Issue_136

More documents

Recommendations

Info

14 SVIJET KULTURE / STUDENI 2022. ESEJ U POVODU DOLASKA FILMA "WAKANDA FOREVER" U KINA Crna pantera ili priča o svećeniku Ivanu piše: Marin Knezović Crna pantera predstavlja gotovo neoskvrnjen izraz iskonske "afričnosti", zapravo ona je crna koliko se samo crn može biti i zato predstavlja prekretnicu u američkoj popularnoj kulturi. No, Wakanda je zemlja klanova, kraljeva, prinčeva i princeza, poput kakvog srednjovjekovnog europskog kraljevstva Malo je pojava tako trajnih, snažnih i prodornih kod nekih, naizgled, bezazlenih priča. Sklopovi slika, ideja, likova, njihov zamršen odnos koji ponekad završava sudaranjem i tonjenjem u gusti glib zaborava, mehanizam je riječi u pozadini djelovanja pojedinaca i ljudskih skupina. Često se oštrina domišljatog oružja, gomile novca koje guše moral i osjećaje, manipuliranje osnovnim stvarima za izički opstanak ne mogu ni usporediti sa silinom dobre, sveprisutne, uvjerljive priče. Odrazi tih moćnih pojava često nas zabljesnu tijekom kino projekcija i putem zaslona različitih veličina i oblika. Takav je slučaj i s ilmom "Crna pantera - Wakanda zauvijek " (Black Panther: Wakanda Forever) koji bi se ovih dana trebao početi prikazivati u hrvatskim kinima. Nastavak ilma "Crna pantera" (Black Panther) iz 2018. dio je ziheraške prakse holivudskih studija da šire i rastežu priče koje donose veliki novac. Šape "Crne pantere" priskrbile su vlasnicima ilmskih prava prvim nastavkom zapanjujućih milijardu i tristo osamdeset milijuna američkih dolara. Uz to, ilm je zaslužio i blagoslov ilmskih kritičara došavši nadomak Oskara Američke ilmske akademije za najbolji ilm kao prvi ilm o superjunacima. Zato se u studenom najavljen nastavak čini obećanjem novog inancijskog obilja ustaljenom i predvidljivom Hollywoodu. Priča o afričkom junaku Crnoj panteri i zamišljenoj afričkoj zemlji iz koje potječe, Wakandi, ne zanima me kao narativni predložak koji nosi hrpe novca, nego kao priča dubokih i ponekad kontroverznih korijena. Prvi je
nastavak ilma u afroameričkoj zajednici izazvao snažna, uglavnom pozitivna čuvstva. Nazvati ih oduševljenjem ne bi bilo pretjerano. U njezinom "rasno osviještenom" intelektualnom dijelu afrički se superjunak doživljava kao izraz nepatvorene afričke tradicije, svijeta crnog kontinenta kakav je mogao biti da ga nisu dotaknule otrovne ruke kolonijalizma i rasnih predrasuda. U Crnoj panteri afroamerička su djeca konačno dobila junaka nadnaravnih moći s kojim se i izgledom mogu poistovjetiti. Još je važnije da je cijela afroamerička zajednica dobila meko i sigurno izmaštano utočište pred dnevnim frustracijama ukorijenjenima u endemskom siromaštvu i predrasudama većinske kulture. O draz intelektualne bure koja se pokrenula ilmskom visokotehnološkom razbibrigom našla je odraz i u zbirci eseja, uglavljenih uglavnom u modernim psihološkim i antropološkim domišljanjima, naslovljenoj "Zašto je Wakanda bitna? Što Crna pantera otkriva o psihologiji, identitetu i komunikaciji" (Why Wakanda Matters: What Black Panther Reveals About Psychology, Identity, and Communication) iz 2021. Već sam naziv knjige govori kako autori holivudski spektakl smatraju kulturno iznimno važnim. Naziv se knjige veže uz trenutačno najubojitiji, najprodorniji slogan afroameričke zajednice "Crni su životi bitni" (Black Lives Matter) i labavi sklop pokreta i pojedinaca koji se s njime poistovjećuje u borbi za emancipaciju američkih crnaca, a potaknuti su primjerima policijskog nasilja nad pripadnicima skupine koja podrijetlo vuče od bivših robova. Kroz