Oluja će proći

kretali naši krhki dječji koraci. Danas smo djelomično sami uništilipravi smisao slavlja. Potrebno je spasiti naša slavlja od tih besmislenihi paklenih buka. Pravo slavlje treba težiti prema onome što jejednostavno, krhko, ali prosvjetljeno iznutra upravo zahvaljujućitoj krhkosti.Ulazeći u naše dvorište gledao sam stablo banane bez ploda.Postalo je samo malo utočište pticama u potrazi za odmorom. Pokazaosam to stablo mami (obučenoj u jednu hrvatsku navijačkumajicu koju joj je poklonio ne znam koji prijatelj iz Hrvatske) sdivljenjem jer je plod mojih ruku. Ona se okrene prema meni ismije se od srca. I to je ono što je uvijek najbolje znala činiti kadasam s njom. Iskreno se smijati, pa i usred ugašenih zvijezda umračnoj afričkoj noći. Na njezinom licu uvijek vidim tu čudesnusvjetlost onih koji nemaju ništa. Kada se smije, ne trebam više vjerovatiu Boga - vidim ga, On je tu, nemoćan, ali nepobjediv.Shvaćam da su stari i novorođenčad, zapravo, najveći borci svijeta.Idu ususret najmoćnijima praznih ruku poput Davida premaGolijatu. No, dječja znatiželja me još izjedala pa sam usput riskiraojedno pitanje: „Mama, što je za Vas vjera?” Ne čudite se što kažemVas, tako se govori u Africi. Do sada smo živjeli tu vjeru, a sad hoćumajčino obrazloženje. Nakon dubokog uzdaha, ona počinje.„Vjera? Pa to je život u svojem najvećem intenzitetu...” Ostao sam utren bez daha, a ona je nastavila: „Vjera nije stvar vas, intelektualaca,bogataša, bankara, biskupa, kardinala, pape, u smislu titula. Vjera,to znači povremeno dotaknuti ono najosjetljivije u životu, to je vrhunacljudskog iskustva, to je najbogatije ljudsko iskustvo, a to znači shvaćatida postoji nešto što nije nikada uništeno, čak i u najgorim uvjetimai situacijama našeg života, to je nešto što nikad neće nestati. Toje siguran skok preko male svakodnevne rijeke smrti. To je pažnjapoklonjena živima i mrtvima. Nije samo izgovaranje, to je življenjeizgovorenoga.”Moja majka ne zna čitati. Pitao sam se i još se pitam otkud njoj to.Najjednostavniji i mali ljudi su nositelji vječnosti. Dugo smo pričalio mom djetinstvu. Mnoge smo uspomene obnovili. Shvatio sam kakoje sve to bilo teško, a opet lijepo. Zadnja stvar zbog koje smo ostali64 | Oluja će proći...