Oluja će proći

PETA KORIZMENA NEDJELJATvoja vjera, nečiji život80 | Oluja će proći...„Vjeruješ li ovo?”Odgovori mu:„Da, Gospodine!Ja vjerujem da si ti Krist,Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”(Iv 11, 26-27)Životne nas okolnosti, od određenog trenutka našeg postojanja,doživotno povezuju s ljudima. Neki mali susreti noseodmah u prvim minutama oznake vječnosti i pomislimo:„On(a) će zauvijek biti u mom srcu! Zauvijek ćemo biti prijatelji!” Ičesto puta se ne varamo. Isto tako, spomen nekih imena vraća nasna neizmjerne životne sadržaje od kojih se ne možemo nikadaosloboditi. Vidimo prostore divote, trenutke dubokih tajni, predmete- nositelje neizbrisivih uspomena. Sve to nosimo kao vlastitusjenu. I od toga često puta živimo.Razmišljajući o ovom odlomku, imam takve osjećaje. I kažemBogu: „Hvala na svemu!” Jer je svaki od nas toliko povezan s tolikimMartama, Marijama, Lazarima. Divimo se tome što su u našem životui što nas čine živima u teškim i u divnim trenucima. Međunjima ima onih koji se uznemiruju i brinu za nas, a drugi samo tihosjednu do nogu Učitelja i mole za nas. Tako nas čine cjelovitima.Danas mislim na sve one koji su mi omogućili da opet vjerujemkada nisam mogao, koji su mi rekli ostavi sve, odmori se do njegovihnogu; koji su mi rekli ne zaboravi ovo ili ono i, još ljepše, nikad nezaboravi moju ljubav prema tebi.Rijetko da se u evanđeljima izričito povezuje Isusa s pojedincima,osim sa svojim učenicima. Braća Marta, Marija i Lazar su privilegirani.„A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.” Čak će