Oluja će proći

UTORAK DRUGOG TJEDNAKriza tvoje vjere, prilika tvojoj vjeri„Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega;kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.”36 | Oluja će proći...(Iz 1, 18)Nerijetko čujem rečenice poput: „Moja vjera je u krizi”, „Neznam vjerujem li uopće, toliko puta idem na misu, molim, aopet ništa.” Upravo u tim rečenicama vidim izraz vjere. Dapače,naš europski kontekst vjere je postao nešto drugo. Različiti sunapadi na sve što je vjersko, osobito katoličko. Sveti Otac neprestanopoziva da Europa ne izgubi svoje kršćanske korijene.Vjera je postala upitna stvar. Iako je čovjek duboko u sebi religiozan,glumi kao da nije. No, kad tad to priznaje, makar u skrovitostisvoje sobe. U svim tim krizama i napadima, vjernik se može samoradovati jer to je znak da je vjera vrijedna pažnje i propitkivanja.Vjera nije više zgrada ili neki sustav koji trebamo uzeti bez razmišljanja,nego životna činjenica koja zaslužuje pažnju i osobnost.Europski vjernik pozvan je upravo na to novo iskustvo vjere kojapolazi od zajednice, ali unutar te zajednice svaki mora biti osobakoja je iskusila vjeru, živi je i naviješta.Dosta je fasade! Živi ono što jesi! Iskustvo jednog mog zemljaka,pa i moje osobno iskustvo vjere na ovom djelu svijeta uvjeravame u to. Živi svoju vjeru, ne samo u ispovjedanju nego u djelovanju!Jedan je Afrikanac nakon dugo vremena boravka u Europi bioupitan: „Kakav dojam imaš o kršćanstvu u Europi? Kako si ga doživio?”Na sreću, bili su tada kraj jedne rijeke. Izvadio je kamen.Udario ga čekićem i prepolovio ga. Zatim ga je pokazao prijateljima.Kamen je izvana bio mokar, a iznutra suh. On nastavlja: „Takosam ja doživio kršćanstvo u Europi, kao što je ovaj kamen izvanamokar, tako su mnogi izvana vjernici, ali iznutra je srce mnogihnepromijenjeno. Kao što voda nije dirnula nutrinu ovog kamena,