Festival prvih 2: GMO i tehnologija - Zarez
Festival prvih 2: GMO i tehnologija - Zarez
Festival prvih 2: GMO i tehnologija - Zarez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
VI/139, 7. listopada 2,,4.<br />
39<br />
kritika<br />
titelj. Problem je opet u tome što su<br />
neke skupine ili pojedinci više oznaèeni<br />
od drugih, da ih društvo upravo<br />
i samo iz te razlièitosti, koja ne mora<br />
ni u kojem obliku biti opasna ili<br />
štetna, markira zbog istih ili sliènih<br />
razloga kao što to èini s objektima<br />
odvratnosti te zahtijeva da se crvene<br />
samo stoga što jesu to što jesu ili tko jesu.<br />
Pritom je osobito opasna društvena<br />
stigmatizacija koja, prema autorici,<br />
svoje uzroke ima u infantilnoj<br />
želji za kontrolom i neranjivošæu, u<br />
nepriznavanju vlastite potrebitosti<br />
i nesavršenosti. Stigmatizacija je to<br />
opasnija što odreðene skupine ili<br />
pojedince stavlja u poziciju da trpe<br />
pravne, društvene te psihièke posljedice<br />
svog markiranja bez ikakve<br />
vlastite krivnje – što stigmatizaciju<br />
ne èini opravdanom ni u sluèajevima<br />
kada ta krivnja postoji.<br />
Društveno je žigosanje, iako<br />
se ponekad èinilo zasluženim, za<br />
Marthu Nussbaum stoga uvijek pogrešno<br />
jer izravno povreðuje dostojanstvo<br />
ljudske osobe èije posljedice<br />
mogu biti samo loše, ali i stoga što<br />
se, za razliku od kažnjavanja krivnje,<br />
odnosi na cijelu osobu, ne samo<br />
na odreðeno djelo ili postupak za<br />
koji je odreðena osoba odgovorna.<br />
Sramoæenju je uvijek cilj degradacija<br />
i poniženje cijele osobe dok se pravo,<br />
nastavit æe Nussbaum, zasniva<br />
na odgovornosti za djela odnosno<br />
postupke èije kažnjavanje nema za<br />
svrhu poniženje i degradaciju na naèin<br />
doživotnog stigmatiziranja, nego<br />
prije svega uèinkovito odvraæanje od<br />
sliènih postupaka. Sramoæenje se,<br />
zakljuèit æe Nussbaum, odnosi tako<br />
prije svega na odreðeni devijantni<br />
identitet, bilo skupine ili pojedinaca<br />
koji zbog svojih životnih opredjeljenja<br />
ili okolnosti odudaraju od veæine<br />
koja ih žigoše. Uglavnom je to stigmatiziranje<br />
bez vlastite krivnje, ali i u<br />
sluèaju kada se èini zasluženim ono<br />
je uvijek pravda gomile ili rulje koja se<br />
u pravnoj državi treba obeshrabriti,<br />
a ne, suprotno mišljenju nekih komunitaristièkih<br />
mislilaca, društveno<br />
poticati.<br />
Bez skrivanja ljudske<br />
ranjivosti<br />
Kao što pravo treba izbjegavati stigmatiziranje,<br />
tako i društvo, zakljuèit<br />
æe Nussbaum, mora aktivno djelovati<br />
kako bi saèuvalo dostojanstvo svih<br />
svojih graðana, posebice ranjivih skupina<br />
i pojedinaca na naèin borbe protiv<br />
siromaštva osiguranjem pristojnog<br />
životnog standarda za sve graðane,<br />
suprotstavljanjem razlièitim vrstama<br />
diskriminacije i nasilja prema manjinama,<br />
to jest veæom brigom za fizièki<br />
i mentalno hendikepirane osobe. To<br />
se, prema Nussbaum, može postiæi<br />
samo sviješæu o vlastitoj ranjivosti i<br />
nesavršenosti, prihvaæanjem vlastite<br />
nedostatnosti i ovisnosti o drugima<br />
što su, reæi æe Nussbaum, mnoge teorije<br />
društvenog ugovora previðale pretpostavljajuæi<br />
da društvo èine iskljuèivo<br />
odrasle, zdrave i neovisne osobe.<br />
Zbog toga razloga i liberalizam, kakav<br />
