Å UMARSKI LIST 3-5/1992 - HÅ D

da se počne ostvarivati ideja o osnutku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
U svom pismu Strossmayer kaže: »Narodna je knjiga i glavni plod duha
svakog naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače s nesnosnim prilikama
javnog života jedino sredstvo, koje ga čuva od propasti«.
Politički smisao Strossmayerovih programskih osnova koncizno je formulirao
njegov najbliži suradnik, kasniji prvi predsjednik Akademije, Franjo Rački, slijedećim
riječima: »Kad naš narod jednom sebi razvije svoju književnost na temelju
svojeg jezika, neće se tresti pred svakim vjetrom političke neizvjesnosti i neće se
plašiti ne bi li mu mogući ministar narodni jezik izagnao u domaći zapećak. Obezbjeda
narodnog bića zahtijeva da se što prije ustroji Akademija jugoslavenska« ...
Novoizabrani Hrvatski sabor sastao se 15. travnja 1861, Taj je Sabor, iako
podijeljen u stranke koje su zastupale različita gledišta na odnose s Bečom i Peštom,
već 20. travnja jednoglasno prihvatio prijedlog Josipa Jurja Strossmayera da
se osnuje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Taj prijedlog spada među
najjednodušnije prihvaćene prijedloge koji su ikada u Hrvatskom saboru prihvaćeni.
Tada je Strossmayer u Saboru održao govor u kojem zahvaljuje na prihvaćanju
njegova prijedloga uz poziv na osnivanje Sveučilišta u Zagrebu.
Poslije izbora 1865. godine sastao se Hrvatski sabor 12. studenoga 1865. Taj je
Sabor, 21. veljače 1866., među ostalim prihvatio prerađena Pravila, s time da je
nova formulacija o svrsi glasila: »Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
jest zavod zemaljski i ima sjedište u Zagrebu. Njezina svrha jesu samostalna istraživanja
na polju znanosti i umjetnosti, svestrano unapređenje istih, a osobito
jezika i književnosti.« Kralj je tako izmijenjena Pravila sankcionirao 4, ožujka
1866. i tom je kraljevom sankcijom osnovana Jugoslavenska akademija znanosti
i umjetnosti. Taj se datum smatra danom osnivanja Akademije.
Odmah poslije toga, 12. ožujka 1866., Hrvatski je sabor predložio kralju na potvrdu
prvih 16 pravih članova Akademije, od kojih je kralj potvrdio 14. To su bili:
Janes Bleiweiss, Mirko Bogović, Vatroslav Jagić, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Šime
Ljubić, Antun Mažuranić, Pavao Muhić, Franjo Rački, Jovan Subotić, Josip Schlosser-Klekovski,
Bogoslav Šulek, Josip Torbar, Adolf Veber i Živko Vukasović. Od
potvrđenih članova nisu prihvatili izbor Ivan Kukuljević-Sakcinski i Antun Mažuranić,
o čemu postoje različita mišljenja. V. Jagić smatra da je osnovni razlog u
oprekama političkog mišljenja, dok Đ. Körbler vidi uzrok u nezadovoljstvu s izborom
predsjednika, a ima mišljenja da je zahvala uslijedila zbog toga što nisu bili
predloženi Ljudevit Gaj, Petar Preradović i Ivan Mažuranić.
Na svojoj prvoj sjednici, 26. svibnja 1866., pošto su članovi Akademije prihvatili
Poslovnik, izabrali su Josipa Jurja Strossmayera za pokrovitelja, Franju Račkog
za predsjednika.« Obojica su vrlo zaslužni za rad Akademije. Strossmayer je
bio pokrovitelj Akademije 39 godina a Rački njezin predsjednik punih 20 godina.
Poslije Račkoga bilo je 12 predsjednika da bi u suverenoj i slobodnoj Hrvatskoj,
kao četrnaesti, bio izabran Ivan Supek za predsjednika Hrvatske Akademije znanosti
i umjetnosti.
U drugoj knjizi prikazan je vrlo opširno rad Akademije tijekom 125 godina,
tj. od 1866. do 1991. Za to vrijeme struktura Akademije se mijenjala te je poprimila
današnji oblik koji se može ukratko ovako obilježiti:
— Najviši organ Akademije je Skupština koju čine svi redoviti članovi;
— Izvršno tijelo Skupštine je Predsjedništvo Akademije koje se sastoji od
predsjednika, dva potpredsjednika, tajnika razreda i određeni broj redovitih
članova koje bira Skupština u skladu sa statutom Akademije;
182