You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
ATLANTA<br />
NOVA NAJBOLJA SERIJA SVIH VREMENA<br />
"TWIN PEAKS" S REPERIMA<br />
"The Sopranos" su "samo" introspekcija, "Wire" "samo" panorama, a<br />
"Twin Peaks" "samo" percepcija. "Atlanta" je u gotovo svakoj epizodi<br />
sve troje. Jeza, humor, ljepota i banalnost stalno se isprepliću dok<br />
pratimo pokušaje borbe za bolji i normalniji život<br />
piše: Leonard Jurić<br />
Z<br />
animljivo je da od 2016., kada je<br />
izašla prva sezona "Atlante", do<br />
danas, kada čekamo zadnju epizodu<br />
završne sezone, u periodu ogromne<br />
proliferacije TV serija, streaming kanala<br />
i panegirika o "zlatnom dobu televizije",<br />
zapravo i nije bilo dileme ako bi vas tko<br />
pitao koja je najbolja aktualna serija.<br />
Odgovor je uvijek bio "Atlanta".<br />
"Atlanta" je autorski projekt Donalda Glovera, inače scenarista ("30 Rock"),<br />
glumca ("Community") i repera (Childish Gambino) sa širokim uvidom u<br />
funkcioniranje zabavne industrije. U ranom pitchu "Atlantu" je opisao kao<br />
"'Twin Peaks' s reperima" i gotovo nijedan osvrt na seriju do sada nije mogao<br />
u potpunosti ignorirati ovu usporedbu. Dijelom zahvaljujući Lynchu, cijeli<br />
svijet već razumije male američke gradiće i bijelu srednjoklasnu suburbiju kao<br />
poprišta nadrealnih noćnih mora. Mjesta u kojima duboka izolacija, privilegije<br />
i stroga hijerarhija raspliću smrt, seks, snove i osobnu krivnju u nerazmrsivo<br />
mutnilo traume i ljepote. Atlanta je još ambicioznija.<br />
Još od kada je devedesetih u tom gradu stacioniran LaFace Records,<br />
diskografska kuća posvećena suvremenoj afroameričkoj pop glazbi (Toni<br />
Braxton, TLC, Usher), Atlanta funkcionira kao simbol i inkubator novog<br />
afroameričkog kreativnog elana i glamura. Taj inkubator je u međuvremenu,<br />
između ostalih, proizveo Outkast, Futurea i Migose, i tako inaugurirao period<br />
u kojem američku pop kulturu vodi i deinira afroamerička kultura. Ipak,<br />
Atlanta je i dalje standardni američki rasistički grad, čiji uspjeh samo potiče<br />
grotesknu gentriikaciju i nove patologije u utrci za slavu i goli opstanak.<br />
snimke: Proimedia<br />
Serija "Atlanta" dokumentira ovaj period prateći uličnog repera Paper Boija<br />
(Brian Tyree Henry), njegova menadžera Earna (Glover), Earnovu partnericu/<br />
prijateljicu Vanessu (Zazie Beetz) i zajedničkog prijatelja Dariusa (Lakeith<br />
Stanield). Paper Boi je pribran, Earn neurotičan, Vanessa soisticirana,<br />
Darius pomaknut. Zajedno čine valjda najintrigantniji, i najbolje glumljeni,<br />
udarni kvartet neke serije uopće. Ali serija ih ne tretira tako, posebno u<br />
trećoj i četvrtoj sezoni. Uz covid i povećane angažmane glumaca na drugim<br />
projektima, često treba računati na epizode bez ijednog od protagonista.<br />
Glavni likovi su nositelji iskustva svijeta koji Atlanta opisuje, ali nisu jedini<br />
ni nezamjenjivi. Istu svrhu može ispuniti i epizoda lažne dokumentaristike,<br />
iktivnih informativnih i zabavnih programa ili zasebnih priča s<br />
novim likovima.<br />
Upravo ovo inzistiranje na iskustvu svijeta omogućuje "Atlanti" da<br />
istovremeno bude impresivno nijansirani prikaz institucija i normi s njihovim<br />
prostornim i vremenskim dinamikama, kao i tankoćutni opis mentalnih i<br />
releksivnih mehanizama koje koristimo da te institucije i norme uopće<br />
pojmimo i živimo s njima, odnosno usprkos njima. U usporedbi, "The<br />
Sopranos" su "samo" introspekcija, "Wire" "samo" panorama", a "Twin Peaks"<br />
"samo" percepcija. Atlanta je u gotovo svakoj epizodi sve troje. Jeza, humor,<br />
ljepota i banalnost se stalno isprepliću dok pratimo pokušaje borbe za<br />
bolji i normalniji život u kontekstu koji je namješten da takva nastojanja<br />
pretvori u apsurd.<br />
Tri su tradicije oblikovale "Atlantu" i način na koji ju gledamo. Prva je<br />
afroamerička pop kultura, koja je od svojih početaka izložena svojevrsnom<br />
institucionalnom kanibalizmu. Nemoguće je pratiti povijest američke<br />
popularne kulture i ne primijetiti da funkcionira po modelu i paralelno