Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
34<br />
SVIJET KULTURE / STUDENI 2022.<br />
KNJIGE<br />
GIDE O DOSTOJEVSKOM<br />
JEDAN OD POSLJEDNJIH INTELEKTUALACA STAROGA KOVA<br />
PIŠE O JEDNOM OD NAJVEĆIH PISACA SVIH VREMENA<br />
André Gide<br />
Dostojevski<br />
Disput, 2022.<br />
prijevod Damjan Lalović<br />
292 str., 130 kn<br />
Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kupiti ☑<br />
Nietzsche nudi "bogočovjeka",<br />
Dostojevski vidi "čovjekoboga<br />
koji nasljeđuje bogočovjeka".<br />
Nietzsche predlaže<br />
potvrđivanje sebe, on u tome<br />
vidi životni cilj. Dostojevski<br />
predlaže prepuštanje, piše Gide<br />
piše: Neven Vulić<br />
Osupnjuje me koliko vam toga još<br />
moram reći i koliko je sve to važno.<br />
Stvar je i u tome… što mi je Dostojevski<br />
ovdje često tek izlika za izražavanje<br />
vlastitih misli." Tako se u dvije rečenice<br />
može sažeti Gideova knjiga (iz 1923.) posvećena<br />
Dostojevskom: jedan od posljednjih javnih<br />
intelektualaca staroga kova strastveno piše o<br />
jednom od najvećih pisaca svih vremena, da bi<br />
zapravo pisao o sebi.<br />
André Gide (1869. - 1951.) izdanak je bogate<br />
protestantske obitelji. Zato je već u 21. uspio<br />
objaviti prvijenac, 1893. otputovati u Afriku<br />
i uvjeriti se da je pederast, a dvije godine<br />
kasnije oženiti se rođakinjom (brak neće nikad<br />
konzumirati, već će mu 1923. prijateljeva kći<br />
roditi djevojčicu).<br />
U književnosti će prijeći put od simbolizma do<br />
modernosti: ali njegovo najznačajnije djelo nije<br />
roman, već "Dnevnici". Svjetonazorski će lutati od<br />
protestantske uskrate zadovoljstva do krajnjeg<br />
hedonizma (u Africi si ne uskraćuje ni maloljetne<br />
dječake). Oduševljenje komunizmom nestat će<br />
nakon posjeta SSSR-u 1936. godine. Nobelovu<br />
nagradu za književnost prima 1947., a osam godina<br />
ranije postaje prvi živi autor objavljen u prestižnoj<br />
biblioteci Pléiade.<br />
Dostojevski (1821. - 1881.), pak, odrasta<br />
u pravoslavnom duhu uz dobrostojećeg<br />
oca liječnika u predgrađu Moskve. Obitelj<br />
živi u bolničkom kompleksu za siromašne:<br />
Fjodor je cijelo djetinjstvo izložen patnjama<br />
pacijenata. Školuje se u Moskvi i Petrogradu,<br />
nezainteresirano završava školu za inženjera. Već<br />
od 1839. pokazuje znakove epilepsije i postaje<br />
ovisnik o kockanju. Niska obožavatelja njegova<br />
lika i djela nepraktično je duga, no jasno je<br />
što znači kad ga Kafka naziva svojim "krvnim<br />
srodnikom". Jedan od najvažnijih hrvatskih<br />
romana, "Kiklop", prožet je Dostojevskim (Maestro<br />
čak zna i imena pasa iz njegovih pripovijetki),<br />
dok je koncept "acte gratuit", bezrazložnoga<br />
čina, samo jedno od čvorišta koje povezuje<br />
Dostojevskog, Gidea i Marinkovića.<br />
André Gide, na samom početku prvog eseja,<br />
Dostojevskog uspoređuje sa skrivenim planinskim<br />
vrhuncem koji je (1908.) još uvijek zastrt divom<br />
imena Tolstoj. Godinama kasnije spominje kako je<br />
planirao napisati biograiju Fjodora Mihajloviča,<br />
no izbio je Veliki rat i bilješke su ostale po strani.<br />
Stoga njegov "Dostojevski" i ne pretendira<br />
taksonomski predstaviti cjelokupan autorov<br />
opus ili život, no ovdje okupljeni Gideovi tekstovi<br />
svejedno poprimaju monografski karakter jer<br />
vjerno sažimaju ideju njegova djela.<br />
