Festival prvih 2: GMO i tehnologija - Zarez
Festival prvih 2: GMO i tehnologija - Zarez
Festival prvih 2: GMO i tehnologija - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
VI/139, 7. listopada 2,,4.<br />
37<br />
kritika<br />
Neironijski performans i<br />
interekranizacija lirike<br />
Goran Rem<br />
Povjerenstvo za dodjelu nagrade za<br />
životno djelo Sv. Kvirina s iznimnom<br />
radošću može objaviti kako je ove,<br />
2004. godine, nagrađenik izvrsni<br />
hrvatski pjesnički modernist Borben<br />
Vladović, rođen 1943. u Splitu,<br />
kasnije riječki gimnazijalac pa<br />
student zagrebačkoga Filozofskog<br />
fakulteta na odsjeku jugoslavistike i<br />
povijesti umjetnosti, a danas urednik<br />
dramaturg na Hrvatskome radiju<br />
svakom pregledu hrvatskoga postmodernoga<br />
pjesništva, odnosno u<br />
lociranju njegovih poèetaka, mogla<br />
bi se naæi parafrazna reèenica: na poèetku<br />
bijaše Borben Vladoviæ.<br />
Naime, kada 1970. Vladoviæ ulazi u<br />
književnost svojom prvom knjigom pjesama<br />
Balkonski prostor, knjigom koju bjelodani<br />
edicija nagraðenih knjiga Književnog fonda<br />
mladih A. B. Šimiæ, Zvonimir se Mrkonjiæ<br />
upravo odvažio napisati reèenicu: Jedno je<br />
razdoblje hrvatskog pjesništva završilo.<br />
Bez imalo pretjerivanja, a s, dapaèe,<br />
mnogo toènosti, mora se reæi da je novodolazeæe<br />
razdoblje dobilo svoj postmoderni<br />
lik i energièan zalet – zahvaljujuæi upravo<br />
poeziji Borbena Vladoviæa! Kako?<br />
Prekoračenje ovlasti<br />
Tako što æe Vladoviæ rijeèima i slovima<br />
predati prekoraèujuæe ovlasti. Njegove<br />
pjesme neæe se samo u kakvu tradicionalnom<br />
smislu sjeæati, nego æe aktivno djelovati,<br />
paèe – sudjelovati u predmetnosti,<br />
u zbilji, radikalno se opredjeljujuæi za biæe<br />
igre, za zahtjevno preuzimanje èitateljeva<br />
vremena, za ideju, kako bi to napisao Josip<br />
Užareviæ – poetskoga teksta kao stroja<br />
kroz vrijeme, ideju tjelesno ostvarenu<br />
tekstom. Tih æe godina, èak i kroz sam<br />
predgovor Ante Stamaæa, pa i neoèekivanu<br />
urednièku ruku Slavka Mihaliæa, u<br />
Vladoviæevoj prvoj knjizi, razlogaški koncept<br />
modernosti još otvoreno reflektirati<br />
baš i samo svoje pismo kao potencijalno<br />
tranzicijsko u poststanje. Meðutim, razlika<br />
æe postajati sve intenzivnija i skupinska<br />
æe tolerancija uskoro izgubiti strpljenje, a<br />
postfenomenologijska potencija, usprkos<br />
sjajnoj pripremi kroz zbornike Europska<br />
nova kritika i splitsku ediciju Marko Maruliæ,<br />
æe se uzrujati, nesretno istovremeno i<br />
sinkronizirano, jednostavno – zajedno, s<br />
izvantekstualnom totalitarnom zbiljom.<br />
Naime, Vladoviæeva prva zbirka i tri<br />
godine kasnije objelodanjena druga, s neobiènim<br />
naslovom 3X7=21, sudjelovat æe u<br />
zacrtavanju strategija individualiziranih autorskih<br />
poetika, koje æe, nakon skupinskih<br />
krugovaša i razlogaša, biti vrlo snažno slovo<br />
razlike. Slovo æe odluèno, kompromitiranoj<br />
izvantekstualnoj zbilji, uputiti odgovor<br />
okrenutih leða.<br />
Rondo u valovima, u repeticiji i<br />
zavičaju slova; partiturnost<br />
U prvoj svojoj knjizi Vladoviæ æe gotovo<br />
