srpanj 2004. - Atlantska plovidba d.d.

prof. dr. sc. Mateo Milković, rektor Sveučilišta u Dubrovniku
SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU –
ODGOVOR NA IZAZOV 21. STOLJEĆA
Kad je 10. srpnja 1999. potpisana Povelja
o rezvitku Dubrovnika kao međunarodnog
znanstvenog i visokoobrazovnog središta (DISEC –
Dubrovnik International Scientific and Education Centre) bilo je jasno
da na pragu 21. stoljeća – stoljeća obrazovanja - Dubrovnik želi
stvoriti preduvjete za razvitak znanstvenih i visokoobrazovnih ustanova,
što bi trebao biti jedan od temeljnih usmjerenja njegova budućeg
razvitka.
Podloga za donošenje Povelje bila je studija koju su izradili predstavnici
rektorata Veleučilišta u Dubrovniku i uprava Studijskog centra
za obnovu i razvoj Dubrovnik, a koja je dopunjena prijedlozima iznesenim
24. travnja 1999. za okruglim stolom u prostorijama Sponze
u Dubrovniku.
Da bi se ostvario projekt DISEC-a, najučinkovitijim se držalo
osnovati Sveučilište u Dubrovniku kao novi organizacijski model visokog
obrazovanja i znanstvenog rada u Dubrovniku, tj. kao dio važnog
procesa preustroja visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj. Te
zadaće ponovo su se prihvatili predstavnici rektorata Veleučilišta u
Dubrovniku, koji su, sada s predstavnicima dekanata Fakulteta za turizam
i vanjsku trgovinu iz Dubrovnika, izradili Elaborat za osnivanje
Sveučilišta u Dubrovniku. Taj Elaborat podržalo je Vijeće DISEC-a,
pozitivnim ga je ocijenilo Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu, a
na prijedlog Ministarstva znanosti i tehnologije Vlada Republike Hrvatske
izradila je prijedlog Zakona o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku.
Konačno, 1. listopada 2003. Sabor Republike Hrvatske jednoglasno
je donio Zakon o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku, a 16.
prosinca te godine Sveučilište je upisano u upisnik Trgovačkog suda
u Dubrovniku. Tako je na hrvatskom Jugu osnovano šesto, najmlađe
sveučilište u Republici Hrvatskoj nastalo dragovoljnom integracijom
(samo) Veleučilišta u Dubrovniku i Fakulteta za turizam i vanjsku
trgovinu jer su ostale znanstvene ustanove u Dubrovniku željele ostati
izvan institucionalne veze sa Sveučilištem.
Iako su za osnivanje Sveučilišta u Dubrovniku postojale mnoge
povijesne, kulturne, društvene i geografske pretpostavke, valjalo je
Elaboratom odgovoriti na četiri osnovna pitanja: ima li Dubrovnik
znanstveno-nastavne, prostorne i financijske pretpostavke za pokrenuti
Sveučilište te ima li dovoljan broj studenata koji su spremni upisati
nastavne planove i programe koje im Sveučilište može ponuditi. Valjalo
je odgovoriti i na različita promišljanja kakvo je Sveučilište Dubrovniku
potrebno, ali i na pitanja jesu li predlagači osmišljavanja
Sveučilišta dorasli toj odgovornoj zadaći. Elaboratom se pokazalo da
Sveučilište u Dubrovniku ima odgovor. Valja pokrenuti studije koji
su se dosad izvodili na Veleučilištu u Dubrovniku i Fakultetu za turizam
i vanjsku trgovinu, tj. studiji iz područja društvenih, tehničkih i
biotehničkih znanosti. S vremenom bi se stvorili uvjeti za studije iz
područja humanističkih znanosti čime bi Sveučilište dobilo svoj puni
smisao.
Iako je Sveučilište tek osnovano, visoko obrazovanje i znanstvenoistraživački
rad u Dubrovniku sežu u daleku prošlost. Institucionalno
obrazovanje u Dubrovniku započinje prvom javnom školom koju je
utemeljio 1345. godine Filip de Diversis. Dubrovčanin Beno Kotruljević
1458. godine napisao je četiri knjige «O trgovini i savršenom
trgovcu» (tiskane tek 1573. u Veneciji) što je prvo djelo takve vrste
uopće, dok je Nikola Sargojević, također državljanin nekadašnje Dubrovačke
Republike (Respublica Ragusii, 1358. – 1816.), bio prvi
Hrvat koji je napisao knjigu o navigaciji (tiskana u Veneciji 1754. i
ponovo 1580.). Jezuiti su 1624. godine osnovali Collegium Rhagusinum,
a 1654. godine Senat Dubrovačke Republike proglasio ga je
javnim visokim učilištem na kojem se izučavala umjetnost i prirodne
znanosti. Tu se obrazovao, radi odlaska na doktorske studije u Rim, i
Ruđer Bošković, najpoznatiji hrvatski znanstvenik i osnivač dinamičke
atomske teorije (Theoria Philosophiae Naturalis, tiskano u Veneciji
1763.). Godine 1793. Senat je dozvolio mladim plemićima da
mogu studirati i navigaciju i trgovinu te primijeniti stečeno znanje u
plovidbi izvan Jadrana.
