Oluja će proći

PETAK TREĆEG TJEDNAUsprkos i unatoč svemu56 | Oluja će proći...„Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko,njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča,pade mu oko vrata i izljubi ga.”Tko nije sanjao takav doček u našim obiteljskim i prijateljskimodnosima? Ta očeva velikodušnost pred pogreškama svogasina zaista je iznenađujuća i pomalo neshvatljiva. Pokušavamoli i mi biti poput tog oca prema drugima? Kako ljubiti druge ako sene osjećamo ljubljenima?Korizma je prikladno vrijeme kako bismo učinili inventuru našegživota. Može se pojaviti mnoštvo pitanja: Kako možemo bitisigurni u Božju ljubav? Kako nanovo doživjeti tu Božju nježnostprema nama? Bojimo li se da je to samo iluzija? Umjesto tih pitanja,bolje je ipak hodati za Kristom, prekoračiti barijere nevjere ivjerovati da nas Bog voli usprkos i unatoč svemu. Možda pomislišda je to lako reći, ali je to ipak krvavi put prepun nemogućih situacija.Život ne mazi. No, mlađi sin je shvatio da njegova lutanja nisuprepreka da ponovno krene na put.„Ne zaslužuje takvu pažnju” - rekli bismo. No, prestanimo osuđivati!Pa Bog nije došao spasiti savršene, nego grešne i jadne poputmene i tebe. On često dopušta da lutamo, da se izgubimo, alinam uvijek daje milost povratka, koristeći naše slabosti za naše uzdignuće.I u trenucima kada izgubimo svijest o našim lutanjima,Bog nam daje priliku da otkrivamo onu vrijednost koja nas moževratiti na pravi put, ali često smo slijepi i ne vidimo vrijednost darovakoje imamo od Boga. Kako dobro primjećuje Bruno Ferrero,Bog ponekad dopušta da nam pukne grana za koju se svom snagomdržimo, kako bismo postali svjesni da imamo krila. A čestonam puta kaže ono što je rekao nezadovoljnom Golubiću: „Golubićudragi, nisam ti dao krila da ih nosiš na leđima, nego da ona tebeponesu prema nebu” (B. Ferrero).