neprimjetno zapisati fantastiènu zavièajnu<br />
gnomiku, zavjetovanu do apsurda, neupitno<br />
spremnu prevesti globalnu opasnost<br />
u lokalnu pouzdanost. Ta je zgrušanost<br />
i zavièajna skrušenost vitalna i smirena,<br />
ona æe se kod nekoga drugog, primjerice<br />
Antuna Šoljana nadopisati u roman Luka,<br />
ali æe takoðer poput stripova Dubravka<br />
Matakoviæa imati lakoæu probijati naoko<br />
krajnju instancu apsurda. Vjerovati je u<br />
repetitivnost, a ne jedinstvenost, usputno<br />
i izravno piše stih o tom jednom valu.<br />
Naime, napisat æe u prvoj zbirci Vladoviæ<br />
pjesmu Pokrenuti šljunak:<br />
pokriven umiruæom uvalom i bolnim morem<br />
onemoæalom rukom stišæem vrat masline.<br />
uvalom valom do skrušenja.<br />
vale, vjerujem u tvoju trajnost.<br />
šljunak æe otjecati u ruke nezateèenih ribara.<br />
Rijeè je o strategiji potpunoga individualizma<br />
i plejmejkerske tekstualne<br />
nezavisnosti, koju su snažno iskusili Boro<br />
Pavloviæ èetrdesetih, Josip Stošiæ i Ivan<br />
Slamnig pedesetih te, eto, upravo Borben<br />
Vladoviæ, neznatno nakon Josipa Severa<br />
– krajem šezdesetih.<br />
Kraj šezdesetih i poèetak sedamdesetih,<br />
sa svojom utopijom velike globalne<br />
djece cvijeæa, ali intenzivnim paradoksom<br />
i s istovremenom definitivnom smræu<br />
Velikih Orijentira (bilo Zapadnih bilo<br />
Istoènih, bilo Varšavskoga bilo NATOpakta,<br />
a bogme proljeæe loše poèinje i s ove<br />
strane èeliène zavjese – u “demokratskom”<br />
socijalizmu jugotipa) koji su se tenkovski,<br />
napalmom i ranojutarnjim upadima proveli<br />
brojnim dalekoistoènim ili srednjoeuropskim<br />
cestama smrti slobode, dakle taj i<br />
takav kontekst – postavlja pred Vladoviæa i<br />
druge, tek nastupajuæe moderne pjesnike,<br />
zahtjev za potragom u polju mimo ideologijskoga<br />
govora.<br />
Vladoviæ æe nužno aktivirati energiju<br />
konverzije. Što æe to njegovi stihovi<br />
konverzirati? Oni æe, zapravo – pseudorefrenski<br />
duhovito te vrlo pokretljivo “prevoditi”<br />
ritmièke strukture glazbe u grafo i<br />
sintakto-strukture poezije. Tu æe Vladoviæ<br />
iskušavati i zapravo višestruko izvoditi<br />
provokacije “partiturnosti”. Pjesme æe<br />
vrlo osjetljivo tražiti izvedbu, èitatelj æe ih<br />
morati odgonetati s gledišta njihove vlastite<br />
ponude pravila za èitanje ili možda i<br />
pravila za uporabu.<br />
Primjerice, poslušati je jedan Rondo iz<br />
druge zbirke, naslovljene 3x7=21, objavljene<br />
u prvoj knjizi biblioteke mm, edicije<br />
suvremeni pisci, s potpisom modernistièkog<br />
urednika, naime i samog intrigantnog ludistièkog<br />
pjesnika iz Splita, Sreæka Lorgera:<br />
Da zna zora<br />
da je vijeku bora<br />
ne bi zora<br />
bila noæi mora<br />
Da zna prozor<br />
da je obzor<br />
ne bi zorom<br />
bio prozor<br />
Da zna više<br />
no što zna<br />
ne bi lanac<br />
bila vlas<br />
koja dijeli<br />
noæ i dan<br />
Da zna èovjek<br />
da æe reæi av<br />
ne bi lancu<br />
bio vjeran pas<br />
Osim takvoga pseudoetimologijskoga<br />
raskrinkavanja slova i rijeèi autor æe povremeno,<br />
s osobitom ekonomijom i svježinom<br />
provocirati semantièku uspavanost<br />
reklamnih fraza, gdje æe se igrati i idejom<br />
