ISSN-2233-0917

Uvodnik: Liderstvo reisa Kavazovića 

ISSN-2233-0917 

www.saff.ba 

Broj 338 

19. april 2013. 

9. džumade-l-uhra 1434. 

cijena godišnje 

pretplate 65KM 

Demokratska fronta 

Željka Komšića 

Klopka za Bošnjake 

Reakcije na tužbu Fahrudina 

Radončića, ministra sigurnosti BiH 

protiv Saffa i Fatmira Alispahića 

Bošnjaci protiv 

ministra bošnjačke 

nesigurnosti 

Poslanica o 

islamskom pravu 

Skoro 1/10 kur’anskih 

ajeta posvećena je 

pravnim propisima 

Hutba 

Bajrak ponosa 

je u rukama hrabrih 

Bošnjakinja 

Veselin Gatalo 

Mostarska 

lasta 

velikosrpskih 

čežnji 

Naše knjige u izdanju 

Babtinove fondacije 

Mostovi dijaloga 

među civilizacijama 

Promocija knjige “Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini” 

prof. dr. Smaila Čekića 

Naučna istina 

o događajima 

u Bosni i 

Hercegovini 

na kraju 20. 

Stoljeća

Poštovani čitatelji! 

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, 

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. 

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. 

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života 

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i 

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. 

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”! 

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 338 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini) 

Čuvajte se dunjaluka, on je uistinu prolazan! 

8 

Polumjesec 

Kalibunar 

Profesori Čekić, Dizdarević i Halilović oduševljeni džamijom Kalibunar 

10 

Društvo 

Pogledi 

Sistematsko potkopavanje Univerziteta u Bihaću 

26 

Glas islamskih učenjaka 

Intervju: dr. Tejsir et-Temimi, bivši predsjednik Vrhovnog suda 

Palestine i predsjednik Stranke za slobodu i nezavisnost (Hizbu-lhurrijjeti 

ve-l-istiklal) 

Jevreji upotrebom hemijskih sredstava pokušavaju srušiti Mesdžidul-aksa 

i na njegovom mjestu izgraditi drevni Solomonov hram 

32 

Islamske teme 

Poslanica o islamskom pravu 

Skoro 1/10 kur’anskih ajeta posvećena je pravnim propisima 

44 

Zelena transferzala 

Novi Pazar 

Trogodišnjica Škole Kur’ana Časnog: S ponosom predstavljamo novih 

šest hafiza Kur’ana 

50 

Islamnet 

Velika Britanija 

Stavila hidžab iz radoznalosti i primila islam 

52 

Kutak za islamsku omladinu 

Aziz Redžić 

Mejitov govor živima 

19. april - 9. džumade-l-uhra 

3 

62

Uvodnik 

Liderstvo reisa Kavazovića 

Dva su događaja koja u razmaku 

od nekoliko dana rata u UN-u pojavili nacisti da drže 

mislimo da su se iza Drugog svjetskog 

najavljuju reisu-l-ulemu govore o nürnberškim procesima, a da 

Huseina ef. Kavazovića kao jednog od objezbjeđenje u međuvremenu iz sale 

lidera u Bošnjaka. Ali ne lidera po osnovu 

liderske funkcije, već po osnovu iz Auschwitza. Ili, neka Srbi zamisle na 

izbaci nekoga od preživjelih logoraša 

vizije i djelovanja. Govoreći sabornicima 

o viziji razvoja Islamske zajednice Luburić ili njihovi sljedbenici držali 

šta bi ličilo da su Ante Pavelić, Maks 

reisu-l-ulema Kavazović je rekao: “Nije govore o zločinima u Jasenovcu, a da 

vođena, nego je ona ta koja predvodi. preživjeli srpski logoraši budu poniženi 

Njeni predvodnici su svjesni sebe, sposobni 

i odgovorni prema javnom dobru. Za nas, naravno, nema velike razlike 

izbacivanjem van. Nezamislivo, zar ne?! 

Ta Zajednica ide u susret problemima između retorike Slobodana Miloševića 

i nudi odgovore.” Ove tri rečenice su i Tomislava Nikolića, koji su svako na 

sažeti program opredjeljenja da Islamska svoj način negirali državu BiH i žrtve 

zajednica ne bude objekat, već subjekat genocida. Upravo zato vrijedi podsjetiti 

čelnike UN-a da nema zaborava, 

bošnjačke sudbine, tako što je nikakav 

režim, nikakva politika, neće 

i nema pomirenja sa nastojanjima 

da se izjednače agresor 

voditi, već će Islamska zajednica 

predvoditi bošnjački 

i žrtva, te da se žrtva dodatno 

unizi i degradira. Na 

narod, pri punoj samosvijesti 

da probleme treba otklanjati 

pravi način na to je upozorio 

reisu-l-ulema Kavazović, 

u zametku, a ne kad uzmu 

maha. Upravo ova definicija 

te poentirao inicijativom da 

je praktičnu primjenu imala 

UN, kao što je to uradila Europska 

unija, 11. juli proglasi 

u reakciji Reisu-l-uleme na 

ponižavajući odnos UN-a 

Danom sjećanja na genocid. 

Reakcija reisu-l-uleme 

prema majkama Srebrenice. 

Za svaku je pohvalu Reisu-l-ulemino 

pismo Gener- 

važna i ukazuje na potrebu 

Kavazovića je, bez sumnje, 

alnom skeretaru UN-a u kojem osuđuje aktivnog učešća bošnjačkih vjerskih i 

udaljavanje predsjednice Udruženja akademskih autoriteta u društvenom 

“Majki enklava Srebrenica i Žepa” i političkom životu kroz kontinuirano 

Munire Subašić iz zgrade Ujedinjenih praćenje aktuelnih dešavanja, pravovremeno 

reagiranje i davanje svog 

naroda i odnos prema žrtvama genocida, 

a u povodu održavanja tendenciozne mišljenja o svim važnijim političkim i 

“Tematske debate o ulozi međunarodnog društvenim problemima i izazovima sa 

krivičnog pravosuđa u pomirenju”, koju kojima se suočavaju Bošnjaci i država 

je organizirao predsjedavajući 67. sjednice 

Generalne skupštine UN-a Vuk je utoliko važnija što svima nama daje 

Bosna i Hercegovina. Njegova reakcija 

Jeremić. Nakon izvođenja velikosrpske primjer kako se trebamo ponašati u 

koljačke pjesme pod krovom UN-a, ovim, po Bosnu i Bošnjake, sudbonosnim 

trenucima. Mi živimo u vanred- 

ovo je drugi put da Vuk Jeremić zloupotrebljava 

međunarodnu funkciju i nim okolnostima, moramo imati senzibilitet 

prema realnosti, odlučno se i 

pokušava relativizirati odgovornost za 

genocid nad Bošnjacima. Dovoljna ilustracija 

genocidnog profila ove velikos- 

i preuzeti odgovornost za vlastitu 

hrabro hvatati u koštac sa problemima 

rpske manifestacije pod krovom UN-a sudbinu, jer je to jedini način da kao 

jeste dovođenje za učesnika umirovljenog 

kanadskog generala Lewisa MacKendini 

put u bolju, izvjesniju i sigurniju 

narod preživimo i opstanemo, ali i jeziea, 

koji je od vojnog tužioca Mustafe budućnost, za koju se sami moramo izboriti. 

Iz, ne tako davne, prošlosti smo 

Bisića optužen da je u toku agresije i 

genocida obilazio logor “Kod Sonje” u naučili da predavati vlastitu sudbinu u 

kojem su vršena silovanja Bošnjakinja. U tuđe ruke je isto što i bacanje vlastitim 

američkom filmu “Skriveni život riječi” rukama u propast. Borbom za vlastiti 

opisan je zločin silovanja Bošnjakinja status i prava, mi se zapravo odazivamo 

od strane oficira Ujedinjenih nacija. U Božijem imperativu: O vjernici, brinite 

ambijentu velikosrpskog jahanja UN-a se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće 

ispada logično da se pod krovom UN-a vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu 

pojavljuju oni koji su silovali Bošnjakinje ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o 

da pričaju o ratnim zločinima, namjesto onome šta ste radili. (Prijevod značenja, 

da budu osuđeni za ratni zločin. Za- 

El-Ma’ide, 105.). 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Bajrak ponosa je u rukama hrabrih Bošnjakinja 

Postavlja se pitanje: ako su 

Bošnjaci, a jesu, u toku agresije 

na BiH, pokazali nesvakidašnju 

hrabrost u odbrani svojih svetinja, 

kako je moguće da danas na 

političkom frontu nema više tih 

hrabrih gazija koji su neustrašivo 

jurišali na četničko-ustaške 

tenkove i rovove 

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Uzvišeni U 

Allah u Kur’anu je obja- 

Uvio: O vjernici, budite strpljivi i 

Uizdržljivi, na granicama bdijte i 

Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite. 

(Ali Imran, 200.). 

Nedavno izbacivanje predsjednice 

Udruženja “Majke enklave Srebrenica i 

Žepa”, Munire Subašić iz zgrade UN u 

New Yorku, zbog njenog dostojanstvenog 

i hrabrog držanja i nošenja transparenta sa 

natpisom “Republika Srpska – genocidna 

tvorevina”, izazvalo je veliku pažnju i burne 

reakcije svjetske javnosti. Međutim, ta bura 

se brzo stišala, i sve se brzo zaboravilo. Hrabri 

gest majke Munire ostat će, nažalost, u 

očima međunarodnih, ali i mnogih domaćih, 

društveno-političkih faktora, upamćen 

više kao incident nego kao očajni pokušaj 

ucviljene žrtve da još jednom pokuša skrenuti 

pažnju svjetskoj javnosti na zulum i 

nepravdu koja se čini prema državi Bosni 

i Hercegovini i Bošnjacima kao žrtvama 

srbo-četničke agresije, ali i da dostojanstveno 

i hrabro dođe na lice mjesta, da svojom 

čistom nogom kroči u “Vukovu jazbinu” i 

upre prstom u one koji pokušavaju da, kako 

je sama rekla: “laž predstave kao istinu i da 

žrtvu proglase krivom”, i da pokaže četničkim 

ideolozima i licemjernoj Međunarodnoj 

zajednici, koja je bila agresorski saveznik 

u ratu i u miru, da, za razliku od Bošnjaka, 

prije svega političkih vođa, Bošnjakinje, koje 

su izgubile po jednog, dvojicu, trojicu i čak 

petericu sinova, nikada neće odustati od 

borbe za odbranu svoje države, vjere i časti. 

Da bogdo imamo više nana Fata i 

Munira Subašić, a manje radončića, 

lagumdžija, tihića... 

Postavlja se pitanje: ako su Bošnjaci, 

a jesu, u toku agresije na BiH, pokazali 

nesvakidašnju hrabrost u odbrani svojih 

svetinja, kako je moguće da danas 

na političkom frontu nema više tih hrabrih 

gazija koji su neustrašivo jurišali 

na četničko-ustaške tenkove i rovove. 

Zar su svi izginuli i nestali, pa smo 

došli u situaciju da je u miru odbrana časti 

spala na hrabre Bošnjakinje kao što je 

nana Fata Orlović, Bakira Hasečić i majke 

Srebrenice. 

Naravno da gazije nisu izginule, ali, 

nažalost, nakon agresije i potpisivanja 

sramnog Dejtonskog sporazuma koji je 

legalizirao zločin i genocid i 

Republiku Srpsku kao monstruoznu 

kreaciju tog zločina, 

pala je komanda: “Na lijevo 

krug!”, usljed koje se desio strašan 

i katastrofalan zaokret. Oni 

što su bili dolje, duboko u podrumima, 

duboko u pozadini, 

daleko od prve vatrene linije, 

sad su gore, na vlasti, na pozicijama, 

u ministarskim foteljama, 

da rukama, ogrezlim u 

kriminalu i korupciji, opustoše 

državno bogatstvo i da svojom 

poltronskom i suicidnom politikom 

pomognu neprijateljima 

BiH da dovrše svoje zločinačko 

djelo. A oni koji su bili gore, po 

brdima, po kotama, na prvim 

borbenim linijama, koji su svojim 

životima branili Bosnu i 

Hercegovinu, sad su dolje, gurnuti 

duboko i daleko na margine života, 

odbačeni, bez posla, bez prava glasa, bez 

perspektive i bez nade. 

I umjesto da bošnjački političari i druge 

vođe nastave časnu borbu na političkom 

frontu za našu državu i slobodu koja je 

skupo plaćena, i da tako osvjetlaju obraz i 

pokažu ponos i dostojanstvo, oni su radije 

pristali na predaju i prodaju i države i časti i 

ponosa, samo kako bi sačuvali gole živote i 

mrvice vlasti koje još uvijek imaju u svojim 

rukama. 

Zadatak koji su trebali i morali izvršiti 

bošnjački političari, ali i ostali bošnjački 

muškarci, preuzele su na sebe hrabre Bošnjakinje: 

nana Fata Orlović, Munira Subašić 

i druge naše hrabre majke i sestre iz 

Srebrenice i cijele Bosne i Hercegovine, koje 

nastavljaju kročiti svijetlom stazom slobode 

i pravde kojom su kročili i na kojoj su svoje 

živote dali i njihovi sinovi, muževi, očevi i 

braća. Svima nama su poznate aktivnosti 

i podvizi majki Srebrenice, koje su, kroz 

Ne smijemo 

zaboraviti da 

hrabrog čovjeka 

cijeni i njegov 

neprijatelj, a 

kukavicu ne voli 

ni rođena majka. 

Udruženje “Pokret majki enklave ca i Žepa”, još od 1996. godine, učestvovale 

Srebrenina 

pronalaženju masovnih grobnica i identifikaciji 

ubijenih Bošnjaka. One su vodile i 

dalje vode rovovsku borbu u haškoj sudnici, 

gdje su mnogobrojnim neoborivim argumentima 

dokazivale da su srbo-četničke 

snage iz Srbije i BiH, učestvovale u združenom 

zločinačkom poduhvatu, o kojem 

danas skoro više niko i ne govori. Bile su u 

Hagu kada je počelo suđenje krvoloku Ratku 

Mladiću, zahtijevajući da se što prije osudi, 

jer dokazi o njegovim zločinima su takvi 

da suđenje faktički i nije potrebno. Majke 

Srebrenice su 2010. godine, iz Memorijalnog 

centra u Potočarima, otjerale francuskog 

generala i zločinca Filipa 

Moriona koji je odgovoran za 

zločin nad Bošnjacima, uputile 

su pismo predsjedniku Međunarodnog 

suda za ratne zločine 

počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, 

Theodoru Meronu, 

tražeći da podnese ostavku zbog 

oslobađanja zločinca Momčila 

Perišića, i skrenule mu pažnju 

da je sramno to da čovjek koji 

je preživio holokaust, brani i 

oslobađa one koji su počinili 

genocid nad Bošnjacima, kao i 

mnoga druga velika i hvale vrijedna 

djela. 

Naše hrabre Bošnjakinje 

nisu dozvolile da budu poput 

kojekakvih ibrana mustafića, 

meholjića, galijaševića, nabrojanih 

i nenabrojanih političara 

i drugih bošnjačkih kukavica i 

ulizica koji su, zarad sitnog šićara i kupovanja 

“sigurnosti” za vlastiti bijedni život, 

spremni oskrnaviti i udariti na naše najveće 

svetinje. No, oni zaboravljaju da će ta prljavština 

i smrad koji izbija iz njihovih duša, 

prije nego izađe na njihova usta, nestati zajedno 

s njima na smetljištu historije, a da će 

se hrabra borba Bošnjakinja razviti u visoko 

krošnjato stablo koje će plodove svoje davati 

u svako doba godine, sve dok je svijeta i 

vijeka. 

Da se mi muškarci Bošnjaci makar i 

upola hrabro i dosljedno zalažemo i borimo 

za interese naše zajednice, naše zemlje i naše 

vjere kao što to rade hrabre Bošnjakinje, ne 

bismo došli u situciju da strahujemo šta će 

reći ili uraditi srpski političar barbarskih 

manira, Milorad Dodik, i ne bismo došli u 

situaciju da vlast obnašaju i državom upravljaju 

osobe kao što je Fahrudin Radončić, 

Zlatko Lagumdžija i drugi bošnjački politički 

beskičmenjaci i demagozi koji manipuliraju 

vlastitim narodom i poigravaju se 

sa našom čašću i svetinjama i koji su generatori 

sveopće krize i beznađa u našoj državi. 

Nažalost, malo je danas Bošnjaka koji vole 

svoje vrijednosti i svetinje, više od novca u 

plavim kovertama i više od udobnih, a ničim 

zasluženih, ministarskih fotelja. I malo 

je onih čiji ponos nije moguće kupiti, kao 

što nije moguće kupiti ponos nane Fate 


6

Orlović koja ne odustaje od borbe za svoju 

imovinu, za obraz, za svoj toprak, za pedalj 

Bosne i Hercegovine, iako su joj Dodik i 

Srpska pravoslavna crkva nudili milione 

maraka samo da odustane od svoje borbe. 

Da bogdo imamo mnogo više Bošnjaka i 

Bošnjakinja poput nane Fate Orlović i Munire 

Subašić, a manje ili nikako: izana, mustafića, 

mehuljića, galijaševića, radončića, 

lagumdžija, tihića... 

Svijetlim stazama muslimanki kroz 

islamsku povijest 

Zabrinjavajuće je to što danas nema 

mnogo Bošnjaka koji su spremni da se 

hrabro i dostojanstveno bore za naša prava 

i vrijednosti, ali je ohrabrujuće to što su 

mnoge Bošnjakinje uzele zastavu ponosa 

u svoje ruke i što su predvodnice borbe za 

slobodu, vjeru, čast i domovinu. Jer, kada 

žena Bošnjakinja pokaže svoje imanske i 

moralne kvalitete, onda je to dobar nagovještaj 

da će se i budući naraštaji odgajati 

na tim kvalitetima i vrijednostima. 

Nećemo pogriješiti ako kažemo da su 

se mnoge naše majke i sestre Bošnjakinje, 

svojom hrabrošću i dosljednošću u borbi 

za naše vrijednosti, pridružile plejadi znamenitih 

muslimanki kroz slavnu islamsku 

povijest, koje su bile i ostale svijetli 

primjeri i simboli hrabrosti, poštenja i 

ustrajnosti žene muslimanke. Priključile 

su se odabranoj skupini muslimanki 

kao što su: Nesiba bint Ka’b – Ummu 

Ammare, za koju je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, nakon Bitke na Uhudu, 

rekao: “Na koju god stranu sam se 

okrenuo, vidio sam Nesibu bint Ka’b 

kako se bori protiv nevjernika da bi 

mene zaštitila.” Zatim, Esma bint Ebi 

Bekr, r.a., koja je svoga sina Abdullaha 

ibn Zubejra, kada je bio opkoljen 

u Mekki, bodrila riječima: “Sine, ako 

znaš da si na istini onda ustraj. Tako 

mi Allaha, udarac sablje u stanju ponosa, 

mnogo je lakši od udarca biča 

u stanju poniženja.” Pa onda, Ummu 

Atijja, Safijja bint Abdul-Mutallib, 

Semira bint Kajs, Ummu Haram bint 

Milhan, koja je željela da pogine kao 

šehid na moru i Allah joj je uslišao 

dovu. Preselila je kao šehid prilikom 

muslimanskog osvajanja Kipra. Hansa 

koja je na Kadisiji, jednog po jednog, 

ispratila četiri sina u borbu i svi su preselili 

kao šehidi. Havla bint Ezver, koja 

je među muslimankama slovila kao 

ženski Halid ibn Velid i koja je pokazala 

svoju hrabrost u Bici kod Edžnadina 

u Siriji. Kad je čula da joj je brat Dirar 

zarobljen ona je stavila oklop, uzela sablju 

i uzjahala konja, a onda je jurnula 

prema neprijateljskim redovima i s lahkoćom 

ubijala njihove vojnike dok nije 

oslobodila brata. Kada su muslimani 

saznali da se radi o ženi muslimanki, a 

ne o muškarcu, to im je povećalo borbeni 

moral, pa su krenuli u odlučujući 

proboj i porazili neprijatelja. Džulinar, 

supruga Sejfudina Kutuza, vojskovođe 

koji je porazio tatarske horde kod Ajni 

Džaluta, koja se zajedno s njim borila 

i poginula kao šehid. Nakon što je 

ranjena pala na zemlju, Kutuz je povikao: 

“O, ženo moja!” A ona mu je, 

prije nego je ispustila dušu, 

odgovorila: “Ne govori: ‘O, 

ženo moja’, već reci: ‘O, islamu!’” 

I mnoge druge, znane 

i neznane, žene muslimanke, 

koje su hrabrošću i ustrajnošću 

na putu istine i pravde, 

ovjekovječile svoja imena. 

Hrabrost žene muslimanke 

primijetio je i engleski 

historičar i pisac, Edvard 

Gibon, koji je u svojoj knjizi 

Povijest istočne imperije, 

između ostaloga, zapisao: 

“Takvoj hrabrosti, koju su 

pokazale muslimanke u Bici 

na Jermuku i prilikom opsade 

Damaska, nema primjera 

u povijesti ljudskog roda.” 

Nema ništa gore od 

nezasite pohlepe, 

pretjeranog straha i 

kukavičluka 

U vremenu velikih izazova 

i iskušenja, sličnim onima 

kroz koja danas prolazi bošnjački narod, 

ljudi se uglavnom dijele i razvrstavaju 

na samo dvije skupine: hrabre 

i kukavice. To potvrđuje kompletna 

ljudska povijest, a o tome govori i na 

to skreće pažnju i Kur’an. Tako u sljedećem 

ajetu stoji: Zar nisi čuo o onima 

koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje 

pobjegli – a bijaše ih na hiljade. Allah 

im je rekao: “Pomrite!” – a poslije ih 

je oživio. Allah je, zaista, dobar prema 

ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje. 

I borite se na Allahovom putu i znajte 

da Allah sve čuje i sve zna. (El-Bekara, 

243.-244.) 

Citirani ajet govori o ljudima koji 

su zbog straha i kukavičluka napustili 

i izdali svoju zemlju, a šta ima, nakon 

vjere i časti, važnije od domovine, iako 

Zabrinjavajuće 

je to što danas 

nema mnogo 

Bošnjaka koji 

su spremni 

da se hrabro i 

dostojanstveno 

bore za 

naša prava i 

vrijednosti, ali 

je ohrabrujuće 

to što su mnoge 

Bošnjakinje 

uzele zastavu 

ponosa u svoje 

ruke i što su 

predvodnice 

borbe za 

slobodu, 

vjeru, čast i 

domovinu. 

ih je bilo na hiljade. Strah i kukavičluk 

su ih spriječili da brane svoje svetinje, 

pa su izgubili i ovaj i onaj svijet 

i ostali loš primjer generacijama koje 

dolaze. Narod kojim dominira strah, 

kukavičluk, pohlepa, egoizam i nejedinstvo, 

nema šta tražiti na pozornici 

dunjalučkog života. Uostalom, kakvoj 

se budućnosti možemo nadati mi Bošnjaci, 

kada mnogi od nas, posebno 

političke i druge vođe, liče na duhovno 

i moralno posrnule muslimane iz 

vremena mongolske najezde, kada se 

znalo desiti, kako je to zabilježio Ibn 

Kesir u svom djelu El-bidaje ve-n-nihaje, 

da žena Mongolka zarobi 

grupu muslimana i onda im 

naredi da čekaju pred kućom 

dok ona donese nož da 

ih zakolje, i oni su mirno i 

pokorno čekali da budu zaklani 

k’o kurbani. 

Hrabrost je jedna od 

najljepših osobina vjernika, 

kojom mi praktično potvrđujemo 

da se samo Allaha 

bojimo, odnosno, da se u 

ime Allaha, u ime istine i 

pravde, ne bojimo ničijeg 

prijekora. Islamski učenjak, 

šejh Et-Tartuši, rekao je: 

“Znaj da se nijedna nedaća 

ne može odbiti niti korist 

ostvariti bez hrabrosti. Jer je 

hrabrost, zajedno sa strpljivošću, 

čednošću i pravednošću, 

temelj zgrade islamskog 

ahlaka.” A Ibnul-Kajum el- 

Dževzijje je govorio da su 

briga, tuga i opća bijeda i 

poniženje, direktne posljedice 

straha i kukavičluka. 

Ne smijemo zaboraviti da hrabrog 

čovjeka cijeni i njegov neprijatelj, a 

kukavicu ne voli ni rođena majka. I 

hrabrost nije ograničena samo na bojno 

polje, već i na političko polje, na 

smjelost da se uvijek govori istina, da 

se ne prodaje za sitne pare, da se bori 

protiv nepravde i zuluma vladara, da se 

ustraje u borbi za istinske vrijednosti 

i svetinje. Hrabrost je tajna opstanka 

i trajanja života. Ona je spas, a kukavičluk 

je ubica. Dovoljno je kukavičluku 

i kukavicama prezrenosti to što je tu 

osobinu prezreo Allah, dž.š., i Njegov 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

koji je u svom hadisu rekao: “Najgora 

svojstva koja čovjek može spojiti kod 

sebe jesu: nezasita pohlepa i pretjerani 

strah i kukavičluk.” (Ebu Davud). 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Vrijednost ashaba kroz prizmu Kur’ana i Sunneta 

Hatib: dr. Usama Hajjat 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Poslanik, s.a.v.s. je kazao: 

“Kada Allah zavoli nekog 

roba, On pozove Džibrila 

i kaže mu: ‘Zavolio sam tog i tog 

čovjeka pa ga i ti zavoli.’, 

nakon čega ga Džibril 

i zavoli. Potom Džibril 

kaže stanovnicima nebesa: 

-Allah voli tog i tog, 

pa ga volite i vi – i oni 

ga zavole. Tada ga zavole 

i stanovnici Zemlje a zatim 

postane prihvaćen 

na zemlji...” (Muttefekun 

alejhi). Poznati tabiin, 

Zejd b. Eslem, Allah 

mu se smilovao, govorio 

je: “Ko se Allaha istinski 

bude bojao ljudi će 

ga zavoljeti pa makar im 

to bilo i mrsko.” Ovome 

se ne treba mnogo čuditi 

jer to je jedan od plodova 

iskrenog vjerovanja i istinske 

bogobojaznosti koji krase 

Allahove štićenike o kojima je On 

kazao: I neka se ničega ne boje i 

ni za čim neka ne tuguju Allahovi 

štićenici, oni koji budu vjerovali i 

koji se budu Allaha bojali, za njih su 

dobre vijesti i na ovome i na onome 

svijetu - Allahove riječi niko ne može 

izmijeniti - to će, zaista, velik uspjeh 

biti. (Junus, 62.-64.). Ovo vrijedi 

za svakog Allahovog iskrenog roba, 

bez obzira u kojem vremenu živio 

i na kojem dijelu kugle zemaljske 

boravio, međutim, prva generacija 

muslimana, odnosno ashabi, radijallahu 

anhum, opet među njima 

zauzimaju posebno vrijedno i visoko 

mjesto. Ovu generaciju Uzvišeni 

Allah je posebno odabrao i učinio ih 

pomagačima Njegovog posljed njeg 

poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., 

te ih i Kur’anu na više mjesta pohvalio: 

Allah je zadovoljan prvim 

muslimanima, muhadžirima i ensarijama 

i svima onima koji ih slijede 

dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni 

Njime; za njih je On pripremio 

džennetske bašče kroz koje će rijeke 

teći, i oni će vječno i zauvijek u njima 

boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevba, 

100.). Poslanik, s.a.v.s., strogo je 

zabranio da se njegovi ashabi psuju, 

omalovažavaju i da se spominju u 

“Nemojte 

psovati (i 

vrijeđati) moje 

ashabe, jer 

kada bi neko 

od vas udijelio 

zlata koliko 

je brdo Uhud 

ne bi dostigao 

vrijednost 

njihovog 

pregršta 

niti njegove 

polovine.” 

bilo kakvom negativnom 

i neprimjereneom kontekstu 

rekavši: “Nemojte 

psovati (i vrijeđati) moje 

ashabe, jer kada bi neko 

od vas udijelio zlata koliko 

je brdo Uhud ne bi 

dostigao vrijednost njihovog 

pregršta niti njegove 

polovine.” (Muttefekun 

alejhi). Voljeti ashabe jasni 

je znak imana a mrziti 

ih i omalovažavati, jasni je 

znak licemjerstva i nevjerstva. 

Oni su pomogli Allahovu 

vjeru onda kada 

je to bilo najpotrebnije, 

žrtvujući pri tome svoje imetke i 

svoje živote. Rekao je imam Et- 

Tahavi: “Volimo se ashabe Allahovog 

Poslanika, s.a.v.s., i nikoga od 

njih ne zanemarujemo niti se bilo 

koga od njih odričemo. Mrzimo 

onoga ko mrzi njih i ko ih spominje 

u negativnom kontekstu a 

mi ih ne spominjemo osim po dobru. 

Voljeti ashabe je od imana i to 

je očito dobročinstvo, a mrziti ih 

je nevjerstvo, licemjersto i najveća 

nepravda.” Stoga, poštovana braćo, 

čuvajmo svoje jezike od toga da o 

njima kažemo išta drugo osim samo 

dobro, i klonimo se neprimjerenih 

komentara u kontekstu smutnje koja 

se desila među njima. Uvjereni smo 

da je Uzvišeni Allah sa svima njima 

zadovoljan, i da je svako od njih, 

bez obzira kojoj se strani u vrijeme 

smutnje priklonio, želio samo istinu 

i dobro. Svi oni su nama uzori koje 

volimo i koje slijedimo u dobru. 

Abdullah b. Mes’ud r.a. je govorio: 

“Ko od vas želi da se za nekim povodi 

neka se povodi za onima koji 

su već umrli jer niko od živih nije 

siguran da neće upasti u smutnju 

(i skrenuti sa Pravoga puta).” Zbog 

toga, poštovana braćo, krenimo 

stopama časnih ashaba, i sigurno 

nećemo pogriješiti. 

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Čuvajte se dunjaluka, 

on je uistinu prolazan! 

