Broj 159, travanj 2004. - HEP Grupa

azgovor s povodom
VESNA VELEBIR, TAJNICA HO CIGRÉ U MIROVINI
DOBRA VILA HRVATSKE CIGRÉ
SVI MI koji, na bilo koji na~in, sudjelujemo ili pratimo rad
CIGRÉ, u svim kontaktima s tim udru`enjem dobro se
sje}amo nezaobilazne osobe - poslovne tajnice Jugoslavenskog
komiteta (JUKO), pa Hrvatskog komiteta (HK), i
kona~no Hrvatskog odbora (HO), Vesne Velebir. Svojom
odlu~no{}u i predano{}u poslu prema na~elima koje je
visoko vrednovala, ta `eljezna lady, ali istodobno i du{a
na{e CIGRÉ, pune trideset i tri godine oblikovala je i
usmjeravala rad prvo jugoslavenskog, a potom hrvatskog
komiteta, odnosno odbora, najutjecajnije me|unarodne
organizacije za velike elektroenergetske sustave. Za predani
rad dva puta je dobila priznanje: plaketu na Devetnaestom
savjetovanju JUKO CIGRÉ na Bledu u svibnju 1989.
godine i diplomu prigodom obilje`avanja pedeset godina
djelovanja CIGRÉ u Hrvatskoj i deset godina HK, u svibnju
2001. godine u Zagrebu. Kada je 2002. godine oti{la u zaslu`enu
mirovinu. V. Velebir je ostavila iza sebe uhodan
posao i ure|enu, informati~ki obra|enu dokumentaciju. I
kao {to je ostavila dubok i neizbrisiv trag u povijesti
CIGRÉ, tako ga je ostavila i u sje}anjima svojih bliskih suradnika,
kao i svih onih koji su s njom, tijekom vi{e od tri
desetlje}a, kontaktirali. Sada kada su se, dvije godine poslije,
slegle emocije i dojmovi, kada je `ivot krenuo slijedom
nekih drugih, novih interesa i zanimanja, zamolili
smo uvijek ljubaznu i susretljivu V. Velebir za razgovor, ne
slu~ajno obavljen u mjesecu kada se u Zadru odr`alo jo{
jedno u nizu savjetovanja HO CIGRÉ.
HEP Vjesnik: Vesna Velebir obilje`ila je razvojni put
CIGRÉ na ovim prostorima. Kada i kako je zapo~ela
ta me|usobna "ljubav"?
Vesna Velebir: Moja veza sa CIGRÉ zapo~ela je davne
1969. godine i to slu~ajno. Naime, nakon {to je iznenada
umro tada{nji tehni~ki tajnik, generalni tajnik
JUKO CIGRÉ Herman Mattes zamolio me je da
usko~im na dan dva i pomognem u sre|ivanju dokumentacije.
Pristala sam odmah, jer sam upravo u to
vrijeme tra`ila posao. Uz rije~i Sredi ovo pokazao mi
je rukom zatvorene ormare iza mene i to su bile sve
upute za rad koje sam od njega dobila. Pretpostavljam
da mi se zbunjenost nije tako vidljivo ~itala s lica i da
sam se uspjela sna}i, jer mi je ve} nakon dva dana ponudio
zasnivanje stalnog radnog odnosa. Napominjem
da je tada u Zagrebu bilo sjedi{te Jugoslavenskog komiteta,
a predsjednici su se birali po republikama.
Upravo je na redu bila Hrvatska i predsjednik je bio
akademik Hrvoje Po`ar.
HEP Vjesnik: Preporuku i podlogu za ovaj razgovor
s Vama dao je dugogodi{nji ~lan HO CIGRÉ Ante
Sekso, koji Vas rado uspore|uje s Mademoiselle
Defrance, nekada{njom tajnicom Sredi{njeg ureda
u Parizu, koja je tu du`nost tako|er obavljala jako
dugo, skoro pet desetlje}a.
