PONEDJELJAK PETOG TJEDNAOn te ne osuđuje...„Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemljane natopi,oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo,tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k menibez ploda,nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čegaje poslah.”Da, s radošću ćete otići i u miru ćete biti vođeni.Gore će i brda klicati od radosti pred vama i sva ćestabla u polju pljeskati.”(Iz 55, 10-12)Dubinu ovih riječi proroka Izaije shvatio sam nedavno na kavis jednim od mojih fakultetskih profesora. Prihvatio je izazovrizika. Ostavio je sve „sigurnosti” i otišao u nepoznato uvjerenu ove riječi koje mi je izgovorio na toj kavi s tolikim uvjerenjemi povjerenjem. I sve se ostvaruje iz dana u dan u njegovom životu.Dao mi je znanje o Božjoj riječi, ali mi je i još više pomogao rasti uvjeri. U ovim riječima čitamo Božju logiku i obećanje. Njegova jesnaga često puta u tišini djelovanja. Bog daje da kiša tiho pada itiho diže sve u ljepoti. Vodi nas u miru i tišini, kako sam kaže.„Gore će i brda klicati pred vama.” To je radost poslanih navjestiteljaEvanđelja.Sveti Franjo Asiški zgodno kaže: „Idite propovijedajte radosnuvijest svim narodima, i ako je potrebno, govorite!”. Tekst koji namnajviše govori o djelotvornoj snazi Božje tišine jest onaj o ženi preljubniciiz Ivanova Evanđelja. (Isus se uputi na Maslinsku goru. Uzoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stadepoučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu<strong>Oluja</strong> će proći... | 83
u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: „Učitelju! Ova je ženazatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takvekamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pada ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kakosu oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: „Tko je od vas bezgrijeha, neka prvi na nju baci kamen.”I ponovno se sagnuvši, nastavipisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim,počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isusse uspravi i reče joj: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Onareče: „Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi iodsada više nemoj griješiti.”- Iv 8, 1-11) Valja se danas malo zaustavitina tom tekstu jer najsnažnija djelovanja u njemu ne nalaze se urazgovoru, nego u trenucima šutnje.Isus sjede. On se nalazi na nižoj razini u odnosu na ondašnjevjerske poglavare. To je, možda, ovdje znak da je Božja poniznostjača od svih ljudskih napora i snaga. Farizeji i pismoznanci dolazesa ženom kao s nekim „predmetom” kako bi iskušali Isusa. Oni nežele samo pravdu u vezi te žene, nego žele vidjeti Isusovu reakcijuda na taj način dobiju priliku za njegovo optuživanje.Oni su bili spremni raspravljati oko Mojsijeva Zakona, bili suspremni za sve osim na nao ono što će Isus učiniti. Umjesto da se snjima upusti u raspravu, Isus se sagne i stane svojim prstom pisatipo tlu. Jednostavno ne odgovara. Koja je mogla biti reakcija farizeja?Frustracija, nesigurnost, dvojba? U svakom slučaju, bio je to prviIsusov govor bez riječi.Isus je pripremio svoje sugovornike. On je čekao, a zatim daoključnu riječ za shvaćanje teksta: „Tko je od vas bez grijeha, nekaprvi na nju baci kamen...” i još jednom nastavio svoj posao - prst,tlo, šutnja, pisanje... Farizeji i pismoznanci nalaze se oči u oči, ali sasobom.Sada nije više riječ o Zakonu i vanjskim autoritetima. Isus seobraća srcima. Cor ad cor loquitur – srce govori srcu, kaže svetiAugustin. Isus vodi tužitelje do samoispitivanja, do ispita savjesti.Koji je čovjek bez grijeha pred Bogom? Tko je potpuno čist predGospodinom? Isus je pisao prstom po tlu. „Nije to riječ, a ni govor84 | <strong>Oluja</strong> će proći...