Å UMARSKI LIST 1-2/1961

zahvate trebamo vršiti intenzivnije i po vremenu i po- drvnoj masi, da bismo
jasenu omogućili što veći debljinski prirast. Znači, da bismo u ophodnji od 60
do 80 godina mogli kod jasenovih stabala postići dimenzije oko 50 cm u prsnoj
visini. Sada se postavlja interesantno pitanje, da li bi trebalo gospodariti i sa
lužnjakom u tim sastojinama u istoj ophodnji. Smatramo, da bi to bila ekonomska
šteta, i da bi hrast u takvim sastojinama trebao imati dvostruku ophodnju,
nego što bi je imao poljski jasen. Na to nas upućuju i podaci o broju stabala u
našim starim hrasticima, kulminacija volumnog prirasta, vrijednost njegova
drva i vitalnost. Nizinski brijest propada od holandske bolesti, i na njega ne
možemo računati, a poljski jasen kvalitetno opada u kasnijoj dobi, jer u većoj
mjeri dolazi do stvaranja smeđeg srca. Zbog toga moramo u takvim sastojinama
prići elastičnijem gospodarenju, kako u pogledu prirodne obnove sastojina, tako
i u daljim uzgojnim zahvatima, a ne da se kao dosada jednako tretiraju poljski
jasen i lužnjak.
U nizama, gdje je tlo kroz duži period godine prekomjerno mokro, i gdje
su oscilacije nivoa gravitacione podzemne vode u kratkim vremenskim intervalima
znatne, te su sastojine daleko manje vrijedne. Stabla su manjih visina,
granata i češće kriva. Lužnjak se u srednoj dobi često' počinje sušiti od vrha,
a unutrag nekoliko desetaka godina počeo je propadati i poljski jasen. U tim
sastojinama vidi se mnogo suhovrhih jasena, a naročito- u sastojinama iznad 60
do 80 godina starosti. Moramo napomenuti, da je lužnjak tu vitalniji od poljskog
jasena. Sastojine su rijetkog sklopa, bez podstojne etaže, tako- da prizemno rašće
gotovo posvuda pokriva tlo-. Predmijeva se. da je uzrok lo-šem stanju takvih sastojina
velika oscilacija podzemne vode, naročito- u kratkim vremenskim intervalima.
U takvim je sastojinama otežano- prirodno pomlađivanje zbog zakorovljenja
tla i slabog obrasta. Slabi obrast prouzrokuje zamočvarivanje tla zbog
smanjenog broja stabala, koje služi kao prirodna crpka za vodu iz tla. Za vrijeme
ljeta u tim se sastojinama tla isušuju i raspucavaju. Na takvim terenima
bile bi mjere za poboljšanje životnih uvjeta sastojina površinska odvodnja i
omogućivanje — već od mladosti — razvoja jakih krošanja stabala lužnjaka,
a napose poljskog jasena. Opservacijama je konstatirano, da se uglavnom suše
vrhovi onih stabala — to vrijedi naročito- za poljski jasen — koja imaju uske i
male krošnje. Ta zapažanja ukazuju nam, da moramo takve sastojine intenzivno
njegovti već od mladosti, tj. uzgojni zahvati mo-raju biti jaki, da se što prije
formiraju jake krošnje.
Sastojine poljskog jasena. Prema An i ću to je ceno-za Fraxinetum
angustifo-liae, a Glavač ju je opisao pod imenom Leucoieto- — Fraxinetum
angustifoliae. Od prethodno spomenutih cenoza ovdje se kao različite vrste
pojavljuju u sloju niskog rašća Leucoium aestivum, Teucrium scordium, Cardamine
pratensis ssp. dentata i Carex vesicaria. Kao- elementi bare dolaze još
Clyceria fluitans, Lemna minor, Elatine sp. i dr.
Te se sastojine nalaze na relativno- najnižim terenima Posavine, gdje duže
vrijeme stagnira poplavna ili oborinska voda. Poljski jasen uspijeva gotovo bez
konkurencije ostalih vrsta drveća, koje rastu u Posavini, jer podnosi najbolje
vodu koja stagnira,
Tla su redovito mineralno-o-rganogeno-močvarna. Tipične sastojine poljskog
jasena po vrijednosti su na zadnjem mjestu u Posavini. Ekonomsku vrijednost
umanjila je i jelenska divljač, koja o-grizanjem kore redovito naljepših stabala
oštećuje kambij. Zbog toga dolazi do- defo-rmacije stabalaca, a vjerojatno i do
15