Vesna Velebir: To me raduje, jer se uz ime Madeleine
Defrance ve`u sve sami pohvalni atributi. Ona je bila prisutna
u radu ove svjetske organizacije od samih njenih
po~etaka 1921. godine i poznata je kao `ena iznimnih
sposobnosti. Sje}am se da je u povodu njene smrti,
1990. godine, tada{nji generalni tajnik CIGRÉ Gerard Leroy
rekao kako su je svi poznavali po njenoj izvanrednoj i
nepresu{noj energiji, pouzdanosti, smislu za organizaciju i
strogom pridr`avanju zadanih rokova.
HEP Vjesnik: A po ~emu ste Vi bili poznati?
Vesna Velebir: To bi trebalo pitati moje suradnike i
~lanove, ali priznajem da mi je pridr`avanje rokova
bilo najva`nije. Tako|er priznajem da sam bila vrlo pedantna
i da sam uspjela urediti i kompletirati dokumentaciju
i datoteku s podacima o svim ~lanovima,
broju napisanih referata, sudjelovanju na savjetovanjima
i sli~no. Predano sam radila, a za taj moj radoholizam
sre}om sam imala potporu u svojoj obitelji,
suprugu i k}erki, kojoj se sada odu`ujem ~uvaju}i ponekad
njenu djecu. Vjerujem da joj tako, na najbolji
na~in, vra}am dio njoj uskra}enog zajedni~kog vremena
i dru`enja.
HEP Vjesnik: Promijenili ste, tijekom svog radnog
vijeka, nekoliko predsjednika i generalnih sekretara,
odnosno tajnika. [to mo`ete re}i o toj suradnji?
Vesna Velebir: Mogu ih nabrojiti, ali ih je vrlo te{ko
usporediti, jer svatko od njih imao je svoj stil rada i
svoje kvalitete. Prvi predsjednik s kojim sam sura|ivala
bio je na{ najpoznatiji energeti~ar, akademik Hrvoje
Po`ar. Predsjednik iz Hrvatske u vrijeme jugoslavenskog
komiteta jo{ je bio i prof. dr.sc. Bo`idar Fran~i}.
Vrlo lijepo sam sura|ivalaispredsjednicima iz drugih
republika biv{e dr`ave, a spomenut }u, primjerice,
predsjednika iz Slovenije, Vekoslava Koro{ca koji mi
je, kao znak priznanja i zahvalnosti za na{u uspje{nu
suradnju, jednom prigodom poklonio i svoju sliku,
ulje na platnu, s tek odr`ane izlo`be. Nakon stjecanja
neovisnosti, jedno vrijeme funkcionirao je i jugoslavenski
i hrvatski komitet, a potom smo se u cijelosti
osamostalili. Prvi predsjednik HK bio je tada{nji direktor
HEP-a, mr.sc. Ivan Putanec. Poslije njega tu
du`nost je obavljao Milan Bobetko te mr.sc. Ivica
Toljan, aktualni predsjednik.
Za razliku od predsjednika, tajnici su, zbog sjedi{ta u
Zagrebu, uvijek bili iz Hrvatske. Zapo~ela sam suradnju,
kao {to sam ve} i rekla, s Hermanom Mattesom, kojeg
su svi iznimno uva`avali. Njega je 1976. godine naslijedio
Boris Markov~i}, koji je ~esto suradnike upu}ivao
na mene rije~ima: Ja sam tamo samo dva sata dnevno,
a Vesna je od jutra do sutra, {to nije bilo daleko od istine.
Najdulje sam se poslovno dru`ila s jo{ uvijek aktualnim
generalnim tajnikom dr.sc. Zorkom
Cvetkovi}em, koji taj posao obavlja od 1989. godine,
{to zna~i sad ve} punih petnaest godina.
HEP Vjesnik: U Va{em poslu najvi{e uzbu|enja bilo
je pred organiziranje stru~nih skupova, odnosno
savjetovanja, a brojke govore da ste ih organizirali
barem sedamdeset.
