: 

OECD — Europska zajednica za ekonomiju 

i razvoj, 

IUNC •— Međunarodni savez za zaštitu 

prirode, 

WHO — Svjetska zdravstvena organizacija, 

ppb pars per billion tj. 10— !l , itd. 

Zaključimo, Dr. Rauš ovom knjigom 

nije zadovoljio samo svojoj profesorskoj 

dužnosti da studentima osigura podlogu 

za studij, nego pružio mogućnost u prvom 

redu i svim šumarima ali i ostalima 

da dobiju odgovor na pitanje čime se 

bavi zaštita prirode i zaštita čovjekova 

okoliša. Knjiga je napisana jednostavno 

i razumljivo, čak i onom čitatelju kojemu 

ta materija nije bliska. 


Prof. dr. Branko Kraljić, 

dipl. inž. šum.: 

RAČUNANJE VRIJEDNOSTI 

ŠUMA I ŠUMSKA STATISTIKA — 

Kvintesencija, kritika i prijedlozi, 

vlastito izdanje, Zagreb 1991., 

str. 1—10U 

Prije rata studenti šumarstva slušali 

su ekonomiku šumarstva jedino u obliku 

»Računanja vrijednosti šuma i šumska 

statika« i to u Zagrebu i u Zemunu. 

Prema tadašnjoj suvremenoj literaturi 

Njemačke i Austrije, godine 1922. objavio 

je svoj udžbenik prof. dr. Gjuro Nenadić. 

Na pragu ponovnog uvođenja tržišne 

privrede u nas, profesor Kraljić daje o 

toj knjizi kvintesenciju, kritiku i prijedloge, 

kako bi se vidjelo što bi se iz te 

discipline moglo u sadašnjim uvjetima 

uvažiti, a što treba korigirati odnosno 

odbaciti kao pogrešno. 

Knjiga sadrži pet originalnih radova 

autora s odnosnim literaturama i zaključcima. 

Bavi se šumarskoekonomičkim školama 

»šumske rente« i »čiste zemljišne 

rente« u šumskom gospodarenju (u značenju, 

prema današnjoj terminologiji — 

u šumskobiološkoj reprodukciji). 

Bit Kraljevićevih prigovora sastoji se 

u ovome: 

— Prema navedenim »školama«, raspodjela 

ukupnog oplođivanja sredstava 

uloženih u šumskobiološku reprodukciju 

želi se ostvariti s jedne strane na 

uzgajivača šumskih sastojina, a s 

druge strane na zemljo vlasnik a, i 

to putem jedinstvenog postotka (kamata, 

odnosno profita) na uložena novčana 

sredstva, odnosno na vrijednost korištenog 

zemljišta. Ako se pritom upotrijebi 

prosječni kamatnjak industrije, trgovine 

i si., može se dogoditi da za zemljovlasnika 

ne ostane nikakvo plođenje. Tada se 

upotrebljava niži, tzv. šumski kamatnjak, 

i to toliko niži da — »vuk ostane 

sit, a koza cijela«. To je nastojanje potpuno 

nepotrebno, jer su pri specifičnoj 

i dugotrajnoj šumskobiološkoj reprodukciji 

ionako uzgajivač šumskih sastojina 

i zemljovlasnik uvijek i svugdje jedna 

te ista osoba. (str. 69, toč. E/) 

— Stoga za apsolutno (golo) šumsko 

zemljište (koje prema Kraljiću nema vrijednosti 

ni cijene ni tražnje, niti se ikada 

daje uzgajatelju šumskih sastojina u zakup) 

nije nužno da uzgajivač šumskih 

sastojina nikome plaća zakupninu (čisti 

zemljišni prihod, odnosno preneseni objektivni 

ekstraprofit, odnosno šumskosastojinsku 

rentu, odnosno ekvivalent 

proizvodne prikladnosti zemljišta) — to 

više, što se do tog zemljišta u pravilu 

došlo nenovčanim načinom, znači bez i- 

kakva rada, a ne može se unovčiti prodajom 

(jer za nj nema tražnje) niti u- 

potrijebiti za neku drugu djelatnost (po- 

219

Ijoprivrednu, gradilišnu, rekreacijsku i 

dr.). (str. 69, toč. El) 

— A za relativno (golo) šumsko zemljište 

(prikladno i za poljoprivredu ili 

gradilište ili rekreaciju ili si.) (koje prema 

Kraljiću ima vrijednost (krčenja šume 

i si.) i cijenu, a može se u pravilu 

dati i u zakup poljoprivredniku i si.) također 

nije nužno da uzgajivač šumskih 

sastojina nikome plaća zakupninu (jer 

nije također nikada ni nigdje tuđe), a 

izračunati objektivni ekstraprofit služi 

uzgajivaču šumskih sastojina samo za usporedbu 

s potencijalnim objektivnim ekstraprofitom 

na istom zemljištu alternativno 

ostvarivim poljoprivrednom ili drugom 

djelatnošću — u svrhu donošenja 

eventualne odluke o traženju dopuštenja 

za »krčenje« šumskih sastojina (u pravnom 

smislu te riječi), tj. o upotrebi istog 

zemljišta za poljoprivrednu ili gradilišnu 

ili neku drugu djelatnost, odnosno 

o prodaji tog zemljišta, (str. 69, toč. E/) 

— Zbog razvitka kapitalizma s tržištem 

kapitala, pri statici šumskobiološke 

reprodukcije treba uvijek upotrijebiti 

prosječnu stopu profita industrije, trgovine 

i si. — umjesto niže tzv. šumske 

stope kamata (kako to čine navedene 

»škole«). To stoga, što se samo njezinom 

pomoću može utvrditi faktični objektivni 

ekstraprofit kao supstrat objektivnog ekstradohotka, 

odnosno potencijalne rente 

(zakupnine), pa i ukupno oplođivanje u- 

loženog kapitala u šumskobiološkoj reprodukciji 

adekvatno usporediti s onim 

koji se ostvaruje u industriji, trgovini i 

si. (str. 69—70, toč. E') 

— U poljoprivredi i šumarstvu oblikuje 

se za proizvode javna opća tržišna 

cijena za ukupni proces biološke reprodukcije 

i iskorišćivanje šuma (žetva, odnosno 

sječa i izrada, te transport) zajedno. 

U toj tržišnoj cijeni može se identificirati 

djelomična konkretna tržišna cijena 

faze biološke reprodukcije »franco 

uspjelo na nalazištu«, i to rentna deduktivnom 

(u obliku tzv. šumske takse), odnosno 

bezrentna induktivnom posebnom 

kalkulacijom. 

Induktivno iskalkulirana »cijena proizvodnje« 

proizvoda biološke reprodukcije 

niža je od odnosnog dijela »tržišne 

vrijednosti« proizvoda te faze, jer te vrste 

biološke reprodukcije imaju niži organski 

sastav kapitala od onog prosječnog 

u privredi; stoga u tržišnim vrijednostima 

proizvoda te faze ima još mjesta 

za objektivne ekstradohotke (rente, kao 

posljedice »lažne socijalne vrijednosti« 

(K. Marx). Iz tih teorijskih postavki 

proizlazi da »drvo na panju, pa i »šumske 

sastojine«, ne predstavljaju »šumske 

kapitale« (kako to pogrešno tvrde navedene 

šumarskoekonomičke »škole«), jer 

bi tada šumskobiološka reprodukcija i- 

mala natprosječni, tj. visoki, organski sastav 

kapitala — a to znači višu »cijenu 

proizvodnje« od odnosnog dijela »tržišne 

vrijednosti« proizvoda biološke reprodukcije 

drva, pa tada ne bi bilo mjesta ni 

za kakve objektivne ekstradohotke (rente, 

kao posljedice »lažnih socijalnih vrijednosti«). 

Da to nikako ne stoji, najbolje 

pokazuje postojanje »diferencijalnih 

ekstradohodaka (»renta«) plodnosti« pri 

određenoj vrsti drveća ovisno o boljim 

staništima od onih mjerodavnih za tržište 

(tj. od onih koja uzrokuju »lažne socijalne 

vrijednosti«). Sve to teorijski svjedoči 

da sastojinske drvne zalihe, pa i 

šumske sastojine — ne predstavljaju 

nikakve »šumske kapitale«, 

te da je šumskobiološka reprodukcija 

(kao i ona poljoprivrednih proizvoda) 

nižeg od prosječnog organskog 

sastava kapitala privrede, budući da u 

njoj još uvijek prevladava živa radna 

snaga. U šumskobiološkoj reprodukciji, 

povrh navedenog, šumske sastojine zatečene 

su pretežno a sekularno općenito 

bez opredmećenog minulog rada, a prisvajane 

su uglavnom nenovčanim načinima, 

(str. 52, toč. 91) 

— Iz navedenog se vidi da su šumarski 

ekonomisti navedenih »škola« nekritički 

preuzeli sve postavke iz ekonomičkih 

»škola« poljoprivrede — ne vodeći 

uopće računa o naprijed navedenim spe- 

220

cifičnostima šumarstva (konkretno: šumskobiološke 

reprodukcije). 

— U šumskobiološkoj reprodukciji 

predstavljaju — količinski — prave izuzetke 

kada se šumske sastojine osnivaju 

pošumljavanjem i dalje njeguju kontinuiranim 

trošenjem šumskouzgojnog kapitala 

kroz dugo razdoblje do njihove 

glavne sječe, bez značajnijih međuprihoda. 

Tu spadaju i intenzivni šumski nasadi 

te plantaže šumskih vrsta drveća 

brzoga rasta (koje se prema Zakonu o 

šumama i ne smatraju — šumom). Naprotiv, 

u pravilu se šumske sastojine, 

prirodno obnovljene, dalje njeguju na teret 

redovnih godišnjih prihoda trajnog 

šumskog gospodarenja. Kupnja šuma 

predstavlja pak pravi izuzetak od pravila. 

U svezi s tim kao i u svezi sa svime 

što smo naprijed naveli — autor je predložio 

12 raznih, uglavnom novih, pokazatelja 

relativne uspješnosti biološke reprodukcije 

koji vrijede uz određene različite 

uvjete stjecanja šume, uz apsolutno 

ili relativno (golo) šumsko zemljište, pri 

prekidnom ili trajnom šumskom gospodarenju, 

itd. 

— Pri utvrđivanju osnove za oporezivanje 

šumskobiološke reprodukcije — 

autor je ukazao na opravdanost da se 

utvrđuje ukupno postignuto oplođivanje 

putem prihoda i troškova, a ne samo 

oplođivanjem razlike prihoda i troškova 

(kako to čini »škola čiste zemljišne rente). 

— U posebnom radu autor ukazuje 

kako se postavke korigiranih navedenih 

šumarskoekonomičkih »škola« mogu primijeniti 

u — lovnom gospodarenju, uvaživši 

relevantne specifičnosti te djelatnosti. 

Pri njoj je gotovo redovito jedna 

osoba zemljo- i šumo-vlasnik, a druga 

osoba — korisnik lovišta. U svezi s tim 

ovdje objektivni ekstraprofiti (ekstradohoci) 

postaju uistinu prave »rente« (zakupnine). 