uporabne poezije. Ideju upotrebne ili uporabne<br />
poezije najavio je posve eksplicitno<br />
Boro Pavloviæ još krajem pedesetih kada je<br />
imenovao svoju poetiku kao konstruktivizam,<br />
kao želju da ne pjeva samo poezija ili<br />
èak, još gore, da samo opjevava svijet, nego<br />
kao odgovor na estetsku tjelesnu postduhovnost<br />
poezije – neka, ako se veæ ima<br />
pjevati, zapjeva i svaki sastavni dio svijeta.<br />
I Borben Vladoviæ eksplicite imenuje<br />
svoju poetiku: naime, autorovu odluku za<br />
konkretizam javljaju njegove fotopjesme iz<br />
druge zbirke, koje zapravo dokumentiraju<br />
i neke rane autorove akcije u prostoru – svojevrsne<br />
multimedijske tekstove, jednostavnije<br />
nazvane performansom.<br />
Neironijski performans i<br />
interekranizacija, upad u kič<br />
pejzaža<br />
Ta je Vladoviæeva strategija najuoèljivija:<br />
pjesmi pridati ovlasti prekoraèiteljice<br />
iz prostora plošne tekstne sudbine i privuæi<br />
je u ruke èitatelja. Ovlastiti, zatim,<br />
èitatelja za kreativan ponovni povratak u<br />
djetinjstvo, u bitno – neironijsko stanje<br />
obnovljenoga prirodnoga poriva za igrom,<br />
kojim æe onda bez problema priæi/uzvratiti<br />
Vladoviæevu tekstu.<br />
Osim kultne Rijeèi-kocke važno je prisjetiti<br />
se ne samo partitura za nemoguæe<br />
pjevanje (Luk i voda, Futura vocalis) nego<br />
i brojnih palindromskih struktura, anagramskih<br />
preslagivanja koja su raèunala<br />
na sinkopiranje kao konverzijsku ideju. I<br />
sinkopiranje æe tekstovi unutartekstualno<br />
imenovati i jazzerski sugerirati, oèekivati<br />
stoga.<br />
Tekstovi æe, takoðer, otvoreno palimpsestirati<br />
protovizualca dvadesetog stoljeæa<br />
– A. B. Šimiæa, zbog tjelesnosti njegovoga<br />
èuvenoga grafièkog rješenja – okupljanja<br />
stihova oko središnje osi. Interekranizirat<br />
æe nadalje Sartrea, Ogdena Nasha, Elija<br />
Kazana, Endrea Adyja, natpise po vlakovima,<br />
reklame, puèkocrkvene proslave,<br />
velesajamsku gužvu.<br />
Vladoviæ æe, nadalje, raèunati, i u kasnijim<br />
zbirkama, na slobodu koju tradicijski<br />
šalje povijesna ars combinatoria, pa æe se<br />
dobro zabaviti opasnom improvizacijskom<br />
energijom jazza, uvažit æe Elvisa Presleyja<br />
kao duhovnu i duhovitu inspiraciju,<br />
poslušat æe i kotrljanje najranijega rock&-<br />
rolla, a filmski æe svijet brojnim citatnim<br />
fragmentacijama iz sve snage prenositi do<br />
èuvene definicije pjesnièke slike.<br />
Njegove æe pjesme i plesati, zadavat æe<br />
si i izvoditi – koreografiju, dakako raèunajuæi<br />
na barem minimalan èitateljev sluh.<br />
U zbirci Vrulje iz 1980. Vladoviæ æe<br />
izbjeæi ukorièiti vrlo opsežnu svoju zbirku<br />
vizualnih pjesama, odnosno snop koji æe<br />
sedamdesetih objelodanjivati kroz niz<br />
izložbenih i separatnih projekata. Jedan od<br />
takvih je svakako i demo-knjiga, naslovljena<br />
Panorama granice, kao dobro osmišljena<br />
skupna zbirka konkretne poezije koju<br />
je bio pripremao 1979. sa Zvonimirom<br />
Mrkonjiæem i zapravo ostavio u rukopisu.<br />
Meðutim, same Vrulje, autorsku zbirku iz<br />
1980. zapoèinje svojom dotad najduljom<br />
pjesmom, programatski naslovljenom<br />
