Možemo li sačuvati Porić - Hrvatske šume

REPORTAŽA / TRAŽEÆI TARTUFE S JOSOM TONKOVIÆEMOvdje nešto ima-psi su poèeli kopatijela on se ipak ne osjeti toliko.Marija ih sprema na više naèina.Evo:• Izribam ih na topli maslac,ne smiju se pržiti nego da semalo prigriju, zalijem vrhnjem ilijuhom, napravim saft, za makarone.Može i s jajima, tada ne stavljamvrhnje, nego izribane tartufena maslac ili ulje. U jaja stavimsamo kaplju vode da fritada doðemekša, malo sira ribanca i tona tartufe. No sad se oni stavljajui na biftek. U našim gostionicamaporcija makarona s tartufimaje 100 kuna. Inaèe je cijenabila 70 kuna, no kako ih nema toTek mali tartufiæ treæe klase,procjenjuje Josoje poskupilo. Po pravilu bitrebalo biti dvije deke u porciji...Premda je ova sezonabar dosad bila slaba, ipak nijebeznadna. Svi nešto naðu izarade. Mi ni jedan auto ne bivozili ni traktor kupili da nismoimali tartufe, kaže Marija.Mještani ovdje nisu baš lakomiza kuæe delati. Radije kupujuaute, traktore. Pa Joso ija bi kupili polovni auto danismo tu staru kuæu, pokrajnas. To je zgrada stare destilerijekoju treba popraviti.Imamo dva sina i èetvero unuèadiu kuæi, treba ih smjestiti.Oduvijek se raèunalo dajedan dobar tartufar na godinuzaradi jednoga golfa kadje stajao 20-ak tisuæa DM,dodaje Joso. To je bila nekamjera. Ove godine, zbog sušemogli bi biti zadovoljni i spolovnim autom!Kad poðu u tartufe, svatkoide sa svojim psima. Jerpas je nauèan na svojegagospodara, njega sluša. Josotvrdi da su dva psa dovoljnai da se više njih teško kontrolira.Kako to izgleda ušumi?• Kad nanjuši gljivu paspoène kopati. Moram ga zaustavititi,inaèe bi pojeo gljivu!Zato morate biti blizu iodmah ga sprijeèiti. Rukamaili lopaticom tada iskopamtartufa pazeæi da ga neFoto: M. MrkobradDo dobrog psa teško je doæi. Ako je pravi,vrijedi i do pet tisuæa maraka, no takvognitko neæe prodati jer on donosu zaradu. Aove druge može se naæi i od 1.000 kuna.oštetim jer to smanjue klasu.Može ga kopanjem zagrepstii pas, zato morate uvijek bitiuz njega. Nakon toga psu seobavezno daje kruh, ili nekadruga hrana, kao nagrada.Ako mu ne date, on neæe daljekopati!Pošli smo u obližnjuMotovunsku šumu, ovaj putaJoso i Marica s unucima pred obiteljskom kuæom u Livadamau dnevnu potragu da seuvjerimo može li Baho jošnešto pronaæi. On i Flok jedvasu doèekali da ih se oslobodilanca. Nakon dužeg njuškanjaprobijajuæi se kroz gusto i jošzeleno šiblje zaustavili su sena jednome mjestu gdje jeBaho poèeo kopati. Nije bilodovoljno «stani» nego je Josomorao podviknuti na talijanskom«laša». Kopanje specijalnomlopaticom, kakve semogu kupiti u trgovaèkojradnji, nije bilo uzaludno. Malitartufiæ u Josinoj ruci bio jenagrada za višesatno hodanje.Takvi su veæinom ove godine,mali, sve treæa klasa, veli Joso.• Eto tako ja hodam iz noæiu noæ po mokroj travi, a daništa ne pronaðem. Sad jeglavna sezona, u prosincu ihje manje, no èovjek uvijek ideu nadi da æe baš danas neštonaæi. Nekad se tartufarenjembavilo 20-ak ljudi, sad ih jena tisuæe, dolaze iz Pazina,Buzeta, iz 30-ak kilometaraudaljenih mjesta. Što ih jeviše, na svakog manje otpada.A ni održavanja pasa nijejeftino, mi im svaki dan kuhamosvježu hranu. Dobro jekad iz iste porodice ide višenjih, pa se nešto naðe...Tonkoviæi žive u poveæojkuæi obloženoj kamenom blizusamog središta mjesta. Dojamdobroga gospodara nadopunjujuplanovi o ureðenju tekkupljene stare kuæe «za sinove»,a i ove æe zime tri utovljenesvinje od 200 kg završitiu sušioni «da bude malopršuta i ostalog, više za prijateljenego za nas». Tu je ivinograd s 350 èokota loze «ijoš 200 mladih». Svega togane bi bilo, priznaju Tonkoviæi,da nije bilo tartufa.Miroslav Mrkobrad20 • Èasopis “Hrvatske šume”