Godišnji izvještaj 2012 - Hrvatski filmski savez

Kada je prije desetak godina odlučila znanja iz svoje matične struke - muzikologije,primijeniti na području filma i povezati s filmologijom, Irena Paulus pionirski je zakoračila upotpuno nerazvijeno znastveno područje u našoj sredini, jer se dotad nitko od hrvatskihfilmskih znalaca, a ni muzikologa, nije specijalizirao za glazbu i općenito zvuk u filmu.Proučavanje filmske glazbe započela je na primjeru hrvatskoga filma, sustavno obrađujući svebitne hrvatske skladatelje filmske i njihove filmske partiture od 1940-ih do danas iz čega jeproizašla njezina prva knjiga Glazba s ekrana. Istodobno je pisala kritike, eseje i studije onačinu uporabe glazbe i zvuka u suvremenom svjetskom filmu, koji su objavljeni u knjiziBrainstorming. Njezina treća knjiga radnog naslova Teorija filmske glazbe prvi je pokušajusustavljivanja teorije filmskog zvuka kod nas, a zacijelo i jedan od rijetkih takvih pothvata usvjetskim okvirima.Teorijski aspekti glazbe kao elementa filmskog zvuka u ovoj knjizi obuhvaćaju pet cjelina. Uprvoj, naslova „Akustičke osnove tona i njihova upotreba u filmu“ objašnjava se biološko(proučavanjem organa sluha, uha) i fizikalno podrijetlo zvuka (proučavanjem akustičkihosnova zvuka, odnosno zvučnog vala). Akustika dijeli zvuk na ton i šum, pri čemu se većtemeljni parametri tona – glasnoća, visina, boja i trajanje – na specifične načine moguupotrebljavati u filmu. U drugoj cjelini naslova „Podjela filmskog zvuka“ filmski se zvukdijeli na tri osnovne komponente: govor, šum i glazbu. Proučavaju se i uspoređuju njihovedefinicije u literaturi, te se traži „prijelazna“ točka koja povezuje sve tri kategorije: naime, ufilmu, govor može djelovati kao šum, šum kao glazba, a glazba kao šum ili govor.U trećoj cjelini „Vremenska dimenzija filmskog zvuka: vrijeme kao karakteristika filmskaglazbe“ razmišlja se o vremenu kao specifičnoj glazbenoj kategoriji. Mnoge su komponenteglazbe obilježene tom dimenzijom: ritam, tempo, metar, melodija, harmonija i forma. Gledaneiz perspektive filmske glazbe, proučava se na koji način ovi elementi sudjeluju u oblikovanjufilmskog diskursa. U četvrtoj cjelini „Vremenska dimenzija: integracija glazbe i ostalihfilmskih elemenata“ nastoji se pronaći veza između filmskog i glazbenog vremena. Pri tome,64