Hatib: Husejn Ali Šejh 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Uopće nije upitno da veliki 

broj ljudi danas daje 

prednost prolaznom 

nad vječnim, i da žrtvuje moral i 

duhovne vrijednosti samo kako bi se 

dokopao raznih vidova materijalne 

koristi. U duše se uvukla i duboko 

ukorijenila ljubav prema dunjaluku, 

u ime koga se voli i mrzi, hvali 

i proklinje, prijateljuje ili svađa. Za 

jednog vjernika u najveće opasnosti 

spada to da se posveti ovosvjetskim 

dobrima ne vodeći pri tome obzira o 

šerijatskim pravilima i normama, ne 

mareći šta mu je od toga zabranjeno 

a šta dozvoljeno. Ukoliko vjerniku 

ovaj svijet postane cilj a ne samo 

sredstvo preko kojeg će, uz Allahovu 

milost, doći do ahireta, neka zna da 

je upao u veliku nevolju iz koje što 

prije mora pronaći izlaz. Takvim 

razmišljanjem i ponašanjem, on liči 

nevjernicima za koje je Uzvišeni Allah 

kazao: ...A od užasne patnje teško 

nevjernicima, koji život na ovome svijetu 

više vole od onoga svijeta i koji od 

Allahova puta odvraćaju i nastoje ga 

prikazati krivim! Oni su u velikoj zabludi. 

(Ibrahim, 2.-3.). Od ovog lošeg 

i opasnog stanja, Poslanik, s.a.v.s., se 

utjecao svome Gospodaru govoreći: 

“Gospodaru naš, nemoj nas nevoljama 

u našoj vjeri iskušati, i nemoj 

nam dunjaluk najvećom brigom 

učiniti, i nemoj da nam on postane 

(krajnji) domet našeg znanja (i zanimanja).” 

Onaj kod koga želja za dunjalukom 

nadvlada težnju za ahiretom, 

takav je strastima dao prednost nad 

robovanju svome Gospodaru i upao 

u šejtansku spletku iz koje se teško 

izvući. Uzvišeni Allah, upozoravajući 

na ovu mogućnost, kaže: O ljudi, Allahova 

prijetnja je, zaista, istina, pa 

neka vas nikako život na ovome svijetu 

ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne 

pokoleba. (Fatir, 5.). Zbog toga smo, 

braćo muslimani, u velikoj potrebi 

da se svi nad sobom zamislimo, da 

jedni druge posavjetujemo, Allahu se 

pokajemo i od sebe luđačku želju za 

materijalizmom i gomilanjem bogatstva 

odlučno odbacimo! Poslušajmo 

samo sljedeći ajet koji glasi: Onima 


8

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa 

Mesdžidu-l-Aksa je jedna cjelina 

Istinska sreća 

može se postići 

samo kroz 

pokoravanje 

Uzvišenom 

Stvoritelju i 

iskrenim radom 

za onaj, bolji 

svijet, što 

naravno ne 

znači potpuno 

odricanje od 

ovoga svijeta i 

njegovih ukrasa 

o čemu govore 

mnogi šerijatski 

tekstovi. 

koji ne očekuju da 

će pred Nas stati i 

koji su zadovoljni 

životom na ovome 

svijetu, koji su 

u njemu smireni 

i onima koji su 

prema dokazima 

Našim ravnodušni 

- prebivalište 

njihovo bit će 

Džehennem, zbog 

onoga što su radili. 

(Junus, 7.-8.). Zar 

je ovaj prolazni 

svijet vrijedan 

toga da zbog njega 

izgubimo ahiret? 

Razmislimo malo 

o suštini dunjaluka. 

Zar on, i pod pretpostavkom da 

su na njemu bogati, ugledni i moćni, 

ipak nije mjesto na kojem se ljudi 

pate, strahuju, strepe, boluju, plaču i 

tuguju, a sve spomenuto ne zaobilazi 

ni najbogatije i najutjecajnije među 

njima? Zar čovjek nije ograničenog 

roka trajanja i zar neće vrlo brzo 

postati prašina od koje je i stvoren? 

Zbog toga će se svako onaj ko zbog 

mahnitog trčanja za ovim svijetom 

zanemari i zapostavi svoje dužnosti 

prema Uzvišenom Allahu i prekrši 

Njegove granice, uskoro gorko kajati, 

a njegova konačnica, ako umre 

bez pokajanja, će po njega biti kobna. 

Istinska sreća može se postići 

samo kroz pokoravanje Uzvišenom 

Stvoritelju i iskrenim radom za onaj, 

bolji svijet, što naravno ne znači 

potpuno odricanje od ovoga svijeta 

i njegovih ukrasa o čemu govore 

mnogi šerijatski tekstovi. Zato, ne 

budimo od onih za koje je Uzvišeni 

kazao: Onda će onome koji je obijestan 

bio i život na ovome svijetu više volio, 

Džehennem prebivalište postati sigurno., 

već od onih za koje On kaže: A 

onome koji je pred dostojanstvom Gospodara 

svoga strepio i dušu od prohtjeva 

uzdržao. Džennet će boravište biti 

sigurno. (Ez-Zarijat, 37.-41.). 

Hatib: Muhammed Selim 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

Allahovi 

A 

robovi, 

Asvakom od nas 

Adobro su poznate 

Allahove riječi, subhanehu 

ve te’ala, iz sure El-Isra gdje 

govori o blagoslovu ovo svetog 

mjesta i onog što je oko 

njega. Prema tome, mjesto 

gdje ja stojim kao i džamijski 

harem zajedno sa Kubetus-sahra 

pripada ovom 

mesdžidu i niko ne raspolaže 

pravom da ga odvaja 

i parča. Upravo ovdje leži historijska 

zavjera naših neprijatelja koji su spremni 

na sve i svašta. To su oni koji su 

mijenjali Allahove riječi i Njegove redbe. Štaviše, muslimanima je Allah 

nazabranjivao 

da koriste riječi i izraze koji 

se u njihovom jeziku znače nešto što bi 

mogli pogrešno protumačiti. Šta onda 

tek reći za ove danas koji kreiraju i drugima 

naturaju zakone u njihovoj zemlji. 

Pogrešan izraz na koji muslimani 

Pogrešan 

izraz na koji 

muslimani 

nasjedaju 

oni mogu 

iskoristiti da 

nam uzurpiraju 

neka od naših 

prava. Zato 

muslimanima 

se ne 

dozvoljava 

da za ovaj 

džamijski 

harem koriste 

neki drugi izraz 

kao što je park, 

prostor i sl. 

nasjedaju oni mogu iskoristiti 

da nam uzurpiraju neka 

od naših prava. Zato muslimanima 

se ne dozvoljava 

da za ovaj džamijski harem 

koriste neki drugi izraz kao 

što je park, prostor i sl. Oni 

to iskorištavaju pa pod izgovorom 

da je to park dovode 

turiste i razgolićene žene. 

Također, nasjedajući na to 

muslimani ne prezaju da trguju 

na tom prostoru i rade 

druge radnje koje se ne bi 

trebale činiti unutar mesdžida. 

Oni se služe svime da bi 

umanjili od vrijednosti ovog 

mesdžida i da bi muslimane odvratili 

od njega. Zato se ne smijemo obazirati 

na ograničenja koja nam nameću u 

smislu godina i državljanstva kako bi 

spriječili klanjače od Allahove kuće. 

Napominjemo da je ovo emanet 

koji je o vratu svih muslimana i Allah 

će nas pitati o tome. Budite sretni što 

ste počašćeni da vodite brigu o ovoj 

Allahovoj kući i nadajte se nagradi 

koju Allah za to obećava. 


9

Polumjesec 

Hafiz Almir Kapić 

Hafiz i svjetska 

šampionska klasa u 

brazilskoj jiu-jitsi 

Na svjetskom turniru u brazilskoj 

jiu-jitsi koji se održao u Dubaiju 

(UAE), u četvrtak 11. aprila, 

hfz. Almir Kapić osvojio je bronzanu 

medalju, čime se svrstao u klasu 

svjetskih šampiona u navedenom 

sportu. Hafiz Almir Kapić, rodom 

je iz Banovića, oženjen je i ima troje 

djece. Trenutno je apsolvent na Univerzitetu 

El-Azhar u Egiptu, a pored 

studija i aktivnog bavljenja sportom 

aktivno je uključen u Asocijaciju studenata 

BiH u Egiptu. Do osvajanja 

trećeg mjesta i bronzane medalje hafiz 

Almir Kapić imao je četiri borbe. 

Pobijedio je borce iz Kuvajta, UAE 

(Emirata), Rusije a od Amerikanca, 

osvajača prvog mjesta, je izgubio. 

Svjetsko profesionalno takmičenje u 

Dubaiju u brazilskoj jiu-jitsi se organizira 

već pet godina zarednom, u 

kojem učestvuju borci iz preko 60 država. 

Ove godine turnir se održavao u 

vremenskom intervalu od 11. do 13. 

aprila, a nastupio je rekordan broj takmičara, 

njih preko 700. 

Iako je kratko u ovom sportu, ovo 

nije jedini njegov uspjeh, krajem 

2012. godine u Velikoj Kladuši na prvom 

BJJ državnom turniru je osvojio 

zlatnu medalju i time postao državni 

prvak Bosne i Hercegovine. Član je 

sarajevskog BJJ kluba “Aktiv”, koji 

je pod okriljem Gracie Barra (Team 

Redžović), škole za koju se smatra da 

je najjača u svijetu brazilske jiu-jitse . 

Dodik, Mladić, Karadžić... 

Oni svoju mržnju prema muslimanima ne mogu sakriti 

Početkom ovog mjeseca u Hagu 

je svjedočio Milorad Dodik kao 

svjedok zločinca Radovana Karadžića. 

Tokom svog svjedočenja Milorad 

Dodik nije mogao sakriti svoju mržnju 

prema Bosni i Hercegovini, Bošnjacima 

muslimnima i islamu. Dok je Milorad 

Dodik iz sebe izbacivao 

mrnju prema muslimanima 

i islamu u drugoj 

haškoj sudnici zločinac 

Ratko Mladić je verbalno 

napao svjedoka psujući 

mu “tursku majku”. 

Drskost i prostakluk 

koji pokazuje Ratko 

Mladić, koji se ne susteže 

da psuje svjedoke, da 

prijeti klanjem žrtvama 

genocida rezultat su njegovog 

duševnog stanja, 

odnosno njegove mržnje 

prema islamu i muslimanima. 

Kada vidimo kako 

Višegrad 

U Višegradu su počele pripreme za 

Usnimanje filma o učešću ruskih do- 

Ubrovoljaca u redovima Vojske Republike 

Srpske tokom agresije na BiH. 

“Dokumentarnu storiju o poginulim 

ruskim ratnicima snimaće književnik i 

publicista Ljiljana Bulatović”, izvještava 

agencija SRNA. “Okosnica filmske priče 

će se odnositi na dobrovoljca Konstantina 

Bogoslovskog, koji je imao 21 godinu kada 

je poginuo u borbama na brdu Zaglavku 

kod Višegrada, a sahranjen je na Srpskom 

vojničkom groblju na Megdanu”, kaže 

Bulatovićeva. Ona naglašava da je priča 

o njemu simboličan čin kojim su obuhvaćeni 

svi ruski rodoljubi koji su došli da se 

bore u Srpskoj. “Ovo 

je znak zahvalnosti za 

sve koji su se borili da 

odbrane čast srpskog 

naroda i Republike 

Srpske za koju su dali 

živote, dijelove tijela 

ili preživjeli ratne 

strahote”, dodala je 

Bulatovićeva. 

Srbi se ne stide svojih 

prijatelja iz svijeta koji 

su im pomogli da ruše 

se ponašaju Mladić, Dodik, Karadžić 

i drugi srpski zločinci u Hagu onda 

možemo samo zamisliti sa kakvom mržnjom 

su oni vršili genocid nad našim 

narodom tokom agresije. Oni svoju 

mržnju nikada nisu mogli niti mogu 

sakriti. Ona iz njih stalno izbija! 

Srbi snimaju filmove o ruskim dobrovoljcima a Bošnjaci 

nastoje da zatru svako sjećanje na mudžahide koji su dali 

svoje živote za BiH 

Bosnu i Hercegovinu. Isti je slučaj i sa 

Hrvatima, koji imaju čak uduruženje 

doborvoljaca koji su se borili u BiH 

protiv Bošnjaka. Samo mi Bošnjaci se 

stidimo onih koji su nam došli pomoći 

u odbrani naše domovine i naših života. 

Za odbranu Bosne i Hercegovine 

svoj život dalo je desetine stranih dobrovoljaca 

iz arapskih i drugih muslimanskih 

zemalja. Kod Srba je društveni 

prestiž biti na čelu promoviranja 

uloge ruskih dobrovoljaca, a kod nas 

Bošnjaka je društveni prestiž javno se 

ograđivati i boriti protiv dobrovoljaca 

iz arapskih i drugih muslimanskih 

zemalja. 


10

www.putvjernika.com 

Tvornica obavještajnih pamfleta 

Svakom normalnom i dobronamjernom 

građaninu BiH odavno je postalo jasno 

da je web stranica Putvjernika servis obavještajnih 

službi za širenje ekstremizma na 

ovom području. Obavještajne službe vješto 

manipuliraju navedenom web stranicom, 

koju su uspjeli nametnuti jednom dijelu 

naivnih ljudi kao autoritativan izvor informacija 

i “ispravnih” mišljenja o islamu. U 

posljednje vrijeme obavještajne službe preko 

Putavjernika plasiraju propagandne poruke 

koje ih do kraja demaskiraju. Nakon 

što su nedavno plasirali propagandnu 

podvalu da je svako ko smatra da terorizam 

nije dio islama nevjernik, obavještajci 

sa Putavjernika prije nekoliko dana objavili 

su tekst “Veza između nastojanja Al-Kaide 

i historije islama po pitanju oslobađanja 

Al-Akse”. U sklopu navedenog teksta sirana je neviđena poruka. “Šejh Usama bin 

pla- 

Laden je bio čovjek koji je komandovao 

globalnim džihadskim otporom protiv krstaške 

Amerike i njenih saveznika, te zbog 

toga s pravom zaslužuje titulu ‘imam našeg 

Ovih dana u Ahmićima je obilježena 

20. godišnjica od genocida 

nad Bošnjacima. Dva dana kasnije u 

Starom Vitezu je obilježena 20. godišnjica 

od velikog terorističkog napada 

HVO-a na Bošnjake. Kao što danas 

gledamo po svijetu kako se vrše teroristički 

napadi kamionima bombama 

tako je HVO prije 20 godina, 18. 

aprila, negdje u ikindijsko vrijeme, 

dovukao zloglasni kamion-cisternu sa 

3,5 tone eksploziva. Cisterna je porušila 

mnogo kuća, ali nažalost, i odnijela 

šest šehida. “Kada čovjek razmi- 

šlja o njima, naročito o šehidu vozaču 

cisterne Šahman Muji, jednostavno 

mozak da stane. Mozak staje misleći 

vremena’. Imam Ahmed ibn Hanbel je u 

svoje vrijeme bio strpljiv sa fitnama koje 

su dolazile od muatezila koji su širili ideju 

da je Kur’an stvoren, pa su učenjaci tog 

vremena govorili da su znali ko su vjernici 

a ko munafici na osnovu njihove ljubavi 

prema imamu Ahmedu ibn Hanbelu. I 

mi danas kažemo da se iman ili licemjerstvo 

jedne osobe može vidjeti na osnovu 

njene ljubavi (mržnje) prema šejhu 

Usami bin Ladenu”. Napisati da se iman 

(ispravno vjerovanje) jednog muslimana 

mjeri na osnovu ljubavi prema Usami bin 

Ladenu, odnosno da je neko licemjer ili 

munafik ako ne voli Usamu bin Ladena 

znači da taj pisac nije pisao islamski nego 

pokvareni antiislamski propagandni stav, 

pamflet, kojim želi nauditi muslimanima. 

Ovakvu očiglednu glupost pišu oni 

koji siju smutnju s ciljem borbe protiv 

islama i muslimana. Nažalost, vjerovatno 

ovo neće biti posljednja propagandna 

poruka iz Putavjernika – tvornice obavještajnih 

pamfleta. 

Vitez 

Godišnjica “CISTERNE”: Teroristički napad HVO-a na Bošnjake 

u kakvim li je mukama on izdahao 

kada je od njegovog tijela ostalo samo 

par dijelova. Allahu dragi, ne dozvoli 

da nikada to zaboravimo, ni mi, ni 

naša djeca, unuci, praunuci...Amin”, 

poručuju Bošnjaci iz Starog Viteza! 

Veselin Gatalo 

Mostarska lasta 

velikosrpskih čežnji 

Već duže vrijeme Mostarac 

Veselin Gatalo je veoma omiljen 

za medije u Republici Srpskoj. 

Razlog za takvu ljubav nalazi se 

u Gatalovom veličanju svega što 

je srpsko i otvorenom izražavanju 

mržnje prema Bosni i Hercegovini. 

Gatalo svakodnevno kroz svoja 

javljanja za Radio Republike 

Srpske pljuje po Mostaru, Bosni 

i Hercegovini, veliča srpstvo, širi 

mržnju i netoleranciju. Veselin 

Gatalo, koji se mostarskoj, ali i bh. 

javnosti predstavlja kao “književnik” 

i “pisac” za Radio Republike 

Srpske izjavljuje gluposti tipa: 

“Mostar polako ali sigurno opet 

postaje srpski grad”. Za njega je 

Osman Đikić srpski pjesnik, značajniji 

čak i od Alekse Šantića. 

“Osman Đikić je pored Alekse 

Šantića bio jedan od najvećih srpskih 

pjesnika u Mostaru”. O svemu 

što je u Republici Srpskoj ima 

samo riječi hvale a Sarajevo je za 

njega grad koji prezire. “Da čestitam 

Banjalučanima na gradu, grad 

je uređen, ljudi su opušteni kao da 

se ne radi o Bosni i Hercegovini, a 

čini mi se da se i ne radi o Bosni 

i Hercegovini. Sve je nekako 

drukčije od Mostara i Sarajeva. 

Sarajevo je najnapetiji grad kroz 

koji sam prošao, tamo su svi nekako 

sivi”. O Mostaru ima još gore 

mišljenje. “Mostar je šugav grad”. 

Komentirajući kampanju “Zašto 

volim BiH”, Gatalo je rekao: 

“Pitanje je bilo zašto volim BiH, 

tražili su od mene da učestvujem 

u tome. Ja sam rekao da nešto i ne 

volim BiH”. Ovo su samo neki dijelovi 

govora mržnje kojeg Veselin 

Gatalo redovno svakog jutra izriče 

u uši slušalaca velikosrpskog 

Radija Republike Srpske. 


11

Travnik 

Psi lutalice napadaju djecu 

Prije dvadesetak dana ispred zgrade u 

kojoj živim u Travniku, na parkingu, 

u po bijela dana veliki pas vučjak napao je 

djevojčicu od deset godina. Zahvaljujući 

brzoj intervenciji jednog starog dede, koji 

se našao na tom mjestu, djevojčica je ostala 

živa (Prije nešto više od godinu dana u 

Travniku se dogodio sličan napad psa 

vučjaka na dvanaestogodišnju djevojčicu. 

Nažalost, ta djevojčica je poginula). Iako je 

hrabri dedo uspio otjerati vučjaka, djevojčica 

je teško ozlijeđena. Vučjak joj je izgrizao 

desnu ruku, zbog čega je obilno krvarila. 

Odmah smo je odvukli u hitnu. Nakon 

zbrinjavanja ozlijeđene djevojčice nazvao 

sam policiju da prijavim ugrožavanje života 

desetogodišnje djevojčice. Dežurni policajac 

me hladno odbio, odnosno samo mi je 

rekao: “Jarane, nismo mi veterinari, nazovi 

njih”. Ja sam mu skrenuo pažnju da je 

pas veoma opasan i da je malo nedostajalo 

da ubije djevojčicu, kao što se već jednom 

dogodilo u Travniku. Ni to upozorenje 

nije promijenilo stav dežurnog policajca. 

Nedugo nakon toga na ulici sam sreo jednog 

drugog policajca i pozvao ga da uhvate 

vučjaka, koji je mirno ležao na mezarju 

kod Ilhamijinog turbeta. Taj policjac mi 

je rekao da oni ništa ne mogu i da se boje 

reakcije nekih žena koje se bave zaštitom 

pasa lutalica. Na kraju sam morao odustati. 

Vučjak i danas slobodno luta po Travniku 

i vreba novu žrtvu. Nekoliko dana nakon 

opisanog slučaja jedan krim inspektor iz 

Travnika ispričao mi je da je jedna žena, 

koja se bavi zaštitom životinja, došla u policijsku 

stanicu u Travniku i prijavila muškarca 

da je izudarao psa. Naravno, ovaj put 

policija je reagirala. Ovakva apsurdna situacija 

nije svojstvena samo Travniku, i drugi 

gradovi imaju slične probleme. Na kraju, 

moram izraziti svoje razočarenje ponašanjem 

građana Travnika. Iako je život djece, 

pa i odraslih, svakodnevno ugrožen niko ne 

reagira. Travničani se dignu na javne proteste 

zbog posječenih dvije vrbe na Plavoj 

vodi, a kada je u pitanju problem pasa lutalica, 

to kao da se nikoga ne tiče, kao da psi 

lutalicu napadaju neku tuđu djecu. Nisu 

valjda vrbe preče od života naše djece? 

Zastupnici zločinca 

Pristalice šiizma u BiH vličaju zločine Bashara Asada nad sirijskim narodom 

Apsolutna većina građana u 

BiH, naročito Bošnjaci podržavaju 

pravednu borbu sirijskog 

naroda protiv diktatora Bašara 

Asada. Islamska zajednica u BiH 

također je na strani pravedne borbe 

sirijskog naorda protiv diktatora 

Bašara Asada. Nažalost, iako 

je riječ o maloj skupini, u Bosni 

i Hercegovini ima i onih koji veličaju 

zločine nad sirijskim narodom. 

Riječ je o šiijama iz Irana 

koji žive i rade u našoj zemlji i 

njihovim malobrojnim pristalicama 

među Bošnjacima. Spomenute 

Sarajevo 1938. 

Oslikana bošnjačko-muslimanska tradicija 

Na fotografiji priloženoj uz ovaj 

tekst vidi se kako neimenovani 

efendija sa svojom ženom u nikabu 

šeta ulicama Sarajeva. Fotografija 

je napravljena 1938. godine. Ovo je 

slikoviti primjer prave bošnjačkomuslimanske 

tradicije. Poznato je da 

se u Bosni i Hercegovini posljednjih 

godina vodi žestoka rasprava o pojavi 

nikaba. Domaći 

mediji, naročito 

oni antiislamski 

opredijeljeni, često 

citiraju pojedine 

profesore iz 

obrazovnih institucija 

Islamske 

zajednice u BiH, 

koji smjelo daju 

izjave da je nikab 

suprotan tradiciji 

Bošnjaka muslimana. 

Možemo 

razumjeti spomenute 

profesore, 

izvore antiislamskih 

medija, da 

šiije na svojim Facebook profilima, 

Twitteru, Youtubeu i na drugim 

internet adresama veoma pohvalno 

se izražavaju o zločinima Asadove 

vojske protiv sirijskog naorda, kojeg 

optužuju da radi za američke 

interese. Svaki uspjeh Asadove vojske 

odmah se širi na navedenim internet 

adresama. Zabrinjavajuće je 

što ti ljudi potpuno ignoriraju stravične 

zločine Asadove vojske, odnosno 

veoma je zabrinjavajuće što 

u našoj zemlji ima pojedinaca koji 

se raduju ubijanju nevinog sirijskog 

naroda. 

ne vole nikab ili da su mišljenja da 

taj islamski propis nije obavezan za 

ženu muslimanku. Međutim, javno 

tvrditi da nošenje nikaba ne pripada 

tradiciji Bošnjaka muslimana čista je 

laž. Isti je slučaj sa nošenjem brade i 

drugim islamskim obilježjima koji su 

više prisutni nakon završetka agresije 

na BiH. 


12

Vasilije Kačavenda 

Đavolji porno-pederski vladika 

V asilije Kačavenda je čovjek koji 

Vje posijao mnogo zla u Bosni i 

VHercegovini. Bošnjaci Podrinja su platili 

visoku cijenu njegovih zlih misija tokom 

i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Kačavenda je inspirator činjenja genocida 

nad Bošnjacima Podrinja. Svi se dobro 

sjećamo video priloga iz Srebrenice 

u ljeto 1995. godine kada mu srpski 

oficiri podnose raport kako su očistili 

Bošnjake i kako su rušili džamije a 

on se na to grohotom smijao dodajući 

da čestita srpskoj vojsci koji su očistili 

Srebrenicu od nekrsta i križa. Koliko 

je samo zla taj zlikovac nanio nani Fati 

Orlović. U njenoj avliji sagradio je crkvi 

i do danas čini sve da spriječi 

svaki pokušaj uklanjanja 

tog zla iz Fatine avlije. On je 

inspirator izgradnje crkve na 

Budaku iznad Memorijalnog 

centra u Potočarima. Lista 

Kačavendinih grijeha je previše 

duga. Ovih dana otkrivena 

je njegova intimna strana, 

konačno je potvrđeno da je 

Kačavenda peder i pedofil. U 

javnosti su procurili snimci 

na kojima Kačavenda seksualno 

opći sa mladićima i 

djecom. Sada i Srbi vide ko 

Foto polumjeseca 

im je bio duhovni vođa. Vjerujemo da 

Vasilije Kačavenda nije usamljen slučaj u 

Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Jednog dana 

će se otkriti pravo lice i vladike Grigorija 

iz Trebinja. 

Očito je da će u narednim danima 

Vasilije Kačavenda biti smijenjen. Srpska 

pravoslavna crkva će naći načina kako da 

se izvuče iz ove afere. Međutim, hoće li 

Srpska pravoslavna crkva biti pravedna 

pa krenuti sa brisanjem zločinačkih tragova 

Vasilije Kačavende. Prva adresa trebala 

bi biti avlija nane Fate Orlović odakle 

treba ukloniti Kačavendinu crku. 

Iskreno, sumnjamo da će Srpska pravoslavna 

crkva ispuniti naša očekivanja. 

Kalibunar 

Pofesori Čekić, Dizdarević i 

Halilović oduševljeni džamijom 

Kalibunar 

prepunom Omladinskom klubu 

džamije Kalibunar u petak, 

U 

12. aprila, održana je promocija 

knjige “Genocid i istina o genocidu 

u Bosni i Hercegovini” autora profesora 

dr. Smaila Čekića. Uz profesora 

Smaila Čekića na promociji su 

govorili ugledni profesori dr. Ismet 

Dizdarević i dr. Safet Halilović. 

Spomenuti ugledni profesori prije 

promocije imali su priliku da se 

upoznaju sa svim sadržajima džamije 

Kalibunar. Profesori nisu krili 

svoje oduševljenje. 

Profesor dr. Ismet Dizdarević je prije 

govora o knjizi profesora dr. Smaila 

Čakeća izrazio svoje zadovoljstvo 

viđenim u džamiji Kalibunar. 

“Moram vam kazati da sam uzbuđen 

što u ovakvom lijepom ambijentu 

govorim na ovoj promociji. Ja sam 

iznenađen onim što sam vidio ovdje 

u džamiji Kalibunar. Zahvaljujem 

se inicijatorima i neimarima koji 

su gradili ovaj džamijski kompleks, 

jer su upravo učinili ono što treba 

muslimanima, što treba bošnjačkom 

narodu, a to je mjesto gdje oni 

mogu da vrše vjerske obrede a istovremeno 

da se educiraju.” 

Svoje oduševljenje nije krio ni profesor 

dr. Smail Čekić. “Zaista mi je 

veliko zadovoljstvo što se večeras 

nalazim s vama na ovom časnom 

mjestu. Moram priznati da sam i ja 

kao i uvaženi profesori oduševljen 

i impresioniran, zapravo nemam riječi 

da izrazim to svoje oduševljenje 

sa ovim objektom, sa ambijentom 

koji smo ovdje vidjeli. Ponosni smo 

na sve vas, a naročito na one koji 

su finansijski pružili podršku da se 

ovaj objekat izgradi i da djeluje.” 


13

Aktuelno 

Reakcije na tužbu Fahrudina Radončića, ministra sigurnosti BiH 

protiv Saffa i Fatmira Alispahića 

Bošnjaci protiv ministra 

bošnjačke nesigurnosti 

Nakon što je javnost saznala 

da je Fahrudin Radončić, 

ministar sigurnosti BiH 

podnio tužbu protiv Saffa i 

Fatmira Alispahića uslijedile 

su brojne reakcije građana 

Bosne i Hercegovine. 

U proteklih petnaestak 

dana objavljena su veoma 

zanimljiva reagiranja 

građana BiH. Također, 

javnost je obaviještena 

da je jedan broj članova 

Stranke za bolju budućnost 

Fahrudina Radončića podnio 

ostavku na članstvo u toj 

stranci a kao znak oštrog 

neslaganja sa podizanjem 

tužbe protiv Fatmira 

Alispahića i Saffa, odnosno 

kao znak neslaganja sa 

pogubnom politikom koju 

vodi Fahrudin Radončić. 

U nastavku prenosimo 

najzanimljivije dijelove 

jednog broja reakcija na 

tužbu Fahrudina Radončića, 

ministra sigurnosti BiH 

protiv Saffa i Fatmira 

Alispahića 

Željko Milićević 

Tuži mene Fahrudine 

Da si ti, gospodine Fahrudine 

Radončiću, pravi Ministar za sigurnost 

Bosne i Hercegovine, ti ne 

bi tužio umove koji su odani državi 

i naciji, patriote koji misle svojom 

glavom i vide što se događa, i sprema, 

u Bosni i Hercegovini i u širem 

okruženju. Da si ti pravi Ministar 

za sigurnost Bosne i Hercegovine ti 

ne bi tužio Bošnjake muslimanske 

vjere i time nastojao i dalje održati 

mitologiju islamističke nasilnosti, 

nego bi ti tužio prave nasilnike, 

kršćane i hrišćane koji Bosni i Hercegovini, 

kako sam dobro znaš, 

danas opet rade o glavi. Oni danas 

opet rade o glavi bošnjačkoj 

naciji, i tebi je to dobro znano. Ali, 

mnogo je jednostavnije tužiti muslimane 

nego kršćane i hrišćane u 

današnjoj Europi koja ne želi imati 

muslimane u svojim kolektivnim 

granicama. O ovome sam govorio 

na međunarodnoj konferenciji za 

tisak, održanoj u aprilu 1993. godine 

u The National Press Club u 

Washingtonu, nakon koje je CNN 


14 

prenio po svijetu moju izjavu da 

“Europa ne želi imati muslimane u 

svojim kolektivnim granicama”. 

To je tako bilo onda i to je tako 

i danas. 


Radončiću, pravi Ministar sigurnosti 

Bosne i Hercegovine, ti bi 

već odavno imao izrađene planove 

obrane Bosne i Hercegovine i 

Bošnjaka od nadolazećeg genocida. 


