Reguliranje suvišnih voda - Agronomski fakultet

uzgajane kulture. Prema uzgajanim kulturama najčešće je to dubina koja se kreće u
intervalu od 0,6-0,8 m ispod površine terena.
3.1.4. Melioracijska jedinica amfiglejno-epiglejnih tala (IV)
Ova jedinica površinski zauzima veliki dio močvarno glejnih tala, koja se u
Hrvatskoj prostiru praktično na površini od oko pola milijuna ha (499.562 ha). Tla koja
su svrstana u ovu melioracijsku jedinicu su tipično topogena, i najčešće se prostiru u
najnižim, često blaže i/ili jače konkavnim formama dolinskog reljefa. Većinu ovih tala u
Hrvatskoj nalazimo u najnižim bazenskim dijelovima velikih rijeka, posebice rijeke Save
– Posavini. Zbog specifičnosti topografske, stratigrafske i teksturne (glinaste) građe, ova
su tla tijekom dužeg razdoblja godine suficitno vlažena, unutar cijelog soluma (0-200 cm
dubine). U prevlaživanju tala dominiraju stagnirajuće površinske, često i poplavne vode,
koje se kod amfigleja dodatno kombiniraju sa srednje dubokim podzemnim vodama (sl.
23 i 24). Vertikalna vodopropusnost tala u gornjem solumu do 100 cm dubine, najčešće
se kreće u klasi male do vrlo male, i iznosi svega nekoliko cm/dan. Horizontalna
vodopropusnost kod amfigleja u donjem solumu ispod 100 cm dubine kreće se u rasponu
vrijednosti od 0,53-1,42 m/dan.
U ovisnosti od vertičnosti pojedinih horizonata, vodopropusnosti tala mogu se
kretati i ispod ili iznad navedenih vrijednosti. Zbog dugotrajnijeg prevlaživanja, naročito
u humidnijim godinama, korištenje ovih tala u biljnoj proizvodnji suočava se s ozbiljnim
ograničenjima. Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, većina poljoprivrednih
površina pod ovim tlima poznatim pod nazivom „teška tla“, korištena je ekstenzivno u
obliku pašnjaka i livada. Hidrotehničkim zahvatima (zaštita područja od vanjskih voda,
osnovna i detaljna odvodnja) nakon šezdesetih godina, značajan fond ovih tala u
Hrvatskoj je postepeno pretvoren u intenzivne poljoprivredne, uglavnom ratarske
površine. Valja naglasiti da je odvodnja ovih tala vrlo kompleksna. S aspekta
konvencionalne ratarske proizvodnje, gotovo je sigurno da se odvodnja ovih tala ne može
uspješno riješiti bez primjene rigoroznih hidrotehničkih zahvata u obliku kombiniranih
sustava. Odvodnja tipičnih epiglejnih i izrazito vertičnih amfiglejnih tala najčešće je vrlo
problematična, rizična i ekonomski neisplativa.
Slika 23. Amfiglejno tlo Slika 24. Epiglejno tlo
22