Zena-Kvinna 35-36 - Žena-Kvinna

More documents

Recommendations

Info

BAJKA ZA KLINCE I KLINCEZE Braća Grimm: Snjeguljica i sedam patuljaka Snövit, Snow White, Белоснежка, Biancaneve, Schneewittchen, Blanche-neige, Η Χιονάτη, Lumikki, Mjallhvít, Snieguolė… Bilo je to jednom usred zime. Snježne pahuljice lepršale su s neba kao perje. Jedna kraljica sjedila je kraj prozora sa okvirom od crne ebanovine* i šila. I kako je šila i u snijeg gledala ona se ubode iglom u prst i tri kapi krvi padoše u snijeg. I pošto je crvenilo tako lijepo izgledalo u bijelome snijegu, ona pomisli u sebi: ”Kad bih imala dijete, tako bijelo kao snijeg, rumeno kao krv i crne kose kao ebanovina.” Uskoro potom rodi ona kćerkicu koja je bila bijela kao snijeg, rumena kao krv i crnokosa kao ebanovina i zato je nazvaše Snjeguljica. A kad se dijete rodi, umrije kraljica. Poslije godinu dana kralj se oženi drugom ženom. Ona je bila lijepa, ali ohola i nadmena i nije mogla podnijeti da je neko u ljepoti nadmaši. Imala je čarobno ogledalo, pa kad bi stala pred njega i ogledala se, govorila bi: ”Ogledalce, ogledalce kaži meni, ko je najljepši u čitavoj zemlji” a ogledalo bi odgovaralo: ”Vi ste, kraljice, najljepši!” Tada je bila zadovoljna jer je znala da ogledalo govori istinu. Ali Snjeguljica je rasla i postajala sve ljepša, a kad joj je bilo sedam godina bila je lijepa kao vedar dan, ljepša i od same kraljice. Kad kraljica opet jednom upita ogledalo: ”Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši u čitavoj zemlji” ono joj odgovori: ”Vi ste, kraljice, lijepi, ali Snjeguljica je ljepša! ” Kraljica se uplaši i postade žuta i zelena od zavisti. Od tog časa kad god bi vidjela Snjeguljicu, srce bi joj zastalo od muke, toliko je mrzila djevojčicu. Zavist i oholost rasle su kao korov u njenom srcu sve više tako da ni danju ni noću nije mogla da se smiri. Zato pozva jednog lovca i reče mu: ”Odvedi djevojčicu u šumu, neću više da je vidim svojim očima. Ubij je, a meni kao dokaz donesi njeno srce.” Lovac posluša i odvede je u šumu, ali kad izvuče svoj lovački nož da probode nedužno Snjeguljičino srce, ona zaplaka i reče: ”Ah, dragi lovče, ostavi mi moj život, ja ću pobjeći u divlju šumu i nikad se neću kući vratiti!” I pošto je bila tako lijepa, lovac se sažali i reče joj: ”Pa hajde, bježi, jadno dijete.” ”Divlje zvijeri će te uskoro pojesti”, pomisli on u sebi, a ipak mu je bilo kao da mu se kamen svalio sa srca što je nije morao ubiti. I kako je upravo protrčao jedan mladi vepar, on ga ubi, izvadi mu srce i odnese ga kao dokaz kraljici. Kuhar ga je morao nasoliti i skuhati i zla žena ga pojede misleći da jede Snjeguljičino srce. Jadno dijete je bilo sasvim samo u velikoj šumi i bilo ga je strah, gledalo je lišće na svakom drvetu i ni je znalo kako da se spasi. Poče trčati po oštrom kamenju i po trnju, divlje životinje su skakale oko nje, ali joj ništa ne učiniše. Trčala je tako koliko su je noge nosile sve do sumraka, a tada ugleda neku malu kućicu i uđe da se odmori. U toj kućici je sve bilo maleno, ali tako lijepo i čisto da se ne da opisati. Tu je stajao bijelim stolnjakom zastrt stolić, a na njemu sedam tanjurića, uz svaki tanjurić kašičica, zatim sedam malih noževa i vilica, sedam malih vrčeva. Uza zid bilo je poredano sedam krevetića, pokrivenih bijelim čaršafima. Snjeguljica je bila gladna i žedna i zato iz svakog tanjurića pojede malo povrća i hljeba i popi iz svakog vrča po kap vina. Nije htjela da sve uzme od jednoga. Pošto je bila umorna, htjede da legne u jedan od krevetića, ali joj ni jedan nije odgovarao: jedan bijaše predug, drugi prekratak, dok joj najzad sedmi ne bi sasvim dobar, pa ona osta u njemu i zaspa. Kad pade noć, dođoše gospodari kućice, a to su bili sedam patuljaka koji su u gori tražili i kopali