Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
“<br />
STORMAKTENES ideologiske og økonomiske<br />
herredømme over små stater er<br />
oss dessverre alt for velbekjent.<br />
Deres jerngrep om individenes frihet<br />
har ført til revolter og militære inngrep. Vårt<br />
århundre kan oppvise sørgelig mange<br />
eksempler på dette, vår klode martres av<br />
stormaktenes politiske systemer.<br />
Men terror og forfølgelser, menneskenes<br />
skjendigste gjerninger, tilhører<br />
ikke bare vårt århundre, men samtlige århundreder.<br />
Maktene skifter roller, idag er fortidens<br />
stormakt kanskje kun et lite land, idag er<br />
systemene andre enn igår, nå er voldsherredømmets<br />
ide en annen enn for<br />
1000 år siden. Men menneskene er stadig<br />
de samme.<br />
Foreliggende studie er et meget lite<br />
utsnitt av denne vår blodige historie, hvor<br />
tankens frihet forfølges og individene<br />
jages.<br />
Dengang, i siste halvdel av middelalderen<br />
het stormakten Rom, et av dens ofre<br />
het Bosnia og ’systemet’ som søktes håndhevet<br />
var den romerske katolisisme.” 2<br />
Så börjar Lise Iversens avhandling Kjetterkirken<br />
i Bosnia. Striden om dens lære<br />
(Köpenhamn, 1957). Vad var den bosniska<br />
kyrkan, vem var dennes tillhängare och<br />
vilken lära predikade de Lise Iversen anser<br />
att dessa spörsmål är nyckeln till Bosniens<br />
medeltidshistoria och inget problem från<br />
dessa århundraden har varit föremål för<br />
så många teorier och spekulationer och<br />
motstridande konklusioner som det.<br />
Hon har även bevisat hur de enkla forskarnas<br />
nationella och politiska åskådningar<br />
eller konfessionella intressen ofta varit<br />
förstärkt engagerat i forskararbete.<br />
Hennes avhandling fyller nu 50 år och<br />
är lika aktuellt idag. Lise Iversen har visat sig<br />
som utomordentlig expert för Bosniens<br />
medeltida religionshistoria, en av europeisk<br />
största. Men, tyvärr, hennes forskning syntes<br />
inte så mycket i översvämningen av falska<br />
och nationalistiska historiebeskrivelser.<br />
I alla fall – ett stort plus för nordiska slavister<br />
och medeltidsforskare.<br />
trini, školi filozofije, školi literature ili političkoj<br />
stranci. U tom smislu naša individualistička<br />
epoha predstavlja trijumf hereze. 5<br />
Wackernagel je svoja istraživanja posebno<br />
usmjerio na rad njemačkog teologa, filozofa<br />
i mistika Majstor Eckharta (oko 1260.-<br />
1327/1328.). Iako je pripadao dominikanskom<br />
redu, čija se teologija više oslanja na Aristotela,<br />
Majstor Eckhart je najznačajniji srednjovjekovni<br />
kristjanski neoplatonista. Krajem života<br />
(1326.) je optužen za Ketzerei (herezu) od<br />
nadbiskupa Kölna, a papa Giovanni xxii je<br />
kvinna · žena | <strong>35</strong>-<strong>36</strong><br />
1329. (nakon njegove smrti) izdao bulu In agro<br />
dominico u kojoj se jedan dio Eckhartovih<br />
izjava proglašava heretičkim, a drugi dio vrlo<br />
smjelim i sumnjivim.<br />
”Consensus, s druge strane, jest suprotnost<br />
herezi. On vodi negiranju slobode, takođe<br />
autoritetu, on sprječava izraz slobodne volje,<br />
vodi podjeli, građanskom ratu, totalitarizmu,<br />
diktaturi i slijepom vjerovanju u politiku vlasti<br />
sa svim njenim medijalizmom i iznad svega<br />
videokratijom”. 6<br />
U najznačajnije kjettere ili heretike u evropskoj<br />
historiji spadaju učenjaci Mikołaj Kopernik<br />
i Galileo Galilei, filozof Baruch Spinoza,<br />
vladar Kulin ban, među ženama Žana iz<br />
Orleana [Jeanne d’Arc] itd.<br />
Izrazi kršćanin i hrišćanin kod nas obično<br />
asociraju na katolike (kršćani) ili pravoslavce<br />
(hrišćani), stoga koristim opšti izraz kristjani<br />
(kod Iversenove kristne) za razliku od izraza<br />
krstjani koji je u vezi sa starom vjerom ili<br />
crkvom bosanskom.<br />
Pri navođenju izvora sam slijedio sistem<br />
kojeg koristi Iversenova: Prezime, inicijal imena<br />
autora. Naziv djela. Mjesto izdavanja, godina;<br />
a izdavač je samo ponegdje naznačen.<br />
Uvod<br />
utorica se u uvodnom dijelu (s. 4-9) kra-<br />
osvrće na Velikomoravsko kraljev-<br />
Atko<br />
stvo (840.), knezove Mojmira i Rostislava, rad<br />
Konstantina i Metodija, slavensko pismo –<br />
glagoljicu, Veliku šizmu (1054.), širenje Ugara<br />
od kraja 11. stoljeća ”koji su pokušavali svim<br />