Radončiću, pravi Ministar sigurnosti 

Bosne i Hercegovine, ti 

planovi obrane bi uključivali sve 

elemente geografije, tehnike, logistike 

i strategije, do najmanjih 

detalja. Ti planovi bi uključivali 

ustrojstvo, pozicioniranje i snabdijevanje 

redovnih vojnih jedinica, 

kao i specijalnih jedinica 

obučenih u taktičkom djelovanju 

na ograničenim i teško 

dosežnim prostorima. Ti planovi bi 

uključivali elektronsko nadgledanje 

i analizu svih komunikacija u Bosni 

i Hercegovini i u širem okruženju. 

Ti planovi bi uključivali planove 

suradnje i djelovanja s jedinicama 

drugih članica u okruženju, jer to 

će biti potrebno, kao što je i tebi to 

znano i jasno. 

Ako gledamo šire, dodatna prijetnja 

sigurnosti Bosne i Hercegovine 

dolazi od vladajućih sfera u 

kršćanskim i hrišćanskim zemljama 

Europe, gdje su se te vladajuće 

sfere, kako je i tebi poznato, dobro 

opomogle patnjama svojih naroda 

i popljačkale prvo nacionalne 

riznice, a potom i svoj narod, i sad 

su se okrenule popljačkati riznicu 

Europske unije da spase svoje 

fizičke živote od sudbine koja je, 

samo za primjer, zadesila Muamara 

Gadafija.

Traženje problema Europe u Islamu 

je danas passe, tome je prošlo 

vrijeme odavno. Danas su problemi 

Europe, i Bosne i Hercegovine, u ekstremnim 

kršćanima i hrišćanima 

koji su se odrekli vjere i ljudskih 

uzanci, a koji su se dočepali skupih 

fotelja. Tebe, gospodine Fahrudine 

Radončiću, ta i takva Europa izgleda 

jako privlači, inače ti ne bi 

svojega žrtvovao za prilaz Europi. 

Tuži mene, Fahrudine, jer sam ja 

kršćanistički ekstremist koji vidi 

što se Bosni i Hercegovini sprema. 

Ali, ako tužiš mene, Europa te neće 

tapšati po glavi, nego će te tapšati 

po glavi samo ako tužiš muslimane, 

pa makar i ne bili ekstremisti. Radi 

se o opstanku i države i nacije, 

Ministre Fahrudine Radončiću! 

Počni se ponašati kao Ministar sigurnosti 

Bosne i Hercegovine. 

Dženad Hodžić 

Ministar bošnjačke nesigurosti 

Samo je trebalo nekoliko dana 

da se pokaže koliko je država na 

čelu sa Ministarstvom sigurnosti 

spremna na žurno djelovanje i 

zaštitu lika i djela vođe na mjestu 

pomenutog ministarstva, da sam 

morao provjeriti da li je uopće još 

uvjek na snazi famozni “član 133” 

poznat kao “verbalni delikt”. 

Doduše, tog člana kao takvog 

više nema, ali ima komunističkog 

razmišljanja, straha, oholosti i osionosti, 

gdje se na pisanu riječ odgovara 

prijetnjama i tužbama. 

Zašto ministar (ne)sigurnosti šuti 

Ne treba biti posebno informiran 

pa shvatiti da iznos koji 

se tužbom traži od pisca Fatmira 

Alispahića i Saffa nije ništa drugo 

do sijanje straha među onima koji 

pišu i razmišljaju drugačije od 

ministra sigurnosti. Ovo treba biti 

neka vrsta kvazidemokratskog, a u 

suštini staljinističkog upozorenja 

da će iskakanje iz okvira kakvim 

vlastodršci vide istinu i prilike 

u BiH biti kažnjivo i sankcionisano 

sa 100.000 KM, za početak. 

Možda, ne samo zbog ovog nego 

i zbog prethodnog teksta u istom 

časopisu. Ko zna?! Možda OZNA 

dozna. Međutim, ovdje ne čudi 

postupak lidera SBB-a koji je, pravno 

gledajući moguć, a moralno i 

demokratski nerazumljiv. Ovdje 

iznenađuje kako brzo i agresivno 

sadašnji ministar sigurnosti 

reaguje na jedan, po mom skromnom 

sudu, vrlo dobar članak, pod 

naslovom “Ministar četničke sigurnosti”. 

Dakle, ZAISTA gdje je 

bilo Ministarstvo i ministar kada 

su se nedavno postrojavali četnici 

po Republici Srpskoj? Da li će 

me ministar razuvjeriti i već ovog 

mjeseca zajedno sa pripadnicima 

svoje službe biti na Dobrunu kraj 

Višegrada i tražiti pritvaranje terorista 

i rigidnih nacionalista koji, potpomognuti 

falsifikovanom historijom, 

sa velikom količinom oružja 

i opijata svih vrsta, prizivaju zlo i 

nesreću njenim građanima i seljacima? 

Ili će taj događaj biti iskorišten 

za dokumentovanje obilnih dokaza 

pa će ministar podnijeti tužbu 

protiv Srpske pravoslavne crkve 

kao organizatora takvih paravojnih 

i paradržavnih manifestacija? 

Ili se ništa neće desiti, što je varijanta 

najbliža “bosanskoj istini i 

zbilji” za koju se “dejtonci” zalažu! 

Gdje je Ministarstvo bilo kada su 

džamije i katoličke crkve gorjele, 

a to su uvijek, ali BAŠ UVIJEK 

skrivile “psihički poremećene osobe”, 

“pijani maloljetnici”, “vandali”, 

“piromani” željni pažnje - a 

nikada četnički teroristi i nikada 

organizovane skupine! Baš kao 

nedavno slučaj paljenja vrata na 

katoličkoj crkvi u Banjaluci! Ili nabijanje 

svinjskih glava na džamijsku 

ogradu! Ili, sjetimo se napada zoljom 

na džamiju u Hercegovini! 

Kako poremećena osoba, bolesnik, 

luđak zna rukovati sa zoljom tako 

precizno? I, na kraju krajeva, otkud 

mu zolja?! Evo jedan izazov za 

hercegovačke novinare koji se bave 

“istraživačkim novinarstvom”. 


15 

Bilo bi dobro istražiti šta sada 

radi, gdje je i čime se bavi ova, kako 

su je tada okarakterizirali, “psihički 

poremećena osoba”?! Žalosno je što 

se od tada pa do sada terminologija 

ovakvih “akcija” nije ni najmanje 

promijenila nego je čak šta više dobila 

na svojoj snazi i jačini posebno 

u medijima koji pokušavaju promijeniti 

karakter rata u BiH i umanjiti 

bošnjače žrtve. Oni koji to rade i 

oni koji to bez riječi i (policijske!) 

građanske akcije dopuštaju, ohrabruju 

takve “psihički” bolesne 

umove da sličan belaj pokušaju 

ponoviti. I to još krvavije i monstruoznije! 

Sijanje terora 

Baš kao što selo puno oružja 

pokraj Nevesinja ne izaziva nikakvu 

“antiterorističku” pažnju, 

dotle selo puno oružja pored Tuzle 

ima svog muslimanskog Kim 

Jong Una i spremno je pokrenuti 

odlučujući nuklearni rat za 

konačno oslobođenje cijelog svijeta. 

Da se razumijemo, moraju se naći 

jedinstveni aršini po ovom pitanju, 

pa da onda svi budemo kleptomani, 

piromani i posjednici nelegalnog 

oružja i nekretnina. I mirna Bosna. 

Da li treba da nas čudi što akademska 

zajednica, kolege, uvijek 

pravdi skloni “nezavisni” mediji, 

šute u vezi ovog psihološkog tero- 

ra, hapšenja slobode i pritiska na 

slobodu javnog govora? Činjenice 

koje su iznesene u tekstu Fatmira 

Alispahića o problemu kredibiliteta 

ministra (ne)sigurnosti 

Fahrudina Radončića ne mogu se 

ničim demantirati jer su, naprosto, 

sušta istina. Da ne pominjem 

razne podaničke NVO i građanske 

pokrete tipa “Dosta” koji nestadoše 

sa medijske scene povratkom SDP-a 

na vladajući tron. Vjerovatno im je 

rečeno da je tek tada bilo dosta. Da 

li treba da nas čudi što “deklarativni 

Bošnjaci” nikada nisu smjeli 

zaštititi i hrabro stati iza dobrih i 

plemenitih ideja, dobrih i plemenitih 

ljudi koji se bore za “obične 

Bošnjake” ukazujući na probleme i 

pišući o njima na način da se jasno 

prepoznaju u tekstu.....Baš kako to 

radi u tekstovima Fatmir Alispahić. 

Da li bih trebao da se ibretim 

što niko od “helsinških penovaca 

& Sons” nije uputio komentar 

povodom ovog događaja? Kako 

- kojeg? Ovog što se najpoznatiji 

novinar i publicista kakav je Fatmir 

Alispahić primorava sudskim 

postupkom dokazivati ono što 

vascijela RS zna (pa i Srbija, samo 

naš nesigurni ministar ne zna) da

postoje organizovane paravojne 

jedinice četnika koji se naoružani 

do zuba (naravno nelegalno) svako 

malo postrojavaju u za njih 

“ključnim” sredinama. Prvenstveno 

onim uspješnim povratničkim poput 

Brčkog, Srebrenice, Zvornika..., 

pokazjući malobrojnim bošnjačkim 

i hrvatskim povratnicima da je ta 

zemlja sada njihova. Da ne govorim 

o opsežnoj i sveobuhvatnoj akciji 

hapšenja ubice(a) djevojčice povratnice 

Melihe Durić iz Vlasenice koja 

je zajedno sa svojim roditeljima u 

svoj svojoj bošnjačkoj naivnosti 

povjerovala da im Ministarstvo sigurnosti 

institucionalno i na svaki 

drugi način može obezbijediti siguran 

povratak! U najgorem slučaju 

sankcionisati bilo kakve osvetničke 

akcije protiv povratnika. Pitanje 

je zašto ministar (ne)sigurnosti 

ne traži odgovornost političara iz 

manjeg BH entiteta koji prešutno 

podržavaju i propagiraju ovakve 

aktivnosti osim ukoliko i on ne želi 

“da im sude sudije muslimani”!? 

Na kraju da poentiram: Zaista 

Fatmire, koliko je bitno biti 

Bošnjak u svemu ovome što ti godinama 

rade? 

Patrioti napuštaju Radončićev 

SBB: Ostavku dao i dr. Jusuf 

Mehić iz Tešnja 

Stravičan udar na slobodu govora 

Nakon što je aktuelni ministar 

sigurnosti BiH i lider Saveza 

za bolju budućnost obznanio da je 

tužio publicistu Fatmira Alispahića 

zbog njegove kolumne pod naslovom 

“Ministar četničke sigurnosti”, 

i zatražio odštetu od 100.000 maraka, 

osjećam potrebu da se obratim 

javnosti sljedećim saopćenjem: 

Smatram da je dotični ministar 

ovim činom izvršio stravičan 

udar na slobodu govora i pisane 

riječi. Fahrudin Radončić, 

zloupotrebljavajući funkciju koju 

trenutno obnaša, pokazao je da na 

najgrublji način guši slobodu govora 

i pravo na kritiku funkcionera. 

Takođe izražavam svoje slaganje sa 

stavovima koje je u svome tekstu 

iznio Fatmir Alispahić. 

Nadalje, zbog neprimjerenog 

ponašanja ministra sigurnosti BiH 

i predsjednika SBB BiH, te njegovog 

negativnog i štetnog djelovanja 

po bošnjački narod, ovim 

putem želim javno da se ogradim 

od takog destruktivnog ponašanja 

i retorike. Želim još da osudim sve 

jače i javno ispoljeno Radončićevo 

antibošnjačko djelovanje, što kroz 

politiku, što kroz Dnevni avaz. 

Zbog svega navedenog ovim putem 

obavještavam javnost da podnosim 

neopozivu ostavku na mjesto člana 

Općinskog odbora SBB BiH Tešanj 

kao i na članstvo u SBB BiH. Moja 

odluka je moralne prirode i donesena 

je posve savjesno i odgovorno, 

stoji u saopćenju koje je potpisao 

dr.Jusuf Mehić iz Tešnja. 

Nakon tužbe Fahrudina 

Radončića protiv Fatmira 

Alispahića i magazina Saff 

Patrioti napuštaju Savez za bolju 

budućnost 

Nakon što je ministar sigurnosti 

i lider Saveza za bolju budućnost 

obznanio da je tužio magazin Saff 

i 

publicistu Fatmira Alispahića zbog 

njegove kolumne pod naslovom 

“Ministar četničke sigurnosti”, i 

zatražio odštetu od 100.000 maraka, 

uslijedile su burne reakcije. 

U jednoj od najvećih džamija na 

Balkanu, u Ensar džamiji u Zenici, 

pred 2.000 klanjača, hutbu 

na ovu temu je održao hafiz prof. 

dr. Safvet Halilović, koji je veoma 

kritički govorio o povratku verbalnog 

delikta, o nesigurnosti i 

neslobodi koja dolazi od ministra 

sigurnosti, te stao u zaštitu stavova 

koje je u svome tekstu iznio Fatmir 

Alispahić. Na mnogim internet sajtovima 

vode se rasprave i izražava 

se zebnja zbog činjenice da Fahrudin 

Radončić zloupotrebljavajući 

položaj guši slobodu govora i pravo 

na kritiku funkcionera, te se očekuje 

reakcija međunarodnog faktora 

u BiH. Ali, najburnija reakcija 


16 

svakako dolazi od članstva Saveza 

za bolju budućnost koje se počinje 

rapidno osipati, upravo u povodu 

ovog slučaja. Munir Mujezinović 

je svoju pismenu ostavku poslao na 

nekoliko adresa i dopustio da bude 

javna, da javnost zna zbog čega on 

napušta SBB. U njegovom “zahtjevu 

za isključenje iz članstva SBB zbog 

neprimjerenog ponašanja predsjednika 

SBB gospodina Fahrudina 

Radončića i negativnog i štetnog 

djelovanja po bošnjački narod”, 

između ostalog, navodi se niz razloga, 

a jedan od njih je “zbog nereagovanja 

na slobodno paradiranje 

zločinačkih četničkih organizacija 

u Višegradu i u drugim mjestima u 

RS-u i sve jačeg i javno ispoljenog 

Radončićevog antibošnjačkog djelovanja”. 

Mujezinović na kraju svoje 

ostavke kaže da je – “vrh najvećeg 

grijeha gospodina Radončića udar 

na slobodu govora”, odnosno, tužba 

protiv javno iznesenog mišljenja 

intelektualca Fatmira Alispahića. 

Senija Mrdić ostavku podnosi zbog 

toga – “što ministar sigurnosti i prvi 

čovjek SBB-a ne pokazuje nikakav 

senzibilitet za narod koji je bio 

najveća žrtva zločinačke ideologije 

u agresiji na BiH”, te zbog nereagiranja 

na aktivnosti četničkih terorista 

u Republici Srpskoj. Na kraju 

ostavke u SBB-u Senija Mrdić piše: 

“Čašu žuči je prelio najnoviji slučaj 

uvođenja verbalnog delikta na slobodu 

govora i javnu riječ, u slučaju 

podnošenja tužbe protiv jednog od 

još malo preostalih slobodoumnih 

i nekorumpiranih mislilaca i pisaca 

kakav je Fatmir Alispahić”. 

Pismenu i javnu ostavku na 

članstvo podnio je i Mirzedin 

Smajlović, ponukan tekstom “Ministar 

četničke sigurnosti”. Kako 

kaže, nakon Alispahićevog teksta 

mnogi razmišljaju da napuste SBB, 

a ispravnost njegove odluke da istupi 

iz SBB-a potvrdilo je podnošenje 

Radončićeve tužbe protiv Fatmira 

Alispahića. U ostavci je naveo: 

“Ovim putem vas obavještavam 

da podnosim neopozivu ostavku 

na mjesto člana Općinskog odbora 

Travnik SBB BiH kao i na članstvo 

u SBB BiH. Smatram nepotrebnim 

posebno obrazlagati osim da je dovoljno 

navesti da je moja odluka 

moralne prirode i donesena posve 

savjesno i odgovorno”. 

SBB je napustio i prvi čovjek 

tuzlanske organizacije i jedan od 

osnivača i čelnika SBB-a Aleksandar 

Remetić, koji je nedavno nastupio 

sa Fatmirom Alispahićem u 

emisiji na TV1.

Ivan Stanić 

Ministra Radončića opasala guja! 

Opasala ga crna guja, k’o u popularnoj 

sevdalinki “Gornju Tuzlu 

opasala guja”. Aktualni ministar 

sigurnosti i predsjednik Saveza 

za bolju budućnost Fahrudin 

Radončić pretrpio je teške kritike 

na račun njegovog pročetničkog 

djelovanja. Naime, kolumnista 

magazina Saff Fatmir Alispahić 

napisao je bespoštednu kolumnu 

pod nazivom “Ministar četničke 

sigurnosti”... Javnost će prosuditi 

je li autor Saffa imao pravo ili je 

bio u krivu. Osim javnosti svoju 

ocjenu će dati i Općinski sud u Sarajevu. 

Kako prenosi Fena ministar 

Radončić je podnio tužbu protiv 

izdavača novine i kolumniste Fatmira 

Alispahića zbog napisanih i 

objavljenih kleveta i uvreda... Dobio 

ili izgubio na sudu već sada 

možemo konstatirati da je ministar 

Radončić u ovoj cijeloj farsi veliki 

gubitnik. Navodi iz spornog članka 

i Radončićeva tužba preplavili su 

brojne Internet portale. Pljusku 

koju je Radončić dobio više nitko 

ne ublaži. Nema tog suda koji će 

Radončiću donijeti satisfakciju i 

koji će ga javnosti predstaviti u 

drukčijem svjetlu. Pogotovo kada 

se pogledaju brojni komentari na 

većini Internet portala koji komentiraju 

ovaj slučaj. Naime, 

ogromna većina komentara stala 

je na stranu Alispahića i dijeli njegovo 

mišljenje. Razumljivo je da su 

pristaše SDA na tom fonu, ali po 

pisanju komentara Radončić nije 

“legao” ni pristašama drugih stranaka 

te se većina komentara slaže 

da je ministar Radončić u službi 

četničke sigurnosti. Iako iza sebe 

ima svoju novinu (Avaz) koja će 

bez sumnje imati kontra stav teško 

se oteti dojmu da se Radončić 

može spasiti “guje” koja ga je 

opasala. Glas naroda i brojni neovisni 

mediji, ali i oni nenaklonjeni 

Radončiću uzet će ga u žrvanj. Čini 

se da se samo čekao trenutak. Bila 

je potrebna inicijalna kapisla u obliku 

Alispahićevog članka pa de se 

na Radončića sruče teške optužbe. 

Bit će zanimljivo pratiti dalji razvoj 

događaja. Hoće li lavina optužbi 

pokrenuta prema Radončiću, u 

daljem slijedu događaja, kod njega 

ostaviti kakvog traga ili će on poput 

kolega Čovića i Dodika biti hladan 

kao špricer i ignorirati sve optužbe 

kao da su plasirane u vjetar, ostaje 

da se vidi. No, za razliku od 

Dodika i Čovića procjena je da 

Radončić nema tako debele živce i 

ne nosi se stoički s optužbama kao 

jedna javna osoba koja je “osuđena” 

da trpi svašta. Ili je možda Fatmir 

Alispahić ubo u sridu i prokazao 

stvarno lice Ministra sigurnosti 

BiH, zbog čega ni najveća flegma 

ne bi ostala hladne glave. 

Mersada Nuruddina Agović 

Fatmir je simbol bošnjačkog 

otpora 

Ako je jedan ministar sigurnosti 

u stanju da svoju javnu funkciju 

brani od slobodnog i kritičkog 

mišljenja javnim tužbama, kako 

da vjerujemo da sad Radončić 

neće svog kritičara progoniti i 

tajnim represivnim mjerama? 

Zamislimo šta bi se dogodilo kad 

bi tako svi ministri tužili svakoga 

ko iskaže svoje kritičko mišljenje! 

Ako ovo ministar Radončić ne 

prihvata i ne shvata, neka onda 

posegne da novcem od Dnevnog 

Avaza angažuje lako plaćene advokate, 

pa neka tuži svakoga ko 


17 

kritički misli. Samo neka zna 

da će time (ironije li, kao ministar 

sigurnosti!) prouzročiti kraj 

demokratije i slobode štampe. Zna 

ministar Radončić da posjeduje 

nebodere i milione i zna to da kad 

nekoga tuži radi to, što se kaže, 

‘na dugme’, i misli da onaj ko se 

od njega brani ima samo podršku 

porodice. Postoje razlozi za sumnju 

da Radončićeva tužba nije tek puko 

pitanje slobode govora, već i pitanje 

konkretnih opasnosti i štete koju 

bi Alispahić, nedužan, od njega 

mogao pretrpjeti. Mi, Alispahićevi 

sugrađani, znamo za slučaj od prije 

nekoliko godina, kad je Alispahić 

jednom bivšem udbaškom isljedniku 

morao platiti 4.900 KM, jer 

je sud u Sarajevu odredio da toliko 

košta njegova odbrana Bošnjaka od 

kleveta za tzv. islamski terorizam. 

Alispahićeva porodica je 17 mjeseci 

plaćala po 300 KM. Niko mu u to 

vrijeme nije pomogao. Nedavno 

su se, recimo, mnogi Bošnjaci 

angažovali u sakupljanju sredstava, 

kako bi Andreju Nikolaidisu 

olakšali plaćanje ‘odštete’ koju 

je trebao isplatiti Emiru-Nemanji 

Kusturici. Fatmir Alispahić je u 

magazinu Saff napisao tekst “Ministar 

četničke sigurnosti”, čiju su istinitost 

navođenja činjenica potvrdili 

i bivši članovi SBB stranke, koji 

sada razočarani u svog predsjednika 

napuštaju stranku. Radončić bi, 

po mišljenju mnogih, bolje prošao 

da se pravio da ga taj tekst ne zanima, 

nego što je odlučio javno 

pokazati svoju povrijeđenu sujetu, 

a i represivnu moć, tužeći magazin 

Saff i Alispahića i tražeći 100.000 

KM ‘odštete’. Taj se tekst sad ne bi 

toliko čitao i analizirao i ne bi se 

donijeli zaključci da je Radončić 

moralno slab lik i opasan za jednu 

tako odgovornu funkciju kao što 

je funkcija ministra sigurnosti. 

Činjenice govore da će Alispahić 

iz situacije u kojoj se našao i ovog 

puta izaći kao moralni pobjednik. 

Ako sud, iz nekog razloga, presudi 

da Radončiću plati novčanu kaznu, 

tada će u narodu postati još veći 

pobjednik. Narod će se, vjerovatno, 

organizirati i sakupiti novac, a 

Radončić neće moći sanirati moralnu 

štetu koju je sam sebi nanio. 

Ne znamo koji će sud ovog 

puta stajati iza Radončića, ali iza 

Alispahića će zasigurno stajati i 

narodni sud, jer Fatmir Alispahić 

je danas simbol bošnjačkog otpora 

i dostojanstva. Bošnjački narod je 

narod koji umije srcem doviti za 

svoje najbolje sinove.

Kolumna 

Borba za opstanak 

Klopka za Bošnjake 

Željko Komšić se svrstava uz onaj 

zlokobni projekat čiji je cilj da se 

bosanstvo gradi na bošnjačkom zgarištu, 

odnosno, da Bošnjaci žrtvuju 

sebe za ideju koja nema nikakvog 

smisla ako nije imenitelj jednakog interesovanja 

svih bh. naroda i građana 

za realnom količinom zajedništva. 

Ne postoji to bosanstvo koje Bošnjaci 

mogu nametnuti drugima, jer je 

bosanstvo zauvijek prostor dobrovoljnog 

i zajedničkog, a ne prisilnog i 

separatnog. 

Piše: Fatmir Alispahić 

Trebalo je u ovu subotu, 20. 

aprila, u jednoj sarajevskoj 

općini biti održana tribina pod 

naslovom “Bošnjaci na nišanu”, s akcentom 

na žestoke propagandne operacije 

koje se vode s ciljem da Bošnjaci prihvate 

nepostojeće bosanstvo za svoju a(nti)nacionalnu 

odrednicu. Kao što je poznato, 

u postojećim zakonskim relacijama – biti 

Bosanac znači biti nula – jer onaj ko se 

izjasni kao Bosanac sebe svrstava u kategoriju 

ostalih, tj. manjina, zajedno sa Romima 

i Jevrejima. Tribina je dogovorena 

mjesec dana prije. A onda je na adresu 

predavača od organizatora došla sljedeća 

obavijest: “Sinoć smo imali sastanak Upravnog 

odbora oko ove tribine, pa su neki 

članovi dali prijedlog oko novog termina, 

ali naravno to u konsultaciji sa Vama. 

Dali su prijedlog da se nekad u junu, ili 

možda augustu ili septembru održi ova 

tribina radi toga što imamo dosta mjeseci 

do popisa, a u tom periodu bi bilo dale- 

ko korisnije, uvjerljivije i bolje, kako ovi 

članovi smatraju. Šta mislite?” 

A predavač im je odgovorio: “Ja mislim 

da je trebalo raditi i jučer i zakjučer, jer 

se dobra njiva ne može napraviti od jednog 

hašovanja. Sa narodom treba raditi 

stalno, a ne samo kad zagusti, a ponajviše 

zbog toga što naši neprijatelji rade stalno, 

pa i kad je riječ o popisu. Dok mi u jesen 

napravimo tu tribinu, oni će za ovih pola 

godine obrlatiti još Bošnjaka da ne budu 

Bošnjaci. Nema toga, brate, ovo je rat, 

stalno gruha (što reče rahmetli Nedžad 

Ibrišimović), nema se tu šta čekati, mi 

smo dužni stalno narod držati budnim, 

u pripravnosti i u svijesti da su oko nas 

dušmani, i da nas samo jedinstvo može 

sačuvati. Nema pogrešnijeg mišljenja u 

Bošnjaka od toga da nešto, što se tiče naše 

odbrane, treba odgađati. Dušmani ne 

odgađaju naš nestanak, oni stalno šicaju, 

a mi bismo da kahvenišemo i 

da to što smo trebali raditi prije 

šest mjeseci sad pomjerimo 

za narednih šest mjeseci.” 

U međuvremenu je osnovana 

Demokratska fronta 

Željka Komšića kao stranačko 

otjelotvorenje klopke za Bošnjake, 

koji treba da povjeruju 

kako svi mi možemo biti Bo- 

sanci kao Željko. ...Ali samo 

u Sarajevu. Kad Željko ode 

u Grude, tamo ne može pronaći 

ni jednog svog glasača, 

ni jednog svog “Bosanca”. Jer 

Željka, Hrvata, već dva puta, 

biraju Bošnjaci, i tako uzurpiraju 

pravo Hrvata da sebi bi- 

raju svog člana Predsjedništva. 

Kad Željko ode u Višegrad 

ili Brčko, tamo može pronaći 

postrojene četnike, kako oštre 

kame i najavljuju nove pokolje 

Bošnjaka, ali Željko Komšić, 

po ugledu na ministra sigurnosti 

Fahrudina Radončića, 

neće iskoristiti svoje dužnosti 

i obaveze da na ovaj paravojni 

militarizam reagira. Kakva 

je onda svrha tog navodnog 

bosanstva Željka Komšića? 

Nema druge svrhe osim da 

se Bošnjaci razbošnjače. Pravi 

patriotizam bi bio da nam Hrvat Željko 

Komšić u bosanstvo uvodi Hrvate iz zapadne 

Hercegovine, namjesto što svoju 

hrvatsku ruku meće u bošnjačku seharu, 

i iz bošnjaštva odvodi Bošnjake da budu 

manjina u vlastitoj zemlji, da nestanu ili 

da se rastoče u srpsko-hrvatski anacionalni 

derivat. 

Muhur na ugroženost 

U dva navrata sam, u tekstovima 

“Bošnjaci prave hrvatski entitet” 

(08.10.2010.) i “Bošnjaci napraviše hrvatski 

entitet” (29.04.2011.) upozoravao 

na diskriminatorsku politiku SDP-a koji 

je, preko Željka Komšića, mobilizirao i 

ojačao velikohrvatske pozicije u pogledu 

Srpskohrvatskim 

kreatorima 

ove lakrdije 

sa Bošnjacima 

i nije teško 

upravljati 

događajima, 

kad je kod 

samih Bošnjaka 

formirana 

ozbiljna masa 

proletera koji 

slijepo vjeruju 

da je krasno 

da nam Željko 

bude Gospa, ili 

Tito, kako se 

već kome sviđa. 

planova za tzv. trećim entitetom. me, niko kao Željko Komšić 

Nainije 

tako blagorodno djelovao 

na legitimiranje velikohrvatskog 

ekstremizma, po osnovu 

objektivnog ugrožavanja 

hrvatske jednakopravnosti u 

izboru člana Predsjedništva 

BiH. Da se razumijemo, ta 

funkcija u Predsjedništvu nije 

nikakva vlast, paradna je, ali 

baš zato što je paradna, ona 

na simboličkoj razini prodire 

u dubinu nacionalnih osjećanja. 

Primjerice, Bakir Izetbegović 

sa pozicije člana Predsjedništva 

ne može pomjeriti 

ni fildžan u Sarajevu, ali kad 

relativizira velikosrpsku odgovornost, 

onda to izazove 

buru negodovanja. Jer, on je 

taj vrh bošnjačkog političkog 

trenutka, ma koliko bio nedorastao 

za funkciju koja mu 

je pripala. Zamislimo kako su 

se Hrvati mogli osjetiti povrijeđenim 

kada je na funkciju 

koja u Predsjedništvu pripada 

Hrvatu, došao Hrvat kojega 

su izglasali bošnjački glasovi?! 

