magazin hrvatskog olimpijskog odbora - Hrvatski Olimpijski Odbor

EGOVIΔ-GOBAC
sjajan taktiËar, a odliËno je poznavao i
psihologiju æena.
Sanja je igrala i na Olimpijskim igrama
u Los Angelesu.
- Prije toga imala sam dugu stanku
zbog ozljede ahilove tetive. VasojeviÊ me
htio povesti u Ameriku kao nagradu za
prethodne igre, ali odbila sam to rekavπi
da ne æelim da otpadne bilo koja igraËica
koja je trenirala tri mjeseca za te igre i neka
me povede samo u sluËaju da igrama
izborim mjesto u ekipi. I izborila sam ga,
iako sam zbog loπeg zahvata na tetivi morala
mijenjati i πut i mnogo toga u igri.
PriËa o osvojenom Kupu Liliane Roncheti
ima i svoj uvod.
- Marijan PasariÊ bio je moj najdraæi
trener, bio mi je poput drugog oca. Imao
je hrabrosti da me u prvu ekipu uvede veÊ
kao Ëetrnaestogodiπnjakinju, a sa πesnaest
sam igrala i u tom europskom kupu. U finalu
smo u Zagrebu hvatale veliku prednost
suparnica, PasariÊ me uveo sredinom
prvog poluvremena. Okrenule smo
rezultat na svoju stranu, a odluka o tome
kome Êe pehar pripasti pala je u posljednjih
30 sekundi. Presjekla sam jednu loptu,
dodala je Marijani Buπljeti, koja mi
ju je vratila, bio je zicer i pucala sam. NavijaËi
su bili na nogama, Ëekalo se hoÊe li
lopta u koπ, ali ispala je. Da je uπla, Kup
bi bio naπ. Fulala sam, a u karijeri sam
promaπila moæda samo pet zicera. Bila
sam toliko tuæna i razoËarana da sam se
zatvorila u WC, dva sata su me nagovarali
da iziappleem. I, kada smo 1980. osvojile
taj kup, cure koje su veÊ prestale igrati
doËekale su nas na aerodromu. Zadirkivale
su me: sada si osvojila kup, a onda smo
morale plakati zbog tvog promaπenog zicera.
»esto sanjam taj promaπeni πut, on
mi je poput noÊne more.
PasariÊ je najdraæi trener, tko su najdraæe
suigraËice
- Dobro sam se u igri slagala s Jasnom
Pepeunik, bile smo i prijateljice, a s Marijanom
Buπljetom kao centrom fantasti-
Ëno. Marijana je bila svestrani centar,
znala je dati koπ i izvana, imala je sjajan
pregled igre, znala je dodati. Meni je bila
najbolji centar od svih koje sam poznavala.
Sjajna igraËica i osoba, ona je i danas
moja najbolja prijateljica.
Danas je broj jedan rukomet
Sanja OæegoviÊ roappleena je 15. lipnja
1959. u Zagrebu. Igrala je za zagrebaËku
Montmontaæu (kasnije Industromontaæa i
Monting), s kojom je osvojila naslove
prvakinja bivπe dræave 1982. i 1983. te
Ëetiri kupa (1975., 1978., 1980. i 1982.) i
Kup Liliane Roncheti 1980. godine.
Za klub je odigrala 348 prvoligaπkih utakmica
i postigla 2311 koπeva, 105 kuputakmica
te 110 meappleunarodnih, u kojima
je postigla 561 koπ. Reprezentativka je
postala 1971., odigrala je 162 utakmice i
postigla 555 koπeva u ulozi razigravaËice.
Nastupila je po dvaput na olimpijskim igrama
i europskim prvenstvima i osvojila
bronËane medalje na OI u Moskvi 1980. i
iste godine na EP-u u Banjaluci. Za juniorsku
reprezentaciju odigrala je 27 utakmica
i igrala na dva EP-a, a za kadetsku je
odigrala 12 utakmica i igrala na jednom
EP-u.
Otac Ivan OæegoviÊ bio je nogometaπ
Lokomotive iz njenih prvoligaπkih dana,
majka Dragica igrala je hazenu, ujak
Vladimir »onË bio je nogometni reprezentativac,
a brat Æeljko takoappleer nogometaπ.
Suprug Zoran Gobac dopredsjednik je
Hrvatskog rukometnog saveza i glavni
menadæer RK Croatia osiguranja, a u
temelju je svih uspjeha hrvatskog
rukometa. Starija kÊerka Anja udana je za
rukometnog reprezentativca Josipa
ValËiÊa, a deËko mlaapplee Nine takoappleer je
rukometaπ.
VeÊ odavno Sanja je prekinula vezu s
koπarkom, na njenoj ljestvici sportova sada
je na mjestu broj jedan - rukomet.
Pamti Sanja i nastup za reprezentaciju
Europe.
- Bilo je lijepo, bilo je to veliko priznanje,
jednako vrijedno kao i neki osvojeni
trofej.
Ipak, iz prekrasne karijere nisu ostale
samo lijepe uspomene i medalje.
- Ostala je i jedna mrlja. Oprostila jesam,
ali zaboravila nisam. Kavedæija je
bio trener, ekipa izvanredna. Te je sezone
uloæeno jako puno novca, dovedeno je
mnogo igraËica, Ëak i neke koje nam nisu
trebale jer imale smo dobru ekipu koja je
bila prvak. Postavljeni su ciljevi: osvojiti
Kup prvakinja, prvenstvo i kup. Nismo
osvojile niπta i nekoga je trebalo optuæiti
da se opravda uloæeni novac. I optuæili su
mene da sam prodala utakmice protiv Crvene
zvezde i Bosne ili Partizana, ne sje-
Êam se toËno. Optuæile su me i neke suigraËice,
gledajuÊi u pod, da sam uzela novac.
Bila sam πokirana. Kaznili su me.
Poslije mi se klub ispriËao, smijenjen je
trener, otiπle su i mnoge igraËice, ali to nije
ublaæilo moju bol. Tada sam bacila sve
medalje, sve isjeËke koje je tata skupljao.
Ostao je samo jedan Ëlanak.
- Na zadnjoj stranici SN revije objavili
su moj portret, a sestre iz Vinogradske
bolnice nacrtale su kako bih se trebala
πminkati da budem joπ ljepπa.
I kraj karijere donio je Sanji tugu.
- Kad sam imala 28 godina, rodila sam
Anju, a na molbu Mirka SoboËana, kojeg
iznimno cijenim, vratila sam se u ekipu
pomoÊi u povratku u prvoligaπko druπtvo.
Uspjele smo, a ja sam ponovno zatrudnjela
i odluËila sam zavrπiti karijeru. Donijela
sam trenirku i dres klupskom oruæaru, i
to je bilo to. Ni oproπtajne utakmice ni
hvala. Rastuæilo me.
Dugo veÊ Sanja ne prati koπarku.
- Prestala sam jer sam se æeljela potpuno
posvetiti obitelji, a i zaljubila sam se u
rukomet, koji sam prije smatrala bezveznim
sportom. Od prvog dana, joπ dok
smo hodali, vjerovala sam u viziju svog
supruga Zorana. Jedna od mojih stipendija
otiπla je na kupovinu dresova za Zagrebove
rukometaπe. Rukometne utakmice
pratim preemotivno, prije nekoliko godina
na jednoj sam se onesvijestila, pa viπe
ne idem u dvoranu, gledam ih na TV-u.
9