Godišnji izvještaj 2012 - Hrvatski filmski savez

Sažetak predavanja Vanje HrasteZagrebačka škola crtanog filma1958. godine na festivalu u Cannesu filmski kritičar Georges Sadoul imao je priliku po prviput vidjeti crtane filmove u produkciji Zagreb filma. Primjetio je tada da ti filmovi imaju nekezajedničke elemente: crtež koji više sliči skici, nije bilo govora nego samo glazba i zvukovi tesu obrađivali ozbiljne teme. Tom je prilikom Sadoul osmislio termin Zagrebačka školacrtanog filma i od tada se on koristi kada se govorio o produkciji crtanog filma u Zagrebu.U povijesti animiranog filma Zagrebačka škola predstavlja trenutak izvanredne kreativnosti.Našli su se na jednom mjestu umjetnički talenti koji su posjedovali snažnu želju zaeksperimentiranjem. U klasičnom, disneyevskom crtanom filmu, vrlo brzo nakon nekolikopokušaja, nisu više nalazili inspiracije. Naprotiv, potpuno su izvrnuli njegov model: umjestotrodimenzionalnog prostora koji je kod Disneya trebao stvoriti iluziju prostorne realnosti,formirali su prostor sa samo dvije dimenzije (po bijelom papiru koji je fingirao pozadinukretale su se plošne dvodimenzionalne figure). Nadalje, kontinuitet pokreta bio je reduciran,isprekidan, apstraktan (za Disneya je trebao biti što bliži realnom pokretu). Ovi autori suprkosili zakonima fizike u svojim filmovima. Kod upotrebe glazbe također je došlo dopromjena – šumovi, zvučni efekti i glazba više nisu samo pratili realno kretanje već su postalidio sadržaja filma ili pak kontrapunkt filmskoj slici. Zagrebački stil je nametnuo stiliziranuanimaciju koja je išla sve više prema grafičko-slikarskim rješenjima bližim umjetničkimavangardama. Teme koje se zagrebački autori uvodili u crtane filmove su biliegzistencijalistička i socijalna pitanja, starost, smrt, bolest, agresija, sve ono što je Disney usvojim filmovima vrlo pažljivo izbjegavao.Zagrebačka škola crtanog filma predstavljala je snažno obogaćenje estetike animiranog filma.U isto vrijeme, unutar Škole, nije postojao jedan jedinstveni figurativni stil već je njenojedinstvo bilo bazirano na mentalitetu autora koji su bili otvoreni za promjene i poticaje kojisu dolazili s različitih strana. To znači da, iako je postojao jedan zajednički stil, u isto sevrijeme unutar njega nalazila posebna, nezavisna struja koja je u konačnici postalakarakterističan i prepoznatljiv stil Škole.Zbilja je jedinstvena činjenica da grupa umjetnika okupljenih na jednom mjestu radi zajednona mnogobrojnim projektima i u isto vrijeme uspije održati i razvijati osobne stilove i načinerada. Još jedna zanimljivost u vezi Škole je svakako jako razvijen osjećaj zajedništva koji jeučinio to da ta grupa autora radi bok uz bok, razmjenjujući iskustva, razvijajući suradnje i bezobzira na često diametralne poetike, spajao ih je zajednički cilj potrage za novim tematikama,novim stilovima i novim načinima produkcije.Osnivanje studija za crtani film 1956. godine u okviru Zagreb filma vrlo brzo omogućilo jeprodukciju kratkih autorskih filmova dajući šansu mladim, kreativnim snagama mogućnost dapokažu svoje potencijale i kao rezultat njihovi su filmovi bili jako brzo prepoznati nasvjetskim festivalima. Tako je već dvije godine nakon osnivanja Studija, na festivalu uVeneciji, film Vatroslava Mimice Samac osvojio Grand Prix. To je bio prvi veliki uspjehŠkole. Autori koji su tada došli raditi u novoosnovani studio bili su Nikola Kostelac, DušanVukotić, Vatroslav Mimica, Vlado Kristl, Borivoj Dovniković-Bordo. Međutim, najvećiuspjeh Škole bila je osvojeni Oscar za najbolji animirani film koju je dobio film DušanaVukotića Surogat (Ersatz) 1961. godine. Bilo je to prvi put da je jedan film koji nije američkeprodukcije osvojio nagradu u toj kategoriji. Iza Vukotića, Mimice i Kristl rodila se jedna nova97