You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Navedeni rezultati istraživanja i teorijska razmatranja upućuju na zaključak<br />
da je upotreba horizontalnog otklona w za mjerenje udaljenosti<br />
sporna, imajući pred očima postojeći instrumentarij i niz drugih ograničavajućih<br />
činitelja, čiji utjecaj na točnost izmjere još treba istražiti.<br />
Razmatranje točnosti određivanja površina i granica primjernih ploha<br />
Problem točnosti određivanja površina primjernih ploha na prije opjisani<br />
način, svodi se na pitanje je li na plohama iste površine, a različitog<br />
opsega, jednak broj stabala. Ovo je pitanje teorijski možda smiješno, ali<br />
praktično svakako ima smisla, pogotovo ako je sastojina rijetka, a odnos<br />
velike i male osi naše dvostruke poluelipse širok, što je slučaj na velikim;<br />
nagibima terena. S time je povezan i problem najmanje, još uvijek reprezentativne<br />
površine. Ovakve probleme možemo riješiti uzimanjem uzorka s<br />
linije.<br />
Pitanje točnosti određivanja granica primjernih ploha, svodi se na problem<br />
graničnih stabala. Opisana granica dotične plohe svakako je opterećena<br />
greškom, pri čemu se, kako je prije istaknuto, pozitivne i negativne<br />
pogreške ne poništavaju u potpunosti. To, međutim, nema nikakvoga značenja,<br />
ukoliko za određeno stabla nema nedoumice, nalazi li se ono unutajr<br />
ili izvan plohe. Ukoliko takova nedoumica postoji, rješavamo je s najvećom<br />
mogućom pažnjom u duhu već razmatranog problema graničnih stabala.<br />
Svakako treba za određeni nagib terena i potrebnu površinu odabrati kut a<br />
kao cijeli broj.<br />
Za različite zadovoljavajuće veličine površina i pripadajuće vertikalne<br />
kuteve, možemo projektirati i faktor z/d kao okruglu vrijednost, što će nam<br />
svakako biti mnogo lakše ako je baza za uzimanje uzorka linija.<br />
Ovaj način određivanja granica i površina primjernih ploha valja još<br />
ispitati u praksi, uspoređujući ga s drugim metodama. Treba, međutim,,<br />
imati na umu, da je to poseban problem kod kojeg postoji pitanje pouzdane<br />
i objektivne reference.<br />
ZAKLJUČAK<br />
Opisana metoda teorijski omogućuje mjerenje više horizontalnih udaljenosti<br />
iz jedne točke, bez potrebe za referentnim podatkom s točke do koje<br />
se udaljenost mjeri. Praktično je povezana s nizom problema, koji se uglavnom<br />
svode na neelastičnost u odnosu na pogreške. Njena je primjena trenutno<br />
moguća u slučaju utvrđivanja stalnih mjernih mjesta s povišenim rakursom,<br />
kod uzimanja većeg uzorka s malim ishodišnim varijabilitetom i<br />
kod izmjere manjih udaljenosti (do 15 m).<br />
Daljnja istraživanja, koja bi mogla omogućiti širu primjenu, mogu teći<br />
u smjeru konstrukcije metodi prilagođenijeg instrumenta, kao i u smjeru<br />
razvoja statističkih postupaka naknadnog smanjivanja varijabiliteta na osnovu<br />
unaprijed procijenjenih pogrešaka.<br />
Kod primjene iste metode u svrhu određivanja površina i granica primjernih<br />
ploha, situacija se čini bitno drugačijom. Za određivanje broja stabala<br />
po jedinici površine, utvrđivanje granica primjernih pruga i iskolčivanje<br />
ploha kod odgovarajućih metoda taksacije, kao i manjih pokusnih ploha,<br />
uz svu neophodnu kritičnost i obazrivost zbog još neprovedenog praktičnog<br />
172
Change language