Collegium Rhagusinum preteča je svekolikog suvremenog dubrovačkog
visokog školstva.
No, nije više samo pomorstvo i trgovina jaka strana Dubrovnika.
Od konca devetnaestog stoljeća to je i turizam, po kojemu je zapravo
i postao tako poznat i prepoznat u suvremenom svijetu. Zato je tu osnovan,
početkom druge polovice dvadesetog stoljeća, Institut za turizam,
koji je kasnije preseljen u Zagreb.
Suvremeno dubrovačko visoko obrazovanje, tj. obrazovanje od
polovice dvadesetog stoljeća do danas temelji se na više od četrdeset
godina visokog obrazovanja pomoraca u organizaciji Više pomorske
škole, Pomorskog fakulteta i Veleučilišta u Dubrovniku, te više od
trideset godina visokog obrazovanja za turizam i vanjsku trgovinu u
organizaciji Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu. Zato i na ovom
mjestu valja unaprijed odgovoriti hoće li se osnivanjem Sveučilišta u
Dubrovniku napustiti visoko obrazovanje pomoraca. To se pitanje
često postavljalo u trenutku kad je Pomorski fakultet prerastao u Veleučilište.
Odmah valja reći – ne će! Ali trebat će učiniti jako puno u promidžbi
nautičkih i brodostrojarskih studija već u osnovnoj školi kako bi
se učenici upisali u srednju pomorsku školu jer jedino tako mogu nastaviti
pomorske studije. Činjenica je da je većina naših završenih
studenata svoju pomorsku karijeru vezivala uz Atlantsku plovidbu,
Mediteransku plovidbu ili neku drugu hrvatsku brodarsku kompaniju, a
da je samo dio njih svoje karijere vezivao za brodare inozemnih zastava.
Poznato je da su do nedavno najveća kriza u svjetskom pomorskom
tržištu kao i ratne strahote Domovinskog rata ostavili zaista tragične
posljedice za hrvatsko brodarstvo. Očekuje se da će se za nekoliko
godina sve vratiti u uobičajene okvire i da će ponovo biti potreban
kvalificirani pomorski kadar. Radi toga je Sveučilište u Dubrovniku
spremno ponuditi pomorskom tržištu još obrazovanije i vještije
pomorce koji će moći uspješno odgovoriti izazovu suvremene brodogradnje
i navigacije. Jer biti pomorac uvijek je značilo biti hrabar i
odvažan, biti častan i pošten, biti sposoban i spreman nastaviti putovima
svojih predaka, značilo je steći ugled u svom Gradu.
Osnivanjem Sveučilišta Dubrovnik je i formalno postao središte
visokog obrazovanja s autonomnim pravom i mogućnostima uvođenja
novih studija. Temeljna razvojna strategija, daljnji razvitak te
unapređenje preddiplomskih, diplomskih i doktorskih studija (sveučilišni
i stručni) brzo će se proširiti na međunarodne obrazovne programe.
Osnivanjem Sveučilišta nadopunila bi se međunarodna obrazovna
aktivnost u Dubrovniku koja se danas odvija u organizaciji Interunivezitetskog
centra i Centra za poslijediplomske studije Sveučilišta
u Zagrebu.
Projekt Sveučilišta u Dubrovniku nije gotov. Dane su njegove osnovne
smjernice, definirane u Elaboratu za osnivanje Sveučilišta u
Dubrovniku, ali to nije dostatno. Proučena su različita iskustva u Europi,
a zna se kako funkcioniraju sveučilišta u Hrvatskoj. Došlo se do
zaključka da se Sveučilište u Dubrovniku ne gradi prema uzorima u
našim velikim sveučilišnim središtima, jer su sveučilišta danas, pogotovo
u onom dijelu Europe koji uzimamo kao uzor, zbog sve većih
i zahtjevnijih društvenih potreba, prisiljena mijenjati sadržaj svojih
programa, podizati obrazovnu razinu svoga nastavnog osoblja, modernizirati
svoje razvojne kapacitete i istraživačku opremu i sve to
učiniti puno brže nego ikad prije. Neka od tradicionalnih znanstvenih
polja i disciplina danas nestaju, a brojna nova se pojavljuju. Promjenama
na sveučilištima u Europi početkom 21. stoljeća teži se za us-
21