Kapitaliziranjem tih realnih 

renta, može se izračunati prihodna vrijednost 

čak i apsolutno šumskog zemljišta; 

to je zapravo renta matičnog stada 

divljači, odnosno ekvivalent proizvodne 

prikladnosti tog zbog lovstva uzakupljenog 

zemljišta. Razumljivo, tako izračunata 

»vrijednost« kao i ona za tzv. sporedne 

šumske proizvode je neznatna u 

usporedbi s onom koja se utvrđivala prema 

postavkama kritiziranih šumarskoekonomičkih 

škola. U svezi s tim može 

se uopćiti — zbog jednostavnosti uočavanja 

— da apsolutno (golo) šumsko 

zemljište nema vrijednosti ni cijene. 

Također u posebnom radu autor obrađuje 

teorijski pa praktički kako se može 

izračunati u tržišnim uvjetima godišnja 

zakupnina za lovište. Pri obradi za 

praksu autor se pragmatički zadovoljava 

utvrđivanjem isklične cijene za licitaciju 

zakupnine. 

Time smo samo u glavnim crtama opisali 

glavne kritike i prijedloge autora. 

Pored navedenog, autor navodi još mnoštvo 

originalnih i korisnih opažanja. U tih 

pet svojih znanstvenih obrada, autor potiče 

čitaoca da sam zauzme svoj stav 

prema navedenim šumarskoekonomičkim 

školama kao i prema njegovim kritikama 

i prijedlozima. Po našem mišljenju, on 

je uspio otkriti niz »Ahilovih peta« tih 

»škola« koje su se nekoć smatrale neosporivima, 

a već za vrijeme njegova studiranja 

šumarstva — sumnjivima. Time 

je dao ozbiljan prilog odnosnoj znanosti 

šumarstva u tržišnoj privredi, posebno 

postindustrijskog društva, vrlo koristan 

za šumarsku i lovstvenu praksu. 

Knjiga se može naručiti izravno od 

autora. Pritom treba unaprijed uplatiti 

200 din po primjerku na strogo namjen- 

ski tekući račun 

30101-620-16 

012111-8270075611 

prof. 

dr. Branko Kraljić, Zagreb, Miramarska 

13 C, IV. kat. Svrha doznake: »Računanje 

vrijednosti šuma«. Obvezatno napisati 

svoju adresu kako bi se knjiga mogla 

isporučiti u roku od osam dana. 

221

SADRŽAJ 

I. Kritička analiza i kvintesencija osnovnih postavki »škole šumske rente« i 

»škole čiste zemljišne rente« ekonomike šumskog gospodarenja 7 

Uvod 7 

Obrada 8 

Kritička analiza osnovnih postavki 8 

Kvintesencija 22 

Dopunske napomene 37 

II. Problemi cijena šumskog zemljišta, šumskih sastojina (odnosno drvnih 

zaliha) i »sječivog drva na panju« te njihovih tzv. »renta« — i reperkusije 45 

Uvod 45 

Obrada 46 

Problemi cijena zemljišta, šumskih sastojina i drva na panju te 

njihovih »renta« 46 

Reperkusije na pokazatelje relativne uspješnosti šuniskobiološke 

reprodukcije 52 

Diskusija, napomene i konačni zaključci 65 

III. Procjenjivanje odšteta za štete u šumama 73 

Uvod 73 

Obrada 75 

Nužne karekture metoda za procjenjivanje odšteta za štete u šumama 75 

Izračunavanje amortizacija i vezivanja uz šumskobiološku reprodukciju 

još neamortiziranih investicijski uloženih sredstava 76 

Konačni zaključak 77 

IV. Korigirane škole »šumske rente« i »čiste zemljišne rente«, primijenjene 

na biološku reprodukciju divljači 81 

V. Zakupnina za lovište 89 

Uvod 89 

Obrada 93 

a) Teorijska obrada 93 

Obrada za praksu 95 

Prof. dr. Simeun Tomanić

REVUE FORESTIERE FRANCAISE 

Numero special 1991 

Revue forestiere francaise uz šest 

redovnih godišnjih brojeva svake godine 

ima i »posebni broj«. To je tematski 

broj, a u ovogodišnjem, tj. za 1991. godinu, 

tema su PRIRODNA ŠUMSKA NA 

SLJEĐA. 

Takvim se smatraju prirodni, ili danas 

i poluprirodni šumski ekosistemi te, 

dakako, i prašumski. Ovaj svezak sadrži 

materijal sa seminara koji je održan od 

12. do 14. prosinca 1990. u Nancy-u na 

kojemu je bilo blizu 200 sudionika. 

Od 34. autora, 33 su Francuzi a jedan 

je Poljak. Da odmah navedemo, to je 

J. B .Falinski, profesor biologije na 

varšavskom Sveučilištu i direktor Geobotaničke 

univerzitetske stanice u Bialowiezi. 

Tema priloga Falinskog je Nacionalni 

park Bialowieza u kojem je dao i 

šumar prirodnih rezervata u Poljskoj. Po 

tom šumaru u Poljskoj postoji: 

— 17 nacionalnih parkova, površine 

1 690 km-, 

— 1001 rezervat prirode, površine 

1 170 km 2 i 

— 58 zaštićenih krajolika (regionalnih 

parkova), površine 23 910 km 2 . 

Prema tome, ukupno pod zaštitom 

nalazi se površina od 26 770 km 2 , što iznosi 

8,7% površine države (312 770 km 2 ). 

Na sjeveroistoku Poljske, sjeverno od 

mjesta Hajnowka, nalazi se šumski kompleks 

od 1250 km 2 Bialowieza, Lada i 

Swislocz, od čega se 580 km 2 nalazi u 

Poljskoj a ostatak u Bjelorusiji. Unutar 

tog kompleksa nalazi se Nacionalni park 

Bialowieza, površine 47 km 2 te dalnja 

25 km 2 prirodnih rezervata, a predviđeno 

je da se zaštiti još 41 km 2 . Od florinih 

elemenata nalazi se 16 vrsta drveća, 

69 vrsta nižeg drveća i grmova, 953 

vrste raznih cvjetnjača, 37 papratnjača, 

254 mahova, 334 lišaja i preko 2000 vrsta 

gljiva; životinjski svijet zastupljen je sa 

62 vrste sisavaca, 228 vrsta ptica, 24 vrsta 

riba te 20 vrsta vodozemaca i reptila, a 

broj vrsta insekata dosiže 8.500. Od sisavaca 

najznačajniji je bizon, kojeg je 

krajem 1990. godine bilo ukupno 619 komada, 

od čega 32 komada u uzgojnom rezervatu; 

iz uzgojnih razloga godišnje se 

odstreli nekoliko desetaka komada, uglavnom 

su to inozemni lovci kojima kao 

trofej pripada glava i koža, a meso se 

prerađuje u konezrve. 

Od L. Huberta (str. 153) saznajemo 

da je prema stanju krajem 1990. godine 

u Francuskoj bilo 109 državnih bioloških 

rezervata, 103 u metropoli tj. Francuskoj, 

a 6 na otoku Reunion (u Indijskom 

oceanu istočno od Madagaskara). 

Rezervati zauzimaju 16.00Q ha, od čega 

je 7 692 ha pod integralnom zaštitom, 

7 011 ha upravljanih rezervata, a 1 396 ha 

su tampon zone. Izvan toga su dva rezervata 

biološko-šumarske površine 44 ha. 

Prema priloženoj karti većina rezervata 

nalazi se na sjeveru zemlje, tek 16 na 

jugu, s time da je najveći dio bez rezervata. 

Od pojedinačnih navodimo da je 

pet upravljanih rezervata površine 1700 

ha namijenjeno velikom tetrijebu (u Lorraine-i, 

Franche-comte i Alsache) te jedan 

rezervat površine 700 ha u Pireneijiraa 

za medvjede. 

P. H a v e t, u članku Divlja fauna šume, 

baština za zaštitu i usmjeravanje, 

prirodni samoobnovljivi izvor za ocjenu, 

konstatira: »Sigurno je da se u medijima 

ne govori dovoljno o zaštiti flore, ekosistema 

i cjeline ekosistema, u odnosu na 

zaštitu divlje faune o kojoj se često govori.« 

Njegov je zaključak da se najstriktnija 

zaštite faune postiže zaštitom sredine, 

dakle prirode u cjelini. To proizlazi 

iz činjenice da »svaki element prirodne 

baštine nema jednaki smisao za svakoga. 

Za to je dobar primjer jelen, jer Je 

on: 

— simbol (slika u grbu grada Rambouillet), 

— simbol muške moći u doba rike, 

— trofej za neke lovce, 

223

— strašni pustošitelj šumskog podmlatka 

za neke proizvođače drva, itd. 

»Šumska entomofauna: nasljeđe koje 

zahtijeva zaštitu« tekst je J. Cl. Robe r- 

t a. To rezultira iz nalaza Obavještajnog 

ureda za ekoentomologiju (OPIE) — prema 

kojem konkretno treba: 

— napraviti popis vrta u regresiji, kako 

su to već učinile druge zapadnoeuropske 

zemlje. Takav popis, doduše, postoji 

za Europu, ali ga treba dopuniti 

na regionalnom planu, 

— ugroženim insektima i njihovim biotopima 

osigurati zakonsku zaštitu, 

— OPIE pojačati pribavljanje informacije 

i s različitim suradnicima prirodnjaka, 

posebno entomologa, 

akcije zaštite. 

utvrditi 

Nužno je »snažno suprostavljanje učestalom 

mrvljenju« šuma na aluvijalnim 

područjima poziv je R. C a r b i e n e r a. 

Tako je, npr., od 1950. do 1980. godine za 

Alzaški kanal i naprave na njemu uništeno 

60° ;ü površine alujalnih šuma, a na 

dobroj trećini od preostalih 40% površine 

podignute su plantaže bukve, gorskog 

javora, hibridnih topola pa i smreke, 

kdje su svojom monotonijom, uniformnošću 

i siromaštvom, u oštroj suprotnosti 

ostataka bivših aluvijalnih šuma. 

Toliko o ovom Posebnom svesku Ruvue 

francaise forestiere 1991. 


224

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

ZAPISNIK 

21. sjednice Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva, održane 27. veljače 

1992. godine u Zagrebu. 

Prisutni: Adam Pavlović, dipl. inž., prof. dr. Branimir Prpić, dr. Nikola Komlenović, 

dr. Tomislav Prka, dr. Đuro Kovačić, mr. Vladimir Bogati, Franjo Kolar, 

dipl. inž., Edo Kalajdžić, dipl. inž., Đuro Kušan, dipl. inž., Davor Krakar, dipl. inž., 

Nadan Sirotić, dipl. inž., Valerija Vukelić, dipl. inž., Ivan Maričević, dipl. inž. i 

Vlatka Antonie. 

DNEVNI RED: 

1. Usvajanje Zapisnika 20. sjednice Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva. 

2. Razmatranje i usvajanje Prijedloga Zaključnog računa za 1991. godinu: 

a) Izvještaja o poslovanju, Izvještaja inventurne komisije i Obračuna prihoda 

i rashoda po mjestima aktivnosti, 

b) Izvještaja Nadzornog odbora. 

3. Razmatranje i usvajanje prijedloga Programa rada za 1992. godinu i Financijskog 

plana za 1992. godinu. 

4. Razmatranje prijedloga u vezi priprema za održavanje 97. Skupštine Hrvatskog 

šumarskog društva (izborne) o mjestu održavanja, datumu, dnevnom redu, 

temi i drugim zadacima. 