Uvodni dio otvara autorovom<br />
korespondencijom: "Možda još nismo imali<br />
primjer pisama književnika koja su napisana tako<br />
loše, odnosno, koja tako malo drže do forme."<br />
Dostojevski se slaže: "I ako dospijem u pakao,<br />
sigurno će mi biti dosuđeno da za svoje grijehe<br />
pišem desetak pisama dnevno, ništa manje". Ovdje<br />
treba istaknuti da je prevoditelj Damjan Lalović<br />
iskoristio srpsko izdanje pisama Dostojevskog -<br />
kod nas, avaj, nisu ni prevedena.<br />
Gide vješto sažima: "Konzervativac, ali ne<br />
tradicionalist; carist, ali demokrat; kršćanin, ali ne<br />
rimokatolik; liberal, ali ne 'progresist', Dostojevski<br />
ostaje onaj za kojeg ne znamo kako se njime<br />
služiti". Iznimno je nezadovoljan onodobnim<br />
svođenjem autorove spisateljske ingenioznosti<br />
na glupavu krilaticu - "religija patnje". Čak je i<br />
njegovu utemeljenost u vjeri nemoguće reducirati<br />
zato što je i "poznavanje Boga" prikazivao u "svoj<br />
KNJIGA KOJA POKAZUJE DA SU PATRIJARHALNI IMAGEMI<br />
O ŽENAMA IZ 19. STOLJEĆA I DALJE ŽIVI<br />
Dubravka Zima<br />
Djevojka u gradu: djevojaštvo u 19. stoljeću<br />
Naklada Ljevak, 2022.<br />
304 str., 165 kn<br />
Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kupiti ☑<br />
piše: Tanja Tolić<br />
Kao i sve druge rodne uloge, i djevojaštvo<br />
je konstrukt - iskustvo bivanja<br />
djevojkom nemoguće je odvojiti od seta<br />
pravila koji je društveno deiniraju. Iako<br />
se Dubravka Zima u knjizi "Djevojka u<br />
gradu" bavi djevojaštvom u 19. stoljeću, paralele<br />
se same od sebe povlače sa ženskosti danas -<br />
imagologija koja je oblikovala djevojke 19. stoljeća<br />
i dalje je živa. Neki od tih imagema (predodžbi)<br />
naoko su u 20. stoljeću atroirali - poput onoga da<br />
djevojka mora čuvati svoj "pupoljak" - no "naravna<br />
odredba", kodovi ponašanja koji su se u 19. stoljeću<br />
čak tiskali u obliku knjižica, u 20. stoljeću samo<br />
se povukla u neosviješteno, ali i dalje vreba iz<br />
patrijarhalnog seta očekivanja od žena.<br />
"Djevojka u gradu" slojevito je štivo: fenomen<br />
gradskoga djevojaštva potentno je istraživačko<br />
područje unutar kojega se prezentiraju političke,<br />
društvene, kulturne i klasne opreke i prožimanja,<br />
no pedagoška i (pseudo)psihološka imagologija<br />
građanskog djevojaštva, posebice njegovo<br />
normiranje i regulacija, zazivaju feminističko<br />
čitanje. Autorica djevojaštvo "čita" u svim tim<br />
diskursima, a posebno je zanimljivo ono književnoteorijsko:<br />
prijelaz djevojačkog lika iz djevojaštva<br />
u brak krajnji je cilj pripovijedanja velikog djela<br />
hrvatske proze 19. stoljeća. Krešimir Nemec, citira<br />
ga Zima, interpretirajući tipologiju ženskih likova<br />
iz 19. stoljeća, lik djevojke apostroira kao lik<br />
"anđela u kući" i "progonjene nevinosti", u čijim<br />
se sižejnim funkcijama stapaju pasivnost, muška<br />
žudnja i status žrtve. Važno je to zbog još jednog<br />
imagema koji je opstao: društvo mora kontrolirati<br />
djevojački "pupoljak" jer su one izvor žudnje -<br />
djevojački lik jest objekt muškarčeve žudnje, ali ne<br />
zato što je on objektivizira, nego zato što ga ona<br />
izaziva. Autoriteti 19. stoljeća ne mogu djevojci<br />
priznati bilo kakve kompetencije (duševne,<br />
recepcijske i moralne) - da svojim životom upravlja<br />
odgovorno. Djevojčina je jedina društvena uloga
Change language