Da li je to baš tako? Hrvati 

su imali separatističku alternativu, 

ali, tu alternativu bilo 

je nemoguće aktivirati, i legi- 

timirati, bez ovog izbornog nasilja nad 

hrvatskim pravima u izvedbi Željka Ko- 

mšića. Ispostavlja se da su ovdje svi našli 

svoj interes: Željko Komšić, jer je dvaput 

bošnjačkim glasovima biran za hrvatskog 

člana Predsjedništva; Bošnjaci koji su birali 

Komšića, jer su u svojoj iskompleksiranosti 

umislili da čine epohalni doprinos 

ustoličenju bosanstva; napose, velikohrvatski 

stratezi koji su konačno dobili 

muhur na ugroženost, na osnovu čega su 

mogli operacionalizirati poslove oko tzv. 

trećeg entiteta. Direktno rečeno, niko 

u Bosni i Hercegovini nije više od Želj- 

ka Komšića puhnuo u jedra tzv. trećem 

entitetu. Jer niko kao Željko Komšić nije 

bio u poziciji da tako temeljito legitimira 

hrvatsku ugroženost, izbacujući hrvatske 


18

većinske glasove iz najvažnijeg 

državnog organa. Posve je bitno da li je Željko Komšić to 

neuradio 

u znanju ili neznanju, 

da li je sebe našao u izgradnji 

tzv. trećeg entiteta, ili je taj velikohrvatski 

interes tek kolateralna 

šteta njegove ambicije 

da uzurpacijom bošnjačkih i 

degradacijom hrvatskih glasova 

dvaput zasjedne u Pred- 

sjedništvo - ali je činjenica 

da je politika Željka Komšića 

više doprinijela profilaciji velikohrvatskih 

nego bosanskih 

patriotskih interesa. Naime, 

bosanstvo je kod Željka Ko- 

mšića, u praktičnom smislu, 

bilo samo paravan za realizaciju 

velikohrvatskih ciljeva. 

Opet se ograđujemo: možda je 

Željko Komšić stvarno iskren 

u svome zagovaranju i viđenju 

bosanstva, ali, njegovo je djelovanje 

kontraproduktivno za 

ovu multilateralnu patriotsku ideju, koja 

je smislena tek uz uvažavanje jednakopravnosti 

svih bh. naroda. Taj temeljni 

princip bosanstva – jednakopravnost – 

najbrutalnije je pogažen upravo od Željka 

Komšića. Istinski bosanski patriota nikada 

ne bi dopustio da ma koji narod bude 

Pravi 

patriotizam 

bi bio da nam 

Hrvat Željko 

Komšić u 

bosanstvo 

uvodi Hrvate 

iz zapadne 

Hercegovine, 

namjesto što 

svoju hrvatsku 

ruku meće 

u bošnjačku 

seharu, i iz 

bošnjaštva 

odvodi 

Bošnjake da 

budu manjina u 

vlastitoj zemlji, 

da nestanu ili 

da se rastoče u 

srpsko-hrvatski 

anacionalni 

derivat. 

uskraćen za svoja prava, kao 

što je u ovom slučaju uskraćen 

hrvatski narod, niti bi sebi dopustio 

da bude moneta preko 

koje će se legitimirati ma čiji 

separatistički ciljevi, kao što 

su Komšićevim boravkom u 

Predsjedništvu osvježeni ciljevi 

zločinačke paradržavne tvorevine 

tzv. Herceg-Bosne. 

Bosančenje Bošnjaka 

Od Željka Komšića potiče 

dvostruko zlo, prvo, u pogledu 

oživljavanja tzv. Herceg- 

Bosne, a drugo, u pogledu 

udara na bošnjački nacionalni 

identitet. Osnivanjem stranke 

koja se zove Demokratska 

fronta, Željko Komšić se svr- 

stava uz onaj zlokobni projekat 

čiji je cilj da se bosanstvo 

gradi na bošnjačkom zgarištu, 

odnosno, da Bošnjaci žrtvuju 

sebe za ideju koja nema nikakvog smisla 

ako nije imenitelj jednakog interesovanja 

svih bh. naroda i građana za realnom 

količinom zajedništva. Ne postoji to bosanstvo 

koje Bošnjaci mogu nametnuti 

drugima, jer je bosanstvo zauvijek prostor 

dobrovoljnog i zajedničkog, a ne pri- 

silnog i separatnog. Stoga je logički neodrživa 

ma kakva postavka da će Bošnjaci, 

upisivanjem u Bosance, ili glasanjem za 

Demokratsku frontu, ustoličiti to bosanstvo 

i sve bosanske ljude pretvoriti u 

Bosance. U ime te jugonostalgičarske šizofrenije, 

Bošnjaci su dvaput dovodili na 

vlast SDP, računajući kako će odjednom 

cijela BiH postati “Jugoslavija u malom”, 

ali se ispostavilo da ta samoobmana nije 

odmakla dalje od frtalja bh. teritorije. Od 

kadrovske ponude SDP-a, Željko Komšić 

se profilirao kao prototip Bosanca – hem 

nije musliman, hem borac Armije, hem 

govori bosanski, hem hoće odbrusiti 

svima – tako da njegova nova politička 

stranka nužno preuzima program te harizme. 

A harizmi ima raznih, zavisno od 

konzumenata. Komšić je taman projektovan 

za narodnjačke ukuse, jer ne djeluje 

pismeno, nije intelektualan, priprost je i 

jednostavan, po ugledu na narodne heroje 

iz Jugoslavije koji su opanke ušetali u 

vile i kabinete. Ta ruralna, prigradska javnost Željka Komšića nema veze sa nje- 

pogovim 

ljudskim i patriotskim kvalitetima, 

ali ima sa afinitetima širokih slojeva da u 

jednoj narodnjačkoj, neotesanoj pojavi 

ugledaju spasitelja. Upravo na frekvenciji 

tog Komšićevog turbo-folka realizira 

se projekat zamjenjivanja jednog naroda 

jednim nenarodom, odnosno, zamjenji- 


19

vanja Bošnjaka sa Bosancima, 

jer ti budući Bosanci i jesu 

oni koji zbog kompleksa, neznanja, 

samomržnje, grozničavo 

traže da budu neko drugi 

- da postanu Željko. A kad 

su već obilježeni musliman- 

skim imenom, pa ne mogu 

biti Željko, onda će makar 

glasati za Željka i Željkove, pa 

će uzinad tim zaostalim Bošnjacima 

da postanu Bosanci, 

i da demokratski pojedu 

pola kile švargle, sve uzinad. 

Kompletan projekat bosančenja 

Bošnjaka odmotova se 

po ivicama bošnjačke traume 

identiteta, koja je šovinistički 

odgajana, kao onaj rasistički 

pritisak u ime kojeg je Michael Jackson 

odlučio da postane bijelac pa si je odsjekao 

pola nosa i popola usana. Tako 

i hudi Bošnjaci, pod pritiskom srpskohrvatskog 

šovinizma, grozničavo traže 

nove identitete, te prihvataju podvalu 

da je ne biti Bošnjak, ne biti musliman, 

izraz savremenosti. Zapravo je suprotno! 

Nema gore stranputice od one koja lijek 

pronalazi u bolesti. Kao što se narkoman 

liječi novom dozom heroina, tako se i 

iskompleksirani Bošnjak liječi opredje- 

ljenjem da bude Bosanac i, naravno, da 

glasa za SDP i Željka Komšića. 

Srpsko-hrvatskim kreatorima ove lakrdije 

sa Bošnjacima i nije teško upravljati 

događajima, kad je kod samih Bošnjaka 

formirana ozbiljna masa proletera 

koji slijepo vjeruju da je krasno da nam 

Kad Željko 

ode u Grude, 

tamo ne može 

pronaći ni 

jednog svog 

glasača, ni 

jednog svog 

“Bosanca”. 

Jer Željka, 

Hrvata, već dva 

puta, biraju 

Bošnjaci, i 

tako uzurpiraju 

pravo Hrvata 

da sebi biraju 

svog člana 

Predsjedništva. 

Željko bude Gospa, ili Tito, 

kako se već kome sviđa. A i 

Željko bi da bude titovan, pa 

se u stranci okružio sa udbaškim 

legendama, osobama čije 

je ime simbol progona Bošnjaka 

i montiranih sudskih 

procesa iz vremena komunizma. 

Za jednog od takvih on 

kaže da – “tako mnogo zna o 

kriminalcima i kriminalu u 

BiH da će mu to biti jedan 

od zadataka u stranci”. Evo, 

samo iz ovog citata saznaje- 

mo da Željko Komšić pojma 

nema o domokratskim 

normama, jer računa kako će 

“zadatak u stranci” biti bavljenje 

kriminalcima, namjesto 

da taj posao rade policijske i pravosudne 

strukture. Kao da mu je uzor Fahrudin 

Radončić, ministar sigurnosti, koji sebi 

uzima za pravo da najavljuje hapšenja i 

protjerivanja muslimanskih diploma- 

ta, a ni jedno, ni drugo, nije u njegovoj 

nadležnosti. Tako bi i Željko Komšić, po 

uzoru na rigidne komuniste, da unutar 

partije određuje ko je kriminalac, i da 

partijske direktive prosljeđuje državnim 

organima. Ovo nam samo ukazuje liko je Željko Komšić osoba suženih 

kokapaciteta, 

baš kao i Bošnjaci koji su u 

njemu ugledali otjelotovorenje težnji da 

im Željko zamijeni svakog Mehmeda, 

Džemala, Hamdiju i Aliju. 

Operacija bosančenja Bošnjaka mnogo 

je složenija od pukog nagovaranja 

Bošnjaka da se izjasne kao Bosanci. Ta 

operacija hoće da ima svoja stranačka 

uporišta, kao što su SDP, SBB, a sada i 

Demokratska fronta, odakle će Bošnjaci, 

svojom voljom, po inerciji linije ličnih 

interesa, sprovoditi svoj nestanak. 

Zanimljivo je pratiti mreže Bošnjaka 

na javnoj sceni. Recimo, Sejfudin Tokić, 

kao čelnik kampanje “Bitno je biti 

Bošnjak”, nastupa u istom timu sa Seferom 

Halilovićem, kojega Radončićev 

Dnevni avaz obilato koristi za blaćenje 

našeg ratnog rukovodstva, optuživanje 

za tzv. terorizam i sl. Medžlisi i mreža 

bošnjačkih organizacija organiziraju seriju 

tribina “Bitno je biti Bošnjak”, ali 

se tu pojavljuju samo dva-tri čovjeka, 

kao da se plaše da bi neko drugi mogao 

pobrkati račune o zatvaranju nacionalnog 

bošnjaštva (koje je šire od etničkog 

bošnjaštva) u vjerski okvir. A redukcija 

bošnjaštva - prvo po osnovu upisivanja 

Bošnjaka u Bosance, a drugo, po osnovu 

tjeranja ateista i Bošnjaka iz mješovitih 

brakova iz bošnjaštva – prvorazredni je 

srpsko-hrvatski interes. I tako redom. Tu 

negdje spada i otkazivanje tribine, s početka 

teksta. 

Ako se stvarnost može čitati iz one 

narodne “S kim si takav si”, onda nema 

sumnje da su mnogi nečasni likovi debelo 

povezani sa likovima koji nam se predstavljaju 

kao spasitelji i dušebrižnici. Sve 

ovo ne mora značiti ništa, ali može značiti 

sve. Komšićeva stranka je samo jedna 

klopka za Bošnjake, ali, mnogo su opasnije 

ove klopke pod krovom bošnjačkih 

institucija i adresa, koje, najvjerovatnije, i 

ne slute da su izmanipulirane. 


20

Predavanja 

Transkripcija predavanja hafiza Suhejba Webba 

Nemoj dozvoliti sebi da napadaš ulemu 

i druge muslimane, a da ne znaš ni Kur’an učiti!? 

Riječ te’allem u hadisu dolazi 

u obliku tekelluf (napor, trud), 

što znači da je osoba uložila 

napor kako bi naučila Kur’an, 

i da je za učenje Kur’ana 

potreban trud i vrijeme. Tako 

se u Kur’anu spominju narodi 

prije nas koji su se trudili u 

primjeni Tevrata. Allah, azze 

we dželle, je u Kur’anu to 

spomenuo riječima: hummilut-Tewrate 

(u bukvalnom 

značenju: nosili su Tevrat, 

tj. naređeno im je da prema 

Tevratu postupaju i da se na 

tom putu žrtvuju) 

Preveo i obradio: Nedim Botić 

Susreo sam se s više braće muslimana 

koji su mi govorili razne 

ružne stvari o pojedinim islamskim 

učenjacima. Zamolio sam ih da mi 

prouče suru El-Fatiha. Ustanovio sam 

da nisu u stanju da uče Kur’an, ali imaju 

hrabrosti da kritikuju islamsku ulemu. 

Na kakav mi to samo način slijedimo 

učenja islama! 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je 

rekao u hadisu kojeg bilježi Buhari, a prenosi 

Osman ibn Affan, radijallahu anhu: 

“Najbolji od vas je onaj koji nauči 

Kur’an i druge njemu podučava.” – “Hajrukum 

men te’alleme-l-Kur’ane we ‘allemeh.” 

Riječ te’allem u hadisu dolazi u obliku 

tekelluf 

(napor, trud), što znači da je oso- 

ba uložila napor kako bi naučila Kur’an, 

i da je za učenje Kur’ana potreban trud 

i vrijeme. Tako se u Kur’anu spominju 

narodi prije nas koji su se trudili u primjeni 

Tevrata. Allah, azze we dželle, je u 

Kur’anu to spomenuo riječima: Hummilu-t-Tewrate 

(u bukvalnom značenju: no- 

sili su Tevrat, tj. naređeno im je da prema 

Tevratu postupaju i da se na tom putu 

žrtvuju). 

Riječ hajrukum spomenuta u hadisu 

označava najbolje među muslimanima. 

Ovo nam ukazuje da to da su uspjeh, 

čast, poštovanje i slava ovog ummeta u 

Allahovoj Knjizi. 

Nakon što bi neki čovjek primio 

islam u vrijeme Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, prva stvar koju bi 

nakon vjerovanja učio jeste Kur’an, a 

nakon toga namaz. Stoga savjetujem 

svu braću i sestre da se, nakon učenja 

temelja vjerovanja i načina obavljanja 

namaza, posvete izučavanju Kur’ana, 

i da se ne zamaraju stvarima o kojima 

nisu kompetentni da govore. 

Tako mogu naštetiti samo 

sebi, i nikom drugom... 

Elhamdulillah, zahvalan 

sam svom učitelju koji je 

bio rodom iz Senegala. Kada 

sam tek primio islam (hafiz 

Webb je na islam prešao prije 

20 godina, primj. prev.), 

on me je zgrabio i rekao mi: 

“Slušaj, nauči kako da učiš 

Kur’an i uči arapski jezik. 

Nemoj svoje vrijeme gubiti 

razmišljanjem o drugim ljudima 

i grupama.” 

Sjećam se da je tada sa 

mnom podijelio neke priče 

o Senegalu, koje ću i ja sad 

vama ispričati kako bi vidjeli 

koliki su učenjaci trud uložili 

u stjecanju znanja, i gdje 

smo mi u odnosu na njih... 

Prvo mi je rekao: “U 

mom rodnom gradu ukoliko 

bi se neki učen čovjek 

htio oženiti morao bi prije 

toga biti hafiz Kur’ana, klanjati 

barem jednu teraviju 

na kojoj bi završio hatmu 

pred džematom, i napamet 

poznavati Muvettu (kompletnu 

zbirku hadisa) imama 

Malika.” Naravno da se nama ovo čini 

teškim, jer nažalost mnogi od nas imaju 

problema da nauče i tedžvid, ali ovi kriteriji 

nam pokazuju kako se u drugim 

dijelovima svijeta vodi računa o stjecanju 

znanja. 

Tada mi je moj učitelj rekao da je 

on naučio napamet Kur’an na 10 kiraeta, 

i to pred svojom sestrom. Rekao je: 

“Moj otac je smatrao da je hifz Kur’ana 

napamet nešto jednostavno i što se podrazumijeva 

da znam, pa me nije tome 

ni učio. On je bio zauzet podučavanjem 

Elhamdulillah, 

zahvalan 

sam svom 

učitelju koji 

je bio rodom 

iz Senegala. 

Kada sam tek 

primio islam 

(hafiz Webb 

je na islam 

prešao prije 20 

godina, primj. 

prev.), on me je 

zgrabio i rekao 

mi: “Slušaj, 

nauči kako da 

učiš Kur’an i uči 

arapski jezik”. 

usulu-l-fikha (metodologija islamskog 

prava), arapskog jezika, hadisa i drugih 

islamskih disciplina. 

Otac mi je rekao da ću pri polaganju 

hifza, kako bih dobio idžazu, dobiti potpuno 

prazne bilježnice. Tada smo dobili 

rok od dvije sedmice da u te bilježnice napišemo 

čitav Kur’an, od sure El-Fatiha do 

sure En-Nas, i to samo na osnovu sjećanja, 

bez ikakve pomoći. Svaki 

smo dan morali napisati određeni 

broj stranica i odnijeti ih 

na pregled kod šejhova. Oni bi 

pregledali šta smo napisali i ako 

bismo načinili samo jednu pogrešku 

u čitavom Kur’anu, pali 

bismo na ispitu. Samo jednu 

grešku. Upitao sam učitelja: 

“Gdje je tvoja knjiga u koju si 

zabilježio Kur’an?”Odgovorio 

je: “Ne zadržimo je kod sebe. 

Poklonimo je našem muhaffizu.” 

I treći događaj koji mi je 

spomenuo je vezan za njegovog 

djeda koji je bio muftija u 

Senegalu. Jednog dana je kod 

njega došla skupina mladića 

koji su htjeli da uče usulu-lfikh. 

On ih je odmah odbio. 

Upitali su ga za razlog. Tad 

ih je on upitao koliko znaju 

Kur’ana napamet. Odgovoriše 

da znaju 12 džuzova. On im 

reče: “Počnite s Kur’anom. Zaboravite 

na učenje nečeg drugog 

dok ne završite Kur’an.” 

Kur’an je veoma važan i ne 

bismo smjeli biti prema njemu 

nemarni. Ukoliko imate vremena 

i na raspolaganju ljude 

koji vas mogu podučiti, znajte da ćete biti 

odgovorni pred Allahom zašto niste htjeli 

učiti i niste se trudili. Jedan od mojih 

učitelja, Muhammed el-Mehdi iz Egipta 

je imao običaj da nakon sabaha podučava 

5 predmeta. Prestao sam ići na njegove 

časove, a on mi je jednog dana prišao i 

rekao mi: “Ja ću na Sudnjem danu protiv 

tebe svjedočiti da nisi htio doći na predavanja.” 

Nakon toga sam ja opet počeo 

prisustvovati halkama! 

Zato vas pitam, koliko nas želi da 

budu među Allahovim odabranicima? 


21

Društvo 

Promocija knjige “Genocid i istina o genocidu u Bosni i 

Hercegovini” prof. dr. Smaila Čekića 

Naučna istina o događajima 

u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća 

Sud u Hagu donio je presudu 

da je u Srebrenici izvršen zločin 

genocida isključivo zahvaljujući 

rezultatima istraživanja 

profesora Čekića, koji je u 

veoma teškim danima u Banja 

Luci kao predsjednik Komisije 

za Srebrenicu dokazao da je 

zločin genocida u Srebrenici 

izvršilo, ne pojedinac ili lud 

čovjek, već osam stotina ljudi 

sa ogromnom armijom koja je, 

na pravdi Boga, pobila žrtve za 

svega sedam ili manje dana 

Pripremio: Ezher Beganović 

Uprepunom Omladinskom 

klubu džamije 

Kalibunar u petak, 12. 

aprila, održana je promocija knjige 

“Genocid i istina o genocidu u Bo- 

sni i Hercegovini” autora profeso- 

ra dr. Smaila Čekića. Uz profesora 

Smaila Čekića na promociji su go- 

vorili ugledni profesori, dr. Ismet 

Dizdarević i dr. Safet Halilović. 

Profesori Halilović i Dizdarević 

iznijeli su niz veoma bitnih zapažanja 

čije najzanimljivije dijelove 

prenosimo u nastavku. Profesor dr. 

Ismet Dizdarević je s posebnom 

pažnjom govorio o zaslugama fesora Čekića u donošenju presude 

prou 

Hagu da je u Srebrenici izvršen 

genocid nad Bošnjacima. “Dugo 

godina sam vodio Institut za istraživanje 

zločina protiv čovječnosti i 

međunarodnog prava Univerziteta 

u Sarajevu, gdje je profesor Smail 

Čekić osnivač i dugogodišnji istra- 

živač, i pratio sam njegovo naučno 

istraživanje. Želim da vam kažem 

da je Sud u Hagu donio presudu 

da je u Srebrenici izvršen zločin 

genocida isključivo zahvaljujući 

rezultatima istraživanja profesora 

Čekića, koji je u veoma teškim da- 

nima u Banja Luci kao predsjednik 

Komisije za Srebrenicu dokazao da 

je zločin genocida u Srebrenici izvršilo, 

ne pojedinac ili lud čovjek, 

već osam stotina ljudi sa 

ogromnom armijom koja 

je, na pravdi Boga, pobila 

žrtve za svega sedam ili 

manje dana. Nikada neću 

zaboraviti ovu veliku zaslugu 

profesora Čekića”. 

Profesor dr. Ismet 

Dizdarević 

U nastavku svog govora 

profesor Dizdarević 

je rekao: “Knjiga 

‘Genocid i istina o genocidu 

u Bosni i Hercegovini’ 

je zaista kapitalno 

djelo. Kada gle- 

dam ovo kapitalno djelo 

Memorandum 

SANU (a 

njegov glavni 

inspirator, 

kreator i 

politički 

pokrovitelj 

je Dobrica 

Ćosić) jasno je 

proklamirao da 

raniji projekti 

za Veliku 

Srbiju ostaju 

na snazi, čime 

je definirao 

taj politički 

program 

nacionalno 

legitimnim. 

profesora Čekića pitam 

se koliko je dugo morao 

tragati u pronalaženju 

autentičnih izvora, koliko 

je dnevnih sati i 

noćnih bdijenja morao 

provoditi u sortiranju i višestrukom 

provjeravanju prikupljenih 

spoznaja i koliko je povijesnog 

znanja morao ispoljiti da dokaže 

ono što mi sada uviđamo u 

mnoštvu podataka sadržanih u 

knjizi. Utemeljena na rezultatima 

autorovih dugogodišnjih 

istraživanja kako vrlo davnih 

tako i nedavnih korijena genocida 

nad Bošnjacima, velikog ljudskog 

zla, na reljefnim ilustracijama 

grozomornih, osvetničkom 

i teritorijalnom gramežljivošću 

pokrenutih i sa mržnjom i sa- 

dizmom izvršenih zločina, ga prof.dr. Smaila Čekića ne knji- 

pre- 

dočava nam samo povijesna zbivanja 

i ponašanja osoba u njima, 

već otkriva uzroke tih zbivanja. 

Analizom karaktera i smjera djelovanja 

spoznatih uzroka autor u 

njima nalazi odgovore ne samo 

zašto su ideolozi i planeri agresije 

i genocida nad Bošnjacima 

krenuli sa izvršenjem u 

zaštićenoj zoni Srebrenica, 

u julskim danima 

1995., već i zašto su 

nastojali da realizacija 

genocidnih planova 

budu vrlo surova i zašto 

su, nakon strahomornog 

izvršenja zločina 

genocida, nastojali da 

svoja zlodjela prikriju i 

da svoje zločinačke postupke, 

perfidnim propagandnim 

aktivnostima, 

oblikuju u časne i 

viteške postupke. Knjiga 

govori da autor nije 

ostao samo na uvjerljivoj 

interpretaciji zbivanja 

od početka agresije 

do Daytonskog sporazuma, 

već je uvidio da 

ideolozi i izvršitelji zločina, 

začetnici zla i nove 

pristalice monstrumne 

ideologije Velike Srbije, nastavljaju 

da ostvaruju svoje teritorijalne 

pretenzije svoj mit o sebi 

kao ‘nebeskom narodu”, oblikovane 

u novom, neoružanom 

ruhu, ali nimalo drugačijem od 

ruha svog barbarskog hoda, hoda 

svojstvenog razuzdanoj hordi sastavljenoj 

od onih koji su ubijali, 

mučili i proganjali nedužne 

samo zato što, etnički i vjerski, 

nisu bili njima slični. Konstatacije 

izrečene u knjizi nedvojbeno 

pokazuju kolike su posljedice rezultirale 

iz neodgovornog ponašanja 

civilnih i vojnih izvršitelja 

odluka Ujedinjenih nacija. Pre- 


22

zentirani argumenti ustvari pokazuju 

da je njihovo indolentno, 

pa i uplašeno ali, za Karadžića 

i Mladića, željeno ponašanje civilnih 

i vojnih aktera Ujedinjenih 

nacija, značilo za izvršitelje 

masovnih ubijanja, mučenja i 

progona nedužnih Bošnjaka Srebrenice 

podsticaj i ohrabrenje. 

Oni su doprinijeli zločinu genocida 

u Srebrenici, jer nisu uradili 

ono što su mogli i trebali uraditi, 

ustvari da: (1) spriječe, politički 

i (ili) vojnički oružani upad 

srpskih snaga u zaštićenu zonu 

Srebrenicu; (2) da unaprijed 

onemoguće ostvarivanje namjera 

‘političkih, upravnih, vojnih 

i policijskih potencijala srpskih 

snaga’, za koje su sigurno znali, 

da izvrše ono što će uraditi u julskim 

danima Srebrenice, da, u 

kratkom vremenskom razmaku, 

pobiju više od 8.000 Bošnjaka, 

među kojima je bilo 800 djece i 

(3) da ne dozvole ‘prisilno premještanje 

žena, djece i staraca’. I 

danas, nažalost, oni žive u uvjerenju 

da to nije njihova pogreška, 

da su postupali u skladu sa 

dužnostima i da su, zbog svoje 

sigurnosti, morali djelovati onako 

kako su, u stravičnim danima 

jula 1995., djelovali. Prof.dr. 

Smail Čekić otkriva njihovu 

dvoličnost i prećutnu 

saglasnost sa namjerama 

srpskih snaga i 

argumentima pokazuje i 

dokazuje da su oni mogli, 

da su htjeli, spriječiti 

da ne dođe do onoga do 

čega je došlo, do masovnog 

zločina genocida. 

Rezultati istraživanja 

autora jasno pokazuju 

da je njihova krivica očigledna 

i da svojom neodlučnošću, 

ravnodušnoću 

i ljudskom neosjetljivošću 

doprinijeli posljedicama 

koje autor precizno opisuje konstatcijom: 

“Srpski agresor (Savezna 

republika Jugoslavija – Srbija 

i Crna Gora) je, uz učešće svojih 

(srpskih ) kolabracionista i petokolonaša 

iz Republike Bosne i 

Hercegovine, u i oko sigurne zone 

Ujedinjenih nacija Srebrenice, 

jula 1995., u toku jedne sedmice 

na hiljade zarobljenih Bošnjaka 

likvidirao i zatrpao u masovne 

grobnice; na stotine živih je zakopao; 

muškarce, žene i dječake 

je sakatio i klao; djecu ubijao 

pred očima majki; natjerao djeda 

da pojede džigericu svoga unuka; 

silovao žene i djevojke; prisilno 

Profesor 

dr. Ismet 

Dizdarević je 

s posebnom 

pažnjom 

govorio o 

zaslugama 

profesora 

Čekića u 

donošenju 

presude u 

Hagu da je 

u Srebrenici 

izvršen 

genocid nad 

Bošnjacima. 

premjestio oko 30.000 

ljudi, uglavnom žene i 

djecu, priredio scene dostojne 

Dantevog pakla. 

O tim scenama ‘nezamislivog 

divljaštva’ postoje 

brojni dokazi, među 

kojima i masovne grobnice- 

primarne, sekundarne 

i tercijarne. To su, 

prema ICTY-u, ‘zaista 

scene iz pakla, napisane 

na najmračnijim stranicama 

ljudske historije’. 

‘Scene iz pakla” ni tada, 

kao i ni sada, međunarodni 

akteri, odgovorni za zaštitu 

Bošnjaka u zaštitnoj zoni Srebrenica, 

sudeći prema njihovom 

ponašanju su, najvjerovatnije, 

brojne, grozomorne scene zločina 

genocida doživljavali kao scene 

koje njih ne povređuju, koje su 

udaljene od njih, koje se dešavaju 

nekim drugim ljudima, posebno 

‘Turcima’ kako su, u kontaktima 

sa komadantima i komandirima 

srpskih snaga, saznavali. Svojom 

pasivnošću su pokazali da im 

nije tuđe što su Srbi svoje zločine 

objašnjavali opravdanim i pravednim 

činom, jer su njih ‘Turci’ 

vjekovima mučili, proganjali i 

ubijali. 


23

Vjerovatno za njih i televizijsko 

saopćenje Ratka Mladića - ‘čas 

osvete Turcima konačno je stigao’ 

– nije govorilo o zločinačkoj pobudi 

i činu koji iz nje slijedi- čin 

zločina. Za njih, izgleda, izjava 

Ratka Mladića, nakon stravičnog 

masakra, nije bila zabrinjavajuća 

i neprihvatljiva. Izjavio je 

da poklanja Srebrenicu srpskom 

narodu kao njegov dar. Koliko 

drskosti i slavoopijenosti u sebi 

nosi ovaj okorjeli ratni zločinac. 

Srebrenica nikad nije bila srpski 

grad a apsurdno je govoriti o 

darovanju Grada, a pogotovo da 

on, bezosjećajni i perfidni ubica 

nevinih žitelja Srebrenice, bude 

darodavalac”. 

Prof. dr. Safet Halilović 

“Profesor Smail Čekić, kao 

autoritativan naučni istraživač, 

te kao osnivač i direktor Instituta 

za istraživanje zločina protiv 

čovječnosti i međunarodnog 

prava Univerziteta u Sarajevu, 

više od 20 godina predano savjesno 

i sa jedinstvenom energijom 

proučava, istražuje i dokumentira 

genocid počinjen u 

BiH... Polazeći od naučnih i 

drugih saznanja utemeljenih na 

relevantnim naučno-teorijskim 

izvorima i bitnim rezultatima 

empirijskih naučnih istraživanja, 

autor već u Uvodnim napomenama 

precizira da mnoštvo 

validnih izvora različite provenijencije 

nedvosmisleno potvrđuju 

da je: 

I. na Republiku Bosnu i Hercegovinu 

izvršena klasična oružana 

agresija, odnosno zločin 

protiv mira i sigurnosti, i 

II. da je na okupiranim teritorijima 

međunarodno priznate 

RBiH izvršen nad Bošnjacima 

najveći zločin, zločin genocida. 

