UVOD U FORENZIÄŒNU FONETIKU I AKUSTIKU - Tara centar doo

________________UVOD U FORENZIČNU FONETIKU I AKUSTIKU (priredio Mladen Heđever)_____________
govora mijenjaju se od jednog govornog uzorka do drugog. U dinamičnom govoru, osoba može pričati
brže ili sporije, s višim tonovima ili nižim te s više ili manje nazalne rezonancije varirajući od jednog
govornog uzorka do drugog. No, unatoč tome, postoji opća akustička konzistencija koja služi kao
identifikacijski faktor kroz sve govorne uzorke. Upravo zato ljudsko uho može razlikovati jedan govorni
zvuk od drugog te prepoznati različite govornike. Zvukovni spektrogram pokazuje te konzistencije.
No, zbog varijabilnosti u dinamičnom govoru, potrebno je uzeti što više uzoraka istog iskaza.
Što je više uzoraka, više je valjan i pouzdaniji proces identifikacije glasa. Varijabilnost govora
osumnjičenika od jednog uzorka do drugog zove se intra - govornikova varijanca (varijabilnost u
govoru pojedinca), a varijabilnost glasa osumnjičenika od jednog uzorka do nekoliko neidentificiranih
odnosi se na pojam inter - govornikova varijanca (varijabilnost u govoru dvije ili više osoba).
5.4. PRIJELAZNI SEGMENTI GOVORA I AUTOMATIZIRAN GOVOR
Koartikulacija je preklapanje pokreta tijekom govora što dovodi do toga da jedan glas utječe
na drugi, tj. dovodi do asimilacije. U govoru, glasovi postaju sve više jedan nalik drugome. Zbog
koartikulacije, neke akustičke karakteristike fonema mogu izostati i drugi mogu biti iskrivljeni kao
idealna obilježja zvuka. Također, riječi i kratke fraze se čak miješaju jedni u druge.
Svaki govor je naučen. Djeca nisu rođena sa govorom već ga moraju učiti. Učenje i ponašanje
uključuju čvrste navike. Što se više angažiramo oko ponašanja ono sve više postaje podsvjesno. Kad
je moguće, obrasci govora bi trebali biti rutinski, improvizirani tipovi iskaza poput ‘‘Dobro jutro’‘, ‘‘Kako
ide?’‘, ‘‘Bok, bok’‘, ‘‘Znaš’‘ i tako dalje. To je ovako zbog toga što su ovi iskazi izrečeni mnogo puta od
određenog govornika i velika je vjerojatnost da tu ima manje varijacija u njihovim akustičkim
kvalitetama nego ako govornik koristi riječ koja je rijetko izrečena. Neurološko objašnjenje
konzistentnosti automatskog govora je to da je novo programiranje primarno kortikalno sa
modifikacijama temeljenim na tjelesnom i auditivnom feedbacku. Automatski govor je primarno
subkortikalan i stoga je program relativno utvrđen i konzistentan.
Titze i Story (2002, 4) komentirali su položaj/oblik vokalnog trakta i rezonanciju: ‘‘Genetika
ima najveću ulogu, kao što to čine dob, kultura, dijalekt i vokalni trening. Djelomično, možemo
kontrolirati vlastitu kvalitetu glasa; npr., zadržavanjem položaja jezika za vrijeme govora,
zadržavanjem niže pozicije laringsa (kao kod zijevanja), zadržavanjem usana zaokruženima ili
naboranima, ili stezanjem zuba.’‘ Oni smatraju da su kultura, dijalekt i vokalni trening podložniji
promjenama, dok su utjecaji genetike i dobi u načelu čvršće određeni bez velike mogućnosti
promjene.
5.5. SUBJEKTIVNE I OBJEKTIVNE METODE IDENTIFIKACIJE GLASA
5.5.1. TOSI MODEL
Tosi (1979, 4) je bio prvi fizičar i znanstvenik koji se bavio govorom koji je utemeljio
subjektivno-objektivnu kontinuum metodu identifikacije glasa: ‘‘Značenje riječi subjektivno i objektivno
može varirati za različite osobe. Za istraživača, u kontekstu identifikacije glasa, ona mogu operativno
40