zagovara Martha Nussbaum (osim<br />
što se uvelike oslanja na Millova promišljanja<br />
o slobodi na naèin podrške<br />
naèelima ali kritikom utilitaristièke<br />
metode argumentacije), liberalizam<br />
je – bez skrivanja. To bez skrivanja<br />
odnosi se na skrivanje vlastite ranjive<br />
ljudske prirode samozavaravanjem<br />
o svemoæi koja traži žrtvenog jarca<br />
u pojedincima ili skupinama koje bi<br />
ponijele sav teret ljudske manjkavosti<br />
i nesavršenosti. Upravo su emocije<br />
gnušanja i srama u njihovu društvenom<br />
kontekstu za autoricu stoga<br />
bile primjer izopaèenosti istinski<br />
ljudskih odnosa kao i upozorenjem<br />
na opasnosti koje takva samozavaravanja<br />
kriju za društvo èije je osnovno<br />
naèelo poštivanje dostojanstva svakoga<br />
ljudskog biæa. Društvo koje bi<br />
uistinu bilo po mjeri èovjeka ne bi<br />
stoga trebalo skrivati svoju ranjivost,<br />
reæi æe naposljetku Nussbaum, nego<br />
poticati i kultivirati one emocije poput<br />
suosjeæanja, praviène srdžbe zbog<br />
poèinjenog zla, zahvalnosti i ljubavi<br />
kao važnih emocija za biæa koja su napokon<br />
ipak nedostatna te bitno ovise<br />
jedna o drugima.<br />
Zastrašujuće a uvjerljivo?<br />
Grozdana Cvitan<br />
Roman u kojemu se početna<br />
slučajna dječja seksualnost pretvara<br />
u svojevrsnu dirigiranu aktivnost<br />
i postaje dio lanca pedofilskog<br />
kriminala, no u konačnici ostaje<br />
neuvjerljiv i nekonzistentan<br />
– roditeljski strahovi nisu dovoljni<br />
da od ovog djela naprave zanimljivu<br />
literaturu<br />
Simona Vinci: O djeci ne znamo ništa;<br />
s talijanskoga prevela Nevia Raos;<br />
Mirakul; Zagreb, 2004.<br />
oliko zaista znamo o životu djece<br />
koja se u odrastanju odvajaju<br />
od obitelji i sve više žive u skupini<br />
sa svojim vršnjacima, dijele dobro<br />
i zlo skupine i nastoje biti meðusobno<br />
što slièniji? Opæe postavke i znanstvene<br />
spoznaje o životu mladih koji se<br />
susreæu s vlastitom tjelesnošæu, nemirima<br />
i zamkama odrastanja i posebice<br />
seksualnosti, kao da su u romanu O<br />
djeci ne znamo ništa pale s neba, bez<br />
obzira na dotadašnje živote djece<br />
i opæi kontekst u kojem svaki èlan<br />
skupine nastavlja život i odrastanje. S<br />
namjerom da opiše situaciju skupine<br />
adolescenata koja se susreæe sa seksualnošæu,<br />
Simona Vinci naizgled hladno<br />
i objektivno, oèima neutralnog promatraèa,<br />
gleda zbivanja u dvorištu gradske<br />
èetvrti gdje se mala i veæa djeca<br />
susreæu i razdvajaju u slobodnom vremenu.<br />
To dvorište napuštaju odrastajuæi,<br />
pronalazeæi nove interese i nova<br />
mjesta okupljanja. Skupina, koju prati<br />
pogled sveprisutne pripovjedaèice,<br />
izdvaja se u samotno skladište u polju,<br />
a prvotno bezidejno izdvajanje uskoro<br />
zamjenjuju istraživanjem vlastite seksualnosti.<br />
Logika skupine<br />
Izdvajanje i okupljanje izvan oèiju<br />
odraslih poèinje kao sluèajna aktivnost<br />
koja ponajprije izgleda kao nedostatak<br />
ideje o trošenju vremena, a prerasta u<br />
organizirane seanse koje (još jednom<br />
naglo uvedene u prièu) na posredan<br />
naèin usmjeravaju i organiziraju druge<br />
vrste odraslih ljudi. Štoviše, poèetna<br />
sluèajnost odjednom se pretvara u<br />
svojevrsnu dirigiranu aktivnost i nekako<br />
postaje dio lanca pedofilskog<br />
