19.02.2014 Views

Å UMARSKI LIST 3-5/1992 - HÅ D

Å UMARSKI LIST 3-5/1992 - HÅ D

Å UMARSKI LIST 3-5/1992 - HÅ D

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

spljoštenosti (s B a = / (n); Laar 1979) dovodi do zaključka da distribucija<br />

za koju je B2 > 0,00421 (kod nas bez izuzetka) nije normalna s 99%-tnom<br />

vjerojatnošću.<br />

7. Ova asimetrija rezultira nepoklapanjem aritmetičke sredine podataka izmjere<br />

udaljenosti s ishodišnom udaljenošću (možemo je teorijski smav<br />

trati modom) za koju je mjerenje simulirano. Aritmetička sredina uvijek<br />

je veća od moda, pa možemo reći da je vjerojatnost pozitivne pogreške<br />

veća od vjerojatnosti negativne. Želimo li metodu upotrijebiti za mjerenje<br />

većeg broja podjednakih udaljenosti (srednja visina dominantnih stabala,<br />

visinska krivulja u jednodobnim sastojinama), možemo računati da<br />

se pozitivne i negativne pogreške međusobno neutraliziraju, samo ako<br />

aritmetičku sredinu dobivenih podataka korigiramo vrijednošću (D — D),<br />

koja je u čvrstoj korelaciji sa standardnom devijacijom mjerenja udat<br />

ljenosti.<br />

8. Skošenost, spljoštenost i s njima usko povezana veličina (D — D), rastu<br />

povećanjem iznosa standardne devijacije mjerenja udaljenosti za istu<br />

standardnu devijaciju mjerenog vertikalnog kuta i obrnuto, uz ostale ishodišne<br />

uvjete nebitne. I ovdje se standardna devijacija mjerenog vertikalnog<br />

kuta pokazuje kao odlučujući ograničavajući činitelj: za s = 0,1°<br />

skošenost se za manje vrijednosti s D približava normalnoj distribuciji,<br />

spljoštenost također, a (D — D) je manje od 1 m.<br />

Problematiku preciznosti mjerenja udaljenosti preko horizontalnog otklona<br />

od smjera najvećeg pada, ukratko ćemo razmotriti teorijski. U slučaju<br />

mjerenja D = / (a, ß') se preko posredno računatog ß' = / (ß,w), pogreška<br />

izmjere nagiba najvećeg pada terena ß pretvara u dvostruku sistematsku<br />

pogrešku (kao korekcija horizontalnog kuta w u kut w' u kosoj ravnini i kao<br />

baza za korekciju u pojedinačni kut nagiba terena ß') za sva mjerenja s jednog<br />

stajališta, što bi zahtijevalo osobitu pažnju pri izmjeri najvećeg pada<br />

terena.<br />

Posredno izračunat, svaki bi pojedinačni nagib ß' bio, osim navedenom<br />

sistematskom pogreškom, opterećen i pogreškom izmjere horizontalnog kuta.<br />

Busola bi, u svjetlu prethodnih saznanja, očito bila nedovoljno precizna.<br />

Pogreška posrednog mjerenja horizontalnog kuta preko traka relaskopa,<br />

uzmemo li polovinu uske trake kao maksimalnu točnost očitanja Aw max 1=<br />

= 0,143°), sama po sebi gotovo da i ne bi opterećivala točnost izmjere (uz<br />

maksimalnu širinu operativne zone kod relaskopa s CP skalom oko 10°).<br />

Treba, međutim, svakako istaći nepraktičnost takvog rada s relaskopom —<br />

kutevi izvedeni iz traka relaskopa nisu cijeli brojevi i teško je s njima operirati.<br />

Neposredno mjerenje preko D = / (a, ß, w) moglo bi biti donekle pouzdanije<br />

zbog direktne upotrebe horizontalnog kuta w, bez korekcije u kosu<br />

ravninu, iako bi još uvijek bilo povezano sa sličnim problemima i ograničenjima,<br />

kojima treba dodati i razmatrani problem odnosa velike i male poluosi<br />

(b/a).<br />

Poseban problem predstavlja reljefnost ravnina s kojima radimo. Metoda<br />

općenito zahtijeva kontinuiranost pada terena u operativnom području,<br />

u vezi s čime bi svakako trebalo ispitati i utjecaj mikroreljefa.<br />

171

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!