Vrulja, pomalo prvi put i figurativnije raspoloženu.<br />
Zapoèinje, primjerice ovako:<br />
neki obli oblici<br />
neke kugle naglo se poveæavaju i smanjuju<br />
kao da su od pijeska<br />
a ne raspršavaju se<br />
kad trebam nešto u tom istom trenutku reæi<br />
tada mi ta kugla ispuni usnu šupljinu<br />
odjednom i žeð i požuda<br />
i žudnja za ljepotom i potreba da mnogo toga<br />
kažem<br />
upadam odjednom sve dublje u neizgovorene<br />
rijeèi<br />
lice svejednako ostane bezizražajno<br />
(…)<br />
Još æe sljedeæih tridesetak stihova<br />
razvijati tu polufigurativnu deskripciju<br />
tjelesnosti teksta, za koju je autor otkrio<br />
zanimljiv analogièan prirodoslovni jednostavni<br />
oblik, kulerski implozivnu strukturu<br />
vrulje. Subjektno se tijelo takve specifiène<br />
intenzivne jeziènosti – odluèuje<br />
prihvatiti tragiènu prostitucijsku igru<br />
lako dostupne i istovremeno naslade s<br />
vrlo odreðenom cijenom. Metaforièno<br />
ili ne ali cijena te naslade je prema<br />
Vladoviæu vrlo jasan upad. Stoga piše:<br />
(…)<br />
pejzažu lijepa droljo bez iskupljenja<br />
uronjen u tebe omeðen tvojim linijama i<br />
plohama<br />
boja tvoja u oku natrunjena<br />
bijela platna i onda vrtoglavi vodopad<br />
PAD<br />
(…)<br />
Laki i brzi revolveri poetske<br />
dosjetke<br />
Ipak i ukratko, Borben je Vladoviæ<br />
uglavnom zaigrao formu manjih pjesnièkih<br />
opsega. U zbirci Knjiga pegla iz<br />
1982. osim što je ponovio neke hitove<br />
iz ranijih zbirki, zabilježio je i slijedeæu<br />
konkretnu intermedijalnu minijaturu<br />
lake i brze dosjetke:<br />
Èovjeèe zvani buldožer<br />
Ako ne prihvatiš<br />
poziv na veèeru s ubojstvom<br />
I ne izvršiš<br />
Zloèin bez strasti<br />
Nad djevojkom za zbogom<br />
Iskopaj sebi raku<br />
Jer<br />
Revolveri ne diskutiraju<br />
To ti je<br />
Abeceda straha<br />
A ja æu posijati<br />
Demonsko sjeme<br />
Pa vi<br />
poènite s revolucijom ja æu veæ stiæi<br />
Jednim vlakom za dvije bitange<br />
Vjerujte<br />
Siromah sam al sam bijesan (Filmski repertoar)<br />
Svaka je njegova tako omanja pjesnièka<br />
igraèka i vrlo ozbiljna i vrlo zahtjevna<br />
i neusporedivo lektirska za svakoga<br />
iole “klasiènijega” modernog intelektualca<br />
koji je svjestan i spreman svladati<br />
pismenost što ju je Gutenbergova galaksija<br />
provukla kroz bogatu i dakako<br />
destruktivnu nasladu vizualne kulture<br />
dvadesetog stoljeæa te ju dovela i do<br />
svakodnevnoga stajanja u redu za virtualni<br />
kruh.<br />
Sofisticirano pjesnièko štivo sudionika<br />
rijeèke modernistièke djeteline<br />
s èetiri lista (uz Stojeviæa, Rogiæa i<br />
Stefanoviæa), dakle briljantno sjajnoga<br />
postmodernistièkog autora i brojnih<br />
davnih performansa, proznih knjiga i<br />
scenaristièkih tekstova, te književnih i<br />
likovnih kritika. Posebice, ponavljam,<br />
autora pjesnièkih tekstova, koji su<br />
unutar sedam objavljenih svezaka (veæ<br />
spomenuti Balkonski prostor i 3X7=21<br />
pa Vrulje, Knjiga pegla, Odmor pelivana,<br />
Cjelovitost detalja, Lirika) zaigrali i najopasniji<br />
ostarjeli naslov kada su se 2000.<br />
hrabro nazvali Lirika.<br />
Kakav sjajni presley, prisni!