Naučne činjenice proizašle iz 

rezultata dosadašnjih naučnih 

istraživanja potvrđuju naučnu 

istinu kroz niz bitnih odredbi 

koje autor detaljno i precizno u 

velikom nizu od tridesetak tačaka 

elaborira, među kojima su 

i sljedeće: 

1. Da su agresija na RBiH 

i genocid nad Bošnjacima bili 

isplanirani (intelektualno, ideološki, 

politički, vojno, ekonomski, 

medijski, obavještajno, 

psihološki itd.) sa jasno postavljenim 

ciljem, naređeni sa nadležnih 

političkih i vojnih mjesta 

i izvršeni planski, sistematski 

i organizovano. 

2. Da je oružana agresija, 

osvajački rat protiv Bosne i 

Hercegovine bila sastavni dio 

Miloševićeve i Tuđmanove državne 

politike, u čije ime je najveći 

dio BiH okupiran, a Bošnjaci 

ubijani, protjerivani i odvođeni 

u koncentracione logore 

samo zbog njihove nacinalne, 

etničke i vjerske pripadnosti 

i osvajanja njihovog životnog 

prostora. 

3. Da je genocid nad Bošnjacima, 

u skladu sa velikosrpskom 

ideologijom, politikom i 

praksom, vršen u kontinuitetu 

do kraja 1995. Namjera da 

se Bošnjaci istrijebe postojala 

je od početka. Imajući u vidu 

toleriranje njihovih postupaka 

od strane UN-a, vodećih država 

Zapada i tzv. međunarodne 

zajednice, izvršioci genocida su 

smatrali da će via facti doći do 

legalizacije genocida kao političke 

prakse. 

4. Da je u sistematskom i 

planiranom genocidu u i oko 

sigurne zone UN Srebrenice, 

jula 1995., učestvovalo, prema 

rezultatima istraživanja Vlade 

Republike Srpske, preko 25.000 

ljudi. 

5. Da je u toj Srebrničkoj 

‘operaciji ubijanja’, prema tačno 

utvrđenom obrascu, u četiri 

dana likvidirano preko 8.000 

Bošnjaka zbog njihove nacionalne, 

etničke i vjerske pripadnosti 

i što su živjeli na teritoriji 

koju je u skladu sa velikosrpskim 

projektom, srpski agresor 

planirao da osvoji i pripoji Srbiji, 

itd. 

U centralnom poglavlju knji- 

ge pod naslovom Istina o nocidu, profesor Čekić na oko 

ge- 

450 stranica teksta iznosi enciklopedijski 

volumen pouzdanih 

podataka i informacija, činjenica, 

dokumenata, svjedočanstava, 

navoda, dokaza i analiza 

kojima je oblikovao potresnu 

antičku sliku naučne istine o 

zločinu genocida nad Bošnjacima 

u RBiH na kraju dvadesetog 

stoljeća, posebno u dolinama rijeka 

Drine, Neretne, Save, Une, 

Lašve, te Bosanske posavine, a 

naročito o genocidu u i oko sigurne 

zone UN Srebrenice, jula 

1995. Učinio je to kroz osam 

podnaslova koji čine jedinstvenu 

cjelinu prezentacije, analize 

i zaključaka. 

Sagledavajući genezu pitanja 

Podrinja u velikosrpskoj ideologiji, 

politici i praksi, autor 


24 

ističe da je Podrinje u cjelini 

sa svojih 14 općina i apsolutnom 

većinom bošnjačkog stanovništva 

područje od ogromne 

strateške važnosti za velikosrpski 

projekat od početka devetnaestog 

stoljeća, posebno od 

tridesetih godina i Berlinskog 

kongresa 1878. a kao predmet 

aspiracija naročito naznačeno u 

Garašaninovoj koncepciji Načertanija 

da ‘Srbija ne sme ostati 

mala’ i da se mora „rasprostraniti’. 

Za vrijeme aneksione 

krize u BiH 1908.godine, Jovan 

Cvijić je razradio koncept 

teritorijalnog proširenje Srbije, 

tako što je za saglasnost Srbije 

da Austro-Ugarska monarhija 

anektira BiH predložio da se 

Srbiji ustupi Podrinje, odnosno 

koridor duž njene istočne granice 

dubine oko 50 kilometara 

sa dvanaest srezova i površinom 

10 hiljada kvadratnih kilometara, 

završivši s konstatacijom 

da se ‘srpski problem mora riješiti 

silom’. 

U skladu sa, u međuvremenu 

razrađenim velikodržavnim 

projektom od Načertanija, Srpskog 

kulturnog kluba, Homogene 

Srbije, nedovršene njihove 

provedbe i I i II svjetskom ratu, 

a saglasno novim smjernicama 

političke i intelektualne elite 

državnog rukovodstva Savezne 

Republike Jugoslavije, posebno 

Miloševića i Ćosića, Skupština 

srpskog naroda u BiH na 

16. zasjedanju u Banja Luci 12. 

maja 1992. godine, na prijedlog 

Radovana Karadžića donijela je 

‘Odluku o strateškim ciljevima 

srpskog naroda u BiH’ u šest 

tačaka: 

1. Državno razgraničenje od 

druge dvije nacionalne zajednice. 

2. Koridor između Semberije 

i Krajine. 

3. Uspostavljanje koridora 

u dolini rijeke Drine, odnosno 

eliminisanje Drine kao granice 

između srpskih država. 

4. Uspostavljanje granica na 

rijekama Uni i Neretvi. 

5. Podjela Grada Sarajeva na 

srpski i muslimanski i uspostavljanje 

na svakom od dijelova 

efektivne državne vlasti, 

6. Izlazak Republike Srpske 

na more (Službeni glasnik RS, 

26.11.1993.godine). 

Shodno ovim strateškim 

ciljevima, od aprila 1992. do 

kraja 1995., preduzeto je više 

masovnih i brutalnih ofanziva

na područje Podrinja, i zbog 

nametnutog embarga na oružje 

legalnoj vladi RBiH da se brani, 

te nereagovanja i pogrešnih 

odluka međunarodne zajednice, 

agresor je zauzeo Podrinje 

izvršivši genocid i druge oblike 

zločina protiv čovječnosti i 

međunarodnog prava nad Bošnjacima 

RBiH. 

Utvrđeno je da je za genocid 

posebno važno stvaranje ideologije 

koja služi kao vodič i kao 

opravdanje, jer kako je to sociolog 

Leo Kuper u svojoj studiji 

o političkoj primjeni genocida 

u dvadesetom stoljeću utvrdio 

‘kada djeluju kolektivno oni 

(izvršioci genocida) u najmanju 

ruku trebaju ideologiju koja će 

legitimirati njihovo ponašanje jer 

bez toga oni bi sebe vidjeli onakvima 

kakvi zaista i jesu - običnim 

lopovima i ubicama’. Memorandum 

SANU (a njegov glavni 

inspirator, kreator i politički pokrovitelj 

je Dobrica Ćosić) jasno 

je proklamao da raniji projekti 

za Veliku Srbiju ostaju na snazi, 

čime je definirao taj politički 

program nacionalno legitimnim. 

U Memorandumu SANU je navedeno 

da je rješenje nacionalnog 

pitanja srpskog naroda bilo spriječeno 

od strane komunista krajem 

II svjetskog rata, a da srpski 

narod nije dobio svoju vlastitu 

državu kao ostali narodi, te da je 

jedino rješenje za istinsko postojanje 

i razvitak Srba ‘teritorijalno 

ujedinjenje srpskog naroda’ što 

se postiže ujedinjenjem svih Srba 

u jedinstvenu srpsku nacionalnu 

državu, odnosno ‘uspostavljanje 

punog nacionalnog integriteta 

srpskog naroda, bez obzira koju 

republiku ili oblast nastanjuje, je 

njegovo historijsko i demokratsko 

pravo’. 

Ključna komponenta memorandumskog 

nacionalizma je bilo 

beskompromisno neprijateljstvo 

prema muslimansko-bošnjačkom 

narodu koji je zbog svoje veličine 

i lokacije naseljenosti bio nezaobilazan 

pri donošenju odluke da 

li će ili ne Bosna i Hercegovina 

postati dio Velike Srbije. Znatno 

prije stvarnog raspada Jugoslavije 

utjecajne ličnosti, znatan dio intelektualne 

elite u Srbiji, mediji 

i tzv. orijentalisti oblikovali su 

stereotipne slike o Muslimanima 

kao tuđincima, inferiornim osobama 

i prijetnjom svemu onome 

što Srbi smatraju dragocijenim. 

Ovakvo, kako Margaret Thacher 

navodi, velikosrpsko rasističko 

stajalište, sažeto je u riječima 

nekadašnje miljenice Zapada, a 

danas osuđenice zbog ratnih zločina, 

Biljane Plavšić, kojima opisuje 

Bošnjake kao ‘genetski poremećaj 

na tijelu Srbije’ (Times, 

12.1.2001.). Također, propagandna 

kampanja protiv islamskog 

fundamentalizma, kako tada 

tako i danas. 

Imajući u vidu da je čuvena 

britanska državnica Margaret 

Thatcher napisala (Statecraft, 

260) da je velikosrpsko stajalište 

o Bošnjacima pozadina genocida 

u Bosni i da ‘svako ko želi vidjeti 

dokaze za tu tvrdnju, neka 

samo prouči duboku i potresnu 

knjigu profesora Normana Cigara 

‘Genocid u Bosni’, kvalifikujući 

Cigara (zajedno sa Noelom 

Malcomom) kao ‘neprocjenjivi 

izvor informacija za vrijeme krize 

u Bosni’ i neospornim autoritetom 

za ova pitanja,- komparira- 

Prof. dr. Smail Čekić 

Istina o genocidu 

jući mogli bismo reći, imajući u 

vidu pred sobom Čekićevu knjigu 

‘Genocid i istina o genocidu 

u BiH’ da se radi o kapitalnom 

naučnom istraživanju genocida u 

međunarodnim razmjerama, i da 

ona, kao i Čekićev ukupni opus 

djela o genocidu, predstavljaju 

sam vrh naučnog istraživanja o 

istini genocida, posebno u BiH, 

u najširim internacionalnim relacijama. 

Jer, po opsegu tretiranja, 

dubini zahvatanja problema 

genocida, akribiji u prikupljanju 

podataka i dokaza, iscrpnosti 

prezentacije cjelokupne građe, 

preciznosti analize, svestranosti 

naučne provjere, te konciznosti 

naučnog zaključivanja i impresivnosti 

sinteze proizilazi da naučni 

rezultat profesora Smaila Čekića 

znatno nadmašuje najbolje istraživače 

fenomena i prakse genocida 

svjetskih referentnih autora”, 

zaključio je profesor Halilović. 

Rezultatima naučnog istraživanja, u knjizi 

pod naslovom “GENOCID I ISTINA 

O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVI- 

NI”, saopštena je naučna istina koja, pored ostalog, 

glasi: 

Prvo, u svim okupiranim mjestima i gradovima 

u opsadi, u ambijentu međunarodnog 

oružanog sukoba (agresije) na Republiku Bosnu 

i Hercegovinu, nad Bošnjacima je izvršen zločin 

genocida. 

Najeklatantniji primjer koji ima paradigmatski karakter je genocid nad 

Bošnjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija 

Srebrenici, (teritorije UN-a), jula 1995., koji se, nažalost u pojmovno-prostornom 

smislu, često reducira na Srebrenicu. 

Prostor na kome je, zauzimanjem sigurne zone UN-a Srebrenice, izvršen 

genocid uključuje 14 opština Republike Bosne i Hercegovine (Srebrenica, 

Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Šekovići, Kalesija, Živinice, Kladanj, Olovo, 

Bijeljina, Han-Pijesak, Rogatica, Višegrad i Trnovo), a žrtve prostorno potiču 

sa 12 opština Republike Bosne i Hercegovine (Srebrenica, Bratunac, 

Zvornik, Vlasenica, Bijeljina, Sokolac, Kalesija, Banovići, Han-Pijesak, Šekovići, 

Rogatica i Višegrad); 

Drugo, svakodnevno smo, nažalost, svjedoci upornog negiranja genocida 

u Bosni i Hercegovini, od strane određenih pojedinaca, grupa, organizacija, 

institucija, ustanova i države, odnosno država, sa pozicija nosilaca 

određenih političkih funkcija, kao i u sferi obrazovanja, nauke, kulture i 

umjetnosti. Jedan od tipičnih predstavnika establišmenta ideologa i nosilaca 

srpskog velikodržavnog projekta, osvajačkog i genocidnog karaktera, 

je Dobrica Ćosić, koji svojim djelom “Bosanski rat”, pored ostalog, negira 

genocid u Bosni i Hercegovini. Valjan naučni odgovor D. Ćosiću, kao i 

svim drugim negatorima genocida, je dat u ovoj knjizi naučnim rezultatom, 

kao najsnažnijim argumentom, kojim je opovrgnuta teza o bilo 

kakvoj mogućnosti negiranja genocida. Otuda je i naslov “GENOCID I 

ISTINA O GENOCIDU U BOSNI I HERCEGOVINI”, koji je determinirao 

sadržaj i sistematizaciju naučnog djela, kroz dva bitna dijela: prvi 

se odnosi na genocid, a drugi na negiranje genocida, koji je imenovan 

iskazom ISTINA O GENOCIDU. 


25

Društvo 

Pogledi 

Sistematsko potkopavanje 

Univerziteta u Bihaću 

Ono što je, na određen način, 

poražavajuće jeste činjenica, da su 

ovdašnji pojedinci citirali navedenu 

izjavu ministra Ostojića, kao neki 

dokaz ispravnosti, već odavno 

izlizane, teze o neadekvatnosti 

krajiškog Univerziteta, koji više od 

jedne decenije prkosi onima koji 

bi željeli da ga ugase ili potisnu u 

drugi plan, tako što bi potencirali 

osnivanja privatnih univerziteta za koje 

se zna kako posluju i kakav kvalitet 

obrazovanja nude. Ali nije ovo prvi put 

da Univerzitet u Bihaću trpi napade i 

degradacije, te da se dovodi u pitanje 

kvaliteta i standard obrazovanja koje 

pruža ova visokoobrazovna ustanova. 

Piše: Fahrudin Vojić 

Kada 

K 

je prije dvije sedmice mi- 

Knistar zdravstva Republike 

KHrvatske, gospodin Ranko 

Ostojić, prilikom gostovanja u popularnoj 

emisiji Hrvatske radio televizije 

„Nedjeljom u 2“ - koju uređuje i vodi 

Slobodan Stanković, na pitanje o priznavanju 

diploma hrvatskim studenticama 

koje su studij Visoke Zdravstvene škole 

pohađale na Univerzitetu u Bihaću - odgovorio 

kako se radi o vikend edukaciji 

koja nije ista kao nešto što se radi cijeli 

dan ili cijeli tjedan, uz to dodavši kako 

Hrvati moraju cijeniti svoju struku i svoje 

Sveučiliste – nije ni slutio da će takva 

njegova nesuvisla izjava povrijediti mnoge 

i prouzrokovati buru negodovanja, 

posebice kod Hrvatica koje su utrošile 

tri godine mukotrpnog truda i dolazaka 

u Bihać, kako bi proširili svoje znanje i 

stekli diplomu visokog obrazovanja, a 

koje su mu odgovorili protupitanjima na 

ministrovoj zvaničnoj fejsbuk stranici. 

Orkestrirani napadi iznutra 

Ono što je, na određen način, 

poražavajuće jeste činjenica, da su 

ovdašnji pojedinci citirali navedenu izjavu 

ministra Ostojića, kao neki dokaz 

ispravnosti, već odavno izlizane, teze 

o neadekvatnosti krajiškog Univerziteta, 

koji više od jedne decenije prkosi 

onima koji bi željeli da ga ugase ili potisnu 

u drugi plan, tako što bi potencirali 

osnivanja privatnih 

univerziteta za koje se zna 

kako posluju i kakav kvalitet 

obrazovanja nude. Ali nije 

ovo prvi put da Univerzitet 

u Bihaću trpi napade i degradacije, 

te da se dovodi u 

pitanje kvaliteta i standard 

obrazovanja koje pruža ova 

visokoobrazovna ustanova. 

U zadnjih nekoliko godina, 

napadi na ovaj Univerzitet su 

se umnožili, kao i tvrdnje da 

je ova ustanova korumpirana 

i da znanje stečeno na ovom 

Univerzitetu nema nikakvu 

vrijednost. Posebno su interesantne 

teze pojedinaca, 

kako Vlada Unsko-sanskog 

kantona treba otpočeti pripremu 

terena za otvoranje 

privatnih visokoobrazovnih 

ustanova, koje bi navodno 

trebale da poluče puno bolje 

rezultate od Univerziteta u 

Bihaću, i koje ne bi iziskivale 

finansiranje sa budžeta ovog 

Kantona, koji je ionako slab i nestabilan, 

te kao takav „nedovoljan“ za finansiranje 

ove ustanove. Također su zanimljive 

ideje nekih prethodnih predlagača, 

koji su u javnosti plasirali ideju ukidanja 

ovog Univerziteta i pripajanja ovdašnjih 

fakulteta Univerzitetu u Banja Luci. 

Uzevši u obzir sve te medijske i parlamentarne 

egzibicije, koje su se odvijale 

u proteklih nekoliko godina, teško se 

oteti dojmu da iza ovakvih deplasiranih 

i tendencioznih izjava, u određenoj mjeri, 

ne stoji antibošnjačka politika, koja 

pokušava da ovaj dio Bosne i Hercegovine, 

politički asimilira i učini ovisnim 

u ekonomsko-obrzovnom smislu. 

Neosnovane trvdnje 

Ono što je glavni adut onih koji tvrde 

da ovaj Univerzitet ne ispunjava svoju 

zadaću, jeste tvrdnja kako su mnogi odsjeci 

i smjerovi na Univerzitetu nepotrebni i 

pogrešni, kao i to da Krajini trebaju neki 


26 

Treba naglasiti, 

da je Univerzitet 

u Bihaću 

dobitnik brojnih 

domaćih i 

međunarodnih 

priznanja i 

certifikata, 

što mu daje 

dodatnu 

vrijednost i 

pojačava njegov 

ugled u regionu. 

novi stručnjaci za kojima se javila potreba u 

zadnjih nekoliko godina. Ako pogledamo 

druge univerzitete u Federacije i Republici 

Srpskoj, pa i u širem regionu, možemo 

primjetiti kako i oni u svom širokom sistemu 

obrazovnih ponuda, također imaju 

odsjeke koje ima i Univerzitet u Bihaću, 

od ekonomskih, pravnih i teoloskih, pa do 

poljoprivrednih, tehnickih i pedagoskih, 

ali nikada nisu potezali pitanje njihovog 

ukidanje jer „ima“ previše ekonomista, 

mašinskih tehničara, inžinjera itd. Dakle, 

nema neke bitne razlike u smjerovima 

kada je u pitanju Univerzitet u Bihaću i 

univerziteti u ostatku Bosne i Hercegovine 

i regiona, s tim da oni imaju neke smjerove 

koje ova obrazovna ustanova nema, ali koji 

teško da bi promjenili socijalnu 

sliku Krajine, prouzorokovanu 

neulaganjem u privredni sektor 

i nekvalitetnim vođenjem 

politike zapošljavanja, za koju 

neki uporno krive Upravu 

krajiškog Univerziteta, što je 

potpuno neosnovano, iz prostog 

razloga što se politika ove 

obrzovne institucije ne sastoji 

u politici zapošljavanja, nego 

u politici obrazovanja. Strategiju 

zapošljavanja treba da vodi 

Vlada, koja po tom pitanju 

vrlo malo čini, pa svoju nemoć 

pravda nepotrebnim kadrovima 

koje izbacuje Univerzitet 

i neophodnošću pokretanja 

novih odsjeka, umjesto da poduzme 

konkretne korake u cilju 

zapošljavanja, i na taj način 

od sebe odagna brojne kritike 

upućene od strane građana. Postavlja 

se pitanje sta će se desiti 

ako se na Univerzitetu otvori 

nekoliko novih odsjeka? Da li 

neko može garantovati da će 

svi ti svršenici biti odmah zaposleni i to na 

neodređen period? Uostalom, ne moguće 

je proizvesti kadar koji bi se zaposlio 

doživotno, jer tempo života koji trenutno 

živimo, nameće takvu igru i pravila da se 

pojedinac mora konstantno obrazovati tj. 

cjeloživotno obrazovanje, koje, s vremena 

na vrijeme, podrazumijeva i prekvalifikaciju. 

Dakle, neosnovanost takvih tvrdnji je 

očigledna, ono što je činjenica, jeste to da 

Univerzitet radi svoj posao i edukuje mlade 

ljude koji bi dalje trebali biti problem 

Vlade i njene politike zapošljavanja, koja 

bi podrazumijevala i organizaciju seminara 

za neformalno obrazovanje i prekvalifikaciju, 

kako bi oni pronašli svoje mjesto na 

trzištu rada, jer niko ne može garantovati 

da će otvoranje novih smjerova povećati 

stepen zapošljavanja i poboljšati privrednu 

sliku Kantona. Bez domaćih ulaganja 

i kreiranja boljih uslova za inostrane 

ulagače, nerealno je očekivati da Univerzitet 

bude taj koji će promjeniti trenutno 

stanje u Kantonu.

Neupitna kvaliteta 

Tokom šesnaest godina rada i postojanja, 

Univerzitet u Bihaću je učnio mnogo na 

poboljšanju kvalitete obrazovanja, kako bi 

na taj način osigurao adekvatna znanja svojim 

studentima, te im omogućio da sa svojim 

diplomama budu prepoznati u regionu i 

šire. Provođenje tih principa nije bilo nimalo 

lako, naprotiv, ono je idalje opterećeno nizom 

problema, ali obzirom na realnu upisnu 

politiku, nastava se uglavnom izvodi u duhu 

bolonjskog procesa. S obzirom na mali broj 

studenata koji se upisuju na razlicite odsjeke, 

olakšan je princip rada sa manjim brojem 

studenata tokom predavanja i vježbi, a 

samim tim i lakše praćenje studenata kroz 

proces školovanja i interaktivni način rada, 

na kojima se i temelji bolonjski proces. U 

sve svoje dokumente i procedure Univerzitet 

u Bihaću je uvrstio procese osiguranja 

kvaliteta, što se može provjeriti posredstvom 

oficijalne web stranice Univerziteta, ili direktnim 

uvidom u rad ove visokoobrazovne 

ustanove. Dakle, rad Univerziteta u Bihaću 

je transparentan i otvoren za uvid svakom, 

ko želi da se uvjeri u adekvatnost njegovog 

rada, što znači da ova visokoobrazovna ustanova 

stoji iza kvalitete koju nudi i spremna 

je da istu dokazuje svim mogućim sredstvima. 

Također je potrebno napomenuti, kako 

je Univerzitet u Bihaću, u cilju osiguranja 

evropske budućnosti i konkretizacije svoje 

želje, da bude punopravni konkurent 

ostalim visokoobrazovnim institucijama 

u Evropi i regionu, 

prije godinu dana izradio i 

nacrt srateškog razvoja za period 

2011.-2015. godine, čime je 

želio da pred akademsku i opću 

javnost, postavi konkretne planove 

i očekivanja, kako bi na taj 

način postao otvoren za sve ideje 

i kritike u cilju poboljsanja kvalitete 

obrazovanja u budućnosti. 

Treba naglasiti, da je Univerzitet 

u Bihaću dobitnik brojnih 

domaćih i međunarodnih priznanja 

i certifikata, što mu daje 

dodatnu vrijednost i pojačava 

njegov ugled u regionu. Što se tiče kadrova 

koji vode i koji predaju na ovom Univerzitetu, 

suvišno je bilo šta o njima govoriti, prije 

svega što ovaj tekst nema namjeru da dokazuje 

njihov neupitni kvalitet, i s druge strane, 

zbog činjenice da su oni svoje znanje stekli 

na poznatim i priznatim međunarodnim 

univerzitetima unutar i van Bosne i Hercegovine, 

pa bi dekredibilizacija njih značila i 

dekredibilizaciju tih univerziteta, što je gotovo 

pa nemoguće, jer su isti međunarodno 

akreditirani. 

Značaj Univerziteta za Krajinu 

Uzevši u obzir činjenicu, da prije rata na 

ovim prostorima nije bilo univerziteta, osim 

što su postojale neke visokoobrazovne škole, 

Rad Univerziteta 

u Bihaću je 

transparentan i 

otvoren za uvid 

svakom, ko želi 

da se uvjeri u 

adekvatnost 

njegovog rada, 

što znači da ova 

visokoobrazovna 

ustanova stoji 

iza kvalitete 

koju nudi i 

spremna je da 

istu dokazuje 

svim mogućim 

sredstvima 

koje su opet bile pripojene Univerzitetu 

u Banja Luci, i broj 

studenata koji su se obrazovali na 

ovoj visokoobrazovnoj instituciji 

tokom proteklih šesnaest godina 

koji se kreće do 5000 svršenika, 

koji možda nikad ne bi imali 

mogućnost studiranja da nije 

osnovan Univerzitet u Bihaću, 

može se zaključiti da je značaj 

ovog Univerziteta za područje 

Krajine ogroman. Kada se govori 

o visokom obrazovanju, nezaobilazan 

je detalj nacionalnog i 

religijskog identiteta i opstanka, 

u čemu veomu važnu ulogu ima 

i ova institucija. Postavlja se pitanje kako? 

Nakon što Bošnjaci nisu istrjebljeni ratom i 

genocidom, njima se sada pokušava osporiti 

etnički identitet, s kojim su u uskoj vezi jezik 

i religija, te plasirati antibošnjačke vrijednosti, 

kako bi im se zadao završni udarac i dovršila 

kolonijalizacija mirnodobskim putem. Upravo 

zbog te činjenice, ova obrazovna ustanova 

igra vrlo značajnu ulogu za Bošnjake na 

području Bosanske Krajine, jer im koliko 

toliko daje garanciju, da će buduće generacije 

znati kako da se nose sa onima koji u miru 

pokušavaju da im otmu ono što nisu uspjeli 

tokom rata. Stoga se slobodno može kazati, 

da Univerzitet u Bihaću predstavlja važan 

projekat, prije svega obrazovnog, ekonomskog, 

ali i nacionalnog i religijskog opstanka 

Bošnjaka u Krajini. 


27

Društvo 

Zašto i kako je ubijen Bošnjak Mehmedalija Mak Dizdar 

“Moj otac je ubijan i mrcvaren postepeno, vješto 

doziranim instrumentima i metodama ‘specijalnog 

rata’ psihološkim i ‘književno-estetskim’ presingom i 

torturom, a konačno umoren, dokrajčen užasno 

ponižavajućim falsifikovanim optužbama” 

Velikosrpskoj javnoj i velikohrvatskoj 

tajnoj dvoglavoj aždahi, 1968. 

godine zadala je težak udarac 

njegova knjiga naslovljena sa “Stari 

bosanski tekstovi”. U njoj je historijski 

elaborirao i dokazao hiljadugodišnje 

postojanje države Bosne, bosanskog 

jezika, (jezika Bosne) i njenih 

stanovnika, dobrih Bošnjana, 

po vjeri bogumila. Objasnio je i 

dokumentovao da je glagoljica bila 

pismo bosanskog sveštenstva i da su 

ovdje u Bosni prvi put sa zapadnog 

latinskog u istočni grčki, vjerskih 

jezika katoličanstva i pravoslavlja, na 

glagoljicu prevođena jevanđelja 

Piše: Sead Zubanović 

Kada 

K 

bih na ova dva pitanja iz na- 

Kslova nekome morao dati jezgro- 

Kvit, ali što kraći odgovor poslužio 

bih se sljedećim citatima. Prvi je promišljanje 

o uzroku Dizdarove životne tragedije, velikog 

borca za istinu, uvaženog kolumniste i 

pravnika, dugogodišnjeg predsjednika Liberalnog 

saveza Crne Gore, gospodina Slavka 

Perovića. 

- Dizdar je od početka imao problema sa 

režimom. Njegov književni prvijenac, zbirku 

pjesama “Vidovopoljska noć”, još skoro maloljetnom, 

1936. godine tadašnja vlast je doslovno 

iskasapila izbacujući iz nje ono što joj nije 

odgovaralo. . . A krunsko Makovo djelo “Kameni 

spavač” je jedan od temelja Bosne, vrhunska 

poezija koja potvrđuje duhovni identitet, 

autohtonost, državnost kao pravo na prošlost i 

budućnost Bosne. Upravo zbog toga se nožem 

krenulo na njega, naravno iz Sarajeva, a sve 

pod krinkom velikosrba iz Beograda. U tom 

užasu najmračnijih i lažnih kritika svoj sramotno 

mračni doprinos dali su, Rajko Nogo i 

Marko Vešović. Taj velikosrpski rat iz Beograda 

i Sarajeva, može se mirno reći, na kraju će ga 

koštati života. 

Drugi citat je par Mehmedalijinih futurističkih 

stihova, ispostaviće se napisanih 

samom sebi, iz jedne od njemu najdražih 

pjesama naslova “Gorčin”: 

- Zgiboh od čudne boli / Ne 

Nekoliko 

sekundi kasnije 

glava mu je 

klonula na 

pisaću mašinu 

pored koje je 

stajala čaše 

nedopijenog 

soka. Umro je u 

pedeset i trećoj 

godini života 

pročitavši 

službeni dopis 

Izvršnog vijeća 

SR BiH čiji je 

naslov glasio: 

“Rješenje o 

deložaciji”! 

probi me kopje / Ne ustrijeli strijela 

/ Ne posječe / Sablja / Zgiboh od 

boli / Nepreboli. 

Svoju ljubav prema pravdi, 

Bosni, bosanskom jeziku i Bošnjacima 

ovaj veliki pjesnik zaista 

je platio najvećom mogućom cijenom. 

Prvo smrću majke Nezire 

Babović i mlađe sestre Refike pa 

kasnije i svojom. Krenimo od 

početka. 

Rođen je u 1917. godine u 

Stocu. Bez oca Muharema, nasljednika 

agluka, zemlje koja 

se prostirala od Stoca do mora, 

ostao je u šestoj godini života. 

(Očeva smrt je nastupila kao 

posljedica rana nastalih smrzavanjem 

tokom rata za Galiciju). 