zlato. Oni upališe svojih sedam svjetiljki i kad osvijetliše kuću, primijetiše da je neko tu bio, jer nije bilo sve onako u redu kako su ostavili. Prvi reče: ”Ko je sjedio na mojoj stoličici” Drugi reče: ”Ko je jeo iz mog tanjurića” Treći reče: ”Ko je uzimao moj hljeb” Četvrti: ”Ko je jeo moje povrće” Peti: ”Ko je nabadao mojom vilicom” Šesti: ”Ko je rezao mojim nožićem” Sedmi: ”Ko je pio iz mog vrča” Tad se osvrnu prvi i primijeti udubljenje na svom krevetu pa reče: ”Ko je ležao u mom krevetiću” Ostali dotrčaše i povikaše: ”I u mom je neko ležao!” A sedmi, kad zaviri u svoj krevetić, ugleda Snjeguljicu kako leži i spava. On pozva ostale koji dotrčaše i uzvikujući od iznenađenja donesoše svojih sedam svjetiljki i obasjaše Snjeguljicu. ”O, moj bože, moj bože!”, vikali su, ”kako je to dijete lijepo!” i tako su se radovali da je nisu htjeli probuditi, već je ostaviše da i dalje spava u krevetiću. A sedmi patuljak je spavao kod svojih drugova, kod svakog po jedan sat, i tako prođe noć. Kad osvanu jutro, Snjeguljica se probudi, pa kad ugleda sedam patuljaka, ona se uplaši. Ali oni su prema njoj bili prijazni i upitaše je: ”Kako se ti zoveš” ”Zovem se Snjeguljica!”, odgovori ona. ”A kako si dospjela u našu kućicu”, pitali su dalje patuljci. Onda im ona ispriča kako je njena maćeha naredila da je ubiju, kako joj je onaj lovac poklonio život i kako je poslije cijeli dan bježala dok nije našla njihovu kučicu. Patuljci joj rekoše: ”Ako hoćeš da vodiš naše domaćinstvo; da kuhaš, spremaš krevete, pereš, šiješ i pleteš, i sve držiš čisto i uredno, onda možeš ostati kod nas i ništa ti neće nedostajati.” ”Hoću”, reče Snjeguljica, ”od srca rado” i ostade kod njih. I držala im je kuću u redu. Patuljci su ujutro odlazili u goru i tražili zlato. Naveče su se vraćali kući i tada im je jelo moralo biti gotovo. Preko dana je djevojčica bila sama pa su je dobri patuljci opominjali i govorili: ”Čuvaj se svoje maćehe, ona će uskoro saznati da si ti ovdje. Ne puštaj nikoga u kuću.” A kraljica, pošto je vjerovala da je pojela Snjeguljičino srce, mišljaše da je opet ona 36 List BH Saveza žena u Švedskoj 35-36 | žena · kvinna
prva i najljepša, pa stade pred ogledalo i reče: ”Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši u čitavoj zemlji” Ali ogledalo odgovori: ”Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, ali Snjeguljica, preko sedam brežuljaka, kod sedam patuljaka, hiljadu je puta ljepša.” Tad se kraljica uplaši, jer je znala da joj ogledalo ne laže, nego da ju je lovac prevario i da je Snjeguljica još u životu. Ona stade opet razmišljati kako da je uništi jer joj zavist nije dala mira sve dok opet ne bude najljepša u čitavoj zemlji. Kad je napokon smislila, ona oboji svoje lice i obuče se kao stara torbarka da je niko ne bi mogao prepoznati. Tako prerušena pođe preko sedam brežuljaka do sedam patuljaka, pokuca na vrata i viknu: ”Dobra roba, lijepa roba, jeftino!” Snjeguljica proviri kroz prozor i reče: ”Dobar dan, draga ženo, šta to prodajete” ”Dobru robu, lijepu robu”, odgovori ova, ”pojaseve u svim bojama” i izvuče jedan ispleten od šarene svile. ”Ovu čestitu ženu mogu pustiti unutra”, pomisli Snjeguljica, otključa vrata i kupi lijepi pojas. ”Dijete”, reče stara, ”kako ti to izgledaš! Hodi da ti ga ja lijepo zavežem.” Snjeguljica nije ništa sumnjala, pa stade pred nju i pusti da joj zaveže novi pojas. Ali stara je opasa tako brzo i tako je čvrsto stegnu da Snjeguljica izgubi dah i pade kao mrtva. ”Sad više nećeš biti najljepša”, reče i požuri napolje. Uskoro poslije toga dođe sedam patuljaka na večeru. Silno se uplašiše kad vidješe da njihova draga Snjeguljica leži na zemlji kao da je mrtva. Kad vidješe da je prečvrsto opasana, prerezaše pojas i ona polako poče da diše i – oživi. Kad su čuli šta se