5. Usvajanje Izvještaja o provedenom Natječaju za poslove tajnika u HŠD-u. 

6. Rasprava o Prijedlogu rekonstrukcije i prenamjene u objektu »Šumarski dom« 

u Zagrebu. 

7. Tekuća pitanja. 

Ad. 1. 

Ad. 2. 

Zapisnik 20. sjednice Upravnog odbora usvojen je bez primjedbi. 

Uvodne napomene i prijedloge za raspravu uz ovu točku dnevnog reda dao 

je predsjednik Adam Pavlović. Uz Izvještaj o poslovanju Stručna služba dala 

je odgovarajuća obrazloženja za izvještaje inventurne komisije i Obračun po 

mjestima aktivnosti Hrvatskog šumarskog društva. 

Valerija Vukelić pročitala je Izvještaj Nadzornog odbora. 

Nakon rasprave usvojen je Prijedlog Zaključnog računa za 1991. godinu kao 

i Izvještaj Nadzornog odbora s prijedlogom raspodjele ostatka prihoda za 1991. 

godinu, u kojem je verificirana isplata akontacija osobnih dohodaka za 1991. god. 

225

IZVJEŠTAJ O POSLOVANJU ZA 1991. GODINU 

U prilogu poziva za 21. sjednicu Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva 

dostavili smo Vam: 

Izvještaj inventurne komisije i Obračun prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti 

Hrvatskog šumarskog društva za 1991. god. s pokazateljima izvršenja financijskog 

plana u vremenu od 1. siječnja do 31. prosinca 1991. godine. Izvještajem 

Nadzornog odbora biti ćete upoznati u tijeku rada sjednice. 

Analizom pojedinih stavaka ukupno ostvarenih prihoda i rashoda za 1991. godinu 

konstatirali smo da je prihod ostvaren s indeksom 126,87, a rashodi sa 122,98. 

Indeksi koji pokazuju kretanje ostvarenih prihoda po pojedinim stavkama u 

1991. godini iznosili su od 69,68 do 302,40. Indeks 69,68 odnosi se na prihode ostvarene 

od pretplate i prodaje Šumarskog lista, separata i oglasa, a indeks 302,40 

odnosi se na ostvarene prihode izdavačke djelatnosti. Prihodi od zakupnina i ostali 

prihodi kretali su se u granicama prosječno ostvarenog ukupnog prihoda. Do 

osjetno povećanih odstupanja u ostvarivanju prihoda u odnosu na plan došlo je 

uglavnom zbog nepovoljnih uljeta u kojima se donašaju planovi. 

Ostvareni rashodi u odnosu na plan kretali su se s vrlo različitim indeksima 

od 26,95 do 226,36. Ostvareni rashodi s nižim indeksima odnose se na stavke na 

koje se moglo utjecati odlukama, vodeći računa o racionalnom raspologanju raspoloživih 

financijskih sredstava (nabavka sitnog inventara, stručne literature, 

transportnih usluga, troškovi investicijskog održavanja i ostale neproizvodne usluge 

gdje indeks nije prelazio iznad 100). 

Rashodi ostvareni s indeksom iznad 156 do 226 spadaju u onu skupinu troškova 

na koje se nije moglo bitno utjecati, a to su troškovi energije s indeksom 

156,56, autorski honorari s indeksom 156,73, materijal za održavanje i kancelarijski 

materijal s indeksom 169,87, poštansko-telefonski troškovi s indeksom 189,81, 

troškovi tiskanja Šumarskog lista 204,73 i komunalne naknade (voda, smeće, dimnjak) 

226,36. 

Troškovi investicijskog održavanja ostvareni su s indeksom 85,10. 

Korisnici poslovnog prostora u Šumarskom domu (Tehnički centar za drvo, 

Institut za razvoj i međunarodne odnose i Tehnološki fakultet) zbog teškoća u 

poslovanju nisu izvršavali ugovorne obveze odnosno pravovremeno plaćali zakupninu. 

Tehnički centar za drvo nije plaćao svoje obveze kroz cijelu godinu — redovnim 

putem krajem godine obavljena je likvidacija. Ugovorne obveze Tehničkog 

centra za drvo (ranijeg Instituta za drvo) korisnika poslovnog prostora u Šumarskom 

domu prema posebnom dogovoru preuzeo je Šumarski fakultet u Zagrebu. 

Upravni odbor Hrvatskog šumarskog društva donio je odluku o preraspodjeli 

prostora u skladu prethodnih sporazuma između predstavnika Šumarskog 

fakulteta, Javnog poduzeća »Hrvatske šume« i Hrvatskog šumarskog društva. 

Poslovni odnosi između zakupodavca (Hrvatskog šumarskog društva) i novih 

korisnika regulirani su novim Ugovorima. 

Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u protekle dvije godine obavio 

je adaptaciju potkrovlja prema posebnom Ugovoru u ukupnoj površini 222 

m 2 . Za tu adaptaciju utrošeno je ukupno 4.800.000.0 HRD 1990/91. godinu. Do sada 

aneksom Ugovora nije utvrđen iznos utrošenih sredstava koja bi se priznala kao 

potrebna sredstva za redovno održavanje Šumarskog doma. Naš suradnik za poslove 

na održavanju objekta procijenio je da se do 25 a /o uloženih sredstava mogu 

priznati kao potrebna sredstva za održavanje objekta što iznosi približno 

226

1.300.000.— HRD. Na prijedlog IRMO-a prihvaćena je kompenzacija (umjesto plaćanja 

računa za zakupnine) od travnja 1991. godine pa i za siječanj i veljaču 

1992. godine. 

Tehnološki fakultet i dalje ne plaća svoje obveze prema nama. U zadnje vrijeme 

nismo bili u mogućnosti ažurirati sudski postupak za iseljenje i naplatu 

računa. 

Uvjeti za uspostavljanje redovnijih kontakata na relaciji odvjetnik — sud — 

Hrvatsko šumarsko društvo bili su objektivno otežani. Prema grubim predračunima 

za intenzivnije zahvate rekonstrukcije i prenamjene poslovnog prostora potrebna 

su znatna sredstva koje se ni približno ne mogu osigurati visinom zakupnine 

prema sadašnjim iznosima. Ukoliko bi se odlučili na realizaciju prenamjene 

nužno je tražiti izvore sredstava zainteresiranih organizacija. 

Prema obračunu prihoda i rashoda po mjestima aktivnosti imamo slijedeća 

ostvarenja: 

1. Stručne službe Hrvatskog šumarskog društva — ukupni prihodi iznose 

2.934.012 HRD, a ukupni rashodi iznose 1.848.912 HRD, s ostatkom viška prihoda 

1.085.100 HRD. 

2. Za Šumarski list ukupan prihod 1.222.607 HRD a ukupni rashod 2.209.665 

HRD s negativnim rezultatom 987.057 HRD. 

3. Za vlastitu djelatnost (izdavačka djelatnost) ukupan prihod 453.604 HRD a 

ukupan rashod u iznosu od 411.962 HRD s ostatkom 41.641 HRD. 

Prihodi i rashodi po mjestima aktivnosti pod stavkom 1, 2. i 3. raspoređeni 

su u odnosima 35:50:15. 

Negativna razlika u iznosu od 987.057 HRD za »Šumarski list« — rezultat je 

nepredviđenih troškova usluga, neadekvatne prodajne cijene i nenaplaćene realizacije. 

Vlastita djelatnost koja se odnosi na promet i distribuciju tiskanica — obrazaca 

imala je ograničene mogućnosti zbog opće poznatih teškoća u poslovanju, 

a mnoge naše organizacije i dalje sve više koriste usluge drugih organizacija. 

OBRAČUN PRIHODA I RASHODA PO MJESTIMA AKTIVNOSTI 

HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA ZA 1991. GODINU 

b e r d " MW» SATHIP barski "^Žls7 

PRIHODI 

1. Preneseni višak prihoda 

iz prošle godine 221.453,00 221.453,00 — — 

2. Prihodi od prodaje Šum. 

lista, oglasa, sep. 658.507,60 — 658.507,60 — 

3. Prihodi od vlastite djelat. 453.604,20 — — 453.604,20 

4. Prihodi od zakupnina 2.539.514,50 2.539.514,50 — — 

5. Dotacije od Ministarstva 

znanosti, tehnologije i 

informiranja 564.100,00 — 564.100,00 — 

6. Ostali prihodi 173.045,30 173.045,30 — — 

UKUPNO PRIHODI 4.610.224,60 2.934.012,80 1.222.607,60 453.604,20

Red Stručne «„„.„—i.: i;«.* Vlastita 

br Ukupno službe HŠD sum |" Kl llst djelatnost 

35°/o 

1 üß/o 

RASHODI 

1. Kancelarijski mater. 

obrasci i str. liter. 112.529,40 39.385,30 56.264,70 16.879,40 

2. Materijal za održavanje 

čistoće 24.093,70 8.432,90 12.046,80 3.614,00 

3. Sitni inventar 10.000,30 10.000,30 — — 

4. Ostale usluge 13.513,00 13.513,00 — — 

5. Utrošena energija 

(plin, struja) 45.437,90 15.903,30 22.719,00 6.815,60 

6. Poštansko-telef. i telegrafski 

troškovi 

7. Transportne usluge 

74.658,90 

3.810,00 

44.157,10 

— 

22.838,20 

1.700,00 

7.663,60 

2.110,00 

8. Troškovi tekućeg održavanja, 

opr. i nekr. 

(čistoća, voda, dimnjak) 113.180,00 39.613,00 56.590,00 16.977,00 

10. Tiskanje Šum. lista, 

separata i prijevodi 704.801,20 — 704.801,20 — 

11. Izdaci za reprezentaciju 21.862,10 7.652,00 10.931,00 3.279,10 

12. Amortizacija 89.559,90 89.559,90 — — 

13. Ostali materijalni troškovi 285.226,50 99.829,30 142.613,20 42.784,00 

14. Naknade za usluge SDK 3.871,20 1.355,20 1.935,00 581,00 

15. Premija osiguranja 25.796,20 9.028,60 12.898,00 3.869,60 

16. Dnevnice i putni troškovi 42.105,80 14.737,00 21.053,00 6.315,80 

17. Autorski honorari 139.696,60 — 139.696,60 

Materijalni troškovi 

i amortizacija 2.416.419,40 1.099.443,60 1.206.086,70 110,889,10 

18. Osobni dohoci 1.593.835,80 557.842,50 796.918,00 239.075,30 

19. Porezi i doprinosi iz 

prihoda 413.320,70 144.662,20 206.660,50 61.998,00 

20. Ostale naknade iz prihoda 33.964,10 33.964,10 — — 

9. Komunalne usluge 

706.276,70 706.276,70 — — 

21. Ostale pomoći 13.000,00 13.000,00 — — 

Ukupno osobni rashodi 2.054.120,60 749.468,80 1.003.578,50 301.073,30 

UKUPNO RASHODI 4.470.540,00 1.848.912,40 2.209.665,20 411.962,40 

REKAPITULACIJA 

PRIHODI 4.610.224,60 2.934.012,80 1.222.607,60 453.604,20 

RASHODI 4.470.540,00 1.848.912,40 2.209.665,20 411.962,40 

VIŠAK PRIHODA 139.684,60 +1.085.100,40 —987.057,60 —41.641,80 

IZVJEŠTAJ NADZORNOG ODBORA HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Dana 27. veljače 1992. godine Nadzorni odbor u sastavu: 

1. Slavko Šarčević, dipl. inž. — predsjednik 

2. Valerija Vukelić, dipl. inž. — član 

3. Rudolf Herljević, dipl. inž. — član 

pregledali su materijalno-financijsku dokumentaciju za vremensko razdoblje od 

1. siječnja 1991. godine. Odbor u navedenom sastavu ustanovio je da se: blagaj- 

228

nički dnevnik vodi uredno na temelju postojećih dokumenata, te da se blagajnički 

maksimum ne prekoračuje. Postoji propisana dokumentacija za sve ulazne i izlazne 

račune. U tijeku godine slale su se opomene za neplaćene račune. Inventurna 

komisija je obavila popis osnovnih sredstava zaliha (knjiga), novca i sve vrijednosne 

papire u blagajni, sredstva zajedničke potrošnje i ostala potraživanja i obveze. 