Za osvetu što prije svega njega 

pa onda i brata mu Hamida nisu 

mogli uhvatiti i spriječiti njihovu 

ilegalnu antifašističku borbu 

kroz Komunističku partiju tokom Drugog 

svjetskog rata, 1945. godine ustaške vlasti 

NDH države odvode u Jasenovac i tamo im 

ubijaju majku i sestru. Kažu da se Mehmedalija 

nikada nije oporavio od tog udarca. Po 

završetku rata niti je tražio, a niti je dobio 

bilo kakvu korist. Dizdar je ostao bošnjački 

dostojanstven, upravo “plemić” što mu prezime 

i znači. Radio je kao novinar, a u periodu 

1948-51. postaje glavni urednik lista 

Oslobođenje. Poslije toga se okreće izdavaštvu 

i po naredbi države prvo osniva “Seljačku zadrugu” 

koja ubrzo prerasta, zahvaljujući prije 

svega njegovom entuzijazmu i sposobnosti, u 

“Narodnu prosvjetu”, jednu, za kratko vrijeme, 

od najuglednijih izdavačkih kuća na prostorima 

Balkana. Na anonimnom konkursu 

1959/60. godine, prva nagrada dodijeljena 

romanu “Bihorci” Ćamila Sijarića donosi mu 

neslućeno velike probleme. Zbog sadržaja 

romana koji svojom radnjom 

aktualizira stanje i položaj 

sandžačkih Bošnjaka između 

dva svjetska rata, njihovu izloženost 

teroru kleronacionalističkih, 

fašisoidnih tvorevina 

poznatih kao: Kraljevina Crna 

Gora i Kraljevina SHS, kasnije 

Kraljevina Jugoslavija, nastaje 

lom. “Narodna prosvjeta” optužena 

kao prokapitalistička, ali 

prije svega mladomuslimanska, 

doslovno je razvaljena i pripojena 

izdavačkoj kući “Veselin 

Masleša”. Esad Bibanović i Mustafa 

Zirić, radne kolege koji su 

stale na njegovu stranu braneći 

ga u vremenu tih događanja, 

za razliku od Riste Trifkovića i 

Ahmeda Hromadžića, zajedno 

sa Mehmedalijom ostaju bez 

posla i bivaju stavljeni pod stalnu 

kontrolu UDB-e. Bibanović 

je za života pisao o tome šta su 

im sve činili, koje grozne zamke postavljali, 

samo da bi ih imali osnova lišiti slobode. Kasnije 

je njihovo praćenje prešlo u nadležnost 

novoosnovanog KOS-a. Mak više nikada nije 

dobio stalno radno mjesto. Radio je samo 

volonterski. Nakon godina čekanja dobio je 

sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni urednik 

književnog lista “Život” od 1964. godine 

zbog koga je na neki način i morao obavljati 

mučnu funkciju predsjednika već tada uveliko 

razjedinjenog “Društva književnika BiH”, 

gde je mnogo smetao mrziteljima Bosne. 


28

Ta borba za preživljavanje sa suprugom 

i tri sina i to samo od njegovih neredovnih 

honorara u stanu površine 52 

kvadratna metra natjerala ga je, kako je 

jednom prilikom rekao akademiku Muhamedu 

Filipoviću, da se izjasni kao Hrvat 

kako bi mogao štampati svoje knjige 

u većim tiražima i više izdanja. (Brat mu 

je Hamid, književnik, postao Srbin, jer su 

se Bošnjaci morali opredijeliti.) To mu je 

bio glavni izvor prihoda u sirotinjskom 

preživljavanju kojeg je veći dio svog ta vodio. Često je znao reći supruzi Seni 

živoda 

je sanjao da im je, kako je u tom vremenu 

jedino i bilo moguće, dodijeljen 

veći stan u kome će on imati svoju radnu 

sobu. Mašina za pisanje i hrpe papira 

nisu nikako mogli naći svoje stalno mjesto 

u toj tjeskobi koja je sa odrastanjem 

djece svakim danom postajala sve veća. 

Kameni spavač 

Svoje kultno djelo, zbirku 

pjesama naslovljenu “Kameni 

spavač” pisao je od prvih dana 

djetinjstva i sam ne znajući da 

to čini, kada je redovno počeo 

obilaziti šumu stećaka (nadgrobnih 

kamenih spomenika 

različitih oblika) na polju 

zvanom “Radimlje” koje se 

prostire odmah do Stoca. Za 

stećke, koji su najubjedljiviji 

dokaz samobitnosti Bosne i 

njenih stanovnika, Bošnjaka 

po vjeri bogumila, Miroslav 

Krleža, neprikosnoveno prvo 

ime hrvatske književnosti je 

rekao: “Neka oprosti gospođa 

Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme 

Inka u Americi ima spomenike. Egipat 

ima prave spomenike kulture. Neka oprosti 

gospođa Evropa, samo Bosna ima spome- 

nike. Stećke.” 

Isčitavajući epitafe (grobne 

natpise), razgledajući uklesane crteže ljudi, 

životinja i prirode otvorio je vrata srca 

i duše Bosne i sa tog čistog izvora istinite 

prošlosti učio o njoj. Sve kasnije spoznaje 

su postale samo nadgradnja građevine čiji 

je temelj bio jezik i pismo tog vremena. 

Postao je vječni zaljubljenik i zarobljenik 

jezika Bosne, a kroz njega otkrio i učio 

njenu povijest i javno, što je tada bilo 

haman krivično djelo, govorio i pisao o 

njenoj historiji. Istrajno braneći tu istinu 

doslovno je izgubio glavu, a o svom književnom 

radu je, naslućujući ono što ga 

čeka, govorio ovako: “Sa kamenih gromada 

ulazili su u mene simboli sunca, isprepletenog 

bilja i ispruženih ljudskih ruku. 

U san mi je dolazio i samnom razgovarao 

čovjek prekriven bijelom kamenom prašinom 

čije su usne bile od miljevine (vrste 

kamena). . . Pišem teško. Godinama. Svaka 

moja pjesma ima bezbroj verzija. Proces 

traženja novih riječi je kao traženje u pijesku 

rijeke zrnca zlata. Proces je mučan i 

sladak, ali kao što se zbog zlata lahko gine, 

umire se često i zbog riječi.” 

Svoju tevbu, 

iskreno 

pokajanje 

Gospodaru, 

Dizdar je 

izgovorio i 

zapisao ovako: 

- Bože / 

Oprosti mi / što 

sam tek došao 

/ Tamo odakle 

sam pun nade i 

pošao. 

A evo šta su o poeziji Bošnjaka 

Mehmedalije Dizdara kazivali 

redom: Muhamed Filipović: 

“Knjigom ‘Kameni spavač’ postao 

je najznačajniji bosanskohercegovački 

pjesnik i uspostavio kanon 

osebujnosti BiH književnosti. Ova 

knjiga je kamen međaš”. Mehmed 

Meša Selimović: “Uspjelo mu je 

u poeziji ono najteže što uspijeva 

samo rijetkima da uspostavi pravu, 

nenasilnu vezu sa tradicijom.” 

Francis R. Jones: “Njegovi stihovi 

odjekuju svjetonazorom antičke 

grčke poezije vremena. Mak je u rangu sa 

Homerom, Heraklitom i Danteom.” Omer 

Hadžiselimović: “Ova poezija prelazi granice 

vanvremenskog i metafizičkog.” 

Midhat Begić: 

“Za života je sebi podigao dostojan spomenik 

svojom poezijom. Njega, odnosno njegovu književnu 

veličinu su svi svojatali, ali ga ni najljući 

protivnici nisu mogli osporiti. Bio je borac za 

autohtonost Bosne kada se to nije smjelo ni pomisliti.” 

Alen Zečević: “On je nama ono što 

je Šekspir Engleskoj. Njegove pjesme su historija 

u stihu. To su poruke duhovnosti i životne 

mudrosti, koje je Dizdar nakon stoljeća čekanja 

uspio osloboditi iz kamena.” Slaven Letica: 

“Mak je bio u najužem izboru onih čiji si 

bar pet, šest pjesama morao znati, ako si želio 

naći neku dobru curu.” Enes Kišević: “On je 

pisac koji je ušao u vodu, u zrak, u kožu, u 

srca, u misli i govor. O njemu se brinu i nebo 

i zemlja.” “Kameni spavač” je preveden na 

preko pedeset svjetskih jezika, ali sa jednom 

zajedničkom konstatacijom svih prevodilaca, 

a to je da nisu u potpunosti uspjeli u svom 

poslu. Jedinstven im je zaključak bio da ima 

puno neprevodivih riječi. Za širinu, dubinu i 

višeslojnost bosanskog jezika, upotrebu arhaizama 

i narodnog govora stećka kao i Makovu 

Bogom datu nadarenost teško je ili tačnije 

rečeno, nemoguće naći zamjenski adekvatne 

riječi, a da to ne bude na štetu pjesništva, jer 

je njihov višak, kako reče uvaženi Alija Pirić, 

najveći neprijatelj poezije. Za taj jezik Mustafa 

Bašeskija, čuveni putopisac svjetskog 

glasa i izvrstan poznavalac orijentalnih je- 

zika, rekao je da je najbolji i najbogatiji. 

Čak i novosadska književnica, poliglota 

i prevodilac Isidora Sekulić, inače na pohvalama 

poznata kao izuzetno škrta, dala 

je bosanskom jeziku brojne komplimente. 

Bosanski duh u književnosti 

Interesantno je znati da prije reagovanja 

kritike, ova knjiga poezije i njen autor 

bivaju prepoznati od strane velikosrpske 

okupatorske politike kao veoma opasna 

smetnja nastavku svog, do tada uspješnog, 

provođenja koncepta posrbljavanja Bosne. 

Mehmedalija Mak Dizdar je određen za 

odstrjel i bukvalno je otpočela hajka, režirana 

i dirigovana iz Beograda. Sarajevski 

dnevni listovi Oslobođenje 

i “Večernje 

novine” kao i heftičnik “Svijet” iz broja u 

broj nisu prestajali sa neosnovanim kritikama 

i sve nižim udarcima po Maku, na 

koje on nije imao pravo odgovora. Ulogu 

glavnog izvođača radova na unižavanju, 

osudi i presudi Mehmedalije i njegovog 

djela u Srbiji na sebe je preuzeo Nin, 

najčitaniji sedmični list, perjanica i prva 

pesnica 

prekodrinskog novinarskog fašiz- 

ma. Upotrijebivši Rajka Nogu, policijskog 

poslušnika i doušnika, provjereno instaliranog 

KOS-ovog čovjeka, vješto se kanališe 

i prema Mehmedaliji, uredniku jednog od 

najuglednijih književnih časopisa tadašnjih 

YU prostora “Život”, usmjerava bunt na- 

dobudnih i neosnovano uvrijeđenih mladih 

sarajevskih pjesnika zbog, po njima, male 

literalne zastupljenosti u medijima sa kojom 

on nije ama baš ništa imao. Marko Vešović, 

Abdulah Sidran i drugi, neki prije, a neki 

kasnije odustaju od rušenja, kako su govorili 

“najvećeg” (Maka) postajući svjesni svoje 

izmanipuliranosti od strane tada glavnog 

urednika časopisa “Lica”, šovinistički nastrojenog 

režimskog “književnika” Noge, koji je, 

kao samac, stanovao u većem stanu od stana 

Makove petočlane porodice. Enver Dizdar, 

Mehmedalijin najstariji sin i svjedok tih događanja, 

napisao je: “Kevtali su i klevetali, 

neki od njih možda u debelom neznanju, slijedeći 

režanje i lavež moćne kučke velikosrpskog 

projekta. Jedan od njih, Rajko Nogo, izdvajao 

se po upornosti, poslušnosti i ‘pravovjernosti“. 

Postao je strasno dresiran i dobro hranjeni 

vuk, pridružio se iskonskom čoporu i postao 

njegov nominalni predvodnik”. Mehmedalija 

Dizdar nije poklekao. Ponudu da sa porodicom 

preseli u Zagreb, što je za Hrvatsku 

književnost u njegovom svojatanju ostao nedosanjani 

san, a nudili su njemu i sinovima 

tamo stanove i stalno zaposlenje, dobre plate, 

odbija rekavši svojima da on neće ostaviti 

Bosnu i da bi to bio njegov poraz: “Neće me 

niko otjerati iz Sarajeva. To bi bila izdaja i 

mene i ove zemlje u kojoj sam rođen.” Bolilo 

ga je to što je bh. Srbin, političar, kasnije 

član i predsjednik Predsjedništva SR Jugoslavije, 

Cvjetin Mijatović (mora da mu je mati 

bila neka mnogo važna žena imena Cvije- 


29

ta) uspio u Beograd protjerati 

Mehmeda Mešu Selimovića, uz 

svesrdnu pomoć 

jednoga broja 

bezdušnih, nazovi muslimana, 

najvjerovatnije tako skrivajući 

istinu o mučkoj likvidaciji 

Mešinog brata, partizanskog 

oficira, ubijenog poput hiljada 

uglednih Bošnjaka po završetku 

Drugog svjetskog rata. 1967. 

godine Muhamed Filipović sa 

svojim esejem Bosanski duh u 

književnosti, šta je to hrabro staje 

uz Mehmedaliju i prihvata na 

sebe dio ogromnog tereta svakojakih 

optužbi. Istovremeno 

on mudro pokušava upozoriti 

javnost šta je to kod Maka što prekodrinskoj 

politici smeta i ne odgovara i kakvi se 

iza toga sve kriju njeni ciljevi. Nastavljajući 

svoju borbu Dizdar zajedno sa Alijom Isakovićem 

radi na prijedlogu “bosanske je- 

zičke verzije” 

srpsko-hrvatskog jezika, koja 

bi se, po njima, koristila kao prirodna na 

prostoru BiH. Svojom postojanošću i hrabrošću 

kao da je želio Bošnjacima u praksi 

pokazati šta je mislio kada nam je poručio: 

“Trebali bi se konačno sastati sa već davno 

odbjeglim vlastitim srcem.” Briga za Bošnjaka, 

zbog njegove naivnosti i dobrodušnosti, 

najslikovitija je u Mehmedovom stihovnom 

pitanju: Trebaš da živiš međ ljudima 

/ a riječi nemaš / trebaš da živiš međ vucima 

/ a zuba nemaš? O svom vatanu je govorio 

ovako: “Bosni je suđeno da sanja o pravdi, da 

radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne 

dočeka.” 

Svoju poeziju je adresirao rečeni- 

com: Za sve pod nebom dobre ljude / i za sve 

dobre / Bošnjane. Mehmedalija je uvijek, za 

razliku od mnogih, davno znao ko je i šta 

mu je činiti: Ovdje se ne živi samo da bi se 

živjelo / ovdje se ne živi samo da bi se umrlo / 

ovdje se umire da bi se živjelo. 

Bosanski 

velikohrvati 

Lovrenovići 

i ini tvrde da 

promišljanje 

gospodina 

Krleže o Bosni 

nije ispravno 

jer je izvedeno 

iz književniku 

podastrtih 

netačnih 

historijskih 

podataka. Ovo 

je i smiješno i 

žalosno. 

Srpsko-hrvatska dvoglava 

aždaha 

Velikosrpskoj javnoj i velikohrvatskoj 

tajnoj dvoglavoj 

aždahi, 1968. godine zadala 

je težak udarac njegova knjiga 

naslovljena sa Stari bosanski 

tekstovi. U njoj je historijski 

elaborirao i dokazao hiljadugodišnje 

postojanje države 

Bosne, bosanskog jezika (jezika 

Bosne) i njenih stanovnika, 

dobrih Bošnjana, po vjeri 

bogumila. Objasnio je i dokumentovao 

da je glagoljica 

bila pismo bosanskog sveštenstva 

i da su ovdje u Bosni prvi 

put sa zapadnog latinskog u 

istočni grčki, vjerskih jezika katoličanstva 

i pravoslavlja, na glagoljicu prevođena 

jevanđelja. (Marijansko jevnđelje XII 

vijek). Predočio je postojanje Humačkih 

ploča pronađenih kraj Ljubuškog, zatim 

povelje, darovnice i pisama koja datiraju 

skraja X i početka XI vijeka prevedenih 

sa glagoljice na “bosančicu”, 

pismo Bosne 

dokazujući da Povelja Kulina Bana 

nije jedini spomenik svjetovnog karaktera 

pisan na narodnom jeziku, reprezent 

bosanskog kulturnog naslijeđa. Pojasnio 

je i objasnio zašto je došlo do negativnog 

odnosa bogumilskog monoteističkog 

vjerovanja (bosanske crkve) spram zapad- 

ne katoličke crkve za koju kritički kažu 

da: “služi knezu vijeka” 

(odala se užicima 

i porocima ovog svijeta i zato je naziva 

sotoninom crkvom). Istočnoj crkvi, pored 

toga, javno zamjeraju što je podmitljiva 

(starješine se na visoke položaje postavljaju 

pomoću mita). Bosanskim bogumilskim 

vjerskim velikodostojnicima, 

koji su živili od svog rada, nisu trebale 

crkvene zgrade jer su vjerske obrede 

obavljali najčešće u za to napravljenim 

skromnim kolibama, kad su vremenski 

uslovi dozvoljavali vani, a zimi po 

kućama. Oni u tom vremenu razbijaju 

misterij države i njene vlasti u kojima 

je carovala strahovlada nad narodom, 

njegovana od strane crkvene hijararhije 

Carigrada i Rima. Papu i patrijarha carigradskog 

nazivaju inkarnacijom samog 

nečastivog. Ta borba demistifikacije zla 

razvila je, baš ružno rečeno, “heretičku 

književnost” (hereza je pogrdan naziv 

dat za sve ono što nije na pravcu ova dva 

crkvena učenja kao i patarenstvo i paganstvo) 

zacrtanu pojavom “Tajne knjige” 

(posjeduje je samo bečka nacionalna biblioteka), 

a završava knjigom “Početijem 

svijeta” u kojima je osnovni motiv, ideja 

vodilja čovjeka kroz život: “pobjeda dobra 

nad zlim i potreba da se zlo savlada 

pravednim životom i radom”. Bosna je 

tada po Krleži: “Jedino evropsko ostrvo 

gdje se poštuje sloboda savjesti i uvjerenja.” 

Evo, poslije vjerovanja u Jednog Boga, 

neprihvatanja kipova, slika, krsta, 

zvona i odbijanja trojstva, krucijalno 

važne podudarne tačke sa islamom i 

odgovora zašto je isti, od strane ogromnog 

broja Bošnjaka bogumila masovno 

i bezrezervno prihvaćen. To je 

izgledalo kao jedan veliki fenomen da 

narod koji stotinama godina, bukvalno 

vijekovima, strada, krvari, biva ubijan 

i proganjan u križarskim i krstaškim 

ratovima zato što neće da se odrekne 

svoje vjere, a onda dobrovoljno, bez 

ikakve prisile koje u islamu ne smije ni 

biti, prihvata novo vjersko učenje. Ustvari, 

analizirajući podudarnost bogumilstva 

i islama dolazi se do zaključka da 

su Bošnjaci tada samo promijenili naziv 

vjerske odrednice bogumil u musliman. 

Mehmedalija ovako, zbog zla nanesenog 

svojim precima, kaže za pape i patrijarhe, 

poglavare zapadne i istočne crkve tog 

vremena u pjesmi “Zapis o prijestolju”: 

Kakvo to lice čudno vidim / na svetoj stolici 

/ Kakvo to lice vidim na stolici / Petra 

i Pavla / To lice sveto odraz je kleti / samoga 

Dijavla. Spominjanje “Pavla” nije 

ni naivno ni slučajno. On je historijski 

potvrđeno bio monoteista. A evo kako 

glase vidoviti stihovi pjesme naslova 

“Poruka”, koji su nam postali jasni tek 

po agresiji: Doći ćeš jednoga dana na čelu 

oklopnika sa sjevera / I srušiti do temelja 

moj grad / Blažen u sebi / Veleći / Uništen 

je on sad / I uništena je / Nevjerna njegova 

/ Vjera. . . Zakleo si se na to / Na kaležu 

na križu na oštrici mača / Pijan od pojanja 

prokletstva i dima tamjana. Nije se 

bojao, nije ga bilo strah reći istinu jer je 

čvrsto vjerovao i tvrdio da smrti nema: 

I nema kraja / Smrću je samo obasjana / 

Staza od gnijezda do zvijezda. 

Šta je stećak? 

Svo to vrijeme vrijeme, nije prestajao 

u listu “Život” objavljivati serijal priča o 

bosanskim legendama pod naslovom “Pečatom 

zlatnim pečaćeno”. A 1970. godine 

po obznanjivanju njegovog eseja “Marginalije 

o jeziku i oko njega”, život mu 

počinje visiti o koncu. “Neprijatelji Bosne 

odmah su u ovim zapisima naslutili po 

njih razornu opasnost od buđenja svijesti 


30

i otpora njihove temeljito obrađivane, izdrilovane 

i indoktrinirane žrtve” – citat 

E. Dizdara. Otvorene četničke prijetnje 

sada i javno, usmeno, pa pismima i telefonskim 

pozivima u svaka doba dana i 

noći njemu i njegovim postaju svakodnevnica. 

Mehmedalija Mak Dizdar je u 

tom napisu skrnavljenje bosanskog jezika 

i nametanje svog od strane “pridošlica” 

Srba, kako je imenovao sve uvezene 

lektore, cenzore, urednike, novinare, 

učitelje, nastavnike i profesore jezika, 

nazvao doslovice “diktaturom manjine 

nad većinom”. Posebno se osvrnuo na 

izostavljanje ili zamjenu slova “h” prvo 

sa “j” i “v” pa “k” i “g”. Naveo je primjer 

kako su se đaci smijali kada je učiteljica 

Srbijanka na času pokušala izostaviti 

slovo “h” u rečenici: Prhnu ptica s grane. 

Dokazivao je da se nikada u Bosni 

nije govorilo, a niti je pravilno naprimjer 

umjesto “ duhan” reći “ duvan” ili kazati 

“odok” a ne “odoh”. Navodeći natpise 

iznad ulaza u rudnike gdje piše “sretno”, 

pobijao je ispravnost upotrebe riječi 

“srećno” u Bosni, a poslovicom “Trbuhom 

za kruhom” svjedočio da je riječ 

“hljeb” bosanskom jeziku strana. Pretapanje 

slovne skupine “š” i “t” u “ć” (štć) 

je u Bosni jezički okončano i pravilno 

je kazati “općina” a ne “opština“. Uvezene 

lektore i cenzore optužuje za haos koji je 

nastao u novinama, radiu i TV-u zbog 

njihovog nepoznavanja jezika Bosne, bosanskog 

jezika i nametanja srpsko-hrvatskog 

lingvističkog kodeksa koji je ovdje 

stran. Na ulici mu se, između ostalih 

mnogobrojnih doživljenih neprijatnosti, 

dojučerašnji prijatelj i kolega po peru Srbin 

unio u lice i izderao: “Šta je, mi ti 

Srbi ukrali slovo ‘h’. Puškama ćemo mi 

ovo raspraviti. Misliš li ti na svoje sinove?” 

Nažalost, i Enver Dizdar je sa sobom u 

grob odnio kao tajnu ime ovog (ne)čovjeka 

za kojeg je 2010. godine rekao da 

još živi u Sarajevu. 

A onda, kada se najmanje tome nadao, 

1971. godine dodijeljen mu je veći 

stan. Par mjeseci sreći Dizdarovih nije 

bilo kraja. Konačno je književnik dobio 

prostor za svoj nesmetan rad, a i djeca 

su se mogla najzad raskomotiti. Ni slutio 

nije da je to bio završni čin monstruoznog 

zločinačkog plana koji nije 

mogao biti osmišljen bez saradnje tima 

psihologa, vrsnih poznavalaca ranjivosti 

ljudske duše i granica psihičke izdržljivosti 

čovjeka. Par mjeseci po useljenju, 

najmlađi sin Murkel mu iz poštanskog 

sandučeta donese plavu kovertu. Nakon 

iščitavanja njenog sadržaja Mehmedalija 

je uspio samo reći da ga strašno boli 

u prsima na koja je naslonio ruku, previvši 

se onako sjedeći u pasu. Nekoliko 

sekundi kasnije glava mu je klonula na 

pisaću mašinu pored koje je stajala čaše 

nedopijenog soka. Umro je u pedeset i 

trećoj godini života pročitavši službeni 

dopis Izvršnog vijeća SR BiH čiji je 

naslov glasio: “Rješenje o deložaciji”! U 

odluci je obrazloženo da je ista donešena 

zbog bespravnog zaposjedanja državne 

imovine, odnosno samovoljnog useljenja 

u stan od strane imenovanog ?! Poslije 

njegove smrti niko više nikada nije spomenuo 

iseljavanje njegove porodice čiji 

članovi i danas tu stanuju na osnovu 

prvobitnog konačnog rješenja o dodjeli 

stana Maku, kojem se on toliko radovao, 

izdatog od strane istog tog Izvršnog vijeća. 

Svaki komentar je zaista suvišan. 

“Moj otac je ubijan i mrcvaren postepeno, 

vješto doziranim instrumentima i 

metodama ‘specijalnog rata’ psihološkim 

i ‘književno-estetskim’ presingom i torturom, 

a konačno umoren, dokrajčen užasno 

ponižavajućim falsifikovanim optužbama, 

surovim udarom na egzistenciju i mogućnost 

opstanka. Završni udarac mu je zadat 

pismom. Ono ga je dotuklo”, zapisao 

je njegov najstariji sin, očevidac svih tih 

događanja. 

A što se tiče odnosa ovog poetskog velikana 

prema vjeri na koju mu neki, ne 

znam odakle im hrabrost, uzimaju pravo, 

evo jedan primjer kako u Mehmedalijinoj 

verziji glasi hadis Muhameda, a. s., da je 

najveća borba (veliki džihad), borba sa samim 

sobom: Jer najmanje znaš da u svome 

žiću / Najteža hrvanja su / I ratovi pravi / 

U samome / biću. 

Svoju tevbu, iskreno pokajanje Gospodaru, 

Dizdar je izgovorio i zapisao ovako: 

Bože / Oprosti mi / što sam tek došao / 

Tamo odakle sam pun nade i pošao. 

Šta je stećak? 

Oličenje gorštaka Bošnjaka 

Šta radi Bošnjak na stećku ? 

Stoji uspravno. Digao glavu, digao 

ruku! Ali nigdje, nigdje, niko nije pronašao 

Stećak na kome Bošnjak kleči ili 

moli. Na kome je prikazan kao sužanj. 

Ovo je citat velikog prijatelja Bosne, 

koji se sa njom čitav život poistovjećivao, 

najvećeg hrvatskog književnika Miroslava 

Krleže. Riječ “Bosanac” je u skladu 

(sukladno) sa istinom zamijenjena riječju 

“Bošnjak” jer su se tako od desetog vijeka 


31 

(stoljeća) pa nadalje, po pisanim tragovima, 

izjašnjavali i bili imenovani stanovnici 

(žitelji) ove najljepše države na svijetu, 

bez obzira na vjeru! 

Bosanski velikohrvati Lovrenovići 

i ini tvrde da promišljanje gospodina 

Krleže o Bosni nije ispravno jer je izvedeno 

iz književniku podastrtih netačnih 

historijskih podataka. Ovo je i smiješno 

i žalosno. Oni koji se nikada nisu odredili 

(očitovali) o križu iznad Mostara 

koji sem provokacije Bošnjaka uveliko 

ugrožava sigurnost avionskog (zrakoplovnog) 

saobraćaja, o stećku iscrtanog 

šahovnicom ispred mostarske općine što 

je falsifikovanje povijesti, (jedan od njih 

je predsjedavajući instituta za zaštitu historijskih 

spomenika) o dvije škole pod 

istim krovom, o aparthejdu nad Bošnjacima 

u Stocu. . . uporno govore neistinu. 

Nažalost, nisu sami. Poput mnogih 

i oni lagodno žive od funkcija i novca 

države BiH, a sve čine da je unište. Rahmetli 

Adil Zulfikarpašić pričao je da 

mu se Mak žalio, još kao mladić, kako 

je poslao jednu pjesmu u Zagreb da se 

objavi. To je i učinjeno, ali je ispod, kao 

njen autor bio potpisan Novak Simić 

književnik kojem je i dao tu pjesmu da 

je ponese! Stariji brat Hamid mu je uz 

osmijeh rekao da se ne sekira i kako je 

to dokaz da ono što radi sigurno vrijedi. 

Lovrenovići nikada o istinitosti tog 

događaja ništa nisu kazali, mada je jednom 

od njih književnost profesija. 

Riječima se nekim divimo, a nekih 

se riječi opet stidimo – poručio je ovakvima, 

još davno, Bošnjak Mehmedalija 

Mak Dizdar. 

“Maka se jednostavno ne može i ne 

smije više zaobilaziti, ako se želi afirmisati 

Bosna. On je jedan od najvećih simbola 

Bosne koji će još rasti. Njegovo vrednovanje 

nije završeno. Još niko nije protumačio 

sve tajne Mehmedalijinih stihova, 

poruka...” Ovo je na neki način i amanet 

Bošnjaka rahmetli Adila Zulfikarpašića.

Glas islamskih učenjaka 

Intervju: Dr. Tejsir et-Temimi, bivši predsjednik 

Vrhovnog suda Palestine i predsjednik Stranke za 

slobodu i nezavisnost (Hizbu-l-hurrijjeti ve-l-istiklal) 

Jevreji upotrebom hemijskih sredstava 

pokušavaju srušiti Mesdžidu-l-aksa 

i na njegovom mjestu izgraditi drevni Solomonov hram 

U intervjuu kojeg je dao islamskom 

portalu islamtoday.net, šejh Tejsir et- 

Temimi, bivši predsjednik Vrhovnog 

suda Palestine i predsjednik Stranke za 

slobodu i samostalnost, upozorio je na 

sve opasnije aktivnosti iskopavanja oko 

džamije Aksaa koje provodi cionistička 

izraelska vlast i upotrebu hemijskih 

sredstava u cilju njegovog urušavanja 

i rušenja i pozvao je arapske i islamske 

zemlje da zauzmu jasan i odlučan stav 

prema ovom zločinačkom poduhvatu 

(2011. godine izraelski zvaničnici 

su po prvi put otvoreno priznali da 

izraelska vlast obavlja iskopavanja u 

blizini džamije El-Aksa nakon godina 

poricanja). Naglasio je da će palestinski 

narod nastaviti borbu za svoje svetinje 

i ukazao na nužnost prevazilaženja 

unutrašnjih razlika i palestinskog 

nacionalnog pomirenja u interesu 

zajedničke budućnosti 

Razgovarao: Ahmed 

Abdulaziz 

Pripremio: Mr. Semir 

Imamović 

Islamtoday: Kako 

gledate na posljednju 

Obaminu posjetu cionističkoj 

državi? 

Et-Temimi: Sasvim je očekivano 

da predsjednik države, koja 

je uvijek bila na strani Izraela i 

slijepo branila njegovu zločinačku 

politiku, posjeti Izrael. Bar 

se tome više niko ozbiljan ne bi 

trebao čuditi. Zapravo, ovdje 

nije pitanju Obama, nego američka 

proizraelska politika, koju 

jednako provode i demokratski 

i republikanski predsjednici. 