dogodilo, rekoše joj: ”Stara torbarka nije niko drugi nego zla kraljica. Čuvaj se i ne puštaj nikoga u kuću ako mi nismo kraj tebe.” A kad je zla žena stigla kući, stala pred ogledalo i upitala: ”Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši u čitavoj zemlji” ono joj odgovori kao i ranije: ”Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, ali Snjeguljica, preko sedam brežuljaka, kod sedam patuljaka, hiljadu je puta ljepša.” Kad ovo ču kraljica, smuti joj se u glavi od muke, jer je dobro znala da je Snjeguljica opet ostala živa. ”Ali sad ću nešto smisliti”, reče ona, ”što te mora uništiti”, prošapta ona i vještičijim umijećem u koje se razumjela načini otrovni češalj. Onda se opet preruši u neku staru ženu i tako pođe preko sedam brežuljaka do sedam patuljaka, pokuca na vrata i viknu: ”Dobra roba, jeftino!” Snjeguljica proviri i reče joj: ”Idite vi svojim putem, ja ne smijem nikoga pustiti unutra.” ”Pa valjda smiješ pogledati”, reče stara, izvadi otrovni češalj i diže ga uvis. Snjeguljici se češalj tako dopade da se prevari i otvori vrata, pa kad kvinna · žena | 35-36 se oko kupovine pogodiše, stara reče: ”A sad da te lijepo počešljam.” Jadna Snjeguljica nije ništa mislila i pusti da je stara počešlja, ali samo što joj češljem dotače kosu, otrov poče djelovati i djevojka bez svijesti pade na zemlju. ”Ti, izrode od ljepote”, reče zla žena, ”sad si gotova!” i ode. Ali srećom uskoro je palo veče i patuljci se vratiše kući. I kad ugledaše kako Snjeguljica kao mrtva leži na zemlji, odmah posumnjaše na njenu maćehu, stadoše pregledati i tražiti, pa nađoše otrovni češalj. Samo što joj ga izvukoše iz kose ona se osvijesti i ispriča im šta se desilo. Tad je oni opet opomenuše da se čuva i da nikom ne otvara vrata. A kraljica kod kuće opet stade pred ogledalo i reče: ”Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši u čitavoj zemlji” a ono joj odgovori kao i ranije: ”Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, ali Snjeguljica, preko sedam brežuljaka, kod sedam patuljaka, hiljadu je puta ljepša!” Kad kraljica ču da ogledalo tako govori, zadrhta od bijesa i viknu: ”Snjeguljica mora umrijeti, pa kad bi me to života stajalo!” Zatim ode u jednu skrivenu sobu, u koju niko nije ulazio, i tu načini jednu otrovnu, otrovnu jabuku. Izvana je bila tako lijepa, bijela i rumena, da bi je poželio svako ko bi je vidio, ali ko bi samo komadić pojeo, morao bi umrijeti. Kad je jabuka bila gotova, kraljica oboji svoje lice i preobuče se u seljanku pa ode preko sedam brežuljaka do sedam patuljaka. Ona pokuca a Snjeguljica izviri na prozor i reče: ”Ja nikog ne smijem pustiti unutra, sedam patuljaka su mi zabranili.” ”Meni je pravo”, odgovori seljanka, ”ja samo hoću da se riješim ovih jabuka. Evo, jednu ću ti pokloniti.” ”Ne”, reče Snjeguljica ”ne smijem ništa primiti.” ”Da se ne bojiš otrova”, upita žena, ”evo, vidi, razrezaću je na dva dijela: crveni tebi, bijeli meni.” Ali jabuka je bila tako vješto napravljena da je samo crveni dio bio otrovan. Snjeguljicu je mamila lijepa jabuka, pa kad vidje da je seljanka jede, nije više mogla da odoli, pruži ruku i uze otrovnu polovicu. Ali samo što ju je zagrizla, ona pade mrtva na zemlju. Kraljica je pogleda pakosno i glasno se nasmija: ”Bijela kao snijeg, rumena kao krv i crnokosa kao ebanovina! Sad te više patuljci neće moći probuditi!” A kad stiže kući, upita svoje ogledalo: ”Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši u čitavoj zemlji” a ono napokon odgovori: ”Vi ste, kraljice, najljepši!” Tada se njeno zavidno srce smiri, koliko se zavidno srce uopšte može smiriti. A patuljci kad uveče dođoše kući, nađoše Snjeguljicu kako leži na zemlji, više nije bilo daha na njenim usnama, bila je mrtva. Oni je podigoše, pretražiše ne bi li našli