You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
42<br />
SVIJET KULTURE / STUDENI 2022.<br />
KRATKI PRIRUČNIK ZA OKUPACIJU<br />
GAZE I ZAPADNE OBALE<br />
Prve 54 godine<br />
Režija: Avi Mograbi<br />
Karmela<br />
Devčić<br />
DOX PREPORUKA<br />
(Finska, Francuska, Njemačka, Izrael, 2021.)<br />
Ocjena: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . *****<br />
Avi Mograbi u ilmu "Prve 54 godine"<br />
u svojem karakterističnom stilu daje<br />
još jedan ironičan pogled na izraelsku<br />
okupaciju Gaze i Zapadne obale.<br />
Ovaj put izraelski je redatelj snimio<br />
tzv. "kratki priručnik za okupaciju": korak po<br />
korak objašnjava kako okupirati tuđi teritorij,<br />
kako vojno, strateški i psihološki dominirati<br />
domicilnim stanovništvom te kako pred očima<br />
cijelog svijeta ustrajati na tome duže od pola<br />
stoljeća. Uostalom, tko uopće haje za uzaludnu<br />
Rezoluciju 242, koja je u UN-u donesena pet<br />
mjeseci nakon početka rata i okupacije 1967., a<br />
kojom se traži da se Izrael povuče s okupiranih<br />
palestinskih teritorija? Mograbi koristi<br />
izraelsku okupaciju palestinskih područja kao<br />
paradigmatski slučaj. Konačno, riječ je o jednoj od<br />
najduljih okupacija u modernoj povijesti.<br />
Ovaj je ilm prikazan na ZagrebDoxu, ali<br />
Mograbi 29. studenoga još jednom gostuje<br />
u Zagrebu. U Dokukino KIC-u organiziraju<br />
retrospektivu njegovih ilmova, među ostalim bit<br />
će i projekcije "Prve 54 godine", pa je to dobar čas<br />
za one koji su propustili vidjeti ovaj zadnji, lani<br />
dovršen, Mograbijev dokumentarac. Inače, sve<br />
ilmove Avija Mograbija, autora koji je značajan<br />
opus izgradio fokusirajući se na nasilje i utjecaj<br />
nasilja na cijelo društvo i na pojedinca, može se<br />
pogledati na njegovoj službenoj web stranici,<br />
osim ovog zadnjeg, "Prve 54 godine", koji je zasad<br />
dostupan samo na hebrejskom i arapskom.<br />
Film donosi svjedočanstva četrdesetak<br />
izraelskih vojnika, većinom nižih i srednjih<br />
činova, koji govore o tome što su činili i kako su<br />
Film je prikazan<br />
na ZagrebDoxu, ali<br />
Mograbi 29. studenoga<br />
još jednom gostuje u<br />
Zagrebu. Dokukino<br />
KIC organizira<br />
retrospektivu njegovih<br />
ilmova, među ostalim<br />
bit će prikazan i<br />
dokumentarac "Prve 54<br />
godine".<br />
Foto: Ram Orion<br />
djelovali služeći izraelskoj vojsci na okupiranim<br />
palestinskim područjima. To su ljudi koji su svoje<br />
prve iskaze dali u sklopu projekta koji već gotovo<br />
dva desetljeća provodi organizacija Prekinimo<br />
tišinu (Breaking the Silence), udruga izraelskih<br />
vojnih veterana koji su služili na okupiranim<br />
područjima i dobrovoljno odlučili javno govoriti<br />
o onome što su tamo radili, upozoriti na kršenja<br />
ljudskih prava Palestinaca. Prekinimo tišinu<br />
prikupila je izjave oko 2000 nekadašnjih vojnika.<br />
Oni su Mograbija i inspirirali za spomenuti ilm.<br />
Od 2004. tvrdoglavo prikupljaju svjedočanstva<br />
ne bi li dokumentirali postupke izraelskih<br />
okupacijskih snaga u području Zapadne obale i<br />
pojasa Gaze od 1967. nadalje.<br />
Mograbi nekadašnje vojnike koji govore u ilmu<br />
identiicira imenom i prezimenom, godinom<br />
kad su bili vojno aktivni te navodi i područje<br />
gdje su djelovali. Neki od tih muškaraca gotovo<br />
da pripovijedaju u slikama, vrlo životno opisuju<br />
metode, uvijek nasilje, izičko ili psihičko, koje su<br />
činili. Film kronološki prati okupaciju od 1967. do<br />
današnjih dana.<br />
Mograbi često u kadru - općenito je redatelj<br />
koji ne bježi od toga da u svojim ilmovima<br />
stane pred kameru - gledatelja osobno vodi kroz<br />
svako "poglavlje" okupacije, objašnjava svaki<br />
strateški i psihološki korak bitan pri prisvajanju<br />
i zadržavanju tuđeg teritorija. Nudi priručnik<br />
