Issue_136

ATLANTA
NOVA NAJBOLJA SERIJA SVIH VREMENA
"TWIN PEAKS" S REPERIMA
"The Sopranos" su "samo" introspekcija, "Wire" "samo" panorama, a
"Twin Peaks" "samo" percepcija. "Atlanta" je u gotovo svakoj epizodi
sve troje. Jeza, humor, ljepota i banalnost stalno se isprepliću dok
pratimo pokušaje borbe za bolji i normalniji život
piše: Leonard Jurić
Z
animljivo je da od 2016., kada je
izašla prva sezona "Atlante", do
danas, kada čekamo zadnju epizodu
završne sezone, u periodu ogromne
proliferacije TV serija, streaming kanala
i panegirika o "zlatnom dobu televizije",
zapravo i nije bilo dileme ako bi vas tko
pitao koja je najbolja aktualna serija.
Odgovor je uvijek bio "Atlanta".
"Atlanta" je autorski projekt Donalda Glovera, inače scenarista ("30 Rock"),
glumca ("Community") i repera (Childish Gambino) sa širokim uvidom u
funkcioniranje zabavne industrije. U ranom pitchu "Atlantu" je opisao kao
"'Twin Peaks' s reperima" i gotovo nijedan osvrt na seriju do sada nije mogao
u potpunosti ignorirati ovu usporedbu. Dijelom zahvaljujući Lynchu, cijeli
svijet već razumije male američke gradiće i bijelu srednjoklasnu suburbiju kao
poprišta nadrealnih noćnih mora. Mjesta u kojima duboka izolacija, privilegije
i stroga hijerarhija raspliću smrt, seks, snove i osobnu krivnju u nerazmrsivo
mutnilo traume i ljepote. Atlanta je još ambicioznija.
Još od kada je devedesetih u tom gradu stacioniran LaFace Records,
diskografska kuća posvećena suvremenoj afroameričkoj pop glazbi (Toni
Braxton, TLC, Usher), Atlanta funkcionira kao simbol i inkubator novog
afroameričkog kreativnog elana i glamura. Taj inkubator je u međuvremenu,
između ostalih, proizveo Outkast, Futurea i Migose, i tako inaugurirao period
u kojem američku pop kulturu vodi i deinira afroamerička kultura. Ipak,
Atlanta je i dalje standardni američki rasistički grad, čiji uspjeh samo potiče
grotesknu gentriikaciju i nove patologije u utrci za slavu i goli opstanak.
snimke: Proimedia
Serija "Atlanta" dokumentira ovaj period prateći uličnog repera Paper Boija
(Brian Tyree Henry), njegova menadžera Earna (Glover), Earnovu partnericu/
prijateljicu Vanessu (Zazie Beetz) i zajedničkog prijatelja Dariusa (Lakeith
Stanield). Paper Boi je pribran, Earn neurotičan, Vanessa soisticirana,
Darius pomaknut. Zajedno čine valjda najintrigantniji, i najbolje glumljeni,
udarni kvartet neke serije uopće. Ali serija ih ne tretira tako, posebno u
trećoj i četvrtoj sezoni. Uz covid i povećane angažmane glumaca na drugim
projektima, često treba računati na epizode bez ijednog od protagonista.
Glavni likovi su nositelji iskustva svijeta koji Atlanta opisuje, ali nisu jedini
ni nezamjenjivi. Istu svrhu može ispuniti i epizoda lažne dokumentaristike,
iktivnih informativnih i zabavnih programa ili zasebnih priča s
novim likovima.
Upravo ovo inzistiranje na iskustvu svijeta omogućuje "Atlanti" da
istovremeno bude impresivno nijansirani prikaz institucija i normi s njihovim
prostornim i vremenskim dinamikama, kao i tankoćutni opis mentalnih i
releksivnih mehanizama koje koristimo da te institucije i norme uopće
pojmimo i živimo s njima, odnosno usprkos njima. U usporedbi, "The
Sopranos" su "samo" introspekcija, "Wire" "samo" panorama", a "Twin Peaks"
"samo" percepcija. Atlanta je u gotovo svakoj epizodi sve troje. Jeza, humor,
ljepota i banalnost se stalno isprepliću dok pratimo pokušaje borbe za
bolji i normalniji život u kontekstu koji je namješten da takva nastojanja
pretvori u apsurd.
Tri su tradicije oblikovale "Atlantu" i način na koji ju gledamo. Prva je
afroamerička pop kultura, koja je od svojih početaka izložena svojevrsnom
institucionalnom kanibalizmu. Nemoguće je pratiti povijest američke
popularne kulture i ne primijetiti da funkcionira po modelu i paralelno