nešto otrovno, razvezaše joj pojas, raščešljaše kosu, List BH Saveza žena u Švedskoj opraše je vodom i vinom, ali ništa nije pomoglo: draga djevojčica je bila mrtva. Oni je staviše na odar i sva sedmorica sjedoše oko nje da je oplakuju i ostadoše tako tri dana. Onda je htjedoše sahraniti, ali ona je bila još tako svježa kao da je živa i još su joj obrazi bili tako rumeni da oni rekoše: ”Ne možemo je u crnu zemlju zakopati” Zato napraviše proziran kovčeg od stakla, položiše je unutra, a zlatnim slovima napisaše njeno ime i da je bila kraljevska kći. Onda izložiše kovčeg na brdo i po jedan od njih je uvijek tu ostajao i stražario. I životinje su dolazile da je oplakuju, prvo sova, onda gavran, pa golubica. Snjeguljica je dugo, dugo vremena ležala u kovčegu, ali nije venula, već je izgledala kao da spava, jer je još uvijek bila bijela kao snijeg, rumena kao krv i crnokosa kao ebanovina. Dogodi se da jedan kraljevski sin dođe u šumu i stigne do kuće patuljaka da prespava. On vidje na brijegu kovčeg i lijepu Snjeguljicu u njemu i pročita što je bilo napisano zlatnim slovima. Onda reče patuljcima: ”Dajte mi kovčeg, a ja ću vam za njega dati šta god želite.” Ali patuljci odgovoriše: ”Ne damo ga ni za svo blago svijeta.” ”Onda mi ga poklonite”, reče kraljevski sin, ”ja više ne mogu živjeti a da ne gledam Snjeguljicu. Čuvaću je i poštovati kao svoje najdraže.” Kad je to rekao, dobri patuljci se sažališe i dadoše mu kovčeg. Kraljevski sin naredi da ga sluge ponesu na ramenima. Ali dogodi se da se oni spotakoše o žbunje i od potresa ispade Snjeguljici otrovni zalogaj koji joj je bio zastao u grlu. I ubrzo ona otvori oči, diže poklopac kovčega, uspravi se i opet je bila živa. ”Ah, bože, gdje sam”, uzviknu. A kraljevski sin, sav sretan, odgovori: ”Kod mene si!” i ispriča joj sve šta se dogodilo. Na kraju reče: ”Volim te više od svega na svijetu. Pođi sa mnom u dvorac moga oca i budi moja žena.” Snjeguljica pristade i pođe s njim a svadba im je bila divna i raskošna. Ali na slavlje je bila pozvana i Snjeguljičina opaka maćeha. Pošto je obukla prekrasne haljine, ona stade pred ogledalo i upita: ”Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je najljepši u čitavoj zemlji” Ogledalo odgovori: ”Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, al’ je mlada kraljica ljepša!” Tada zla žena izusti kletvu i ukoči se od straha. Prvo nije htjela ni da ide na svadbu, ali nije mogla da se smiri dok ne vidi mladu kraljicu. A kad je ušla i prepoznala Snjeguljicu, stala je kao ukopana i nije mogla ni da se makne od straha a srce joj prepuknu od silne zavisti i zlobe. ____________ * ebanovina – tamno, tvrdo, teško drvo Prevela Zeina Mehmedbašić. (Braća Grim: Bajke. Sarajevo: Veselin Masleša, 1983.) 37
Page 1 and 2: Ž E N A List Bosanskohercegovačko
Page 3 and 4: Muharem Sitnica-Sića (voditelj pro
Page 5 and 6: För 300 år sedan föddes Carl Lin
Page 7 and 8: Susret i druženje pred Godišnju s
Page 9 and 10: Zajednički snimak učesnika Midhat
Page 11 and 12: Poguban član 17. Zakona o državlj
Page 13 and 14: jetu. Zbog nepostojanja dobre volje
Page 15 and 16: Sofia Modigh, NBV:s första kvinnli
Page 17 and 18: Alkohol, internet i narkotici Rökn
Page 19 and 20: B rottsofferfonden finansierar proj
Page 21 and 22: Zašto mi se danju spava Od jutra v
Page 23 and 24: Hälsonyheter Kakao sadrži superma
Page 25 and 26: Aida Kormans moderevy i Dubai Bosni
Page 27 and 28: “ STORMAKTENES ideologiske og øk
Page 29 and 30: je ”za skoro mjesec dana sultan M
Page 31 and 32: Knjiga pripovijedaka Enesa Topalovi
Page 33 and 34: Š ta može jedna žena meke riječ
Page 35: život, otkrivao palimpsest, očvr
Page 39 and 40: Ž e n a K v i n n a 35-36 Dino Ov

Zena-Kvinna 35-36 - Žena-Kvinna

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?