24. Welcome to Dubrovnik - Turistička zajednica grada Dubrovnika

Galerija kamenih kipova
Napisala Maja Nodari
Dubrovnik
Grad sv. Vlaha
Sveti Vlaho i Dubrovnik jedno
su biće. I dok drugi gradovi
imaju svoje svece zaštitnike u
Dubrovniku svetac ima svoj Grad.
Stoljetna prisutnost svetoga Vlaha
najočitija je u samom Gradu, gdje je
malo uglednih mjesta na kojima se
ne nalazi kamena svečeva skulptura,
počevši od gradskih vrata i utvrda, do
glavnih i udaljenijih svetišta i palača.
S pravom se može govoriti o galeriji
kipova sv. Vlaha, inače nedostignutoj
u drugim hrvatskim gradovima, jer i u
onima s bogatijom kiparskom baštinom
nema toliko ponavljanja prikaza jednoga
izabranog nebesnika.
Prošetat ćemo tom impozantnom
galerijom kamenih likova svetoga
Vlaha u Dubrovniku, koji su nastajali
stoljećima, znatno potičući razvoj
kiparske misli i prakse, uz isticanje
političke samobitnosti male, ali
samosvjesne države Dubrovačke
Republike. Slijed osamostaljivanja
Dubrovnika zorno se iščitava kroz
postupnost nastajanja kipova sv. Vlaha
u Gradu. Najstariji poznati, romanički
reljef datira iz 12. st., ne zna se kojem
je spomeniku izvorno pripadao, a
sačuvan je kao spolia u crkvici Sv. Ivana
Krstitelja na Konalu.
Kip sv. Vlaha u gotički izrezbarenoj
niši Vratiju? (Vrata) od luke nastao je
oko 1380. godine, a iz prve polovice
15. stoljeća datira visoki reljef sv. Vlaha
na kuli Puncjela, rijetki prikaz Parca
koji poput vladara sjedi na prijestolju
držeći u ruci Grad, a nad njim je
nadvijena školjka, prastari znamen
plodnosti i misaonosti, itekako taložen u
Dubrovniku.
Posebno su upečatljivi stojeći kipovi sv.
Vlaha na gradskim vratima: zapadnim,
Od Pila postavljenim oko 1535. godine
s one tri zagonetne kamene glave u
podnožju, i istočnim, Vanjskim vratima
od Ploča s njegovim likom isklesanim
oko 1480. godine. Moćan je Vlahov
plastički prikaz na kruni dubrovačkih
kula, Minčeti, iz druge polovice 15.
stoljeća, a kip sveca koji blagoslivlja
Grad je onaj iz druge polovice 16. st. na
tvrđavi Sv. Ivana u luci. Spominjemo u
ovoj „galerijskoj“ šetnji i tri impresivna
svečeva kipa s bastiona sv. Margarite,
sv. Stjepana i bastiona Spasitelja iz
razdoblja 17./18. stoljeća, razaznatljivim
u siluetama Grada, posebno s morske
strane.
Stoluje dubrovački svetac i na glavnim
gradskim zgradama, na Divoni-Sponzi,
multifunkcionalnoj palači, a sveti mu se
lik nalazi i nad glavnim ulazom Kneževa
dvora u vrsnom kamenom umjetničkom
oblikovanju. Najposlije, tu je i dični mu
monumentalni kip vrh pročelja raskošne
svečeve barokne crkve sred Grada
podignute s njime početkom 18.stoljeća
po zamisli i ostvarenju Marina
Gropellija, dok ga u protoku vremena
prate odlična djela Marina Radice na
pročelju Katedrale, te dostojanstveni
Parčev kip na unutrašnjim Vratima
od Pila Ivana Meštrovića, oba iz 20.
stoljeća.
Galerija kipova legendarnog
dubrovačkog nebeskog zaštitnika ni
izdaleka nije apsolvirana ovom kratkom
šetnjom, tek se zapisuje činjenica da mu
kipovi zrcale razvoj umjetničke misli
i djelatnosti od srednjega vijeka do
modernih vremena.
Više od milenija Dubrovnik štuje svoga
Parca, a on mu uzvraća ljubav. To
Gradu daje poseban pečat uz snažnu
svečevu svenazočnost. Ne naziva se
zaludu Dubrovnik Gradom svetoga
Vlaha. Pivrženost i pobožnost, odanost
i jednodušnost kada je u pitanju sveti
Parac, bez trunčice zazora, osvojili su
prostor zbilje i snova i onda i sada,
nadahnute Vlahovom prisutnošću.
Takav odnos sveca i Grada, Sveca
koji ima svoj Grad, vjeruje u čudo,
u zagovor, u snove što ih ne ometa
goropadnost pojavnoga i muk
duhovnoga svakodnevlja.
14 Dobrodošli u Dubrovnik Zima 2012./13.