guste tekstove u kojima se tretiraju jednako ozbiljno dijalozi izmišljenih likova u odjelima od lateksa s, primjerice, odlomcima iz djela čuvenog psihoanalitičara Jacquesa Lacana probijao sam se teško, nevoljko, uz osjećaj ronjenja mutnom vodom. Usprkos povremenoj nepristupačnosti i pretencioznosti knjige, jedna je ideja bila sveprisutna i jasna. Crna pantera predstavlja gotovo neoskvrnjen izraz iskonske "afričnosti", zapravo ona je crna koliko se samo crn može biti i zato predstavlja prekretnicu u američkoj popularnoj kulturi. Upravo crnilo Crne pantere ovim tekstom učinit ću duboko sumnjivim. Povijest je priča. Još je donedavno povijest bila dio književnosti, a ova je pak bila podvrgnuta zadatku prenošenja drevnih ideja i nematerijalnog nasljeđa. Izvršavajući danu zadaću oslanjala se, u manjoj ili većoj mjeri, na stvarne događaje i osobe. Pri tome omjer između stvarnog i izmišljenog za povijesnu važnost priče nije bitan. Često kićene, sanjane priče, ukorijenjene u plodnom tlu tajnih želja i priželjkivanja imaju snažniji utjecaj na pojedince i društvo nego suhi, opori, predvidljivi stvarni događaji. Likovi više smješteni u gustišu mašte nego na čistini istine često su utjecajniji od sjećanja na osobe koje su među nama stvarno prebivale. Ove prve teško možemo nazvati povijesnim osobama. Lakše ih je ogrnuti pojmom povijesnih pojava. One nerijetko bacaju dužu i intenzivniju sjenu na našu stvarnost nego stvarne povijesne osobe. Jedna takva šarena, izmaštana, slikovita, a opet moćna pojava bila je ona zvana "svećenik (prezbiter) Ivan". "Svećenik Ivan" se pojavio kada je križarski mač otvorio pogled zapadnoj Europi na, velikim dijelom zaboravljeni, prostor Azije i Afrike. Tada je latinski, kršćanski svijet postao svjestan postojanja kršćana u dubinama azijskih prostranstava i s one strane saharskog pješčanog mora, daleko u Africi. Ta je slika bila mutna, iskrivljena, zavaravajuća, ali usprkos tome vrlo, vrlo privlačna. Ideja kako negdje daleko postoje kršćanska kraljevstva čija bi vojna moć mogla imati odlučujuću ulogu u sukobima s muslimanima u Palestini, oko svetog grada Jeruzalema, duboko je prožela zapadni svijet, s vremenom dobivši fantastične oblike. Iz te kaše stvarnih činjenica, maštarija iz vremena starih Grka i Rimljana te snažne težnje pojedinaca i zajednica za obmanjivanjem samih sebe niknuo je lik "svećenika Ivana". Između 1165. i 1170. na bizantskom dvoru, u rukama papinskih pisara i njemačkih carskih kancelara, našlo se pismo koje je tvrdilo da nosi glas moćnog kršćanskog vladara koji sa svojom silnom vojskom boravi negdje daleko. U tom neobičnom pismu vladar se predstavio kao "svećenik Ivan", pobožni kršćanin i moćnik čiji sila i bogatstvo nadilaze sve ostale zemaljske gospodare. U njegovu kraljevstvu uz mnoštvo različitih životinja žive i rogati i jednooki ljudi, fauni, satiri, kao i ptica feniks, koja se obnavlja iz vlastitog pepela. To je zemlja kojom teku med i mlijeko i u kojoj otrovne životinje ne mogu opstati. Rijekama ne teče voda, nego drago i poludrago kamenje, a čudesna biljka tjera zle duhove. Tu je i čarobna tekućica čija voda jamči mladost. Stanovnici zemlje svećenika Ivana mogu disati pod vodom, a odjeća se izrađuje od tanke kožice daždevnjaka… Opisi utopijske zemlje "svećenika Ivana" nemaju kraja i s vremenom su postajali sve maštovitiji, sve ambiciozniji. Vjerojatno si postavljate pitanje: "Pa tko bi u to mogao povjerovati?". Doista, neki su bili od početka krajnje sumnjičavi prema pismu i postojanju njegova navodnog tvorca. Usprkos tome, većina je odlučila vjerovati u