Å UMARSKI LIST 3-5/1992 - HÅ D

Složeni izraz z d = (a, ß) je zbog nepreglednosti ispušten, ali je ta direktna
zavisnost u donjem dijelu grafičkog prikaza 5 dana kao z/d =
= / (ß, a—ß), što preko donjeg dijela grafičkog prikaza 4 čini preglednom
i vezu s pripadnim površinama.
PRIMJENA METODE
Vertikalni kutevi u šumarskoj se praksi mjere klasičnim visinomjerima
(Blume-Leiss, Haga, Metra), višenamjenskim instrumentima koji imaju ugrađen
padomjer (različiti tipovi relaskopa) i jednostavnim padomjerima (Abney).
Horizontalne kuteve moguće je mjeriti busolom i posredno, preko traka
relaskopa.
Određivanje granica primjernih ploha ovom metodom zahtijeva od instrumenta
još i mogućnost očitovanja vertikalnog kuta, istovremeno s viziranjem
u sastojini (relaskop, Abneyev padomjer).
Ispitivanje preciznosti mjerenja udaljenosti simulacijom
Kutevi a i ß su po iznosu bliži, što su mjerena udaljenost i nagib terena
veći, a visina opažača manja, što nam uz činjenicu da se visina opažača i
mjerena udaljenost po iznosu razlikuju za red veličine, već unaprijed govori
da je metoda vrlo zahtjevna u pogledu preciznosti mjerenja vertikalnih
kuteva.
Poznato je da padomjeri koji se koriste u šumarskoj praksi, u pravilu
nemaju sistematske pogreške. Prema ispitivanjima Katedre za dendrometriju
Šumarskog fakulteta u Zagrebu instrument Blume-Leiss radi sa standardnom
devijacijom od 0,2—0,3 stupnja. Može se pretpostaviti da se ovaj
podatak ne razlikuje mnogo za konstrukcijski slične instrumente (Haga, Metra).
Abneyev padomjer ima već i točnost očitanja upola manju od navedene
standardne devijacije, pa možemo pretpostaviti da je njegova preciznost
veća. Relaskop bi, iskustveno gledano, trebao biti precizan najmanje kao
klasični visinomjeri, a pri pažljivom radu možda i precizniji.
Preciznost metode u smislu moguće upotrebe postojećeg instrumentarija
istraživana je na populacijama podataka »izmjere« iste udaljenosti, pri istim
uvjetima. Populacije su dobivene simulacijom Gaussove distribucije. Pojedinačni
je podatak za kosi teren simuliran po izrazu:
tg (a + s • ui) — tg (ß ± s • u 2 )
gdje je s standardna devijacija mjerenog vertikalnog kuta, a u apscisno očitanje
integrala normirane Gaussove distribucije (slučajni broj - u varijabla).
Osnovni niz podataka generiran je uz uvjete: h = 1,65 m, s = 0,2°;
ß = 5—45°, s korakom po pet stupnjeva, D = 5—40 m, s korakom po pet
metara, uz kut a = / (D, ß).
Sporedni nizovi podataka dobiveni su uz uvjete: h = 1,50 m i h = 1,80 m,
s = 0,1° i s = 0,3°, ß = 10—40°, s korakom po deset stupnjeva, D = 10—40 m,
s korakom po deset metara, uz a računat kao i prije.
169