UVOD U FORENZIÄŒNU FONETIKU I AKUSTIKU - Tara centar doo

________________UVOD U FORENZIČNU FONETIKU I AKUSTIKU (priredio Mladen Heđever)_____________
govora počeli za ovakve spektrograme koristi termin ''voice print'' po analogiji za otisak prsta – ''finger
print'' jer se smatralo da je otisak glasa neke osobe jedinstven i neponovljiv kao što je to otisak prsta.
Ovo je pridonijelo popularnosti i razvoju forenzične fonetike koja je postala respektabilna grana u
forenzici. Usporedba zvučnog spektrograma sa otiskom prsta je česta ali neispravna. Otisak prsta je
relativno statičan i nepromjenjiv. Spektrogram predstavlja govorne uzorke koji se mijenjaju od iskaza
do iskaza i od govornika do govornika. Treba svakako naglasiti da ''otisak glasa'' nije tako jedinstven,
specifičan i neponovljiv kao što je otisak prsta te se samo na temelju spektrograma ne može
identificirati (prepoznati) govornik ali iskusnom stručnjaku spektrogram može uz niz drugih parametara
glasa, govora i jezika biti od velike koristi u forenzičnom istraživanju.
Analogni sonograf imao je dvije opcije filtriranja: uskopojasnu i širokopojasnu analizu.
Uskopojasna analiza koristila je pojasne filtre najčešće širine 50 Hz te je za stoga za analizu spektra
trebalo koristi veći broj filtara. Ovakvom analizom detaljnije su prikazani dijelovi spektra te se pomoću
uskopojasne analize moglo uočavati harmonike u spektru glasa. Širokopojasna analiza koristila je
manji broj pojasnih filtara širine oko 300 Hz i pomoću ove analize lakše su se uočavala veća područja
energije u govoru (formanti). Obje analize su korisne i upotrebljavamo ih prema potrebi, zavisno što
želimo primarno analizirati: harmonike ili formante.
Današnja računalna tehnologija i računalni programi su u potpunosti istisnuli klasičan sonograf
ali gotovo svi programi za akustičku analizu govora imaju opciju izračunavanja i grafičkog prikaza
zvučnog spektra poput sonograma te se i danas za trodimenzionalni spektralni prikaz zvuka
(spektrogram) često koristi termin sonogram. Međutim, računalni programi imaju neusporedivo veće
mogućnosti akustičke analize: teoretski, moguće je zvuk analizirati s visokom rezolucijom razlučivosti
(1 Hz) dok je sonograf imao razlučivost od nekoliko desetaka ili stotina herca. Princip računalne
analize zvuka potpuno je različit od sonografske (ali ju može imitirati) i zasniva se na Fourierovoj
analizi.
U narednim poglavljima opisan je Fourierov zakon koji je omogućio analizu zvukova u govoru
kao i rasprava o zvučnim valovima kako bi se pružila osnova za razumijevanje govorne akustike.
Detaljno će biti opisana rezonancija koja predstavlja temelj za prepoznavanje govornih
uzoraka, kao i desetak glavnih osobina spektrograma koje su bitne kod uporabe u vizualnoj i
automatskoj identifikaciji glasa.
Ljudsko uho je u najvećoj mjeri sposobno dovesti nas do pouzdanog odgovora na pitanje:
‘‘Tko govori?’‘, bilo da se radi o slušanju suhoparnog izvješća noćnih vijesti, glasu nekog rođaka na
telefonskoj govornoj pošti ili glasu prijatelja u mnoštvu ljudi na nekoj zabavi.
Visina glasa, jačina, ritam (brzina) govora, naglasak i mnoštvo finih obilježja obrađenih od
strane slušatelja omogućavaju donošenje zaključka o govornikovom identitetu. U većini slučajeva ova
se obilježja prepoznaju automatski u podsvijesti slušača; on ih prilikom prepoznavanja nije svjestan.
Osim što ljudsko uho i um prepoznaju govornika, istovremeno nam mogu dati i informaciju o
tome kako se govornik osjeća prilikom svog govorenja (je li uzrujan, opušten, umoran, sretan, tužan:
sve utemeljeno samo na načinu govora). Riječi koje su izgovorene donose objektivnu informaciju -
sadržaj, a način ‘‘kako’‘ su izgovorene daju informacije o govornikovim stanjima i njegovom
30