Stvarni vladar Amerike je cionistički 

lobi, i to bi arapski svijet konačno 

morao shvatiti. Stvari se neće promijeniti galamom 

i praznom pričom, nego konkretnim 

političkim i diplomatskim aktivnostima koje 


32 

Islamtoday: : Šta ste Vi, kao visoki pa- 

lestinski funkcioner, konkretno uradili na 

sprječavanju takvih aktivnosti? 

Et-Temimi: Smatram da sam uradio 

puno toga, kako na direktnoj zaštiti 

Mesdžidu-l-aksaa od jevrejskih nasrtaja 

tako i na razotkrivanju aktivnosti koje 

Izrael provodi na planu njegovog rušenja, 

a posebno u vrijeme kada je 

će natjerati Ameriku da na arapske narode 

počne gledati s poštovanjem i prizna pravo 

Palestincima na samostalnu državu sa glav- 

nim gradom Kudsom. 

Islamtoday: : Šta je to što je, po Vašem 

mišljenju, Obama bio dužan uraditi za palestinski 

narod, prije ove posjete? 

Et-Temimi: Puno toga američka adminstracija 

duguje napaćenom i obespravljenom 

palestinskom narodu, a najmanje 

što može učiniti za njih je da osudi politiku 

judaizacije, etničkog čišćenja i planskog naseljavanja 

jevreja na otetoj palestinskoj zemlji 

koju provodi izraelska okupaciona vlast, kao 

i svakodnevne upade jevrejskih doseljenika, 

desničarskih ekstremnih skupina i izraelske 

vojske u Mesdžidu-l-Aksa i sprječavanje 

muslimanskih vjernika da obavljaju molitvu 

u džamiji, što predstavlja eklatantno kršenje 

prava na slobodu vjeroispovijesti. 

Islamtoday: Kad smo kod džamije 

Aksa, možete li nam reći u kojoj fazi se nalazi 

izraelsko iskopavanje oko džamije Aksa? 

Et-Temimi: Izraelska iskopavanja 

oko/ispod džamije Aksa dosegla su opasnu 

fazu. Bojim se da bi, ukoliko se nastave 

ovim intenzitetom, vrlo brzo moglo doći 

do urušavanja džamije. Izrael vrši završne 

pripreme za izgradnju Solomonovog hrama 

na temeljima srušene džamije i uspostavu 

jevrejskog svetog grada Jeruzalema, 

i u tom svjetlu treba posmatrati najnovija 

dešavanja u vezi sa Svetom džamijom. 

Dogovor o 

pomirenju 

trebao bi 

sadržavati 

jedinstven 

nacionalni 

program koji 

će dovesti 

do uspostave 

“kolektivnog 

državnog 

vođstva”, 

koje bi u sebi 

objedinilo 

političku akciju 

i vojni otpor 

agresiji. 

palestinska zvanična vlast bila 

potpuno isključena iz svih tih 

dešavanja. Treba li veći dokaz 

od toga da sam, zbog svog djelovanja, 

od strane palestinske 

samouprave optužen za “huškanje” 

protiv Izraela i poslan u 

prijevremnu penziju?! 

Islamtoday: Šta bi trebale 

uraditi arapske zemlje na zaustavljanju 

ovih prijetnji? 

Et-Temimi: Ukoliko uistinu 

žele nešto uraditi, Arapi, prije svega, 

moraju zauzeti jedinstven stav 

u vezi sa ovim pitanjem, kao što 

je to bilo u slučaju Gaze, a zatim 

poduzeti konkretne korake koji 

će spriječiti Izrael i Ameriku u 

daljnjem skrnavljenju muslimanskih 

svetinja, kao što su: bojkot 

američkih i europskih proizvoda, 

prekid svih diplomatskih odnosa 

sa Izraelom, zatvaranje američkih vojnih baza 

u arapskom svijetu i obustavljanje isporuke 

nafte Americi, što bi u ozbiljnoj mjeri ugrozilo 

izraelsko-američke interese.

Islamtoday: Dolazimo do pitanja palestinskog 

nacionalnog pomirenja, da li su 

konačno sazrjeli uvjeti za to? 

Et-Temimi: Uvjeti za pomirenje nikada 

nisu bili bolji. Posljednja cionistička agresija 

na Gazu, i ono što se dešavalo u toku i nakon 

nje, u potpunosti je ujedinilo palestinski 

narod. Dvije rivalske partije “Hamas’’ i 

“Feth’’ borile su se, po prvi put, pod istim 

sloganima i za isti cilj - odbranu od agresije i 

protjerivanje agresora. Vjerujem da palestinski 

narod ima dovoljno snage i sposobnosti 

da natjera palestinske frakcije da sjednu za 

isti sto i usaglase se oko svih spornih pitanja, 

jer dogovor i pomirenje nemaju alternativu. 

Postoje pozitvni znakovi koji ukazuju da 

se situacija kreće upravo u tom pravcu, od 

kojih bi posebno izdvojio pomirljive izjave 

predsjednika Mahmuda Abbasa i šefa Političkog 

ureda Hamasa Halida Mišala koje su 

dali u toku izraelske agresije i nakon potpisivanja 

primirja sa Izraelom. Njihove izjave 

sijeku se u jednoj tački a ona se zove pomirenje 

i kompromis. Važno je da, u što skorijem 

vremenskom roku, dođe do pretočenja 

tih izjava u konkretne aktivnosti koje će 

palestinskom narodu donijeti toliko priželjkivano 

pomirenje. Nacionalno pomirenje je 

potrebno i palestinskom narodu i “palestinkom 

pitanju’’, jer samo ono može pomoći 

Palestincima da ostvare san o samostalnoj 

palestinskoj državi i njenom glavnom gradu 

Kudsu. 

Islamtoday: Da li Egipat može odigrati 

značajnu ulogu u tom procesu? 

Et-Temimi: Nakon uspješnog posredovanja, 

u toku posljednje agresije na 

Gazu, između palestinske i izraelske strane, 

Egipat, također, može odigrati 

važnu ulogu u palestinskom 

nacionalnom pomirenju, iako 

je, još od ranije, poznata njegova 

uloga na tom planu. Kada 

sve strane držite na jednakom 

odstojanju, vi time ubrzavate 

proces pomirenja. Na one, koji 

budu opstruirali i usporavali taj 

proces, treba izvršiti dodatne 

pritiske. 

Islamtoday: I druge države 

iz regiona pokušavaju, svaka na 

svoj način, posredovati u procesu 

pomirenja, šta mislite o 

tome? 

Izraelska 

iskopavanja 

oko/ispod 

džamije Aksa 

dosegla su 

opasnu fazu. 

Bojim se da 

bi, ukoliko se 

nastave ovim 

intenzitetom, 

vrlo brzo 

moglo doći do 

urušavanja 

džamije. 

Et-Temimi: Zahvalni 

smo svim državama koje, na 

ovaj ili onaj način, pokušavaju 

posredovati u pomirenju, 

ali moje je lično uvjerenje da 

Egipat može najviše uraditi 

na tom planu iz najmanje dva 

razloga: prvi je taj što Egipat 

održava izravan kontakt sa 

Palestincima, a drugi je njegova 

pozitivna uloga u uspostavi 

primirja sa izraelskom 

stranom. 

Islamtoday: Šta bi, po 

Vama, trebao sadržati dogovor o 

pomirenju? 


33

Et-Temimi: Dogovor o pomirenju trebao 

bi sadržati jedinstven nacionalni program 

koji će dovesti do uspostave “kolektivnog 

državnog vođstva’’, koje bi u sebi objedinilo 

političku akciju i vojni otpor agresiji, 

s tim da bi, što prije, trebalo provesti parlamentarne, 

predsjedničke i lokalne izbore i 

oformiti vladu nacionalnog jedinstva. 

Islamtoday: Nedavno ste osnovali 

Stranku za slobodu i samostalnost, kakav 

je njen program, i pod kojim okolnostima 

je nastala? 

Et-Temimi: Stranka je proizišla iz samorganiziranog 

Narodnog pokreta, koji 

je prije otprilike dva mjeseca pokrenuo 

masovne demonstracije u znak protesta 

protiv teške političke i ekonomske situacije 

i indolentnog odnosa palestinskih 

vlasti prema dešavanjima u 

Kudsu. Opći narodni bunt 

vidjeli smo kao svojevrsnu 

priliku za promociju stranke 

čiji će osnovni zadatak 

biti zaštita muslimanskih 

svetinja i temeljnih vjerskih 

postulata. Neposredno nakon 

obznanjivanja programa 

stranke, na našu adresu 

pristiglo je na hiljade 

zahtjeva za priključenjem, 

od ljudi različitih profesija 

i starosne dobi, iz gradskih 

i seoskih sredina. 

Islamtoday: Hoćete li 

učestovati na narednim izborima? 

Ukoliko uistinu 

žele nešto 

uraditi, Arapi, 

prije svega, 

moraju zauzeti 

jedinstven stav 

u vezi sa ovim 

pitanjem, kao 

što je to bilo u 

slučaju Gaze, a 

zatim poduzeti 

konkretne 

korake koji će 

spriječiti Izrael 

i Ameriku 

u daljnjem 

skrnavljenju 

muslimanskih 

svetinja. 

Et-Temimi: Ako proces pomirenja 

bude tekao željenim tokom, 

mi bi, vrlo brzo nakon toga, mogli 

imati predsjedničke i parlamentarne 

izbore, na kojima moja stranka 

svakako planira učestvovati. 

Islamtoday: S obzirom da se 

nalazite na čelu stranke, postoji 

li mogućnost Vaše kandidature 

za predsjednika Palestine? 

Et-Temimi: Veliki su izgledi 

da se, na predstojećim izborima, 

kandidujem za predsjednika Palestine, 

pogotvo nakon što mi 

je Visoko povjerenstvo stranke, 

jednoglasno, ukazalo povjerenje i 

službeno me predložilo kao svog 

predsjedničkog kandidata. 

Kratka biografija 

Dr. Tejsir Redžeb Bejud et-Temimi rođen je 21. 10. 1952 u drevnom gradu Hebronu (ar. El-Halil). Osnovnu i 

srednju školu pohađao je u Jerusalemu (ar. Kudsu), Jerihonu (ar. Erihi), Irbidu i Betlehemu (ar. Bejtu-l-lahm), 

s obzirom da je njegov otac obavljao posao šerijatskog kadije u svim spomenutim gradovima, a Fakultet islamskog i 

građanskog prava na El-Ezheru u Egiptu, kojeg je uspješno okončao 1975. godine. Magistrirao je 1996. godine iz 

oblasti šerijatskog sudstva i zakondovastva na Nacionalnom univerzitetu Nablus, a zvanje doktora komparativnih 

pravnih znanosti stekao je 2006. godine na Institutu za islamsku da’vu u Bejrutu. Obavljao je različite poslove u šerijatskim 

sudovima (kadija, inspektor, upravnik, zamjenik vrhovnog kadije), a 2002. godine imenovan je za vrhovnog 

palestinskog kadiju. Samo godinu dana kasnije imenovan je za predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda i predsjednika 

Viskog šerijatskog sudskog vijeća. Član je Vijeća povjerenika sveučilišta u Hebronu. Autor je velikog broja knjiga, 

poput: Evellu ikta’in fi-l-islam (Prvi primjer primjene feudalnog sistema u islamu), Rihletu hivarin’ (Avantura dijaloga), 

Et-Te’addudijje ed-dinijje ve-l-mezhebijje ve-l-kavmijje fi-l-islam (Religijski, ideološki i nacionalni pluralizam u islamu) 

i Et-Talak bejne te’assufi-l-mutallik ve tefriki-l-kadi’ (Razvod između samovolje muža i sudskog razvrgnuća) i dr. Više 

puta je hapšen i zatvaran pod optužbom za antizraelsko djelovanje. Učestvovao je na velikom broju međunarodnih i 

regionalnih konferencija, od kojih treba izdvojiti: Konferenciju Akademije za islamska istraživanja, Prvu konferenciju 

arapske misli u Kairu, Konferenciju Vijeća za pitanja Kudsa u Maroku, Konferenciju pod naslovom “Dođite da se 

okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke’’, Arapski samit u Amanu, Sastanak Vijeća Arapske lige u Kairu i dr. 


34

Islamske teme 

Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji / ‘’Ovako ćeš privoljeti 

muža da uvaži tvoje mišljenje’’ 

Cilj dijaloga bi trebao biti obostrana težnja da se razdvoji 

korisno od štetnog, ispravno od pogrešnog i istina od laži 

Razgovori među bračnim drugovima 

najčešće su lišeni osnovnih pravila 

i normi uspješnog dijaloga, pa je 

uspjeh naravno i teško ostvariv. 

Kada bi recimo supruga “preuzela 

inicijativu” i primijenila neka 

od ovih pravila, njen muž bi se 

draga srca složio sa onim što ona 

zahtijeva. Nažalost, razgovori među 

supružnicima vrlo često prerastu 

u galamu i ljutnju, koja postepeno 

dovede do zahladnjenja odnosa, a na 

kraju i do rastave braka. 

Piše: Adnan Abdul-Kadir 

Preveo: Amir Durmić 

Mnogo ljudi uopće ne zna razgovarati 

niti voditi konstruktivan 

dijalog. Oni u razgovor 

s drugima ulaze poput hrvača koji je u 

arenu ušao samo zbog jedne stvari, a to je 

da sruši i nadvlada svoga protivnika. Ovakvi 

zaboravljaju da to nije svrha dijaloga. 

U suštini, primarni cilj dijaloga trebala bi 

biti obostrana težnja da se razdvoji korisno 

od štetnog, ispravno od pogrešnog i istina 

od laži. Međutim, stanje nažalost najčešće 

nije ovakvo. Kako smo to već rekli, većina 

ljudi se po ovom pitanju ponaša baš poput 

hrvača. Ulaze u ring, a potom iz njega 

izlaze glumeći pobjednike, ali, na koncu, 

šta su ovakvi postigli? Mnogo puta sam 

prisustvovao sijelima na kojima su se vodili 

različiti razgovori i razmjene mišljenja 

između dvije strane. Svaka od ovih strana 

ušla je u razgovor sa čvrstim ubjeđenjem 

da je ona u pravu i da je istina neupitno 

na njenoj strani. Ponekad bih primijetio 

da je jedna strana u svojim tvrdnjama 

općenito u pravu, međutim, bilo je očito 

da griješi samo u nekim pojedinostima 

vezanim za svoje stavove, dok je po pitanju 

tih pojedinosti istina bila na drugoj, 

njima trenutno suprotstavljenoj strani. Da 

su kojim slučajem obje strane još jednom 

razmislile o svemu te nanovo preispitale 

stavove koje zastupaju, na kraju bi usaglasili 

svoja mišljenja i postigli jedinstven 

stav. Međutim, svaka od strana insistirala 

bi na tome da je ona u pravu, odbijajući 

da revidira svoje mišljenje. Ovako najčešće 

završavaju spomenute situacije. Ponekad 

bih se lično umiješao u spor pokušavajući 

da uklonim kamenčić spoticanja koji 

se našao na putu usaglašavanja mišljenja 

i stavova, međutim, naišao bih na veliko 

osporavanje koje je znalo dovesti do razdora 

i svađe. Ipak, nakon dužih razgovora 

i uspješnog uklanjanja sitnih nesuglasica, 

na kraju bi se obje strane složile 

oko svih stvari oko kojih su nedavno 

međusobno vodile žučne 

rasprave. Razgovori među 

bračnim drugovima najčešće 

su lišeni osnovnih pravila i 

normi uspješnog dijaloga, pa je 

uspjeh naravno i teško ostvariv. 

Kada bi recimo supruga “preuzela 

inicijativu” i primijenila 

neka od ovih pravila, njen muž 

bi se draga srca složio sa onim 

što ona zahtijeva. Nažalost, 

razgovori među supružnicima 

vrlo često prerastu u galamu 

i ljutnju, koja postepeno dovede 

do zahladnjenja odnosa, 

a na kraju i do rastave braka. 

U ovom štivu spomenuo sam 

nekoliko savjeta i pravila kroz 

koja supruga, uz Allahovu pomoć 

i Njegovu dozvolu, može 

osvojiti i pridobiti srce svoga 

supruga, te ga privoljeti da se 

“pokori” njenim zahtjevima i 

željama. Ove savjete i pravila odabrao sam 

i sakupio iz Allahove Knjige i Sunneta Njegovog 

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 

kao i iz knjiga naših vrlih učenjaka poput 

Ibn Tejmijje, Ibn Kajjima i Hatiba el-Bagdadija 

i iz knjige El-Mustatrif. Isto tako, 

pri pisanju ove brošure koristio sam i ono 

što su na ovu temu (na)pisali zapadnjaci, 

a pogotovo Dale Carnegie (Dejl Karnegi), 

ali sam u nju utkao i vlastito iskustvo koje 

sam stekao kroz direktno prisustvovanje 

raznim razgovorima i raspravama, kao i 

iskustvo stečeno na osnovu onoga što sam 

na ovu temu čuo i o čemu su me drugi 

obavijestili. Nadam se da će, uz Allahovu 

pomoć, ovo štivo biti od koristi prvenstveno 

bračnim drugovima, ali i svim ostalim 

ljudima, te da će im pomoći da svoj brak 

zauvijek očuvaju sretnim i skladnim. Hvala 

Allahu, Gospodaru svjetova! 

Neko je kazao: 

“Ukoliko s 

određenom 

osobom želiš 

biti u dobrim 

odnosima i 

steći njeno 

poštovanje, 

onda se nemoj 

stalno osvrtati i 

mnogo okretati 

za vrijeme dok 

ona priča, već 

pažljivo slušaj 

ono što govori. 

Tek tada možeš 

očekivati da 

i ona poštuje 

tebe.” 

Ne prekidaj ga 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je 

Musaba b. Umejra, r.a., u Medinu s 

ciljem da njene stanovnike poziva u Allahovu 

vjeru i u njoj širi islam. Kada je 

stigao u Medinu, Musab b. Umejr je 

odsjeo kod Esada b. Zurare el-Ensarija 

čija mu je kuća bila baza iz koje je ljude 

pozivao u islam. Kada su to 

doznali Sa‘d b. Muaz i Usejd 

b. Hudajr, inače uglednici i 

prvaci plemena El-Evs, a koji 

su u tom vremenu još uvijek 

bili nevjernici, nasekirali su 

se i to im je teško palo. Sa‘d b. 

Muaz predloži Usejdu b. Hudajru 

da lično posjeti Musaba 

i da mu kaže da bira jedno od 

dvoje: ili da odmah prekine 

sa pozivanjem ljudi u islam 

ili da odmah napusti Medinu 

i da ode svojim putem. Usejd 

se brzo, baš poput strijele, odmah 

zaputi Musabu te onako 

ljutit i lica pocrvenjelog od 

srdžbe, stade iznad Musabove 

glave i onda mu se svašta 

nagovori, služeći se ružnim 

riječima i neprimjerenim 

rječnikom. Musab ga je sve 

vrijeme slušao ne prekidajući 

njegovo izlaganje, a nakon 

što je iz sebe izlio svu srdžbu, 

Musab, r.a., reče mu: “A šta misliš da 

sjedneš s nama pa ako ti se svidi ono što 

ćemo ti reći, ti to i prihvati, a ako ti se ne 

svidi, poštedjet ću te onoga što prezireš.” 

“Istinu zboriš!”, reče Usejd i sjede. 

Tada mu Musab poče govoriti o islamu 

i prouči mu nešto iz Kur’ana. Kasnije, 

kada je prepričavao ovaj događaj, 

Musab je govorio: “Po svjetlosti koja je 

obasjala njegovo lice, odmah sam vidio 

da će prigrliti islam. Znao sam to i prije 

nego što je išta progovorio.” 

Usejd reče: “Kako li je samo taj 

govor lijep i predivan! A šta treba 

učiniti onaj ko želi ući u tu vjeru?” 

Potom je primio islam i brzo se vratio 

nazad Sa‘du b. Muazu kome reče: 

“Razgovarao sam s njima dvojicom i 

Allahom se kunem da kod njih nisam 

vidio ništa loše.” 


35

Sa‘d mu uzvrati riječima: “Allaha 

mi, ništa ti nisi uradio!”, a zatim se i on 

uputi kod Musaba, te baš kao i Usejd, 

stade iznad njegove glave te ga poče 

koriti i ružiti. Nije štedio ni Esada b. 

Zuraru, koji je inače bio njegov tečić, te 

je i prema njemu nastupio jako ružno i 

arogantno. Međutim, nijedan od njih 

dvojice nije ga prekinuo, već su sačekali 

da završi sa svojim obraćanjem, a kada 

je završio, Musab mu reče: “A šta misliš 

da malo sjedneš s nama i poslušaš naše 

riječi? Ako ti se svide naši prijedlozi i 

budeš ih smatrao lijepim, prihvati ih, 

a ako ti se ne svide, mi ćemo odmah 

prekinuti sa izlaganjem i nećemo ti više 

dosađivati.” 

“Istinu zborite”, reče im Sa‘d. 

Musab mu poče govoriti o islamu i 

njegovim pravilima i propisima, te mu 

naposljetku prouči nešto iz Kur’ana, nakon 

čega i Sa‘d, baš poput Usejda, primi 

islam. Sa‘d se zatim zaputi nazad svome 

narodu, sazva ih i obrati im se sljedećim 

riječima: “Svima vama, bilo da se radi o 

muškarcima ili ženama, zabranjujem da 

mi se obraćate sve dok ne povjerujete u 

Allaha i Njegovog Poslanika!” Nakon 

ovih njegovih riječi, čitavo pleme El-Evs 

primilo je islam. 

Cijenjena suprugo, ni u kojem 

slučaju ne prekidaj svoga muža dok 

govori i iznosi svoje stavove i ideje, jer 

te u toj situaciji uopće neće slušati niti 

će znati šta mu govoriš. U tim trenucima 

jedino što želi jeste iznijeti svoje 

mišljenje i isprazniti ono što mu je trenutno 

u glavi, tako da na tvoje riječi 

ne samo da neće uopće obratiti pažnju, 

nego će vjerovatno iznošenje svojih ideja 

zamijeniti pokušajima da ti verbalno uzvrati 

i tako te porazi, a tvoji argumenti 

koje iznosiš neće doprijeti do njegovih 

čula. Ukratko, iz prekidanja muževog 

govora nećeš izvući nikakvu korist. 

Umjesto toga, budi strpljiva i pokušaj 

da pomno saslušaš njegov govor kao i argumente 

koje navodi, i ne prekidaj ga. 

Pusti ga da sve ideje i misli istrese iz svoga 

mozga i dopusti mu da ispriča sve ono 

što je za taj put pripremio. Kada završi, ti 

stupaš na scenu. Na najljepši i najpristojniji 

način iznesi mu svoj prijedlog. 

Dimad je bio porijeklom iz Jemena. 

Smatrali su ga jednim od najrječitijih 

Arapa i najvještijih govornika. Bio je 

poznat po tome da uspješno liječi luđake. 

Učio bi im neku vrstu rukje, nakon čega 

bi oni, Allahovom voljom, ozdravili. 

Jednom prilikom došao je u Mekku te je 

čuo neke priproste i budalaste ljude kako 

govore da je Muhammed, s.a.v.s., lud. 

Dimad ih upita: “Gdje je taj čovjek koga 

zovu Muhammed? Želio bih mu nešto 

proučiti ne bi li ga Allah izliječio preko 

mene.” Ubrzo je susreo Vjerovjesnika, 

s.a.v.s., te mu reče: 

“Ja učim rukju i liječim 

od demona i ludila...” 

Poslanik, s.a.v.s., nije ga 

prekidao, već je strpljivo 

slušao njegove riječi. 

“Allah preko mene liječi 

onoga koga On hoće...”, 

nastavi on. 

Muhammed, s.a.v.s., ni 

ovaj ga put nije prekinuo. 

Dimad tada povika: “O 

Muhammede, dođi ovamo!”, 

te mu reče sve što mu 

je mislio kazati, ne ostavivši u sebi ni 

mrvicu onoga što je pripremio da mu 

iznese. Nakon što je ispraznio svoj 

um, bio je spreman da sasluša drugu 

stranu i da razmotri prijedloge koji 

dolaze od drugih. 

Muhammed, s.a.v.s., svoj govor 

poče sljedećim riječima: “Uistinu 

zahvala pripada Allahu, samo Njega 

hvalimo i samo od Njega pomoć i 

oprost tražimo. Onaj koga On uputi 

(na Pravi put), takvoga niko u zabludu 

odvesti neće, a onaj koga On 

u zabludu odvede, takvoga niko na 

Pravi put uputiti ne može. Svjedočim 

da nema drugog boga osim Allaha, 

Jednog, Jedinog, i svjedočim da On 

nema sudruga....” 

Ove riječi, Poslanik, s.a.v.s., ponovio 

je tri puta, nakon čega je Dimadovo 

srce postalo ponizno i pokorno. 

Zatim Dimad reče: “Tako mi 

Allaha, slušao sam govor i vračara i 

čarobnjaka i pjesnika, ali nikada do 

sada nisam čuo riječi poput ovih! Daj 

mi ovamo svoju ruku da ti prisegnem 

na islam!” 1 

Cijenjena sestro, ukoliko muža 

budeš pažljivo slušala dok iznosi svoja 

razmišljanja i svoje ideje i pri tome ga 

Kada bi recimo 

supruga 

“preuzela 

inicijativu” 

i primijenila 

neka od ovih 

pravila, njen 

muž bi se draga 

srca složio sa 

onim što ona 

zahtijeva. 

ne budeš prekidala raznim 

sugestijama i upadicama, 

on će se osjećati cijenjenim 

i poštovanim, što će ga opet 

učini blagim i spremnim da 

saosjeća s tobom i posluša 

tvoje ideje i savjete. Ti pred 

sobom nemaš tako zahtjevan 

zadatak, da mijenjaš vjerovanje 

svoga muža i paganske 

običaje koje je naslijedio 

od svojih predaka, kako je 

to u opisanom slučaju imao 

Muhammed, s.a.v.s., pa je i pored 

toga, Allahovom voljom, uspio. Zbog 

toga, primijeniš li u ophođenju sa 

svojim mužem ovu metodu koju je sa 

Dimadom primijenio Muhammed, 

s.a.v.s., i tvoj rezultat će, uz Allahovu 

pomoć, biti pozitivan i uspjet ćeš u 

svojim naumima. 

Jedan mudrac je rekao svome sinu: 

“O sinčiću moj, nauči se da lijepo i 

pažljivo slušaš kao što učiš da lijepo 

i kvalitetno pričaš. Pažljivo slušanje 

podrazumijeva da govorniku daš 

dovoljno vremena da ti kaže sve što 

je mislio i da se licem okreneš prema 

njemu.” 2 

Rekao je Muhammed b. Abdul- 

Vehhab el-Kufi: “Šutnja čovjeku donosi 

dvije koristi: šutnjom čuva svoju 

vjeru i šutnjom shvata svoga sagovornika.” 

3 

Na Hudejbijji, dok su dvije suprotbile 

na ivici sukoba, 

stavljene strane 4 

Kurejšije su kao svoga izaslanika Vjerovjesniku, 

s.a.v.s., poslale starješinu 

plemena Sekif, Urveta b. Mes‘uda, i 

opunomoćile ga da s njim pregovara. 

Urve mu je tom prilikom između 

ostalog rekao: “O Muhammede, ako 

u ratu uspiješ poraziti Kurejšije i sje- 


36

me im zatrti, pa jesi li ikada 

do sada čuo da je neko od 

Arapa prije tebe na takav 

način svoj rod iskorijenio?” 

Poslanik, s.a.v.s., nije se 

osvrnuo na ove njegove riječi, 

niti ga je prekinuo prigovorom 

da je njegovo razmišljanje 

potpuno pogrešno, pa 

je Urve i nastavio sa svojim 

govorom rekavši: “Ukoliko 

pak Kurejšije tebe nadvladaju 

i poraze, Allahom ti se kunem, 

smatram da nijedno od 

ovih lica tvojih drugova sutra 

neće ostati uz tebe.” 

Poslanik, s.a.v.s., i dalje 

ga nije prekidao, već ga je 

ostavio da na miru dovrši 

svoj govor. 

Urve nastavi: “Okupio si oko sebe 

ovu raznoliku rulju i različite tipove 

ljudi koji će se sutra redom razbježati 

i samog te ostaviti.” 

Poslanik, s.a.v.s., ni sada ga nije 

prekinuo, a nakon što je Urve završio, 

Muhammed, s.a.v.s., kratko mu reče: 

“Ja nisam došao kako bih se borio 

protiv bilo koga. Došli smo da obavimo 

obrede ‘umre.” 

Urve se vratio nazad svojim drugovima, 

iznenađen, zatečen i oduševljen 

Muhammedom, s.a.v.s., i načinom na 

koji je postupio, te im reče: “O ljudi, 

znajte da sam ja kao izaslanik odlazio 

mnogim vladarima, kao Kisri, Kajsaru 5 

i Nedžašiji 6 , ali Allahom vam se kunem 

da nikada nisam vidio vladara kojeg 

njegovi sljedbenici uvažavaju na način 

kako to Muhammedovi sljedbenici 

uvažavaju njega. On vam je predložio 

sasvim razuman prijedlog, pa ga i prihvatite.” 

Kad Željko 

ode u Grude, 

tamo ne može 

pronaći ni 

jednog svog 

glasača, ni 

jednog svog 

„Bosanca“. 

Jer Željka, 

Hrvata, već dva 

puta, biraju 

Bošnjaci, i 

tako uzurpiraju 

pravo Hrvata 

da sebi biraju 

svog člana 

Predsjedništva. 

Nakon ovoga, Kurejšije 

su prihvatile Poslanikov, 

s.a.v.s., prijedlog te su tom 

prilikom zaključili međusobni 

sporazum o primirju. 

Zato, cijenjena suprugo, 

nemoj prekidati muža 

svojim upadicama i prigovorima, 

već budi strpljiva 

i pažljivo ga slušaj dok govori. 

Vjeruj da ćeš tako kod 

njega izgraditi povjerenje 

nakon čega će i uvažiti tvoje 

mišljenje. 