okupacije iz perspektive pobjednika, naravno<br />
s ironijskim odmakom. To je tutorijal kako<br />
temeljito, sustavno i brutalno gospodariti na<br />
tuđem teritoriju i pritom to činiti u doba kad je<br />
sve moguće dokumentirati, dokazati. Što se, u sad<br />
već 55 godina, okupacije promijenilo? Je li Izrael<br />
ičim dekuražiran?<br />
Bivši vojnici govore o arbitrarnosti odluka,<br />
situaciji u kojoj nema pravila i koja i u doba<br />
prividnog mira izaziva nesigurnost, o politici<br />
divide et impera, o promoviranju doušnika,<br />
uništavanju, pljačkama, paleži, torturama, o ratu s<br />
kojim generacije žive cijeli život bez naznaka da će<br />
se išta u skoroj budućnosti promijeniti.<br />
Damjan<br />
Raknić<br />
SVIJET<br />
GEJMERA<br />
META JE DANAS SVIMA<br />
NADOHVAT RUKE. ZATO<br />
SVI I POBJEĐUJU<br />
Grčki se preiks meta u gejmingu<br />
najčešće koristi kada se govori o<br />
najboljem načinu (ili načinima) za<br />
ostvarivanje cilja (ili ciljeva) koji neka<br />
igra stavlja pred igrača. Banalan primjer<br />
na koji se može naletjeti u brojnim igrama: ako je<br />
neki neprijatelj osobito slab na vatru, oportuno<br />
je napasti ga vatrom. Ako igrač na raspolaganju<br />
nema oružje ili čini koje se baziraju na vatri, tada<br />
će borba protiv tog neprijatelja biti (nepotrebno)<br />
dugotrajna i naporna. Što je igra kompleksnija,<br />
to joj je meta skrivenija. Što je meta skrivenija,<br />
to će se igrač više mučiti kako bi je pronašao i<br />
potom implementirao.<br />
Dok nije bilo interneta, foruma, društvenih<br />
mreža, vodiča, Reddita i svega ostalog, meta<br />
se tražila i pronalazila metodom pokušaja i<br />
pogrešaka. Ako jedan mač ne pomaže, isuče se<br />
drugi. Ako ni on ne pomaže, onda treći itd. Danas<br />
se meta uglavnom traži pomoću Googlea, a<br />
potraga traje jedva 10-ak minuta. Igrači se više ne<br />
moraju "mučiti" i tražiti metu jer ju je netko drugi<br />
- najčešće netko tko je posvećen samo i isključivo<br />
traženju mete - već pronašao. Istina, igrači nakon<br />
toga moraju prikupiti meta-opremu, međutim,<br />
Google će im i s tim pomoći. Ukratko, meta je<br />
danas svima nadohvat ruke, a to znači da su im i<br />
pobjede nadohvat ruke.<br />
Dizajneri multiplayer segmenta pucačine iz<br />
prvog lica "Call of Duty: Modern Warfare II" (MW2)<br />
odlučili su da ta igra naoko neće imati metu,<br />
odnosno da će igrač na raspolaganju imati mnogo<br />
različitih kvalitetnih rješenja. Praktički sve puške<br />
ravnopravne su i upotrebljive, a iz igre su izbačeni<br />
neki napredniji pokreti koji su igračima pomogli<br />
da lakše dođu do pobjeda. Taj je potez naljutio<br />
mnoge predane i natjecateljski orijentirane igrače<br />
prethodnih igara iz serijala "Call of Duty" (COD) jer<br />
su ga vidjeli kao dodvoravanje "casual" igračima,<br />
koje percipiraju kao lošije i manje vrijedne<br />
jer im reakcije i motoričko pamćenje nisu na<br />
visokoj razini.<br />
Takvo viđenje odluke dizajnera prilično je<br />
kratkovidno. Nakon igranja MW2 i promatranja<br />
drugih kako igraju, vidljivo je da su dizajneri<br />
htjeli usporiti tempo igre i igrače učiniti<br />
ravnopravnijima. Vidljivo je i to da im je<br />
dozlogrdila činjenica da svi posežu za istim<br />
oružjima i istim kretnjama. Ako postoji meta, to<br />
znači da će svi okršaji prije ili kasnije sličiti te<br />
postati - dosadni. A dosada je najveći neprijatelj<br />
igranja. Ako nema meta-pušaka i meta-kretnji,<br />
igrači će se morati više koncentrirati na prostor,<br />
mudro savladavanje tog prostora, speciičnosti<br />
pušaka koje koriste<br />
te komunikaciju sa<br />
suborcima. E, to je meta<br />
koju se isplati ganjati.<br />
Dizajneri<br />
multiplayer<br />
segmenta<br />
pucačine iz<br />
prvog lica "Call<br />
of Duty: Modern<br />
Warfare II"<br />
(MW2) odlučili su<br />
da ta igra naoko<br />
neće imati metu.
Change language