You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
OMILJENA PROFESORICA S<br />
KOMPARATIVNE I STRUČNJAKINJA<br />
ZA LAKANOVSKU PSIHOANALIZU<br />
Željka<br />
Matijašević<br />
Intenzitet je nekada smatran društveno<br />
subverzivnim. Danas znamo da nije tako -<br />
on je hedonistički i konzumeristički<br />
piše: Srđan Sandić<br />
Neja Markičević / Cropix<br />
Željka Matijašević znanstvenica je, sveučilišna profesorica i književnica<br />
koja se nakon doktorata na Sveučilištu Cambridge (Trinity College) s<br />
tezom o odnosu lakanovske psihoanalize i ilozoije vratila na Odsjek<br />
za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta, na kojemu je<br />
studirala u grupi s Francuskim jezikom i književnošću - ovaj put, kao<br />
redovita profesorica. Temeljni joj je znanstveni interes teorijska i primijenjena<br />
psihoanaliza. Studenti hrle na njezina predavanja! Autorica je pet znanstvenih<br />
knjiga: "Lacan: Ustrajnost dijalektike", "Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan",<br />
"Uvod u psihoanalizu: Edip, Hamlet, Jekyll/Hyde", "Stoljeće krhkog sebstva:<br />
Psihoanaliza, društvo, kultura" te "Drama, drama". Također je napisala književna<br />
djela "Crna limfa/Zeleno srce: Alternativni leksikon duše" i "Obrana okusa smrti".<br />
Povodom knjige o borderline kulturi, koju je objavila prošle godine za Lexington<br />
Books, razgovarali smo o aspektima tog fenomena, novim oblicima autoritarnosti,<br />
neurozi i psihopatskim karakteristikama korporativnog mentaliteta...<br />
• Vaša knjiga se zove "The Borderline Culture: Intensity, Jouissance, and Death"<br />
(Borderline kultura: intenzitet, uživanje, i smrt). Koliko je dugo nastajala, što su<br />
bili, recimo to tako - uvjeti njezine proizvodnje?<br />
- Duže vrijeme sam razmišljala o tome kako živimo u vremenima u kojima<br />
su sve granice pomaknute, granice između svjesnog i nesvjesnog, života i<br />
smrti, načela ugode i načela zbilje, svijeta fantazije i realiteta, subjektivnog<br />
i objektivnog, osobnih projekcija i znanstvenih činjenica. Knjiga je nastajala<br />
paralelno s mojim više intuitivnim uvjerenjem u postojanje borderline kulture,<br />
kao i željom da razjasnim što je ustvari borderline, odnosno granična ličnost<br />
u psihoanalizi, jer je sam pojam izrazito nejasan. Psihoanalitički pristup koji<br />
zastupam u knjizi jasno je postavljen i kao želja za dubinskim razumijevanjem<br />
granične ličnosti i njezina traumatičnog iskustva.<br />
• Kako uopće pristupiti fenomenu borderlinea? Još jedan je to od termina koji<br />
je kolokvijalno dobio previše nesuvislih i neopravdanih interpretacija...<br />
- Apsolutno, sam termin je kolokvijalno sve prisutniji i pri tome se u isti koš<br />
trpaju ljudi čija su iskustva potpuno različita, njihov emotivni i duševni život<br />
je različit, kao i način na koji se suočavaju s bolnim emocijama. U znanstvenim<br />
pristupima tom terminu jasno je koliko ga je teško odrediti pa izgleda da duguje<br />
svoju nesretnu sudbinu morfemu border - granica, tako da se u njega stavlja sve<br />
što nije klasična neuroza, a nije ni psihoza.<br />
Možda bi bilo najlakše reći, u skladu sa psihoanalitičarom Heinzom Kohutom,<br />
da je borderline razina na kojoj određena ličnost živi, doživljava stvari i<br />
funkcionira, to bi bila razina koja je bolnija, fragilnija i nestabilnija od neurotske<br />
razine, a može uključivati i povremene psihotične simptome. Unutar same<br />
borderline razine postoje niža, srednja ili viša razina, pa kada kažemo 'granična<br />
ličnost', uvijek moramo imati na umu koja je razina funkcioniranja te ličnosti. Ova<br />
je ličnost jako stigmatizirana zbog moguće prisutnosti psihotičnih simptoma, a<br />
također samu sebe stigmatizira i smatra manje vrijednom zbog tog iskustva.<br />
Djelo koje smatram prijelomnim u razumijevanju te ličnosti je knjiga Andréa<br />
Greena 'Privatno ludilo: psihoanaliza graničnih slučajeva', gdje autor obrće<br />
shvaćanje granične ličnosti kao one koja je u procijepu između neuroze i psihoze,<br />
i prostor granice tumači kao prostor pregovaranja između suprotstavljenih<br />
sastavnica psihe. To je kao da kažete da granice ne dijele, nego spajaju, to je Green<br />
učinio za borderline ličnost. Cilj je pomaknuti se od crno-bijelih afekata prema<br />