Vesna Velebir: To~no! Tada sam organizirala, koordinirala
i sama obavljala sve ono {to se moralo obaviti
kako bi sve {timalo i bilo na vrijeme u~injeno. Pisala
sam i slala obavijesti, prikupljala prijave, slala upute
autorima o tehni~kom oblikovanju referata, prikupljala
ih, razvrstavala, slala predsjedavaju}ima, ponovo objedinjavala,
dogovarala tiskanje i provodila korekturu,
pa mi se i danas doga|a da pri ~itanju registriram svaku
pogre{ku. Dakako, istodobno je trebalo kontaktirati
s hotelima, s doma}inima savjetovanja, a posljednjih
godina i sa sponzorima ~iji se broj postupno
pove}avao. Svi prijavljeni su unaprijed dobivali komplete
zbornika referata, kako bi se mogli pripremiti za
aktivno sudjelovanje. A kada bi savjetovanje po~elo,
sve sam pozorno pratila. Stoga sam vrlo rijetko i{la u
tehni~ke posjete, na izlete i stru~ne ekskurzije koje su
se u tim prigodama organizirale, jer sam znala da cijelo
vrijeme moram biti budna i dostupna svima kojima
treba informacija, uputa, savjet ili pomo} bilo koje
vrste..
HEP Vjesnik: [to Vas je tijekom rada u CIGRÉ posebno
veselilo?
Vesna Velebir: Posebno me razveselilo kada smo dobili
na{ prvi kompjutor, za kojim sam patila od prvoga dana
kada sam ga vidjela na djelu. Bilo je to ve} 1987. godine,
a kako su to kod nas jo{ uvijek bili tek po~eci masovnije
informatizacije, nisu mi uspjeli skrojiti program prema
mojim `eljama i potrebama. Nije ni ~udo kad se zna da
sam samo u adresar trebala pohraniti pet do {est tisu}a
adresa ~lanova i suradnika s nizom ostalih podataka. Nekoliko
godina kasnije sve je do{lo na svoje, uhodala sam
se u novi na~in komuniciranja, posao je postao elegantniji,
lak{i, a ja zadovoljnija i rastere}enija. Tako|er bi me
razveselio i svaki moj odlazak u Sredi{njicu u Pariz, a bilo
ih je nekoliko i to iz najmanje dva razloga. Prvi, Pariz je
tako prekrasan i jedinstven grad da mi ga nikad nije bilo
dovoljno, a drugi - spoznaja da ih po na~inu i organizaciji
rada dobro pratimo i da ni po ~emu ne zaostajemo za njima.
Posljednji put sam bila u Parizu 2000. godine, dvije
godine prije mog umirovljenja. U ugodnom sje}anju su
mi mnogobrojni susreti, kako u Parizu tako i u Hrvatskoj,
s uglednim du`nosnicima te svjetske organizacije, poput
predsjednika Chamia, generalnih tajnika Thomasa, Heraurda,
Kowala i drugih
HEP Vjesnik: U mirovini ste ve} dvije godine. Kako
sada provodite vrijeme kad vi{e niste od jutra do sutra
u Tajni{tvu. Posje}ujete li svoje stare i nove kolege?
Vesna Velebir: Moji kontakti s Tajni{tvom i nadalje
su dobri, ali ne odlazim tamo ~esto, mo`da jedanput
godi{nje. Zapravo, ne sti`em. Znam da to izgleda nevjerojatno,
ali tako je. Promijenio mi se bioritam, pa se
sada dulje odmaram, sve obavljam malo komotnije i
sporije, nastojim biti k}erki na usluzi, jer sam ponosna
baka ~ak ~etiri unuke. Kako bih ostala i u psihi~koj
kondiciji odlazim redovito na Otvoreno u~ili{te i upisujem
semestre tijekom kojih slu{am tjedna predavanja
o temama koje me zanimaju. Tako sam ve}
apsolvirala egipatske faraone i povijest umjetnosti, a
sada upravo slu{am o gr~koj mitologiji. Zanima me i
projekt nazvan Tragovi predaka putem kojeg se otkriva
rodoslovlje, pa bi to moglo biti sljede}e. Dva puta
tjedno odlazim i na korektivnu gimnastiku -itojeto.
Zadovoljavaju}e za umirovljeni~ke dane i sukladno
mogu}nostima s obzirom na mirovinu koju primam.
Pripremila: Marica @aneti} Malenica
HEP VJESNIK 159, TRAVANJ 2004. 13