kriminala. To pretvaranje prvobitne i<br />
tajnovite djeèje aktivnosti u potencijalnu<br />
umreženu seksualno-kriminalnu<br />
æeliju u romanu vodi najstariji èlan<br />
skupine, èija želja da se dokaže kao<br />
voða poništava sve psihološke i individualne<br />
razloge ostalih èlanova skupine<br />
za zajedništvom. Pitanje voðe u skupini<br />
analizira se kao zadanost koja bi,<br />
teško se oteti dojmu, i u stadu imala<br />
više individualnog odnosa pa i otpora<br />
kad situacija postaje zamorna, a zatim<br />
i obvezujuæa.<br />
Je li utjecaj skupine doista tolik da<br />
se djeca prestaju pitati o bilo èemu<br />
kako bi ostali èlanovi skupine skupljene<br />
bez veæih razloga osim zbog<br />
dobne sliènosti, poznanstva iz ulice<br />
i trošenja slobodnog vremena? Može<br />
li kod svih èlanova i na isti naèin biti<br />
izbrisano svako etièko pitanje kojem<br />
su bili uèeni u dotadašnjem životu?<br />
Koliko je toèno, primjerice, da roditelji<br />
koji se brinu o redovitosti djetetove<br />
aktivnosti (od prehrane do škole) ne<br />
pitaju gdje ono i na koji naèin troši<br />
slobodno vrijeme? Može li se djeèak<br />
Suvremeni je svijet pun<br />
teških i traumatičnih<br />
zbivanja u kojima su<br />
glavni akteri, ali i glavni<br />
stradalnici djeca i<br />
mladi. Ono što dovodi<br />
u pitanje cijeli roman<br />
potreba je mlade<br />
autorice da povremenim<br />
psihologiziranjem objasni<br />
razloge ponašanja djece<br />
određene dobi, posebice<br />
odnos pojedinca i skupine<br />
kojeg majka kontrolira s prozora stana<br />
bez problema naæi u skupini u kojoj æe<br />
se dogoditi i ubojstvo?<br />
Pitanja koja je moguæe postaviti uz<br />
knjigu O djeci ne znamo ništa nisu takva<br />
da bi dovela u sumnju postojanje<br />
takvih vrsta prièa kakve želi isprièati<br />
Simona Vinci. Štoviše, suvremeni je<br />
svijet pun teških i traumatiènih zbivanja<br />
u kojima su glavni akteri, ali i glavni<br />
stradalnici, djeca i mladi. Ono što<br />
dovodi u pitanje cijeli roman potreba<br />
je mlade autorice da povremenim<br />
psihologiziranjem objasni razloge ponašanja<br />
djece odreðene dobi, posebice<br />
odnos pojedinca i skupine. Konaèni<br />
uradak zato djeluje kao kulinarski<br />
složenac u kojem tijesto i smjesa prièe<br />
ostaju neuvjerljivi, odvojeni i jednostavno<br />
nekonzistentni.<br />
Priča o opasnim igrama<br />
Simona Vinci mogla je izabrati pisanje<br />
romana O djeci ne znamo ništa bez<br />
suvišnog psihologiziranja pa i psihologiziranja<br />
uopæe, ali se nije oduprla<br />
pokušaju da jednu zastrašujuæu prièu<br />
ponudi kao strašilo ponajprije roditeljima<br />
koji su, zasigurno, i tu knjigu<br />
i autoricu uèinili popularnom i izvan<br />
rodne Italije. Roditeljski strahovi ipak<br />
nisu dovoljni da od njezina pisanja naprave<br />
zanimljivu literaturu. Uostalom,<br />
poèevši od samog naslova èini se da<br />
je autorica izabrala idejno-tematski<br />
dobar projekt koji nije uspjela niti<br />
nasloviti s bilo kakvim literarnim okusom.<br />
Zato njezin roman ostaje primjer<br />
jednostavno isprièane prièe o opasnim<br />
igrama i tragiènim posljedicama<br />
odrastanja. Temama crne kronike nije<br />
potreban literarni talent da bi postale<br />
rado èitano štivo. Dovoljna je ilustrativna<br />
preglednost strahova, a što – treba<br />
priznati – mnogi èesto ne uspijevaju<br />
postiæi u unaprijed odreðenim zadaæama.