sivim zonama, zonama u kojima naši suprotstavljeni dijelovi vode dijalog. Znači,<br />
granica - line je postala land - široki prostor slobode i mjesto gdje preslagujemo<br />
i kanaliziramo vlastite intenzivne afekte, a naglasak je stavljen na dinamički<br />
shvaćen unutarnji sukob.<br />
Granična ličnost je ona koju obilježuju upravo emotivni intenzitet uglavnom<br />
negativnog pola, težnja da stvari vidi crno ili bijelo te također vrlo fragilna i<br />
nestabilna samosvijest, krajnje nesiguran osjećaj identiteta. Ta ličnost je s jedne<br />
strane izložena intenzivnim afektima, a unutar nje ne postoji dovoljno čvrsta os<br />
koja bi te afekte kanalizirala, sublimirala, proradila. Impulzivnost se često navodi<br />
kao obilježje te ličnosti, ali i u pogledu toga možemo reći, poput psihijatra Viktora<br />
Frankla, da prostor između impulsa i odgovora na njega sačinjava slobodu ličnosti.<br />
Upravo su taj odgovor i taj prostor ono što bi Green nazvao zonama pregovaranja.<br />
• Što je onda borderline kultura? Kako se ona određuje?<br />
- U svojem teorijskom razmatranju borderline kulture išla sam u smjeru<br />
suprotnom od patologizacije suvremenog društva, nego sam uočila i pokušala<br />
dokazati da su u suvremenim zapadnim društvima granice vrlo labilne i<br />
pomaknute, i da je borderline ličnost naprosto manifestacija društvene i<br />
kolektivne psihopatologije. Ovdje mislim na nekoliko temeljnih odrednica<br />
borderline kulture: pop-kulturno i marketinško poticanje emotivnog intenziteta;<br />
medijsko proizvođenje crno-bijelih polariteta; i, naposljetku, ono što se dugo<br />
smatralo temeljnim obilježjem granične ličnosti, a to je cijepanje (splitting).<br />
To cijepanje, koje je više nego evidentno u političkoj areni i u svim oblicima<br />
diskriminacije, ta logika ili/ili je nešto što susrećemo svaki dan i što nas dovodi<br />
do pitanja: ako nas kultura tjera da sve vidimo crno-bijelo i nalaže rasizam<br />
uspješnosti preko energetski intenzivne ličnosti, u nekoj čudnoj sprezi s<br />
energetskim rječnikom new agea, tko je onda borderline? Društvo ili pojedinac?<br />
• U kojoj je relaciji vaša knjiga sa slavnom knjigom Christophera Lascha<br />
"Narcistička kultura"? Čini mi se da dijaloška poveznica postoji?<br />
- U vrlo bliskoj vezi jer mi je Laschova knjiga bila otkriće u mojim ranim<br />
dvadesetima. Laschova knjiga iz 1979. bila je hit i Lasch je, iako sociolog po struci,<br />
ispravno uočio temeljne društvene trendove nakon odumiranja kontrakulture i<br />
nove ljevice u sedamdesetima, koje je nazvao 'ja-desetljeće' nakon što su snovi<br />
o velikim političkim, društvenim, kulturnim i psihološkim promjenama koje su<br />
se trebale dogoditi u međusobnoj sintezi - propali. Lasch kaže da njegova knjiga<br />
nastaje u vrijeme rađanja doba slike, a slika je narcistički počela dominirati<br />
našim osobama. Opsjednuti smo time kako se prezentiramo drugima, jesmo li<br />
zaljubljeni u sliku koju smo stvorili o sebi, a ustvari preziremo i gnušamo se svog<br />
istinskog sebstva? Doba slike pogoduje ličnosti koju Lasch smatra ispraznom,<br />
bez ikakvog interesa za društvo, koja život provodi u zrcaljenju i samozrcaljenju.<br />
To je također ličnost koja traži isključivu i neprestanu potvrdu drugih pa onda te<br />
potvrde pounutruje, što su tužne zamjene za istinski osjećaj samopoštovanja.<br />
• Koje su manifestacije borderline kulture? Kakvi smo mi kao njeni "izvođači"?<br />
- Upravo je, kao što ste spomenuli, 'izvodimo', a ne znamo što radimo,<br />
odnosno u stalnom izvođenju te borderline kulture ne promišljamo o tome<br />
kako smo je kooptirali i kako je ona hegemonijski nametnuta i kooptirana kao<br />
oblik samoizražavanja. Ovdje ponajprije mislim na intenzitet kao stjegonošu<br />
borderline kulture, a paradoksalno je da je intenzitet prebivao negdje na rubu<br />
dok u divljim šezdesetima nije bio postavljen kao temeljna valencija iskustva. U<br />
šezdesetima su se iskustva vrijednosno određivala ne prema tome jesu li dobra<br />
ili loša, nego prema tome jesu li intenzivna ili mlaka, suzbijena, a potonje je<br />
označavalo konformista i malograđanina. Tada je temeljna opozicija bila hip<br />
nasuprot square, a square je označavalo uštogljene ličnosti uskih pogleda koje
Change language