Zena-Kvinna 35-36 - Žena-Kvinna

Knjiga pripovijedaka Enesa Topalovića,
Mrtva trka čitaoca sasvim sigurno neće
ostaviti ravnodušnim.
Eruptivna, puna života, krcata sudbinama,
izvezena onako kako su djevojke ranije
vezle svoje vezove na bijelim komadima
platna; sirova priča o Bosni.
Piščeva radoznalost od svega je isplela
priču i zavirila u duše brojnih prolaznika
kroz život, dotakla samo njemu bitne teme
ali nije prešutjela ni ništa od onoga što je
trebalo otvoreno reći. U Topalovićevim
pričama ne nedostaje simbolike (ruža na
zgarištu džamije), dječje naivnosti (smijeh
u sebi), ironije i samokritike; i lakše je reći
o čemu pisac nije, nego o čemu sve jeste
pisao u ovoj bogatoj knjizi priča.
Mehmed Đedović
kvinna · žena | 35-36
Pred nama je treća knjiga pripovjedačke
proze književnika Enesa Topalovića.
Da podsjetimo, ovoj knjizi su prethodile
knjige: roman Let kroz snove (2003.) i
zbirka pripovijedaka Šapat predaka (2004.).
Pođimo od naslova Topalovićeve knjige.
Sintagma Mrtva trka je specifični idiom
koji asocira na neizvjesnu situaciju,
neriješeno stanje, svojevrsni status quo u
onim slučajevima kad bi se zapravo trebao
znati svojevrsni ”pobjednik” trke. Time se
autor opasno ali i artistički smjelo približio
neizdrživom položaju ljudske psihe u kojem
se svi mi možemo naći ili se nalazimo.
Naime Topalović nam pripovijeda kroz
duše svojih likova o prelomnim događajima
u njihovim životima, ali o onim događajima
u kojima nerijetko gubimo trku sami sa
sobom; zbog sebe ili više sile: Čemu se boriti
i odricati, kad je sve ionako zapisano i
predviđeno Može li čovjek promijeniti volju
zvijezda i bogova, može li se boriti protiv
vjetrenjača sudbine i usuda svog (Sudbina
u grahu) i Ne vrijedi, izgleda, udarati ni
glavom (ni nogom) u zid sudbine. Izgleda da
je naka nafaka sniti i čekati da se zid sam
sruši. (Vrata)
Priča nad pričama koja ima težinu
piščevog artificijelnog manifesta jer ulazi
u bit pisanja, kreacije i života u mističnom,
kabalističkom smislu gdje svako slovo znači
dograđivanje svijeta i otkrivanje nove dimenzije
univerzuma: sve nastaje od tačke,
nekoliko tačkica je slovo, više slova pojam,
napisani pojam je riječ, a grupa riječi rečenica
i tako se tačka u procesu tog stvaranja multiplicira
u spisateljski svemir odnosno u dobro
poznatu Gutenbergovu galaksiju pisane
riječi – književnost.
Raznolike su teme autorovih pripovijedaka:
vrata koja bi nam trebala otvarati
prostore u svijet, smijeh u svom mističnom
obliku kao inat životu i ironijska odbrana
pred svakodnevnim mukama, ime koje
nam određuje i karakter i život, krivica koja
u patrijarhalnom životu postaje fatum, inat;
poslovični bosanski inat koji je pokretač i
dobra i zla, babo arhaična i lijepa tradicionalna
riječ koja se našla na udaru ljudi s tri
prsta, plivač; samozadovoljan i samodovoljan
karakter koji se utapa u svojim iluzijama,
nafaka stravična sudbina koja sustiže
čovjeka u potrazi za srećom, predskazanje
i strah kojima su svi ljudi podložni i koji ih
tjeraju da promijene svoju sudbinu.
Sve su to pripovijetke iz prvoga ciklusa
Moć tajne i zbog toga su sve fabule dovoljno
magijske, onostrane, iracionalne, kako autor
formulira: zaumne jer sve dolaze iz najnepoznatijeg,
često mračnog dijela ljudske
podsvijesti.
Likovi u Topalovićevim pričama dolaze
iz Zagreba i Beograda, naravno, najviše ih
je iz Bosne i Hercegovine, oni paradiraju od
Save do Jadrana. Osim toga njegovi junaci
(i antijunaci) paradiraju od Skandinavije do
Mediterana, i od Atlantika do Istambula,
oni su ona druga Bosna, dijaspore, osobe
koje nisu željele rezervnu domovinu a dobili
su je. Jedan dio tih likova živi u drugom ciklusu
Kad ubija ironija. Katkad se neki likovi
znaju snaći (Nos), a često su nesnalažljivi
i izgubljeni (Debi), ponašaju se kao ribe na
suhom (Bazen bez vode, Izvrnuti most) ili
primjeri za gubitnike (Sudbina u grahu, Od
grane do grane, moj jarane!, A, što se Ifeta
promijenila!).
U svim tim pričama je vrlo uočljiv jedan
ironijski odnos likova prema sebi samima,
ali i prema životu jer je to najprirodniji stav i
List BH Saveza žena u Švedskoj
Mrtva trka
u nama
Enes Topalović je dobitnik
Književne nagrade Srebrenica
(2006.) za kratku priču Mrtva
trka i Književne nagrade
Zija Dizdarević (2006.)
za priču Smijeh u sebi
Piše: Zlatko Lukić
reakcija na proživljena iskustva čitavih generacija
i naroda koje je zadesio rat. Ljudi se
jednostavno brane ironijom, podsmijehom
ali i zdravim smijehom od svih nedaća koje
ih sustižu u svakodnevici.
U trećem ciklusu Rat za vrat Topalović
nije mogao izdržati a da se ne vrati ratnim
tematikama mada je već prošla
decenija od kraja pokolja i mada dio
bosanskohercegovačke kritike naglašava
da se treba okrenuti novim, suvremenim
temama, sadašnjosti. U pričama trećeg
ciklusa žive ljudi čiju sudbinu kroje ”veliki”.
Likovi priča su omeđeni sudbinom koja
se naprosto poigrava s njihovim životima.
Mada Topalovićevi likovi imaju svoju volju
vrlo izraženu ipak nisu kadri sudbinu ukrotiti,
da ona radi za njihovu sreću, najčešće
stradavaju jer se ne mogu, ne znaju ili ne
smiju suprotstaviti svome usudu.
Najupečatljivije tri proze u ovom ciklusu
su: Raspeto djevičanstvo (pokušaj spašavanja
djevojke koja će biti silovana) Tunel do sreće
(namjera samospaljivanja kao protest pred
”humanom Europom”) i Smijeh u sebi (neshvatanje
stradale psihe djeteta koje dolazi iz
rata). Rat i njegove posljedice opisani su vrlo
realistično, do bola sarkastično i to je sve što
svaki pisac može uraditi kad piše o takvim
temama.
Pisac je uhvatio rat za vrat, tresnuo ga
je od zemlju, zgazio, ali pošto je Umjetnost
samo vapaj pred Životom tako i ovdje ostaje
samo opomena za budućnost. A i piščeva
opomena je trijumf jer na Balkanu knjige
još uvijek gore, nažalost.
Kontakt:
Mobil: 0047-41 26 90 92
E-post: enes-to@online.no
31