Oluja će proći

UTORAK PETOG TJEDNADajte, pomirite se s Bogom!86 | Oluja će proći...„Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,umrijet ćete u grijesima svojim.”(Iv 8, 24)Dobro raspoloženje u dubini naše duše često puta ovisi o našojsposobnosti opraštanja... opraštanja sebi i drugome. Upočetku nije lako napustiti svoje pobune, svoju mržnju, gorčinu,stvari koje nas čine tako nesretnima. Rasti na putu opraštanjadaje osjećaj duhovnog zadovoljstva, daje neopisivi spokoj koji namtoliko treba.Pričao mi je neki dan jedan vjernik: „Odilone, danas sam tako sretanjer sam prošao trnovit put opraštanja. Doživo sam velike nepravde,nerazumijevanja. Nisam bio u stanju oprostiti, stoga sam jednog danamolio: ‘Gospodine, pomozi mi, nisam sposoban oprostiti.’ Kroz tu molitvushvatio sam da ne oprostiti, znači staviti sebe iznad čovjeka, čakiznad Boga. Ali opet nisam mogao. Tada mi prijatelj reče: ‘Moli za srećuonih koji su ti nepravdu nanosili i Bog će te nagraditi.’ ‘Htjeti njimaoprostiti, to je jedna stvar, ali moliti za njihovu sreću kada sam janesretan zbog njih? - mora da je moj prijatelj zaista bolestan. Danasznam, onaj koji je bio bolestan, to sam ja a ne moj prijatelj, dobarSamarijanac. Danas sam sretan jer sam se oslobodio, oprostio, molioza sreću… Ne isplati se trpjeti zbog naše oholosti, oprostio sam njima,a još više onome kojega sam najviše povrijedio – sebi. Moli za mene!”Da, ne isplati se tako trpjeti jer još imaš priliku rasti, uživati nadlanu milosrdnog Oca. Istinsko opraštanje omogućuje nam dapronađemo svoju dušu, da pronađemo ljubav Božju u nama i dijelimoje oko sebe. U činu pomirenja posljednju riječ nikako ne smijeimati čovjek, već Bog. A nema pomirenja bez poniznosti ili čakponiženja. Imati posljednju riječ značilo bi sebe smatrati sucem iličak žrtvom: „Vidiš, ja sam tebi oprostio, ja nevin, ja žrtva! Ti simeni dužnik!” Tako postajemo apsolutna žrtva, velikodušni djelite-