VENČALA SAM BIVŠEG MUŽA S DRUGOM - World Kiosk Online
VENČALA SAM BIVŠEG MUŽA S DRUGOM - World Kiosk Online
VENČALA SAM BIVŠEG MUŽA S DRUGOM - World Kiosk Online
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
36<br />
ujaka, koja je takođe došla na<br />
studije. Kako smo stanovali<br />
u improvizovanoj garsonjeri,<br />
zapravo adaptiranoj ostavi, za<br />
treću osobu nije bilo mesta pa<br />
sam ja tih nekoliko meseci otišao<br />
u studentski dom, a stan<br />
sam prepustio njima. Postojao<br />
je i dodatni razlog za to…<br />
U to vreme Nebojša je bio<br />
na korak od ženidbe. Godinama<br />
se zabavljao s nekrunisanom<br />
najpoželjnijom udavačom<br />
u našem malom gradu.<br />
Kao i sve fatalne ljubavi, i<br />
njihova je počela slučajnim<br />
poznanstvom, a zavoleli su se<br />
nesvesno… Unina prijateljica<br />
bila je naša koleginica s fakulteta,<br />
a Unin otac uvaženi ambasador<br />
naše zemlje u jednoj<br />
državi poznatoj po visokom<br />
stepenu razvoja obrazovnih<br />
institucija, pa je ambasadorova<br />
kćerka baš u toj zemlji stekla<br />
magistarsku titulu. Bila je ona<br />
sasvim prihvatljiva samo, nekako,<br />
kao da je iz drugog sveta.<br />
Ali, Nebojša i ona, iako različiti,<br />
pronašli su zajedničke tačke<br />
pa nisam postavljao pitanja.<br />
Vikend kod kuće<br />
Moja porodica nije previše<br />
kuburila s finansijama, pripadali<br />
smo nekakvoj srednjoj<br />
klasi, ali Nebojšina jeste.<br />
Njegovi roditelji otpušteni su<br />
kao radnici propalih preduzeća<br />
i bili su više gladni nego<br />
siti, pošteni ali siromašni. Po<br />
Uninim merilima svakako, jer<br />
je njena porodica bila među<br />
bogatijima i u državi.<br />
Nebojša je fakultet izgurao<br />
na mišiće, bukvalno, jer da<br />
svakog meseca za dnevnicu<br />
nije istovarao kojekakav građevinski<br />
materijal, posuđivao<br />
knjige i nosio dotrajalu garderobu,<br />
pitanje je da li bi dogurao<br />
do diplome, kao što jeste,<br />
baš tih dana.<br />
5/11<br />
Ja sam najbolje znao šta je<br />
Una pronašla u njemu – zaraznu,<br />
pozitivnu energiju deteta<br />
u telu odraslog čoveka, večnog<br />
optimiste i šaljivdžije. Ni sumnjao<br />
nisam da uvaženi ambasador<br />
i njegova gospođa žele<br />
bolju priliku za svoju jedinicu,<br />
ali sam cenio to što su poštovali<br />
njen izbor i prihvatili ga<br />
onakvog kakav jeste. Valjda je,<br />
na pragu diplome mašinskog<br />
inženjera, i iz poštene porodice,<br />
zadovoljavao elementarne<br />
uslove za ulazak u njihovu<br />
porodicu.<br />
Elem, tih dana smo se, svaki<br />
obuzet svojim brigama, nešto<br />
ređe viđali. Tako se desilo da<br />
sam bez njega otišao kući. Nikome<br />
se nisam javio, najviše<br />
sam voleo da prošetam gradom<br />
i sretnem društvo jer mi<br />
je u velikom gradu nedostajala<br />
spontanost.<br />
Tako sam nabasao na teču,<br />
Neninog oca.<br />
On je i inače bio u nekom<br />
svom svetu, kao i svaki umetnik,<br />
ali tog puta, zamišljen i<br />
zagledan ko zna gde, ne bi me<br />
primetio da ga nisam povukao<br />
za rukav. Odsutno me je pozdravio<br />
i poslušno seo u obližnji<br />
kafe u koji sam ga poveo.<br />
Odavno s roditeljima nisam<br />
pričao o Neni niti sam je čuo.<br />
Naručili smo kafu i viski koji<br />
sam popio samo zbog njega,<br />
znao sam da ga voli, naročito<br />
kada tetke nema u blizini.<br />
– Pričaj mi, kako je Nena,<br />
kako su deca?<br />
– Nena… Pa, tako… Ako<br />
se za zdravog čoveka može<br />
reći da je dobro, onda je dobro<br />
– odgovorio je filozofski.<br />
Bilo je to u njegovom stilu, ali<br />
ipak malo nedorečeno, čak i<br />
za njega.<br />
– To je najvažnije – složio<br />
sam se.<br />
– Pa sad, moj Milane, kada bi<br />
čovek izmerio probleme u vezi<br />
Moja sestra Nena i njen<br />
tada momak a kasnije<br />
muž u tom periodu mog<br />
detinjstva odigrali su, čini<br />
mi se, značajniju ulogu<br />
nego roditelji. Vežbali su<br />
sa mnom matematiku,<br />
vodili me na izlete i učili<br />
životu na pravi, meni<br />
blizak način. Mame su<br />
bile presrećne zbog naše<br />
bliskosti, a čak je i teča,<br />
večiti zanesenjak i poeta,<br />
bio zadovoljan izborom<br />
svoje jedinice<br />
s drugim stvarima na jednoj<br />
strani i radost zbog tog zdravlja<br />
na drugoj, pitanje je šta bi<br />
prevagnulo… – nastavio je.<br />
– O čemu to pričaš, da li se<br />
desilo nešto što ne znam? –<br />
upitao sam pokušavajući da<br />
shvatim krije li se u njegovoj<br />
rasejanosti zaista nešto dublje<br />
ili je samo još malo pomerio<br />
pameću, kao i svaki stari, ostvareni<br />
umetnik na zalasku<br />
životnog puta.<br />
Šokantno saznanje<br />
– Nena je trudna.<br />
– Opet? Čestitam, deda! –<br />
dodao sam veselo, ali njega to<br />
nije naročito razgalilo.<br />
– Je li, Milane, poznaješ li ti<br />
onog malog Nebojšu? Trebalo<br />
bi da ste na istom fakultetu, a<br />
i po godinama ste tu negde…<br />
Tipično za teču. Zaboravio<br />
je da je Nebojša toliko puta<br />
navraćao sa mnom kod njih,<br />
ali i da ga je viđao u našoj<br />
kući.<br />
– Kako da ne…<br />
– E, s njim je Nena trudna.<br />
– Šta pričaš? – nasmejao<br />
sam se u neverici. Pre sam bio<br />
sklon da poverujem u to da je<br />
teča potpuno poludeo. – Nena<br />
i Nebojša… – smejao sam se a<br />
on je i dalje bio ozbiljan.<br />
– Jeste, jeste… – vrteo je<br />
glavom.<br />
– Tečo – uhvatio sam ga zaštitnički<br />
za ruku, bilo mi ga<br />
je žao. – Nebojša će se ubrzo<br />
oženiti Unom, Nena je u braku<br />
s Radenkom – naglašavao