Inventurne liste se nalaze u prilogu izvještaja komisije, a kojega je prihvatio 

Nadzorni odbor. Nenaplaćena potraživanja u iznosu od 64.946,20 din. treba otpisati 

na teret rashoda za 1991. godinu, te da se i dalje vodi računa o naplati tih dugovanja. 

Problem sporednih potraživanja je i dalje prisutan. Na sumnjivim i 

spornim potraživanjima vode se nenaplaćene zakupnine od Tehnološkog fakulteta 

u iznosu od 1.707.670,00 dinara, za više godina unatrag. Za ta dugovanja se i dalje 

poduzimaju mjere naplate. 

Nadzorni odbor konstatira da je prijedlog Zaključnog računa izrađen u skladu 

sadržaja pregledne dokumentacije. 

PRIHODI 

Prihodi i rashodi za 1991. godinu 

Prenesen višak prihoda iz protekle godine 

221.453,00 dinara 

Prihodi od Ministarstva znan. tehnol. i inform. 564.100,00 

Prihodi od vlastite djelatnosti 3.651.626,30 „ 

Ostali prihodi 125.748,30 

Ukupno prihodi 4.562.927,60 

RASHODI 

Materijalni troškovi i amortizacija 

2.369.122,40 dinara 

Osobni rashodi 2.054.120,60 

Ukupno rashodi 4.423.243,00 

Ukupno prihodi 4.562.927,60 

Ostatak prihoda 139.684,60 

Prijedlog za raspodjelu ostatka prihoda za prijenos u iduću godinu 139.684,60 din. 

Nadzorni odbor dostavlja izvještaj Upravnom odboru Hrvatskog šumarskog 

društva s prijedlogom da ga u cijelosti prihvati. 

IZVJEŠTAJ INVENTURNE KOMISIJE S 31. PROSINCEM 1991. GODINE 

Upravnom odboru Hrvatskog šumarskog društva Zagreb, izvješćujemo ovaj organ 

da je komisija osnovana Odlukom Upravnog odbora u sastavu: 

1. Slavica Slonje — predsjednik 

2. Đurđa Belić — član 

3. Vlatka Antonić — član 

obavila popis sa stanjem na dan 31. prosinca 1991. 0 obavljenim poslovima i o 

utvrđenom stanju podnosimo slijedeći izvještaj: 

1. Stvarno stanje osnovnih sredstava odgovara knjižnom stanju; 

229

2. Stanje na žiro računu iznosi 646.193,20 dinara; 

3. Stanje u blagajni iznosi 2.086,— dinara; 

4. Stanje sredstava zajedničke potrošnje za ostale namjene iznosi 6.208,70 din.; 

5. Stanje sredstava zajedničke potrošnje za stambenu izgradnju iznosi 7,80 dinara; 

6. Stanje sredstava narodne obrane iznosi 186,30 dinara; 

7. Nenaplaćena potraživanja od kupaca iznose 1.648.571,60 dinara; 

8. Sumnjiva i sporna potraživanja iznose 124.044,70 dinara. 

Komisija predlaže da se otpišu 2 biste u iznosu 48,30 dinara na teret rashoda 

za 1991. godinu, nenaplaćeno potraživanje od kupaca u iznosu od 64.946,20 dinara 

otpise na teret rashoda za 1991. godinu, a iznos od 1.583.628,40 dinara prenesu na 

sporna i sumnjiva potraživanja (Tehnološki fakultet 328.533,70 i ostali kupci 

1.255.096,70) za njih je pokrenut redovni postupak za naplatu. 

Amortizacija osnovnih sredstava obračunava se po stopama propisanim iz Nomenklature 

sredstava za amortizaciju. 

Revalorizacija sredstava vrši se prema koeficijentima za revalorizaciju, a koji 

su objavljeni u Narodnim novinama 1/92. 

Ad. 3. 

Uvodne napomene i određena obrazloženja prijedloga Programa rada za 1992. 

godinu i Financijskog plana za 1992. godinu dali su Adam Pavlović i Ivan 

Maričević. 

Nakon rasprave prihvaćeni su predloženi dokumenti. Usvojen je prijedlog da 

se vrijednost boda od 1. siječnja 1992. godine poveća za 30' 1 ,,, slo je u skladu s odnosima 

u financijskom planu za 1992. godinu. 

PROGRAM RADA ZA 1992. GODINU 

— prijedlog •— 

Hrvatsko šumarsko društvo i Šumarska društva programiraju svoje i zajedničke 

aktivnosti, utvrđuju ciljeve i razrađuju zadatke na temelju odredbi i sadržaja 

Statuta, Zakona o društvenim organizacijama i drugih odgovarajućih zakonskih 

i posebnih normi i odluka, a u skladu dostignuća šumarske i drvno-tehnološke 

znanosti i prakse, te općih uvjeta u Republici Hrvatskoj. 

Ciljeve i programirane zadatke organi Hrvatskog šumarskog društva: Skupština, 

Upravni odbor, Nadzorni organ i kroz druge oblike djelovanja ostvaruju 

neposrednim organiziranjem svojih članova, po potrebi i drugih znanstvenika i 

stručnjaka za određena pitanja. U konkretnim uvjetima za racionalno organiziranje 

redovnih i posebnih aktivnosti nastoje se maksimalno koristiti bogata od više 

generacija stečena znanja i iskustva iz prethodnih razdoblja, u trajanju od 1846. 

godine. 

Ovim programom rada samo su naznačena pojedina područja organiziranog 

djelovanja, kao polazne osnove za projektiranje i izradu određenih poslova i zadataka: 

— Unapređivanje, uspostavljanje i razvijanje dugoročnije suradnje s organizacijama 

— institucijama šumarstva, industrije, drvne tehnologije, celuloze, kemi- 

230

je, te prometa drvnim proizvodima, Javnim poduzećem »Hrvatske šume«, Šumarskim 

fakultetom, Šumarskim institutom i s drugim znanstveno-stručnim organizacijama 

— institucijama Republike Hrvatske i drugih država, kada se traže 

najpovoljnija moguća rješenja za aktualna pitanja iz pojedinih područja naše 

struke* 

U organizaciji Upravnog odbora uporno razvijati neposredniju i intenzivniju 

suradnju s izvršnim organima naših Društava, a tamo gdje još uvijek nemamo 

zadovoljavajuće rezultate, potrebno je posebno angažiranje članova Upravnog odbora 

za stvaranje preduvjeta za organizaciju — osnivanje Šumarskih društava. 

— Za održavanje sjednica Upravnog odbora i Skupštine Hrvatskog šumarskog 

društva i za druge oblike organiziranog djelovanja potrebno je pravovremeno uključiti 

članove i Društva, kako bi se na dnevnom redu postavljala i rješavala aktualna 

pitanja od interesa struke i naših članova. 

— Aktivno uključivanje naših članova i organa Hrvatskog šumarskog društva 

i društva u izradu nacrta, prijedloga zakona i drugih normi presudnih za unapređenje 

i razvoj šumarstva i prerade drva u Republici Hrvatskoj. 

— Praćenje i utvrđivanje zajedničkih stavova o mogućoj primjeni suvremenih 

i racionalnijih oblika organiziranja određenih djelatnosti u šumarstvu i preradi 

drva, uvođenju novih tehnologija i drugih spoznaja u prvom redu rezultate naših 

znanstvenih istraživanja i praktičnih rješenja (fakulteta, instituta, poduzeća i dr.). 

— Organiziranje više stručnih i popularnih predavanja, savjetovanja, razgovora 

i si. na teme: Šumarska znanost i praksa; Problematika proizvodnje, razvoja 

šumarstva i prerade drva; Propadanje šuma — uzroci i posljedice; Primjena suvremenih 

metoda i sredstava rada u našim djelatnostima — kompjutorizacija i 

dr.; Čovjek, društvo — šuma, priroda i dr. 

— Posebnim aktivnostima izvršnih organa Hrvatskog šumarskog društva i Društava 

posredno i neposredno utjecati na donošenja odluka nadležnih državnih i 

drugih organa, kojima će se zaustaviti procesi koji ugrožavaju šumu i čovjekov 

okoliš. Prema najnovijim istraživanjima (podacima) zdravstveno je stanje šuma 

irlo loše. 

— Unapređivanje i razvijanje izdavačke djelatnosti dugoročni je zadatak svih 

naših organizacija — potrebno više zajedničkih akcija za realizaciju ambicioznih 

ciljeva. Šumarski list znanstveno-stručno i društveno glasilo Hrvatskog šumarskog 

društva uspješno se izdaje 115 godina i postoje svi uvjeti da se ti poslovi — 

zadaci ostvaruju i u narednom razdoblju. Potrebno je aktualizirati pripreme za 

izdavanje Šumarskog priručnika i drugih stručnih publikacija. 

— Utvrđivanje zajedničkih zadataka zbog izgrađivanja bibliotečno-informacijskog 

sustava za potrebe naših djelatnosti, i dalje raditi na uređivanju stručne 

knjižnice Hrvatskog šumarskog društva. 

— Pristupiti izradi projektnog zadatka, kojim bi se određeni dio prostora u 

Šumarskom domu namijenio za popularizaciju šumarstva i prerade drva. Organizirano 

pristupiti utvrđivanju zadataka za obilježavanje 150. godina osnivanja Hrvatsko-Slavonskog 

šumarskog društva 1846—1996. i 120 godina izlaženja Šumarskog 

lista (1877—1996). 

— Nastaviti sa redovnim zadacima na održavanju zgrade Šumarskog doma. 

Pristupili smo adaptaciji podruma, prema usvojenim projekcijama prenamjene. 

— Sa predstavnicima Tehnološkog fakulteta i Grad. knjižnice u što kraćem 

vremenu doći do sporazuma o njihovom iseljenju kako bi se pristupilo rekonstrukciji 

i prenamjeni prostora u Šumarskom domu prema našim programima. 

231

— Raditi na unapređivanju rada stručne službe Hrvatskog šumarskog društva 

za obavljanje tekućih poslova, a posebno na izradi podloge za redovne aktivnosti 

organa Hrvatskog šumarskog društva zbog realizacije mogućih ciljeva — zadataka 

naznačenih i u ovom programu. 

— Unapređivati, uspostavljati i razvijati suradnju s organizacijama inženjera 

i tehničara i dr. u zemlji i inozemstvu. 

