UVOD U FORENZIÄŒNU FONETIKU I AKUSTIKU - Tara centar doo

________________UVOD U FORENZIČNU FONETIKU I AKUSTIKU (priredio Mladen Heđever)_____________
frekvenciju nosne šupljine te njen intenzitet. Ukoliko se nazalna komponenta uočava u spektrogramu i
prilikom izgovora drugih ne-nazalnih glasova, to može biti također važan faktor u prepoznavanju
govornika (hipernazalnost). Isto tako i u suprotnom slučaju kada nema nosne rezonancije kod nazala
(a trebala bi postojati) može ukazivati na hiponazalnost.
5.5.2.5. SAMOGLASNICI
Samoglasnike možemo podijeliti prema pomicanju jezika od naprijed prema straga i njegovom
položaju (visini) u usnoj šupljini, prema frekvencijskoj visini i napetosti. Oblik usana igra važnu ulogu u
akustičnom oblikovanju samoglasnika.
Premda se prema načinu izgovaranja samoglasnika može identificirati govornika, tri su
karakteristike vrlo bitne. Prije svega, relativan položaj prvog, drugog, trećeg i ponekad i četvrtog
formanta koji ovise o govorniku. Relativne pozicije tih formanta su glavni pokazatelji načina
rezonancije i u pravilu se ne znatno mijenjaju zavisno o načinu izražavanja. Frekvencija formanta se
najlakše može prepoznati LPC analize (Linear predictive coding). Pomoću LPC-a dobiva se prosječni
spektar iz FFT analize ali s razlikom da FFT analiza ima frekvencijski vrlo detaljan prikaz (zato u
njemu vidimo harmonike). Uprosječavanjem FFT spektra dobiva se ''grublji'' spektralni prikaz koji
prikazuje dominantne nakupine energije koje su nastale sumiranjem većeg broja harmonika. Takve
skupine harmonike će u LPC spektru biti prikazane samo jednim frekvencijskim vrhom u tom dijelu
spektra, a to je frekvencijski vrh pojedinog formanta. Ako na klasičnom spektrogramu vizualno
promatramo formante, može se uočiti njihov intenzitet prema tome koliko su svijetli odnosno tamni.
Međutim, ako ih promatramo na LPC spektru, tada su oni jasno izraženi i vrlo precizno mjerljivi.
Premda relativni intenzitet formanta ovisi o govorniku, manje nam govori o identitetu govornika od
relativne frekvencije formanta i krivulje. Dakle, frekvencijski vrh formanata je najvažniji detalj koji
govori o pojedinom govorniku odnosno njegovom vokalnom traktu.
Vokalni trakt pojedinca možemo usporediti s licima ljudi; iako svi ljudi imaju približno iste
veličine i oblik glave, mi ih ipak vizualno razlikujemo. Isto tako, svako lice i glava pojedinca ima i svoju
unutarnju specifičnu konfiguraciju koja determinira rezonantne karakteristike vokalnog trakta
(formante) svakog pojedinca).
U povezanom govoru, ponekad je nazalna šupljina djelomice otvorena prilikom izgovaranja
samoglasnika. To je rezultat koartikulacije. Ovaj je fenomen češći za druge jezike (poput francuskog)
nego za hrvatski jezik. Djelomično otvaranje velofaringealne šupljine prilikom izgovaranja
samoglasnika stvara negativnu rezonanciju (antirezonanciju). Rezonanciju određenog samoglasnika u
formantu može se smanjiti zbog otvaranja prolaza kroz nazalnu šupljini pa se pojedini zvučni valovi
mogu međusobno poništavati ili oslabiti. Nazalizacija samoglasnika je vrlo individualizirana i može ju
se uočiti na spektrogramima prema širini i frekvenciji formanta.
5.5.2.6. SAMOGLASNIČKE SKUPINE (DIFTONZI)
Diftonzi, koje također zovemo i samoglasničke skupine su glasovi koji nastaju pomicanjem
struktura artikulacije od artikulatorne geste za jedan samoglasnik prema gesti za drugi. Diftonzi imaju
karakterističan oblik i prijelazne oblike na spektrogramu koji su rezultat koartikulacijskih pokreta.
44