postojanje ovog nedokučivog svijeta mašte i njezina fantastičnog gospodara. "Svećenik Ivan" je postao jedan od temeljnih mitova europske civilizacije. Po primitku pisma odmah je krenula i potraga za ovim nepostojećim vladarom i njegovom izmišljenom zemljom, koja se protegnula sve do 17. st. Kada povijesni udžbenici pričaju o europskim Sam lik Crne pantere duguje jednoj afričkoj kulturnoj i društvenoj pojavi koja bi se teško mogla povezati s emancipacijom afroameričke zajednice. Radi se o tajnim društvima s područja zapadne Afrike. Najpoznatija takva skupina bila je "društvo leoparda" geografskim "otkrićima", obično se navode gospodarski i politički razlozi za daleka putovanja u mrak nepoznatog i neizvjesnog. No, osim papra, klinčića, zlata, slonovače i žeđi za moći i utjecajem, važan je pokretač i ovaj mit, srednjovjekovna priča udomljena samo u snovima i gotovo ničem drugom. Zanimljivo, ali kakve to veze ima s ilmovima o Crnoj panteri, Wakandom i Marvelovim univerzumom? E, pa ima. U početku su Europljani zemlju "svećenika Ivana" tražili u Aziji, u vjetrovitim stepama mongolskog svijeta i njegovim plemenima različitog podrijetla, vjere i kulture. Postepeno se pozornost okrenula prema Africi, svijetu tamnoputih ljudi i divljih životinja iza vodopada rijeke Nil koji su danas potopljeni velikim akumulacijskim jezerom. Na to su ih nukali i povremeni dodiri sa sudanskim i etiopskim kršćanima koji su bili mogući podanici čudesnog svećenika. Zamišljena civilizacija koja je bila po svojim prirodnim bogatstvima, moralu, vojnoj moći i tehnologiji nadmoćna onoj europskoj trebala je biti tu negdje južno od Sudana i zapadno od Etiopije, u samom srcu Afrike. Od tuda su se očekivali spas i preporod kršćanskog svijeta. To je bila Wakanda prije Wakande. "Svećenik Ivan" je čak imao nepobjedive vojne postrojbe sastavljene samo od žena, kao i u Marvelovoj utopiji. Afrika je kao zemlja kršćanskih junaka bila dio srednjovjekovnog svijeta kojemu je stroga podjela između izmaštanog i stvarnog bila strana, teško shvatljiva i prihvatljiva. To se moglo temeljiti na kratkotrajnom savezništvu između križara u Palestini i kršćanskih kraljevstava na području današnjeg Sudana. Sveti Mauricije, jedan od omiljenih svetaca - vitezova, tijekom srednjeg vijeka i renesanse predstavljan je crn kao noć. Jednom od vitezova okruglog stola kralja Artura samo su se zubi bijelili. Među glavnim junacima, nacistima i Wagneru tako dragog srednjovjekovnog spjeva Wolframa von Eschenbacha "Parzivala", plemeniti i dobri polubrat glavnog junaka Feireis bio je dobrano taman i supsaharskog podrijetla. Rasizam je zaraza koja je u Europu došla tek nedavno. Wakanda je zemlja klanova, kraljeva, prinčeva i princeza, poput kakvog srednjovjekovnog europskog kraljevstva. Maštanja o feudalnoj državi duboko u Africi bila su živa i u 19. i 20. st. Bizarna kombinacija europskog srednjovjekovlja i afričkog krajolika i kulture pojavljuje se 1928. u knjizi "Tarzan, gospodar džungle" (Tarzan, Lord of the Jungle) Edgara Ricea Burroughsa. Tu se legendarni grlati "čovjek - majmun" u jednoj zabačenoj afričkoj dolini susreće s potomcima križarskih vitezova koji su stjecajem okolnosti ondje zalutali, živeći izolirani po svojim drevnim pravima i običajima i međusobno se sukobljavajući. K onačno, Wakanda i šareni svijet Crne pantere porod je dvaju bijelih autora, strip scenarista Stana Leea i vrsnog crtača Jacka Kirbyja. Njihov vizualni uragan čudesnih stvorenja, zemalja i strojeva utemeljen je na europskim mitovima, legendama i folkloru, o čemu bi se mogla napisati obimna knjiga. Sam