PRIJEDLOG FINANCIJSKOG PLANA ZA 1992. GODINU 

A) PRIHODI Planirano 

1. Prihodi od pretplate i prodaje Šumarskog lista, separata i oglasa 1.555.000 

2. Prihodi od vlastite djelatnosti 500.000 

3. Prihodi od zakupnine 7.618.668 

4. Ostali prihodi 200.000 

5. Dotacije od Ministarstva znanosti, tehnol. i informir. 500.000 

6. Preneseni višak prihoda iz 1991. 139.685 

UKUPNI PRIHODI 10.513.353 

B) RASHODI 

Materijalni troškovi 

1. Materijal za održav. čistoće, kane. mater, i dr. 

2. Sitan inventar 

3. Knjižnica, struč. literatura, publikacija i dr. 

4. Utrošena energija (plin, elektri. energija) 

5. Poštansko-telefonski troškovi 

6. Transportne usluge 

7. Troškovi investicijskog održavanja 

8. Komunalne naknade (voda, smeće, dimnjak i si.) 

9. Troškovi tiskanja Šumarskog lista, separata i prijev. 

10. Ostale neproizvodne usluge 

11. Izdaci za reprezentaciju 

12. Amortizacija 

13. Ostali materijalni troškovi 

14. Naknade za usluge SDK 

15. Premija osiguranja 

16. Dnevnice i putni troškovi 

17. Autorski honorari 

Ukupno materijalni troškovi i amortizacija 

Osobni rashodi 

18. Osobni dohoci 

19. Porezi i doprinosi iz prihoda 

20. Ostale naknade iz prihoda 

21. Pomoći i dotacije 

Ukupno osobni rashodi 

UKUPNO RASHODI 

206.178 

30.000 

80.000 

90.875 

150.000 

8.000 

2.738.323 

282.950 

2.500.000 

100.215 

50.000 

70.000 

450.000 

7.742 

70.000 

210.000 

330.000 

7.374.283 

2.549.070 

500.000 

70.000 

20.000 

3.139.070 

10.513.353 

232

Ad. 4. 

Adam Pa vio vic, ukratko je govorio o uvjetima za održavanje godišnje 

skupštine Hrvatskog šumarskog društva. Prema odredbama Statuta koji je izrađen 

na osnovama zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana (NN br. 

17/1982. i NN br. 5/1985) u toku godine obvezni smo održati redovnu godišnju 

Skupštinu. U ranijim godinama obično smo pristupili pripremama i održavanju 

u mjesecu lipnju. Prema informacijama odgovarajuće stručne službe Ministarstva 

pravosuđa i uprave Republike Hrvatske u pripremi je novi Zakon kojim će 

se regulirati način organiziranja i djelovanja stručnih i drugih organizacija. Pretpostavlja 

se rasprava o Zakonu u Saboru već u svibnju ove godine. 

Izradi prijedloga novog Statuta HŠD-a pristupiti će se u skladu odredbi i intencija 

toga zakona. Paralelno s tim zadacima organizirano treba obaviti više konzultacija 

s našim članovima šumarskog društva na utvrđivanju: ustrojstva organa 

HŠD-a Skupštine plenuma Upravnog odbora, tajništva stručne službe i drugih oblika 

aktivnosti; aktualnih pitanja iz programa rada i načina ostvarivanja ciljeva 

i neposrednih zadataka u toku priprema odluka za održavanje Skupštine Hrvatskog 

šumarskog društva (mjesta održavanja, datuma i dnevnog reda). 

Pripreme za održavanje 22. sjednice Upravnog odbora treba uskladiti s redovnim 

sadržajem — pitanjima o kojima se donose odgovarajući zaključci i odluke i 

s posebnim aktivnostima na pripremi radnog materijala na temu: Štete u šumarstvu 

i preradi drva Hrvatske zbog srpske agresije o čemu bi se također donijeli 

određeni zaključci. 

U raspravi su sudjelovali svi prisutni i postignuta je suglasnost da radna 

grupa pripremi odgovarajuće prijedloge za 22. sjednicu Upravnog odbora. Pod 

ovom točkom dnevnog reda usvojen je prijedlog Statuta za šumarska društva, 

koji je umnožen i uručen prisutnima na sjednici (Statut HŠD-a kao i ogledni primjerak 

izrađeni su u skladu važećeg Zakona). 

Ad. 5. 

Usvojen je izvještaj o provedenom Natječaju za poslovnog tajnika i za tajnika 

je imenovan Ivan Maričević, dipl. inž. 

Ad. 6. 

Adam P a v 1 o v i ć i Ivan Maričević, ukratko su se osvrnuli na ranije dogovore 

u vezi izrade radnog materijala — idejnih skica za moguću prenamjenu 

poslovnog prostora u Šumarskom domu, prvenstveno u podrumu i prizemlju. 

Na dostavljen materijal i skice nije bilo posebnih primjedbi i u cijelosti je prihvaćen 

pristup izradi podloga za moguća racionalna rješenja za određene namjene 

dijelova poslovnog prostora u Šumarskom domu. 

Naglašeno je da se svaki konkretni prijedlog o adaptaciji mora posebno kritički 

stručno analizirati i razmotriti. Podrazumijeva se da svako buduće rješenje 

mora biti u funkciji realizacije programa HŠD-a. 

Ad. 7. 

1. Đuro Kovačić, upoznao je prisutne o ostvarenim rezultatima poslovanja 

JP. »Hrvatske šume«, koji i u ovim ratnim uvjetima imaju pozitivan predznak. 

Predložio je da Upravni odbor donese odluku, kojom bi se pokrenuo postupak za 

233

ustupanje poslovnih prostorija, koje sada koristi IRMO organizacija. Nakon razmatranja 

toga prijedloga usvojen je stav, da se obavi razgovor o uvjetima za otkazivanje 

ugovora, po kojem su uređeni odnosi između davaoca HŠD-a i korisnika 

IRMO. Uvjetno se prihvaća otkaz korisnicima IRMO i Kaučić, F. s tim da JP 

»Hrvatske šume« potpišu ugovor s HŠD-om kojim se reguliraju međusobni odnosi 

i načini za rješavanje pitanja koja će nastati kao posljedica ugovornih odnosa 

s dosadašnjim korisnicima poslovnog prostora u Šumarskom domu. 

2. Branimir Prpić i Ivan Maričević, osvrnuli su se na sve ozbiljnije 

teškoće u vezi tiskanja Šumarskog lista, posebno na otkazivanje pretplate i od 

strane naših organizacija. Dogovoreno je da B. Prpić, Đ. Kovačić i I. Maričević 

obave razgovor s direktorom J. Dundovićem i pokušaju pozitivno riješiti ta pitanja. 

3. Adam Pavlović i Ivan Maričević iznijeli su podatke o postupku u 

vezi adaptacije podrumskog prostora po ugovoru s Kaučič Francom. Naš odvjetnik 

u pismenom obliku obavijestio je F. Kaučiča da u roku 3 mjeseca završi poslove 

na uređenju podruma prema sklopljenom ugovoru. Kaučič F. preko svoga 

odvjetnika predložio je preko našeg odvjetnika, da pod sličnim uvjetima omogućimo 

adaptaciju drugom izvođaču, a da on iz objektivnih razloga (bolesti i 

dr.) mora odustati od realizacije. 

Nakon rasprave prihvaćen je prijedlog da naš odvjetnik pripremi novi ugovor, 

kojim bi se eventualno pod sličnim uvjetima osigurala odgovarajuća adaptacija 

dijela podrumskog prostora. 

4. Na poziv predsjednika ZDIT GLS-a dr. Janeza Hočevar iz Slovenije i telefonskog 

razgovora s dipl. inž. R. Cafnikom, predsjednik Adam Pavlović i tajnik 

Ivan Maričević otputovali su u Ljubljanu na sastanak na kojem su vođeni razgovori 

o uvjetima i mogućnostima da HŠD neposrednije sudjeluje u stvaranju odgovarajuće 

još nedefinirane zajednice s predstavnicima društva Slovenije, Italije, 

Austrije... 

Obveze o bilo kakvom obliku u ime HŠD i naše struke nisu preuzete. Prije 

prijedloga za donošenje odluke organa HŠD-a potrebno je obaviti razgovore u 

okviru naših organizacija — institucija, što ćemo do druge sjednice Upravnog odbora 

učiniti. Informacija je primljena na znanje. 

5. Ivan Maričević, pročitao je molbu dr. Juraja Medvedovića o osnivanju 

kluba šumara-izumitelja. Prihvaćen je prijedlog da klub radi u okviru HŠD-a s 

pravom da koristi povremeno dio poslovnog prostora prema dogovoru sa stručnim 

službama. 

Predsjednik 

Zapisnik sastavio: 

Upravnog odbora 

Ivan Maričević, dipl. inž., v. r. Adam Pavlović, dipl. inž., v. r. 

234

IN MEMORIAM 

Prof, dr. DRAGUTIN ANDRAŠIĆ 

(1909—1991.) 

Vijest o smrti našeg poštovanog profesora 

Dragutina (Drage) Andrašića duboko 

nas je potresla. Preminuo je tiho 

29. 06. 1991. u svojoj 82. godini života. 

Težak, ali veoma uspješan i plodan 

životni put Drage Andrašića započeo je 

21. rujna 1909. godine u Velikoj Mučnoj, 

općina Koprivnica, gdje provodi djetinjstvo 

i završava osnovnu školu. Realnu 

gimnaziju pohađa u Koprivnici, a zatim 

se upisuje na Poljoprivredno-šumarski 

fakultet u Zagrebu. Završava ga 1933. 

godine. 

Svoj radni vijek započinje 1934. godine 

u Šumariji Srednje u Bosni, gdje 

radi kao pripravnik a zatim kao zamjenik 

upravitelja do 1937. godine. Na istu 

funkciju premješten je u Šumariju Bugojno, 

gdje ostaje do 1938. godine. Od 

1938. do 1940. godine obavlja dužnost upravitelja 

Šumarije u Bileći, a zatim do 

1942. godine u Fojnici. 

U ratnim danima odlazi za upravitelja 

Šumarije u Sokolovac gdje tu dužnost 

obavlja do 1943. godine. 

Od 1943. godine pa do kraja rata sudjeluje 

u NOB-u, a od završetka rata do 

1946 godine obavlja funkciju Pročelnika 

za šumarstvo u okružnom NOO Bjelovar. 

U Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva 

u Zagrebu radi od 1946. pa do 1959. 

godine kao Načelnik odjela za iskorišćivanje 

šuma. 

Poslove samostalnog savjetnika za 

lovstvo pri Sekretarijatu za šumarstvo 

obavljao je od 1959—1966. godine. 

Na Šumarskom fakultetu, kao viši predavač, 

radi od 1. 05. 1966. godine i tada 

započinje njegov intenzivni znanstveno- 

-istraživački rad, te napredovanje u znanstvenim 

zvanjima. Već 1968. godine stječe 

naslov doktora nauka, a 1970. zvanje 

docenta. Za izvanrednog profesora izabran 

je 1972. godine, a 1977. godine za 

redovnog profesora. U mirovinu odlazi 

1979. godine, no i dalje predaje predmet 

»Lovstvo« na određeno vrijeme na Šumarskom 

fakultetu. Posljednju generaciju 

studenata ispratio je školske godine 

1981/82. 

Pored službenih dužnosti bio je aktivan 

u kinološkoj organizaciji, lovačkom 

savezu Hrvatske, Lovačkom društvu i u 

drugim organizacijama. To potvrđuju 

brojne nagrade, odlikovanja i plakete. 

