Oluja će proći

nije, nije ni glas što se može čuti” - kaže nam psalmist (Ps 19, 4-5),„al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu”, ali ido čovjekova srca.Vlada tišina. Pobuna, rasprava, kameni... sve, baš sve doslovnopada na zemlju. Farizeji su otišli, vjerojatno pogođeni tom Isusovomrječitom tišinom. Žena ostaje u središtu, pred Kristom. Ona očekujepravo suđenje. Pravednik Isus pred grešnicom, „milosrđe predbijedom”, rekao je sveti Augustin. Što kaže Isus, sam pred tom ženom?Postoji sud, dapače, ali nije taj sud po tijelu, jer to nisu sud ipravda po ljudskoj logici. Bog je „sama nježnost i milosrđe, spor nasrdžbu bogat dobrotom”. Zato ne postupa s nama prema grijesimanašim, nego nam pokazuje milosrđe kroz djela svoga Sina, izvanredansud. Žena je bila predstavljena kao grešnica, no ona je postalaprava svjedokinja Božjeg milosrđa.U Starom Zavjetu u knjizi Danijela (5. poglavlje) čitamo pričuo kralju Baltazaru koji je sagriješio protiv Boga pijući sa svojim velikašima,ženama i suložnicama vino iz otetog suđa iz jeruzalemskogSvetišta. Tijekom te gozbe „iznenada se pojaviše prsti čovječje rukekoji stadoše pisati, nasuprot velikom svjećnjaku, po okrečenu zidukraljevskog dvora” (Dn 5, 5). Prsti su pisali da je Baltazar osuđen nasmrt. Prsti pišu i grešnik je osuđen! Ali kada Isus piše svojim prstom,osuđen je sam grijeh a ne grešnica. Čovjek (u ovom slučajuova žena) je oslobođen i pomilovan. Ovdje govori veliki Sudac i osuđujegrijeh a ne čovjeka. Čovjeku oprašta, besplatno daje milosrđe!Razmišljajmo o tom božanskom milosrđu koje tiho govori našimsrcima: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”Oluja će proći... | 85