Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
arom obuhvaćeno je područje županije srijemske, virovitičke i požeške;<br />
a drugim urbarom iz 1780. godine obuhvaćene su bjelovarsko-križevačka, varaždinska,<br />
zagrebačka i modruško-riječka županija. Zbog otpora vlastele zajednički<br />
Ugarsko-hrvatski sabor prihvatio je tek 1836. potpuni urbarski zakon.<br />
Glavna zemlja koja se nalazi u uživanju seljaka jest njegovo selište —<br />
sesija (sessio colonicalis). 1<br />
Sesija (selište) dano je na uživanje seljacima uz određene daće.<br />
Svako selište sastoji se iz potkućnice (kuća s kućištem, gospodarskim<br />
zgradama i vrtom) i vanjskog zemljišta (oranice i livade). Urbarskim zakonima<br />
bila je određena površina unutrašnjeg zemljišta od jednoga jutra za<br />
čitavo selište. Neki seljaci imaju čitavu sesiju, a neki samo polovinu, četvrtinu<br />
ili manje sesije, prema tome i manje zemlje. Oni koji imaju manje od<br />
osmine sesije zovu se željiri (stanari, hižari) i ne mogu živjeti od svoje zemlje<br />
pa su obrtnici ili nadničari.<br />
Sesija je bila važna institucija jer je na osnovi selišta podložnik uživao<br />
pravo paše i šumskih užitaka (ogrjevno i građevno drvo) u vlastelinskim<br />
pašnjacima i šumama. Poslije prilikom provođenja segregacije selište je bilo<br />
osnovica za utvrđivanje površina vlastelinskih pašnjaka i šuma koje se trebaju<br />
otcijepiti i predati seljacima na uživanje.<br />
Za potkućnicu čitavog selišta ustanovljeno je jedno jutro. To ne vrijedi<br />
općenito, jer pojedine županije, među kojima i slavonske, imaju različite<br />
veličine koje se ravnaju prema plodonsti zemlje. Podložni seljaci imaju i<br />
druga i izvanselišna zemljišta. Dok je za selišnu zemlju kod segregacije odštetu<br />
vlasteli platila država, izvanselišnu zemlju plaćao je sam seljak.<br />
S urbarskim selištem seljak podložnik uživa i pravo paše i šumskih užitaka<br />
(ogrjevno i građevno drvo) na vlastelinskom pašnjaku i u šumi prema<br />
potreba za vlastito domaćinstvo. Za te užitke podložnici su morali davati<br />
vlastelinu razne protudaće u naravi od malog i velikog blaga ili u novcu.<br />
U doba kad se provodila segregacija najraširenija daća za uživanje drvarije<br />
bila je da su podložnici vlastelinu sjekli, izrađivali i dovozili drvo.<br />
Već prije urbara Marije Terezije pojedine urbarske općine (to je skup<br />
seljaka podložnika istog vlastelina) imaju svoje posebne šume i pašnjake,<br />
odijeljene od vlastelinskih vjerojatno još od predfeudalnog vremena kada<br />
su te odijeljene šume nesmetano uživali. Došavši pod vlastelinsku ovisnost,<br />
uz naplaćivanje stanovitih daća, zadržavaju za sebe te šume. Prema propisima<br />
Marije Terezije seljaci su ih mogli zadržati i nadalje za sebe, ali tada<br />
nisu imali pravo uživanja vlastelinskih šuma, ili su imali pravo uživanja<br />
vlastelinskih šuma, ali su zato izručili tu šumu koja je bila izlučena za njih.<br />
1848. godine dokinuta je podložnička sveza, pa seljak postaje vlasnikom svog<br />
selišta.<br />
Patentom od 17. V. 1857. godine uređeno je pravo na pašu i šumske užitke,<br />
strogo je odijeljeno pitanje otcjepljenja (segregacije) pašnjaka od pitanja<br />
uređenja šumskih užitaka. Šumski užici mogli su se prema patentu od 1857.<br />
god. provesti na dva načina: da se bivšim podanicima otcijepi (segregira)<br />
1 U starijim hrvatskim urbarima naziv »selo« ili »dol« koristi se za nastambinu<br />
od više kuća. Za ono što mi danas zovemo selom upotrebljavaju nazive<br />
»vas«, »ves« ili »vasnica«.<br />
135
Change language