Navest ćemo samo neke iz kolekcije koju 

je uredno složio, brižno čuvao i kojom 

se ponosio: 

— zlatna plaketa Streljačkog saveza Hrvatske 

— medalja Streljačkog saveza Jugoslavije 

— medalja II. reda Lovska zveza Slovenije 

— odlikovanje I. reda Lovačkog saveza 

Hrvatske 

235

— značka i plaketa Saveza lovačkih organizacija 

Srbije 

— zlatna plaketa šumarskog lista 

— brončana plaketa Sveučilita u Zagrebu 

te niz drugih značaka, odlikovanja, 

plaketa i zahvalnica. 

Njegov bogati znanstveni rad vidljiv 

je iz velikog opusa objavljenih stručnih 

i znanstvenih radova. Objavio 'je preko 

30 znanstvenih radova, 70 stručnih radova, 

14 udžbeničkih knjiga i skripti, te 

preko 90 elaborata iz lovne djelatnosti i 

lovno-gospodarskih osnova. Pod njegovim 

direktnim stručnim vodstvom izgrađena 

je Fazanerija Jastrebarsko, Đurđevački 

pijesci, Jelaš, Orlovac, Petrijevci kod 

Morske Sobote i Čunsko na Lošinju. 

Učesnik je osam svjetskih kongresa. Obogatio 

je zbirku Vježbaonice pri Katedri 

za lovstvo Šumarskog fakulteta u Zagrebu 

mnogim eksponatima i tehničkim 

pomagalima. Manje je poznato mlađim 

članovima Fakulteta da je bio režiser i 

scenograf tri 16-milimetarska zvučna filma 

iz lovstva, koji se i danas koriste u 

nastavi. Osnovna znanstvena i stručna 

preokupacija bila mu je uzgajanje i obo- 

gačivanje naših lovišta sitnom pernatom 

divljači, u čemu postiže izvanredne praktične 

rezultate. Pored orginalnih rješenja 

poznat je u uspješnom transferu inozemnih 

dostignuća u umjetnom uzgoju pernate 

divljači. Sve zadatke na društvenom 

radu na Fakultetu i izvan njega izvršavao 

je uspješno i s voljom. Kao 

poznati funkcioner sindikata borio se za 

prava svakoga čovjeka, a primjerom je 

pokazivao radnu disciplinu i skromnost. 

Svakako je premalo rečeno o bogatom 

životnom putu Drage Andrašića, međutim 

moramo istaći i njegove ljudske vrline 

u obiteljskom životu. Njegov život krasi 

brojna obitelj. Uz sina i dvije kćeri kojima 

je omogućio visoko obrazovanje, danas 

iza njega otaje, za sada, troje unučadi 

i dvoje praunučadi. U 82. godini života 

napušta nas ali ostavlja iza sebe vrline 

i uspomene, a svoja stručna i znanstevna 

djela sadašnjim i budućim generacijama. 

Prekinut je n'jegov stvaralački 

opus u trenutku kada je pored znanstvenih 

radova stvarao i za svoju dušu svih 

ljubitelja lova i divljači. Svojom likovnom 

i pjesničkom nadarenošću u posljednjim 

danima svo života dočaravao nam 

je svoju ljubav na nov način. 

ZNANSTVENI I STRUČNI RADOVI PROF. DR. DRUGUTINA ANDRAŠIĆA 

A. Znanstveni radovi (izvod iz popisa) 

1. Značenje intenziteta nesenja za održavanje kapaciteta inkubatora u umjetnom 

uzgoju fazana. Obranjena disertacija. Šumarski fakultet. Zagreb, 1968. 

2. Kontinuitet nesenja i nesivost nesilica poljskih jarebica u umjetnom uzgoju 

inkubatorskim načinom kod Uzgojnog centra »Orlovac« kod Karlovca. Prihvaćena 

habilitacijska radnja i održano habilitacijsko predavanje. Šumarski fakultet. 

Zagreb, 1970. 

3. Intervall der Eiablage bei Rebhühnern nach Inkubatorzucht. Zeitschrift für 

Jagdwissenschaft, Br. 18/1972. H. 4. S. 224—227. Hamburg, 1972. 

4. Progresivna selekcija nesilica poljskih jarebica u inkubatorskom načinu uzgoja 

— na osnovi koeficijenta kontinuiteta nesenja u određenom razdoblju od 1. 4. 

do 30. 6. tokom 1971—1972. god. Lovački vjesnik br, 11, str. 311. Zagreb, 1976. 

Objavljeno i u zborniku Simpozijum o lovstvu, Šumarski fakultet Beograd. Institut 

za šum. i drvnu industriju, str. 11—19. Beograd, 1973. 

236

5. Struktura starosti i omjera spolova odstrijeljenih zečeva na području Lovačkog 

društva »Međimurje« Čakovec. Lovački vjesnik br. 12 (1974), str. 335—337 

i br. 3 (1975), str. 53—55. Zagreb. 

6. Značenje starosti nesilica poljskih jarebica s maksimalnom nesivosti 45—67 

jaja na ponovno sparivanje i nesivost u inkubatorskom načinu uzgoja kod 

Uzgojnog centra »Kompas« Petrovci. Lovački vjesnik br. 11, str. 286—287. Zagreb, 

1975 

7. Značenje intenziteta nesenja za određivanje kapaciteta inkubatora u umjetnom 

uzgoju poljskih jarebica. Lovački vjesnik br. 11, str. 311. Zagreb, 1976. 

B) Elaborati i studije 

Recenzirano je 18 elaborata i od toga sedam studija Dr. Drage Andrašića, Studije 

se odnose na istraživanje i unapređivanje faza umjetnog uzgoja poljskih jarebica. 

Značajne su i četiri studije o problematici gospodarenja zečevima. 

Problematika umjetnog uzgoja fazana obrađena je u šest studija i elaborata 

koji nisu priređeni za objavljivanje. 

C) Skripta i udžbenici za nastavni predmet »Lovna privreda« 

1. Lovnotehnički objekti. Udžbenik. Lovačka knjiga, str. 100. Zagreb, 1949. 

2. Lovačko oružje, municija, oprema i balistika. Šumarski fakultet, str. 97. Zagreb, 

1969, 

3. Uzgajanje divljači. Šumarski fakultet, str. 131. Zagreb, 1970. 

4. Uređivanje lovišta. Šumarski fakultet, str. 252. Zagreb, 1973. 

5. Lovna zootehnologija. Udžbenik. Zagreb, 1977. 

D) Knjige i priručnici iz lovne privrede 

1. Priručnik za opću izobrazbu pomoćnog šumarskotehničkog osoblja. Poljoprivredno 

nakladni zavod, str. 140. Zagreb, 1954. 

2. Streljaštvo. Mala sportska biblioteka Saveza sportova Hrvatske, str. 129. Zagreb, 

1954. 

3. Privredni značaj lovišta NRH. Poljoprivredno nakladni zavod, str. 301. Zagreb, 

1957. 

4. Zaštita protiv šteta od divljači. Poljoprivredno nakladni zavod str. 78. Zagreb, 

1958. 

Njegov nastavni i znanstveni rad ostat će u neizbrisivom sjećanju mnogim 

generacijama studenata, koji su danas vrsni lovni stručnjaci. 

Neka je vječna slava našem dragom kolegi Dragi Andrašiću! 

Dr. Domnik Raguž 

237

Dr. ZORISLAV KOVAČEVIC 

dipl. inž. šum. 

(1927—1991.) 

Dragi prijatelji, kolegice i kolege, 

Naša iskrena bol i tuga nadilazi snagu 

moje riječi i moje dužnosti da na 

ovom skupu Šumarskog instituta Jastrebarsko 

izrazim osjećaje našeg rastanka 

od dragog nam prijatelja i suradnika dr. 

Zorislava Kovačevića. 

9. svibnja 1991. godine umro je i otišao 

na pokoj vječni dr, Zorislav Kovačević 

viši znanstveni suradnik našeg Instituta 

naglo shrvan neizlječivom bolešću, 

koju je s najvećom ljudskom hrabrošću 

do kraja života podnosio. 

Zorislav Kovačević rođen je 13. prosinca 

1927. godine u Osijeku gdje je i 

završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao 

je na Poljoprivredno-šumarskom 

fakultetu u Zagrebu 1956. godine, šumarski 

smjer i odmah se po stjecanju fakultetske 

diplome zaposlio u šumarskoj struci 

u Delnicama. Osnivanjem Šumskog gospodarstva 

Delnice (1960.) izabran je za 

rukovoditelja Odjela za pošumljivanje i 

melioraciju (kasnije Razvojno biološki 

odjel) i s te dužnosti dolazi 1968. godine 

u Šumarski institut. U Šumarskom institutu, 

u Odjelu za tipologiju šuma, bavi 

se znanstvenoistraživačkim radom u području 

ekonomike šumarstva sve do svoje 

prerane smrti. Magistrirao je u Zagrebu 

1976. godine i doktorirao u Sarajevu 1988. 

godine iz područja ekonomike šumarstva. 

Radni vijek i djelo dr. Zorislava Kovačevića 

može se podijeliti u dva podjednako 

plodna dijela: rad u šumarskoj struci 

na području Gorskog kotara i Hrvatskog 

Primorja, i znanstveno istraživački 

rad u našem Institutu. 

Iz njegova vrlo opsežnog, i u mnogome 

pionirskog rada u šumarskoj praksi, 

spomenut ću samo ono što je od posebne 

znanstvene i praktične važnosti za naše 

šumarstvo. Već na početku svoje službe 

u Delnicama dolazi Zorislav Kovačević 

do ispravnih i dalekosežnih spoznaja da 

se melioracije, rekonstrukcije i ukupno 

gospodarenje šumama Gorskog kotara i 

Hrvatskog Primorja mora temeljiti na 

šumskim pokusima. Zato u suradnji sa 

ing. Josipom Šafarom izrađuje, a sa svojim 

suradnicima ostvaruje, veliki projekt 

šumskih pokusa sa 20 primjernih objekata 

i blizu 100 tretmana. 

Ciljevi toga rada bili su raznovrsni: 

— Obnoviti i podići biološki i proizvodni 

potencijal loše gospodarenih šuma jele 

i bukve; 

— Ustvrditi prikladnost četinjača brzog 

rasta (smreke, duglazije i dr.) za pošumljavanje 

slobodnih površina nastalih 

u oštećenim jelovim sastojinama 

(sušenjem) vjetroizvalama i čestim 

sanitarnim sječama; 

— Pretvorba degradiranih bukovih panjača 

u produktivnije kulture smreke; 

— Obnova sastojina jele i smreke sa nagomilanom 

prezrelom drvnom masom 

i slabog pomlađivanja; 

— Rekonstrukcija bukovih sastojina iz 

panja i sjemena loše kvalitete u mješovite 

kulture četinjača; 

238

— Pretvaranje makije u kulture borova 

za prioritetno korištenje u turizmu i 

rekreaciji. 

Obnovljene šume i podignute šumske 

kulture u predjelima Zvirja, Mlaka, Glavica, 

Vrbovska poljana, Resnjak, Jezera, 

Počivalnik, Kuželjska planina, Golik, Grič, 

Pintarica, Potočići, Tisovac, Dletvo, Lužina, 

Brgud i Punta križa, i kad nas ne 

bude, svjedočit će budućim generacijama 

o znanju, daru i marljivosti njihova uzgajivača. 