lik Crne pantere, njegova crtana i ilmska verzija, duguje jednoj afričkoj kulturnoj i društvenoj pojavi koja bi se teško mogla povezati s emancipacijom afroameričke zajednice. Radi se o tajnim društvima s područja zapadne Afrike. Najpoznatija takva skupina je bila "društvo leoparda". Bilo je utemeljeno na prividno magijskim i vjerskim obredima i širenju glasina kako njegovi članovi mogu poprimiti obličje navedene divlje mačke. Okupljalo je lokalnu plemensku i trgovačku elitu, a ponekad su članovi društva bili i Europljani. Mlađi pripadnici skupine znali su se odijevati poput leoparda i potajno metalnim pandžama napadati lokalno stanovništvo. U pozadini je bila težnja lokalnih poglavica i glavara da širenjem praznovjerja i nasiljem zastrašuju svoje manje sretne suplemenike, a posebno robove. Ovakvu mješavinu maskiranja, praznovjerja i nasilja kasnije će koristiti zloglasni bijeli rasisti na jugu Sjedinjenih Država - KKK. "Ljudi leopardi" bili su i važan dio europske popularne kulture krajem 19. i u prvoj polovici 20. st. Na kraju veliki dio scenografskih i kostimografskih rješenja ilm duguje nasljeđu plemena i kraljevstava sa zapadnoafričkih obala poput Dahomeje. Ona se ponekad navode kao "kraljevstva otimača" jer su veliki dio svojeg bogatstva i moći temeljila na otimanju ljudi dublje u afričkom kopnu, koje su potom prodavali bijelim trgovcima. Potomci žrtava dahomejskih i sličnih ratnika upravo su pripadnici afroameričke zajednice. To se odnosi i na dahomejske žene ratnice koje se izričito navode kao nadahnuće autora ilma. Da, Crna pantera ni izbliza nije tako tamna kako se čini. To je samo još jedna slika Afrike oblikovana europskom maštom, znatiželjom i kolonijalizmom. Europska kultura vlada svijetom jer je izvorište najmoćnijih priča. Europska civilizacija čak nadzire i potiče priče koje su navodno njezina korjenita kritika. Takvo nešto svjedoči o punoj nadmoći europskog narativa na planetarnoj razini. Bi li se Afroamerikanci trebali odreći Crne pantere? Naravno da ne. Priče pripadaju u jednakoj mjeri njihovim autorima kao i onima koji ih upijaju. Unoseći strane priče u osobni svijet ljudi ih mijenjaju prema vlastitoj volji i potrebama. Takva je i priča o Crnoj panteri. Ona može nastaviti živjeti odišući i bitno drugačijim predodžbama i idejama od onih na kojima je nastala. 15 SVIJET KULTURE / STUDENI 2022.
Page 1 and 2: SVIJET KULTURE S T A T U S N I M A
Page 3 and 4: BR. 136 STUDENI 2022. GODINA X SVIJ
Page 5 and 6: IZLOŽBA Tabula rasa do 7. 12. 2022
Page 7 and 8: 7 piše: Pavica Knezović Belan sni
Page 9 and 10: 9 Tijekom izložbe u Galeriji Kranj
Page 11 and 12: Nepoznati Tošo Dabac Radio je kao
Page 13: Odmor skijaša, oko 1935. 13 Plakat
Page 17 and 18: o čemu bi pripovijedali ni s vlast
Page 19 and 20: 19 trebali stati na loptu i popiti
Page 21 and 22: Ako nas kultura tjera da sve vidimo
Page 23 and 24: smjernica koje će se kasnije preda
Page 25 and 26: Serija "Atlanta" prati uličnog rep
Page 27 and 28: osjećajima, emocijama ili frustrac
Page 29 and 30: ELIZABETH STROUT EKSKLUZIVNO DONOSI
Page 31 and 32: Ime mu je William Gerhardt i kada s
Page 33 and 34: KNJIGE FILM & TV GLAZBA TEATAR ART
Page 35 and 36: njegovoj ljudskoj i tjeskobnoj slo
Page 37 and 38: Autoričin nepogrešiv osjećaj za
Page 39 and 40: 39 Juan Ramón Jiménez snimljen sa
Page 41 and 42: ZA RAZLIKU OD STVARNOG SVIJETA, U O
Page 43 and 44: GLAZBA "Midnights" možda čak i ni
Page 45 and 46: 45 KLASIKA ZAGREBAČKI "NABUCCO" OP
Page 47: SJAJAN KAZALIŠNI KONCERT O ODRASTA

Issue_136

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?