sredstvima steći zemlje i uticaj na Balkanu”, i<br />
nastavlja:<br />
”U toj borbi su našli moćne saveznike u papama<br />
koji su tokom Velike šizme (1054.) bili<br />
i dalje zainteresovani da održe kontrolu nad<br />
svojim podanicima Balkanu. Da li će uspjeti,<br />
da li će kontrola biti dovoljno jaka, mnoge<br />
heretičke sekte su se raširile Balkanom u to vrijeme.<br />
Osim što su htjeli povezati Orijent s Okcidentom<br />
i osloboditi Sveti grob od nevjernika,<br />
bio je papinski cilj iskorijeniti svu herezu,<br />
bilo u Francuskoj, Italiji ili Bosni. Ovo zadnje<br />
je za Ugare bilo geslo u njihovim pokušajima<br />
da pokore Bosnu. A pape na svojoj strani<br />
nisu mogle naći bolje pomagače od dobrih,<br />
katoličkih prozelita (obraćenika) kao što su bili<br />
Ugari. Као što ’Ismene’ 7 sad upravljaju svijetom,<br />
upravljale su tada religije svijetom. I kao i<br />
sada smatran je bilo kakav izostanak iz redova<br />
razlogom za progon i teror.<br />
Od 1183., kada su prvi put poslane žalbe<br />
papi o herezi Bosanske crkve, do 1463., kada su<br />
Turci osvojili zemlju, bile su patnje i progoni,<br />
prijetnje i optužbe na račun Bosne. Papa poziva<br />
ugarske vladare u križarski pohod protiv<br />
heretičke Bosne, papski legati i inkvizitori se<br />
šalju u zemlju, slavensko bogoslužje zabranjuje<br />
a bosanski biskupi mijenjaju latinskim.<br />
To su sve isti potezi koje poznajemo iz našeg<br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
vlastitog stoljeća.” (s. 8).<br />
Lise Iversen dalje podvlači da je rasvjetljavanje<br />
Bosanske crkve ključ srednjovjekovne<br />
historije Bosne i da niti jedan problem iz tog<br />
vremena nije bio tema tako mnogo teorija<br />
i špekulacija i proturječnih zaključaka kao<br />
taj. Autorica primjećuje da su ”prosti nacionalni<br />
interesi i politički nazori istraživača ili<br />
vjerski interesi često bili prejako uključeni u<br />
istraživački rad” (s. 9).<br />
Tako su se srpski nacionalisti sabrali oko<br />
teorije da je crkva u Bosni bila čisto pravoslavna<br />
i nikako ne heretička braneći tu tezu time<br />
da su pravoslavci često od rimske strane bili<br />
optuživani za herezu.<br />
Hrvatski istraživači tvrde da Bosanska<br />
crkva potiče iz njihove, katoličke, crkve, ali se<br />
oslobodila i postepeno formirala nacionalnu<br />
crkvu koja nije bila heretička.<br />
Iversenova navodi i treći pravac čiji se predstavnici<br />
ne mogu smjestiti u neki određeni<br />
koš. Prema njihovoj teoriji je Bosanska crkva<br />
bila heretička, bogumilska, i tu se mogu naći<br />
istraživači svih političkih i vjerskih uvjerenja,<br />
ali u prvom redu jedna svještenička 8 , katolička<br />
grupa koja nerado stavlja pod sumnju papinske<br />
tekstove. Ona ističe da su, uprkos tome,<br />
istraživači unutar tog pravca slobodniji u<br />
svom radu što rezultati neminovno u velikoj<br />
mjeri pokazuju. Autorica završava ovo<br />
poglavlje riječima da najnovija istraživanja<br />
dalje potvrđuju teoriju o Bosanskoj crkvi kao<br />
heretičkoj (s. 9).<br />
Hereza u Bosni<br />
ise Iversen u ovom poglavlju (s. 9-25),<br />
Lnavodeći najvažnije podatke, daje vjerskopolitičku<br />
sliku Bosne iz zadnje polovine srednjovjekovlja.<br />
Jedan od njih je prvo imenovanje<br />
heretika u Bosni:<br />
”Prvi put su heretici u Bosni imenovani<br />
nekim imenom u pismu papi koje se naziva<br />
Tractato negotio illorum quondam patarinorum<br />
in Bosna.” 9<br />
Ona dalje ističe da je ta oznaka ’patarin’<br />
uvijek nakon toga prikačivana bosanskim<br />
hereticima u latinskim izvorima, tako npr.<br />
stotinjak godina kasnije u rukopisu pod<br />
naslovom Hic sunt puncta principalia et auctoritates<br />
extracte de disputatione inter christianum<br />
romanum et patarenum bosnensem. 10<br />
Šta ta latinska oznaka ’pataren’ pokriva, bila je<br />
upravo odlučujuća tačka u cijeloj debati.<br />
Zatim slijedi kraći osvrt o Bugarskoj, popu<br />
Bogumilu koji je živio u vrijeme cara Petra<br />
(927.-969.), pavlićanima, Makedoniji, Srbiji,<br />
Stefanu Nemanji i njegovom sinu Svetom<br />
Savi koji ”progone herezu čvrstom rukom i<br />
bogumili se protjeruju iz Srbije i dalje prema<br />
Bosni koja je bila najbliži susjed” (s. 12).<br />
Autorica nastavlja da tek u 11. stoljeću imamo<br />
sigurne informacije o organizovanoj crkvi<br />
u Bosni i poziva se na dokument iz 1089. iz <br />
27
Change language