U uvjetima nesređenih društvenih 

prilika u kakvima smo živjeli, takvo 

je djelo mogla oživotvoriti samo svestrana 

izgrađena ličnost, nepokolebljiva 

u služenju svojoj šumarskoj struci, svom 

narodu i općem napretku. Svojim radom 

u šumama Gorskog kotara i Hrvatskog 

Primorja, ostavio je Zorislav Kovačević 

neizbrisiv trag i zauzeo istaknuto mjesto 

u duševnoj baštini Hrvatskog šumarstva. 

S golemim stručnim iskustvom i širokom 

općom kulturom dolazi Zorislav Kovačević 

1968. godina na rad u Šumarski 

institut. Vodi ga želja da oproba snagu 

vlastita duha u hramu znanosti i još više 

doprinese našoj šumarskoj struci. 

Prihvaća nižu i nesigurniju Institutsku 

plaću i uključuje se u projekt tipoloških 

istraživanja šuma i šumskih staništa. Sve 

svoje snage poklanja ekonomskom aspektu 

identifikacije, klasifikacije i gospodarske 

primjene tipova šuma. 

U njegovim znanstvenim radovima po 

prvi se put u Jugoslavenskom prostoru 

iskazuju koncepcijske i metodološke 

smjernice ekonomske komponente tipoloških 

istraživanja šuma. Poučen bogatim 

iskustvom šumara praktičara, jasno 

uočava upotrebljive znanstvene probleme. 

U svojoj magistarskoj radnji po prvi je 

put kod nas na primjeru šumskog gospodarstva 

Gospić i na tipološkoj osnovi, 

analizirao odnose između zatečene i optimalne 

otvorenosti šuma. 

Krupan doprinos tipološkim istraživanjima 

šuma i racionalnom korištenju 

šumskih ekosistema u Hrvatskoj je disertacija 

Zorislava Kovačevića. Cilj je 

istraživanja utvrditi vrijednost normalnih 

šuma konstruiranih za proizvodnju najveće 

drvne mase i alternativa u pojedinim 

ekološkim uvjetima konstruiranih za 

proizvodnju veće količine kvalitetnog drva. 

Smisao je disertacije da se u pojedinim 

ekološkim uvjetima utvrde najekonomičnije 

normale. 

Kovačevićeve ekonomske normale za 

jelove šume Gorskog kotara daju najkvalitetniju 

drvnu masu, imaju jače dimenzije 

sječive zrelosti i veću drvnu zalihu, 

pa zato otvaraju nove ekološke, tehnološke 

i ekonomske vidike u gospodarenju 

tim šumama. 

U Odjelu za tipologiju šuma našeg Instituta, 

dr. Zorislav Kovačević neprekidno 

se ističe pomnim traganjem za znanstvenom 

istinom. Njemu je strano izmišljanje 

teorija i površno ponavljanje drugih. 

Bio je odgovoran i temeljit u pisanju. 

Premda je iza sebe ostavio mnoge 

zapažene znanstvene »"adove, njegova prerana 

smrt odnijela je čitavo bogatstvo i- 

deja, podataka i nezavršenih rasprava, 

danas toliko potrebnih našoj šumarskoj 

struci. 

Dr. Zorislav Kovačević bio je jedan 

od pouzdanih stubova i neumornih graditelja 

našeg Odjela za tipologiju šuma. 

Njegovi pogledi i prijedlozi uvijek su bili 

usmjereni na što bolje i lakše oživotvorenje 

naših zajedničkih zadataka. U odnosima 

mlađih i starijih nije tražio uobičajne 

forme suradnje, već je uvijek zastupao 

uspostavljanje očinskog odnosa i 

nesebičnog pomaganja. 

Za druženja na terenskim istraživanjima 

bilo je prilike da upoznamo svo bogatstvo 

njegove ličnosti. Impresivno je 

djelovalo njegovo široko kulturno obzorje. 

Odlično je poznavao mnoga područja 

umjetnosti i drugih znanosti. U tom je 

bio izvor snage za njegovo uvijek vedro 

duševno raspoloženje. Kad sam ga za vrijeme 

terenskog rada na otoku Cresu prije 

3 godine upitao kako tako lako podnosi 

nedaće vremena, odgovorio mi je ri- 

239

spodarenju šumama Gorskog kotara. Po- 

tom je stigla tragična vijest — umro je 

dr. Zorislav Kovačević. Svi ostajemo ni- 

jemi u tuzi. Uzalud se tješimo mislima 

velikog Matoša: »Od zipke pa do groba 

tek kratak nam je put, tek tren je ljud- 

sko doba, sav život san i slut«. Zauvijek 

nas je ostavio plemenit čovjek, drag i 

pouzdan prijatelj, vrstan šumarski struč- 

njak i znanstvenik. 

Neka mu je laka slobodna Hrvatska 

aruda 

Vječna mu slava i hvala. 

ječima iz Biblije: »Ne silazi s križa patnje 

svoje i dogodit će se čudo«. I zaista, 

njegov je »kredo« bio: »Ljudski je život 

rad i trpnja«. Njegove ga duševne vrline 

nisu napuštale ni u najtežim trenucima 

borbe s opakom bolešću. S pravom se 

može reći da je do posljednjeg trenutka 

svog života bio s nama. Završavao je izvješća 

za proteklo 5-godišnje razdoblje, 

sređivao podatke za dovršena istraživanja 

o osnovnim karakteristikama biogeocenotičkih 

ploha u zajednici bukve i jele, 

a prije 3 tjedna izradio je i poslao nam 

iz Rijeke novi istraživački projekt o go- 

OBJAVLJENI RADOVI 

Tijekom svog dugogodišnjeg rada, dr. Zorislav Kovačević objavio je 5 samostalnih 

radova, 27 radova s drugim autorima, 35 studija, 5 projekata i 13 Osnova 

i Programa gospodarenja. 

Kovačević, Z., (1975): Vrijednosti sastojina u odnosu na intenzitet sušenja 

jele, Istraživanje uzroka i posljedica sušenja prirodnih jelovih šuma u Hrvatskoj, 

Radovi Šumarskog instituta, Jastrebarsko, br. 23 

(1975): Šumsko gospodarstvo Gospić u uvjetima sadašnje i optimalne otvorenosti 

šuma, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet 

(1989): Ekonomske značajke »normalnih« sastojina ekološko-gospodarskih tipova 

— podtipova raznodobnih šuma jele na području Gorskog kotara, Radovi 

Šumarskog instituta, Jastrebarsko, br. 78 

(1989): Kvaliteta normalnih sastojina ekološkogospodarskih tipova jele u Gorskom 

kotaru, Radovi Šumarskog instituta, Jastrebarsko, br. 80 

DOKTORAT: 

Bertović, S., Cestar, D., Kovačević, Z. et al. (1971): Kvalitativna i kvantitativna 

produkcija bukovih šuma u zapadnom dijelu Hrvatske, Radovi Šumarskog 

fakulteta, Jastrebarsko, br. 18 

Bertović, S., Kovačević, Z. et al. (1974): Tipološke značajke šuma u gospodarskoj 

jedinici Brod na Kupi, Radovi Šumarskog instituta, Jastrebarsko, 

br, 21 

Cestar, D., Kovačević, Z. et al. (1979): Tipološka istraživanja kao osnova 

za suvremeno gospodarenje šumama, Glasnik Šumarskog fakulteta, posebno 

izdanje br. 4, Beograd 

Martinović, J., Kovačević, Z. (1984): Kulturno-tehnološke promjene u 

šumskim tlima na kršu Hrvatske, Zemljište i biljka, Beograd, br. 2 

Cestar, D., Kovačević, Z. et al. (1986): Uputstva za izradu karte ekološko- 

-gospodarskih tipova šuma gorskog područja (I) SR Hrvatske, Radovi Šumarskog 

instituta, br. 4, izvanredno izdanje 

B e z a k, K., Kovačević, Z. et, al. (1989): Uputstva za izradu karte ekološko- 

-gospodarskih tipova brdskog i nizinskog područja (II) SR Hrvatske, Radovi 

Šumarskog instituta, br. 79, Jastrebarsko Dr Jakov Martinović 

240 

Šumarski institut Jastrebarsko

ZVONIMIR ŽIVKOVIC 

dipl. inž. šum. 

(1933—1991.) 

U Zagrebu je 27. rujna 1991. godine, 

nakon dulje i teške bolesti, umro naš 

dragi kolega Zvonimir (Zvonko) Živković, 

dipl. inž. šumarstva. 

Prilikom ispraćaja na vječni počinak, 

koji 'je obavljen 1. listopada 1991. u 

Krematoriju Mirogoj, od dragog kolege 

Zvonka, u ime Ministarstva poljoprivrede 

i šumarstva, prijatelja, kolega i šumarske 

struke, oprostio se Horvatinović 

Slavko, dipl. inž. šum. — pomoćnik ministra. 

Tom prilikom izrazio je duboku 

sućut svim članovima obitelji i rodbini 

dragog nam prijatelja i kolege. 

Kolega Zvonko rođen je 8. 11. 1933. 

godine u mjestu Nijemci, općina Vinkovci, 

od oca Filipa lugara i majke Ljubice 

domaćice. 

Već od ranih dječačkih dana, vjerojatno 

pod utjecajem poslova koje je obavljao 

otac, a i očaran tajnama i ljepotama 

šuma, koje je s ocem obilazio, opredjelio 

se za »zelenu struku«. 

Godine 1953. u Karlovcu završava srednju 

šumarsku školu, a 1961. godine, na 

Šumarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu 

diplomira na šumsko-gospodarskom 

smjeru. 

Od 1962. do 1965. godine, kolega Zvonko 

radi u Kombinatu »Spačva« Vinkovci, 

kao referent uzgoja i iskorišćavanja šuma, 

zamjenik upravitelja šumarije Cerna, 

te kao samostalni referent za uređivanje 

šuma. 

Od 1965 do 1968. godine u DIP-u Sisak 

radi na radnom mjestu šefa komercijalne 

nabave. 

U republičkim organima uprave, Sekretarijatu, 

Komitetu i Ministarstvu poljoprivrede 

i šumarstva Republike Hrvatske 

radi od 1970. do 1991. godine, gdje 

do punog izražaja dolazi njegova aktivnost 

dokazanog i vrsnog šumarskog 

stručnjaka. U tom vremenskom razdoblju 

radio je na slijedećim poslovima i 

zadacima: 

Od 1972. do 1975. savjetnik za ekonomiku, 

šumarstva i lovstva; 

Od 1975. do 1990. republički inspektor 

za šumarstvo i lovstvo; 

Od 1990. do smrti bio je savjetnik za 

uređivanje šuma. 

Najveći dio svojih radnih aktivnosti 

usmjerio je na uzgoj i uređivanje šuma, 

sudjelujući u radu velikog broja komisija 

na odobravanju šumsko gospodarskih 

programa i osnova gospodarenja 

šumama na području čitave Republike 

Hrvatske. Posebno je volio i posebnu 

pažnju posvećivao nizinskim šumama 

Slavonije. 

Na svim mjestima na kojima je radio, 

dao 'je veliki doprinos razvitku i popularizaciji 

šumarske struke. 

Pored redovitog posla, kolega Zvonko 

volio je društveni život te je bio aktivan 

član: 

— Hrvatskog šumarskog društva 

— Hrvatskog društva za gajenje lova i 

ribolova 

— »ŠOKADIJE« kulturno umjetničkog 

društva šokaca u Zagrebu 

— posebno je volio »ŠUMARE« kulturno 

umjetničko društvo šumarstva i pre- 

241

ade drva iz Vinkovaca, jer se u druženju 

s njima vraćao u slavonsku 

šumu i svoju Spačvu, Narač, Jasenje 

i u svoje rodne Nijemce. 

Iako teško bolestan kolega Zvonko je 

živio sa borbom Hravtske za svoju slobodu 

i samostalnost. Posebno je teško 

proživljavao ratne strahote, srbovanje 

četnika i napade na njegovu dragu Slavoniju, 

šokadiju i rodne Nijemce. 

Upravo zbog rata i ratnih aktivnosti 

u i okolici Nijemaca, na posljednji oproštaj 

sa našim Zvonkom nisu mogli 

doći mnogi prijatelji, suseljani i unuci. 

Posebno je nama svima teško palo, što 

mu zasad nismo mogli ispuniti njegovu 

posljednju želju, da mu ostatke njegovog 

izmučenog tijela položimo u obiteljsku 

grobnicu. 

Kolega Zvonko nije dočekao čas međunarodnog 

priznanja naše drage domovine 

Hrvatske. Obveza je svih nas Zvonko 

vih prijatelja i kolega, da učinimo 

sve da njegovi rodni Nijemci, Lipovac, 

Vukovar i cijela Slavonija ponovno budu 

oslobođeni i da granica Hrvatske tako 

učvrstimo i čuvamo, da se više nikad 

ne ponove razaranja i uništavanje niti 

jednog djelića naše domovine, da zemni 

ostaci našeg kolege Zvonka, nađu svoj 

mir i spokoj na rodnoj grudi u Nijemcima. 

Dragi kolega Zvonko, neka Ti svi hrastovi, 

jasenovi, jele i ostalo drveće naših 

šuma koje si toliko volio ukrase 

stazu s kojom se odlazi u vječnost i 

na sjećanje. Neka vječno pjevaju pjesmu 

slobode, pjesmu ljubavi za ovu našu 

dragu napaćenu Hrvatsku. 

Laka ti Hrvatska zemlja koju si uvijek 

volio i neka Ti je vječna slava i 

hvala. 

Mr. Opalički Stjepan 

242

KRUNOSLAV KRANJČEVIĆ 

dipl. inž. šumarstva 

(1932—1991.) 

Tiho i gotovo nečujno iz naših redova 

je zauvijek otišao naš kolega Krunoslav 

Kranjčević dipl inž. šumarstva. Neumitna 

smrt ga je zadesila 8. studenoga 1991. godine 

u Skradu. 

Krunoslav Kranjčević rođen je 28. 8. 

1932. godine u Slavonskom Brodu. Osnovnu 

je zavrišo u Slavonskom Brodu a 

gimnaziju u Zagrebu. 

Na Šumarski fakultet, Sveučilišta u 

Zagrebu upisao se je 1952. god. a diplomirao 

'je 1958. god. 

Volio je prirodu, a posebno šumu, te 

s puno ljubavi i elana započinje svoj rad 

u struci 1960. god. 

Kao upravitelj Nastavno-pokusnog 

šumskog objekta Zalesina, radio je sve 

do 1965. godine. 

Svojim uspješnim radom, organizacijskim 

sposobnostima i nadprosječnom 

inteligencijom postaje vrlo zapažen u 

struci. 

Nakon reorganizacije Nastavno-pokusnih 

objekata Šumarskog fakulteta, preuzima 

1965. godine Šumariju Skrad, gdje 

kao upravitelj radi sve do 1978. godine. 

U Skradu nailazi na mnoge probleme 

koje vrlo uspješno rješava. Pomaže svima, 

a posebno svojim radnicima. 

Po prirodi skroman, volio je svoje 

radnike i rješava njihove probleme. Stoga 

često puta nailazi na nerazumijevanje 

svojih kolega. 

Pritisnut mnogim problemima, neshvaćen 

od mnogih prijatelja, pomalo izgubljen 

i razočaran uvlači se u sebe. Tu je 

bio početak njegove teške i neizlječive 

bolesti. 

Iz Skrada odlazi u Šumsko gospodarstvo 

Delnice na mjesto referenta za iskorišćivanje 

šuma. 

Isrcpl'jen bolešću i nemogućnošću izvršavanja 

svih poslova odlazi 1983. godine 

u mirovinu. 

I na kraju kad pogledamo životni 

put našeg Kranjca, kako smo ga zvali iz 

milja, vidimo da je imao mnogo teških 

a malo radosnih trenutaka. 

No ipak, njegovi sinovi su za njega 

uvijek predstavljali nešto neprocijenjivo. 

Priroda koju je toliko volio, mu nije 

bila sklona, ukoliko izuzmemo njegovu 

djecu koja su mu dala topline i snage 

da sve to izdrži. 

Teško nam je pao odlazak našeg dragog 

kolege Kran'jčevića, njegov lik zadržati 

ćemo u trajnoj uspomeni zbog njegovih 

plemenitih ljudskih osobina i svega 

što nam je kao stručnjak i savjesni 

radnik ostavio. 

Prof. dr. Ana Pranjić 

243

UPUTE SURADNICIMA ŠUMARSKOG LISTA 

Šumarski list objavljuje izvorne, stručne i znanstvene članke iz područja šumarstva, 

drvne industrije, zaštite prirode i lovstva, prikaze stručnih predavanja i društvenih zbivanja 

(savjetovanja, kongresa, proslava i dr.) te prikaze domaće i strane stručne literature i 

časopisa. Objavljuje nadalje, sve ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, 

podatke i crtice iz prošlosti šumarstva i drvne industrije te napise o radu Saveza i društava. 

Radovi i članci koje pišu stručnjaci iz privrede imaju prednost. 

Doktorske i magistarske radnje objavljujemo samo ako su pisane u sažetom obliku, 

te zajedno s prilozima, mogu zauzeti najviše 10 stranica Šumarskog lista. 

Posebno pozivamo stručnjake iz prakse da pišu i iznose svoja iskustva, kako 

uspješnih tako i neuspješnih stručnih zahvata, jer to predstavlja neprocjenjivu vrijednost 

za našu struku. Veličina rukopisa ne bi trebala prelaziti 10 stranica Šumarskog lista, 

odnosno oko 15 stranica pisanih strojem s proredom. Ako rad ima priloge (fotografije, 

crteže, grafikone, tušem ili strojem pisane tablice) tada je potrebno za svaku stranicu 

priloga smanjiti rukopis za 1,5 stranicu. 

Radove pišite jasno i sažeto. Izbjegavajte opširne uvode, izlaganja i napomene. 

Rukopis treba biti napisan pisaćim strojem s proredom i to tako, da redovi budu s lijeve 

strane uvučeni za 3,5 cm od ruba papira. Uz svaki članak treba priložiti i sažetak i to 

za hrvatski tekst 1/2 stranice, a za strani jezik može biti i do 1 stranice. Ukoliko se za 

sažetak koristi zaključak članka treba ga posebno napisati. Sažeci se u pravilu prevode 

na engleski jezik. Ukoliko prijevod ne dostavi autor, prevodi ga Uredništvo. U sažetku 

na početku članka autor treba iznijeti problematiku i rezultate istraživanja te njihovu 

primjenu u praksi. 

Popis korišćene literature treba sastaviti abecednim redom na kraju članka i to: 

prezime i početno slovo imena autora, u zagradi godina objavljene knjige ili časopisa, 

naslov knjige ili časopisa (kod ovoga i br. stranice). Fotografije, crteži, grafikoni i si. 

moraju biti jasni i uredni, jer se samo takvi mogu kliširati. Fotografije neka budu većeg 

formata (najmanje 10 x 15 cm), kontrastne i na papiru visokog sjaja. Kod tablica, grafikona, 

crteža treba voditi računa, da je najpovoljniji omjer stranica 1:1,5. Legendu treba 

po mogućnosti ucrtati u sam crtež. Original može biti i većeg formata od tiskanog, a to 

je i bolje, jer sa smanjenjem se postiže bolja reprodukcija. Crteži i si. moraju biti rađeni 

tušem, a tablice mogu i pisaćim strojem, ali s crnom i neistrošenom vrpcom. Papir: paus, 

pisaći i gusti pisaći. 

Rukopise dostavljati u dva primjerka od kojih jedan treba biti original. Tablice, 

crteže, grafikone i si. ne stavljati u tekst nego priložiti samostalno. Drugi primjerak može 

biti i fotokopija. 

Autori koji žele posebne otiske — separate svojih članaka trebaju ih naručiti istodobno 

sa slanjem rukopisa. Separati se POSEBNO NAPLAĆUJU po stvarnoj tiskarskoj 

cijeni, a trošak se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se može naručiti 

30 separata. 

Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz rukopis treba dostaviti broj i naziv 

svojeg žiro računa kao i broj bankovnog računa Općine u kojoj autor, stalno boravi na 

koji se uplaćuje porez od autorskih honorara. 

UREDNIŠTVO »ŠUMARSKOG LISTA« 

Zagreb, Trg Mažuranića 11 

Telefon: 444-206

TISKANICE - OBRASCI ZA POTREBE ŠUMARSTVA 

NAZIV OBRASCA 

Oznaka - broj 

A) Štampano u arcima 

Očevidnik šumskih šteta i krivolovaca — arak 10—a 

Knjižice procjene za jednodobne šume — arak 62—a 

Knjižica procjene za preborne šume — arak 62—b 

Plan sječa 

Šp—1 

Plan sječa po sortimentima u oblom stanju 

Šp-2 

Plan pošumljavanja 

Poš. 

Plan njege mladika 

Pl—ml. 

Plan čišćenja (guštika) 

Pl—čišć. 

Plan lovne privrede 

Plan vlastite režije 

Plan investicija 

Šumska kronika obr. 25 

Katastar zadrž. i priv. šuma sa inventarima obr. 4 

B) Štampana na kartonu (kartotečni listovi) 

Kartotečni list za glavne šumske proizvode 36—a 

C) Štampano u blokovima (perforirani listovi) 

Nalog za terensko osoblje 50x2 54 

Lugarski izvještaj 50 x 2 listova 54—a 

Prodajni popis glav. šum. proizvoda — 100 listova 55 

Prodajni popis glav. šum. proizvoda — 100 listova 58 

Uplatnica za drv. proizvode 50 x 3 listova 58—a 

Primjerbena knjižica za primanje trupaca — 50 x 3 listova . . . . 63—a 

Premjerbena knjižica za ogrjev, drvo — 50 x 3 listova 63—c 

Obavijest o otpremi — 100 listova 69 

Specifikacije otpreme — 50 x 3 listova 69—a 

Tablice za kubiciranje trupaca — tvrdi povez 

D) Dnevnik rada, službena knjiga terenskog osoblja, vel. 12x17 cm 

OGT-1 Manual za opis sastojina i evidenciju izvršenih terenskih radova . 

Manual za primjerne površine (Pruga, krug, ploha) i totalnu klupažu 

Isporuku tiskanica i knjiga vrši: 

Hrvatsko šumarsko društvo, Zagreb — Trg Mažuranića 11, tel. br. 444-206

Å UMARSKI LIST 3-5/1992 - HÅ D

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?