Rekao je Ibn Abbas, r.a.: 

“Prema onome ko želi sjesti u 

moje društvo, dužan sam troje: 

da ga pogledam kad prilazi, 

da mu napravim mjesto 

gdje će sjesti i da ga slušam kad govori.” 7 

Bilješke 


37 

Zato je Ibn Haridže govorio: “Nikada 

me niko u raspravi nije nadvladao 

izuzev onoga ko je pažljivo slušao ono 

što govorim.” 8 

Jedna mudra uzrečica veli: “Pokaži 

poštovanje prema govoru svoga prijatelja 

tako što ćeš ga pažljivo slušati i 

poštedi ga neprimjerenosti na način što 

nećeš, za vrijeme dok on priča, svoju 

pažnju usmjeravati u drugom pravcu.” 

Najljepši i najpotpuniji vid slušanja 

i praćenja nečijeg govora biva na 

način kako nam je to pojasnio ‘Ata b. 

Ebu Rebbah koji je u vezi s tim kazao: 

“Ponekad mi neki čovjek priča o nečemu 

i ja ga tako pažljivo slušam kao da 

o tome nikada do sada ništa nisam čuo, 

a u stvarnosti, to o čemu mi priča, čuo 

sam i prije nego što se on rodio.” 9 

Neko je kazao: “Ukoliko s određenom 

osobom želiš biti u dobrim odnosima 

i steći njeno poštovanje, onda se 

nemoj stalno osvrtati i mnogo okretati 

za vrijeme dok ona priča, već pažljivo 

slušaj ono što govori. Tek tada možeš 

očekivati da i ona poštuje tebe.” 

Prenosi se da se Ebul-Abbas es- 

Seffah jedne prilike obraćao skupini 

ljudi među kojima je bio i Ebu Bekr 

el-Huzeli. Odjednom je zapuhao vjetar 

te je sa krova odnekud pao metalni pladanj, 

nakon čega se svi prisutni prestrašiše. 

Međutim, Ebu Bekr el-Huzeli nije 

se pomjerio sa mjesta, niti je sklonio 

svoj pogled sa Ebul-Abbasa es-Seffaha. 

Es-Seffah tada reče: “Nikada nisam vidio 

nikoga čiji je intelekt veći i jači od 

intelekta Ebu Bekra el-Huzelija.” 10 

Ukoliko muža ne budeš prekidala 

dok priča i ukoliko mu ne budeš upadala 

u riječ, postat ćeš vrlo uspješna u svojim 

nagovaranjima da prihvati tvoje prijedloge. 

Štaviše, prihvatit će ih vrlo rado i 

širokogrudno, a osmijeh neće silaziti s 

njegovog lica. 

1. Ovaj događaj bilježi imam Muslim u svome Sahihu, br. 868. (op. prev.) 

2. Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, 2/62-63. 

3. Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, 2/62-63. 

4. Tj. Muhammed, s.a.v.s., i ashabi, s jedne, i Kurejšije, s druge strane. 

(op. prev.) 

5. I Kisra i Kajsar su u suštini titule koje su kao vrhovni poglavari svog 

naroda nosili kraljevi Perzije (Kisra) i Bizantije (Kajsar odnosno Cezar). Dakle, 

ne radi se o imenu jednog čovjeka, već o tituli koja se prenosila sa jednog 

kralja na drugog. (op. prev.) 

6. Odnosno, bio je u posjeti kod perzijskog, bizantijskog i abesinskog 

vladara. (op. prev.) 

7. El-Mustatrif, str. 185. 



10. El-Mustatrif, str. 185.

Islamske teme 

Muhammedove, a.s., vještine u postupku donošenja odluka 

Sve aktivnosti koje je Poslanik 

poduzeo na putu islama su rezultat 

snažnog i čvrstog vjerskog ubjeđenja 

koje osigurava ustrajnost i nepokolebljivost 

Poznato je da sukobi nastaju 

zbog neuvažavanja drugog. U 

primjeru u kome je Poslanik, 

a.s., riješio spor, očita je 

dimenzija sebičnosti koja je 

mogla izazvati krvoproliće. 

Jedini način, da se eskalacija 

sukoba izbjegne je vješt vođa 

koji zna uspješno upravljati 

konfliktima. Da je Poslanik znao 

suptilno prevazići sporove, 

možemo se osvjedočiti kroz 

citat koji iznosi Hejkel (2004): 

‘’Svi su se složili i zajedno 

odnijeli kamen na mjesto 

izgradnje.’’ Poslanik, .a.s, je 

harizmom koju je posjedovao 

motivirao svoje savremenike 

da prihvate njega za arbitra u 

sporu. Harizmatičan vođa je po 

definiciji: ‘’Vođa koji ima svoje 

sljedbenike.” 

Piše: mr. Nihad Salihović 

Putem komparativne analize 

cilj nam je utvrditi da 

li su Muhammedove, a .s., 

odluke kompatibilne sa stavovima 

zapadnih teoretičara menadžmenta 

i vođenja o postupcima prilikom 

donošenja odluka? Naime, želimo ponuditi 

odgovor onima koji smatraju da 

je Poslanik, a.s., isključivo historijska 

i prevaziđena ličnost a ne da podupiremo 

teorije zapadnih 

teoretičara vođenja. Ukoliko 

razmislimo o tretiranom 

području kvaliteta, možemo 

zaključiti da odluke prema 

najosnovnijoj podjeli mogu 

biti ispravne i neispravne. 

Neispravne odluke su rezultat 

nedostatka znanja i 

promišljenosti, dok njihova 

ispravnost zavisi od znanja, 

iskustva i zrelosti osobe koja 

ih donosi. Posljednji Allahov 

Poslanik je kroz svoju 

životnu praksu donio brojne 

odluke, a najupečatljivija je 

ona oko postavljanja svetog 

kamena na mjesto njegove 

pripadnosti. Naime, u periodu 

rekonstrukije Kabe, 

pripadnici različitih plemena 

su usijanih glava htjeli da 

nametnu svoju odluku oko 

postavljanja svetog kamena. 

Poslanik, a.s., vidjevši čemu 

vodi spor, donese rješenje 

u kome su sudjelovali svi 

predstavnici zaraćenih plemena. 

O tome piše Hejkel 

koji navodi sljedeće: “Kada 

su ga pogledali, rekli su: 

‘Evo ide El-Emin. Mi ćemo 

se složiti sa njegovom presudom.’” 

(Hejkel, 2004:146). 

Poslanik, a.s., je na ovaj 

način, djelujući u zoni uzroka, 

preventivno nastupio te zaustavio 

moguće krvoproliće. 

Da odlučivanje u lideršipu 1 nije 

svojstveno samo poslanicima, već svim 

pravim vođama, svjedoče nam Bush i 

Bell (2002) koji navode nekoliko elemenata 

koje vođa mora uzimati u 

obzir: 

Na temelju 

nekoliko 

navedenih 

primjera 

iz prakse 

Muhammeda, 

a.s., te njihovim 

dovođenjem 

u vezu sa 

stavovima 

savremenih 

teoretičara 

menadžmenta, 

nameće nam 

se zaključak da 

Muhammedova, 

a.s., praksa nije 

prevaziđena već 

da se itekako 

može integrirati 

u savremeno 

doba. 

- Saradnja i participacija, 

- motivacija saradnika, 

- planiranje, 

- odlučivanje, 

- interna komunikacija sa 

učesnicima, 

- menadžment konfl ikta 

i dr. 

Neuvažavanje drugog, 

uzrok sukoba 

Bush i Bell su istražili 

donošenje odluka, a inteligentno 

odlučivanje 

je ključni element u 

postupku Poslanikovog 

rješavanja spora oko svetog 

kamena. Da odlučivanje 

kojeg navode spomenuti 

autori nije puko poklapanje 

sa Muhammedovom 

liderskom crtom 

odlučivanja, iz “spora oko 

svetog kamena” je moguće 

iscrpiti i pronaći još jaču 

vezu i sa ostalim elementima 

dobrog vođe koje 

dotični zapadni teoretičari 

navode. Evidentna je i 

zastupljenost saradnje i 

participacije u sporu oko 

svetog kamena. O tome 

nam Hejkel (2004) ilustrativno 

objašnjava: “Svi 

su se složili i zajedno odnijeli kamen 

na mjesto izgradnje.” O zajedništvu 

kao ključnoj karakteristici vođe 

govore i Covey (1992, u Morrison, 

2003:218), te sugeriše: “Zajedništvo 

provodi, ujedinjuje i daje ovlasti 

ljudima radi kolektivnog poduhvata 

za kolektivnu korist.” Covey 


38

(1992, u Morrison, 2003:218). Poslanik, 

a.s., ujedinjuje sudionike u 

sporu, te daje ovlasti predstavnicima 

plemena koji su učesnici u incidentu: 

“Neka starješine svakog 

klana uzmu po jedan kraj odore. Svi 

su se složili i zajedno odnijeli kamen 

na mjesto izgradnje.” (Hejkel, 

2004:146). Upoređujući karakteristiku 

zajedništva koju Covey (1990) 

navodi, stiče se dojam da je ovaj 

teoretičar prepisivao Muhammedove, 

a.s., karakteristike uspješnog 

vođe. 

Poznato je da sukobi nastaju 

zbog neuvažavanja drugog. U primjeru 

u kome je Poslanik, a.s., riješio 

spor, očita je dimenzija sebičnosti 

koja je mogla izazvati krvoproliće. 

Jedini način da se eskalacija sukoba 

izbjegne je vješt vođa koji zna 

uspješno upravljati konfliktima. Da 

je Poslanik znao suptilno prevazići 

sporove, možemo se osvjedočiti 

kroz citat koji iznosi Hejkel (2004): 

“Svi su se složili i zajedno 

odnijeli kamen na mjesto 

izgradnje.” Poslanik, a.s., 

je harizmom koju je posjedovao 

motivirao svoje 

savremenike da prihvate 

njega za arbitra u sporu. 

Harizmatičan vođa je po 

definiciji: “Vođa koji ima 

svoje sljedbenike. Ukinuo 

je stare norme u društvu 

a uveo nove.” 2 Na Oprosnom 

hadžu, na Arefatu, 

kako El-Mubarekfuri 

(1998) navodi, “se okupilo 

124.000 ili 144.000 hadžija.” 

(U:El-Mubarekfuri, 1998:418). 

Ovaj primjer nam svjedoči da je Poslanik, 

a.s., imao veliki broj sljedbenika. 

O ukidanju starih normi nam 

govori El-Buti (2008) koji citira dio 

Poslanikovog govora sa Oprosnog 

hadža: “Sve iz predislasmkog perioda 

je pod mojom nogom dokinuto! 

Krvna osveta iz predislamskog doba 

Ponekad 

možemo 

steći dojam 

da su Clarke, 

Rosener i drugi 

teoretičari 

savremenog 

menadžmenta 

crpili 

karakteristike 

djelotvornog 

vođe iz prakse 

Muhammeda, 

a.s. 

je dokinuta, kao i predislamska 

kamata.” (u: El- 

Buti, 208:501). Pažljivo 

analizirajući samo jedan 

od Poslanikovih, a.s., 

postupaka u donošenju 

odluka, a koji je vidljiv 

kroz rješavanje spora oko 

svetog kamena, nameće 

nam se zaključak da je posljednji 

Allahov Poslanik 

imao osobine uspješnog 

vođe koje navode Bush, 

Bell, Covey i drugi 

teoretičari savremenog 

menadžmenta. Moralni dignitet 

kojeg je Poslanik, a.s., posjedovao, 

imao je snažnog utjecaja na rezonovanje 

i donošenje odluka njegovih 

savremenika koji su se s njim identificirali 

u svim životnim pitanjima. 

Promjene su bolan proces i veoma 

je teško mijenjati postojeće stanje. 

Negativne navike koje su bile integralni 

dio ličnosti predislamskih 


39

Arapa su se polahko iskorjenjivale. 

U takvom društvenom kontekstu, 

Muhammed, a.s., i novopridošli 

muslimani nailaze na brojne 

poteškoće i nevolje. U tom kontekstu 

El-Mubarekfuri navodi: “Oni 

otpočeše kampanju zlostavljanja, 

pod vođstvom Ebu Leheba, 3 koji 

je zauzeo neprijateljski stav protiv 

Resulullaha od prvog dana.” (El- 

Mubarekfuri, 1998:80). Poslanik, 

a.s., nije imao recept pomoću kojeg 

bi izbjegao negativnu kampanju 

protiv sebe, jer, zapravo, ne postoje 

gotova rješenja niti jednostavan 

put do promjene. Kao da se Fulan 

(2001) konsultovao sa Resulullahom 

kada je rekao: “Kada bi recepti 

postojali, sve bi vođe bile uspješne.” 

On u nastavku naglašava “da je 

za promjenu najbitnije da se ona 

uvede, podvlačeći, da se o jasnoći i 

efektivnosti promjene može reći tek 

nakon njenog uvođenja, a prije nikako.” 

(u: Agić i ostali, 2006:15). 

tat Objave. Nakon što 

su mučenja muslimana 

u Mekki presezala tačku 

podnošljivosti, Poslanik, 

a.s., nastavlja misionarski 

angažman ka Taifu u kome 

biva fi zički povrijeđen. O 

tome piše Hejkel koji kaže: 

“Kurejšije su povećale svoje 

napade protiv Muhammeda, 

a.s., i njegovih sljedbenika, 

sve dok ih Muhammed 

više nije mogao 

podnijeti. Zaputio se u 

grad Taif, gdje je tražio 

Moralni dignitet 

kojeg je 

Poslanik, a.s., 

posjedovao, 

imao je 

snažnog 

utjecaja na 

rezonovanje 

i donošenje 

odluka njegovih 

savremenika 

koji su 

se s njim 

identificirali u 

svim životnim 

pitanjima. 

podršku plemena Sekif 

nakon što ih je pozvao u 

islam.” (Hejkel, 2004:211). 

Ovaj nam primjer svjedoči 

da je Poslanik, a.s., uporno 

djelovao na putu dobra a 

da se nije opterećavao rezultatima. 

Kao dokaz da je 

Resulullah i u Taifu naišao 

na nerazumijeva nje, Hejkel 

u nastavku kaže: “leme 

Sekif, ne samo da se nije 

odazvalo Poslanikovom 

pozivu, već je poslalo i sluge 

da vrijeđaju i istjeraju Po- 

Sposobnost preuzimanja rizika 

Poslanik, a.s., je danonoćno 

svojim savremenicima predstavljao 

učenje islama. Energija optimizma 

koja je izvirala iz Poslanikovog 

karaktera, olakšavala mu je da prebrodi 

sve metode opiranja njegovom 

misionarskom djelovanju. Nekada 

je Resulullah imao nagovještaj od 

Boga kako će postupiti, međutim, 

njegov odlazak u Taif, misionarski 

motiviran, dokaz je da nisu 

sve Poslanikove odluke bile rezul- 


40

slanika iz grada.” (Hejkel, 2004:211). 

Gorljivi Poslanikov, a.s., angažman 

na polju islamskog misionarstva je 

izazvao brojne reakcije i otpor njegovih 

neistomišljenika. Zanimljivo je da 

su Clarke (1994) i Rosener (1990) 

identificirali nekoliko karakteristika 

vizionarskog i djelotvornog vođe, od 

kojih je ključna “sposobnost i spremnost 

da se preuzme rizik”. (u: Morrison, 

2003:217). Ova karakteristika je 

prepoznatljiva u Resulullahovom mekanskom 

životu, ali i u Taifskoj posjeti. 

Ponekada možemo steći dojam da 

su Clarke, Rosener i drugi teoretičari 

savremenog menadžmenta crpili 

karakteristike djelotvornog vođe iz 

Literatura: 

Agić, H. i ostali (2006). Vođenje 

u obrazovanju. Gradačac: 

JU Narodna biblioteka “Alija Isaković” 

Gradačac. 

Bush, T. and Bell, L. 2002. The 

principles and practice of educational 

management. London: SAGE. 

Covey, S.R. 1999. Sedam navika 

uspješnih ljudi – Obnova etike karaktera, 

3-će izdanje. Beograd PS 

Grmeč–Privredni pregled. 

El-Buti, M. (2008). Razumijevanje 

života Muhammeda, a.s. Bužim: 

Ilum, Bužim. 

Fullan, M. (2001). Leading in a 

culture of change, San Francisko: 

Jossey-Bass. 

prakse Muhammeda, a.s. Iz primjera 

u Taifu, Poslanik, a.s., zadržava 

kontinuitet. Ne zadovoljava se inicijalnim 

neuspješnim pokušajem u 

Mekki, već nastavlja svoj put u Taif. 

Ovakav žar i entuzijazam su rezultat 

snažne vjere u Allaha, dž.š. Sve 

aktivnosti koje je Poslanik poduzeo 

na putu islama su rezultat snažnog 

i čvrstog vjerskog ubjeđenja koje 

osigurava ustrajnost i nepokolebljivost. 

Na temelju nekoliko navedenih 

primjera iz prakse Muhammeda, 

a.s., te njihovim dovođenjem u vezu 

sa stavovima savremenih teoretičara 

menadžmenta, nameće nam se 

zaključak da Muhammedova, a.s., 

Hejkel, M. (2004). Život Muhammeda, 

a.s. Sarajevo: El-Kalem. 

Mubarekfuri, S.(1998), Zapečačeni 

džennetski napitak, Sarajevo, 

Visoki saudijski komitet za pomoć 

Bosni i Hercegovini. 

Morrison, K. (2003). Management 

theories for educational Change. London: 

Paul Chapman Publishing Ltd. 

Majkl, H. (1978). 100 najuticajnijih 

ljudi na svijetu. Na sajtu: www. 

nur-islam.com Očitano: 13.03.2010. 

Khan, M. (2011). The Islamic Principles 

of Effective Leadership. Na sajtu: 

www.islamicpoet.com. Očitano: 17. 

02. 2011. 

Es-Sallabi, A. (2012). Život i djelo 

posljednjeg Vjerovjesnika. Holandija: 

Džemat Hidžra. 

praksa nije prevaziđena već da se 

itekako može integrirati u savremeno 

doba. Jedan od dokaza da je Poslanikovo 

djelovanje prodorno i više 

nego savremeno je činjenica da se u 

zapadnim medijima najviše spominje 

islam i Muhammed, a.s., kao njegovo 

oličenje. Sasvim je jasno da nešto 

anahrono i prevaziđeno ne može biti 

tema broj jedan. Svi koji su angažirani 

na putu dostavljanja Božije upute, 

nailazit će na neugodna iskustva. 

Zato je važno proučiti Poslanikov, 

a.s., pristup kod donošenja odluka 

i kreativnog rješavanja problema, 

kako bi misionarsko djelovanje bilo 

ispravno. 

Bilješke 

1. Lideršip u literaturi zapadnih 

teoretičara vođenja podrazumijeva 

vođenje ljudi. U praksi 

Muhammeda,a .s., poznat je tajni 

i javni lideršip. 

2. Cerić, M. (2009). Tvrdnja 

iznesena na predavanju iz Komparativnih 

pristupa intelektualnim 

povijestima islama i Evrope, 

održanom na Islamskom pedagoškom 

fakultetu u Zenici 28. 

03. 2009. Godine. 

3. Ebu Leheb je bio amidža 

Muhammeda, a.s. On je sva raspoloživa 

sredstva stavio u službu 

borbe protiv islama. 


41

Islamske teme 

Razmišljanja 

Izborom prijatelja 

utičemo na svoju sreću 

Vrsta prijatelja koje vežemo za 

naš život uveliko određuje našu 

sreću. U svijetu u kojem se redovno 

susrećemo i kontaktiramo sa različtim 

ljudima, iz uže i šire okoline, tražimo 

one sa kojima ćemo biti bliski. 

Ljudska smo bića i imamo potrebu 

za druženjem, prijateljevanjem, što 

odražava našu čovječnost, i dobru 

i lijepu stranu karaktera. Međutim, 

prilikom izbora prijatelja veoma je 

bitno znati napraviti pravu selekciju. 

To je iz razloga što se naš karakter u 

bitnoj mjeri oblikuje kroz druženje, 

kroz način života kojim živimo, kroz 

naše preokupacije. Preko druženja 

sa dobrim prijateljima ističu se 

naše pozitivne osobine, saznajemo 

polahko svoje potencijale, pa s 

time dolazi i volja i elan za njihovo 

korištenje, čemu slijede i lijepa i 

korisna ostvarenja 

Piše: Fatima Jašarević 

Svi 

S 

težimo sreći, tražimo puteve 

Sdo nje. Koliko nam je bitno da je 

Spostignemo na ovome svijetu, isto 

tako naši pogledi dopiru šire i dalje, tražimo 

dugoročnu sreću. Za postizanje bilo 

kojeg cilja, treba da postoji adekvatan put 

koji treba da se istraži i sazna, da bi se željeni 

rezultat i ostvario. Takav je slučaj i sa koračanjem 

ka sreći izborom prijatelja. Uzvišeni 

Allah nas je Kur’anom obavijestio o prirodama 

prijatelja, nivou njihove koristnosti ili 

štetnosti za nas, savjetujući nas da bliskost 

tražimo kod onih s kojima nam dolazi sretan 

život, kao i upozoravajući na one koji 

uzrokuju štetu za nas na oba svijeta. 

Vrsta prijatelja koje vežemo za naš život 

uveliko određuje našu sreću. U svijetu u kojem 

se redovno susrećemo i kontaktiramo sa 

različtim ljudima, iz uže i šire okoline, tražimo 

one sa kojima ćemo biti bliski. Ljudska smo 

bića i imamo potrebu za druženjem, prijateljevanjem, 

što odražava našu čovječnost, i 

dobru i lijepu stranu karaktera. Međutim, 

prilikom izbora prijatelja veoma je bitno znati 

napraviti pravu selekciju. To je iz razloga što se 

naš karakter u bitnoj mjeri oblikuje kroz druženje, 

kroz način života kojim živimo, kroz 

naše preokupacije. Preko druženja sa dobrim 

prijateljima ističu se naše pozitivne osobine, 

saznajemo polahko svoje potencijale, pa s 

time dolazi i volja i elan za njihovo korištenje, 

čemu slijede i lijepa i korisna ostvarenja. 

Suprotno ovome, loš prijatelj ruši 

dobro pri čovjeku, povlači ga u 

padove i kasnije tugu i nesreću. 

O tome koliko samo prijatelj 

može da ostavi uticaja na čovjeka, 

obavijestio nas je Allahov posla- 

nik Muhammed, alejhis-selam, 

kada je rekao: “Čovjek je na vjeri 

svoga prijatelja, pa neka svako od 

vas gleda s kim će prijateljevati.” 

(Ebu Davud). 

Uzvišeni Allah u Kur’anu 

spominje nekoliko riječi koje 

imaju značenje “prijatelj”. To nas 

odmah upuće na to da svi oni 

koje zovemo prijateljima i nemaju 

baš jednak status, te da je bitnost 

prepoznavanja razlika bitna, 

kao i potreba procjene nas samih 

kao prijatelja. 

Karin 

To je vrsta prijatelja s kojim je osoba stalno 

vezana, bilo susretima, druženjima, mailom, 

SMS-om. Takva prijateljstva su zasnovana 

na učestvovanju u istim aktivnostima, poput 

škole, fakulteta, sporta, posla i sl. Međutim, 

prijateljstvo koje se bazira na ovakvim osnovama 

ne vodi konačnoj sreći čovjeka, jer su im 

pored sličnih aktivnosti suštinske stvari različite, 

gdje jedan ne želi da vjeruje u polaganje 

računa na Sudnjem danu. 

Ova vrsta prijatelja nije spomenuta u 

Kur’anu u pozitivnom kontekstu. U suri As- 

Saffat Allah spominje čovjeka koji će biti u 

društvu džennetlija u Džennetu, pa će poželjeti 

da sazna gdje mu je njegov prijatelj (karin) s 

kojim se družio na dunjaluku. Taj njegov prijatelj 

bio je od onih što su poricali Sudnji dan. 

Pa kada pogleda vidjet će da mu je prijatelj sa 

dunjaluka u Središnjem Džehennemu. Kada 

ga vidi njegova reakcija će biti: 

Što se čovjek 

više ponaša 

onako kako 

to šejtan čini, 

ugledajući 

se na loše, 

ponavljajući 

negativne 

reakcije na 

realnost, više 

će poprimati 

karakter 

šejtana, a 

njegova osobina 

je arogancija. 

“Allaha mi, zamalo me nisi upropastio”, reći 

će on. “Da ne bijaše blagodati Gospodara moga, 

sigurno bih bio od onih što privedeni su.” (Es- 

Saffat, 56.-57.). 

Na drugom mjestu Uzvišeni u Kur’anu, u 

kontekstu spominjanja prijatelja karina, kaže: 

Dali smo im družine, te su im lijepim prikazivali 

ono što je pred njima i za njima, a 

onda se nad njima obistinila Riječ 

o zajednicama koje prije njih nestajahu, 

kako zajednica džina, tako i 

ljudi – oni zaista gubitnici bijahu. 

(Fussilat, 25.). 

Allah im je dodijelio prijatelje 

koji su im uljepšavali 

ružno i loše oko njih. Najgore 

stanje za čovjeka je da izgubi 

osjećaj za svoje ružne postupke 

i stranputicu, i da svoje loše 

postupanje vidi lijepim. 

Uzvišeni Allah u Kur’anu 

naziva šejtana karinom, pa 

kaže: 

Ko previdi spominjanje 

Samilosnog, Mi ćemo mu dodijeliti 

šejtana, pa će u njemu 

imati druga nerazdvojna. (Ez- 

Zuhruf, 36.-38.). 

Kada čovjek zatvori svoje 

srce od sjećanja na Allaha, šejtan to vidi 

kao priliku da mu se približi, te mu postane 

drug koji ga zavodi i uljepšava mu ono 

što je ružno. Uloga loših drugova – šejtana 

je da odvraćaju od Pravog puta. To je 

najgore što čovjek može dobiti od prijatelja, 

da ga odvrati od cilja prema kojem je 

krenuo i da mu ne dopušta da se otrijezni 

i uoči zabludu. 

Što se čovjek više ponaša onako kako to 

šejtan čini, ugledajući se na loše, ponavljajući 

negativne reakcije na realnost, više će poprimati 

karakter šejtana, a njegova osobina je arogancija. 

Suprotno arognaciji je skromnost, što 

je osobina vjernika. Tako ako čovjek provodi 

mnogo vremena sa onima lošeg karaktera i ne 

bori se potiv beskorisnog boravka među takvima, 

u tom slučaju on ne osuđuje loše i vremenom 

će postati isti kao i oni. I sam će postati 

uobražen i ohol, a Muhammed, alejhis-selam, 

kaže da neće ući u Džennet onaj koji bude 

imao i koliko trun oholosti u svome srcu. 


42

Osim što je bitno paziti se od prijatelja 

karina, isto je tako važno da 

budemo oprezni od toga da i sami ne 

budemo karini. 

Hazul 

To je prijatelj koji želi da viđa 

osobu s kojom se druži i da provodi 

s njom dobro vrijeme. Pokazuje 

osobi da računa na njenu lojalnost. 

Međutim, kada toj istoj osobi dođu 

životni ispiti, takvog prijatelja nema 

i tada uočava da to nije iskren prijatelj, 

nego je tu zbog određenih ličnih 

interesa. 

Allah u Kur’anu za šejtana kaže 

da je hazul. Čovjeku prilazi na jedan 

prijateljski način, ne predstavljajući 

se šejtanom. Tako traži od čovjeka da 

donosi brze reakcije, da dolazi odmah 

do zadovoljstva, i čovjek misli da je takvo 

ponašanje u njegovom interesu. A 

čovjek shvati stvarno stanje tek kada 

se pokažu negativne posljedice drugovanja 

s njim. 

Refik 

To je vrsta prijatelja na kojeg čovjek 

može računati, okrenuti mu se u momentima 

potrebe i računati na njegov 

izlazak u susret. Ovakav prijatelj ne 

mora biti uvijek iste dobi kao onaj s 

kojim prijateljuje. 

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: 

Ko se pokorava Allahu i Poslaniku 

Njegovome, bit će uz one koje Allah 

blagoslovio je – uz vjerovjesnike, istinoljubive, 

uz šehide i dobre ljude, a divno 

društvo to je. (En-Nisa, 69.). 

Dakle, pravi prijatelji jesu poslanici, 

iskreni, oni koji potvrđuju islam 

djelom, koji žive islam, a ne samo da 

govore o njemu. To su ljudi na koje 

vjernik može računati i od kojih može 

ovisiti. 

Velijj 

To je vrsta prijatelja čija osobina 

nije samo to što je uvijek uz čovjeka, 

nego ga pazi kada je u nevolji i tu je 

kada treba da ga zaštiti. 

Uzvišeni Allah, u kontekstu spominjanja 

velijja kao prijatelja kaže: 

Samo Allah i Njegov Poslanik su 

vama prijatelji, te pravovjernici, koji 

namaz obavljaju i zekat daju, pritom se 

klanjajući. (El-Ma’ida, 5.). 

Prvi na koga se može računati je 

Uzvišeni Allah, a zatim Njegov Poslanik, 

što podrazumijeva slijeđenje njegovog 

Sunneta. Zatim su tu od vjernika 

oni koji obavljaju namaz, i daju 

zekat ako su za to stasali, i koji ostaju u 

položaju ruku’a, što označava njihovu 

skromnost. 

Sadik 

To je najiskreniji prijatelj 

koji neće gledati da kaže 

svome drugu samo ono što 

mu je drago čuti, što ga neće 

povrijediti, nego će mu reći 

istinu. Takav prijatelj će ukazati 

na pogrešku i upozoriti 

kada treba da se njegov drug 

dozove i nikad ne bježi od 

toga da kaže istinu. 

Halil 

To je blizak prijatelj, veoma 

blizak srcu, neko kao brat 

ili sestra, za koga je čovjek 

duboko vezan i voli ga. Sve što takve povređuje, 

povređuje i osobe s kojim prijateljuje; 

što njih veseli, i prijatelju donosi 

radost. 

Za prijatelja Allah Ibrahima uzeo je. 

(En-Nisa’, 125.). 

Toliko puta je Ibrahim, alejhis-selam, 

bio sam, ali je Allah bio na njegovoj strani. 

Tada će prijatelji jedni drugima biti 

neprijatelji, osim onih što se Boga boje. 

(Ez-Zuhruf, 67.). 

Neprijateljstvo ovih prijatelja je proisteklo 

iz njihove međusobne ljubavi. Na 

dunjaluku su jedan drugog navodili u zabludu 

i solidarisali se u zlu, a na Sudnjem 

danu će se prekoravati. Jedan drugom će 

prigovarati da je slijedio zabludu i zlo. 

Tako postaju na Sudnjem danu parničari, 

a bili su prijatelji koji se dogovaraju i 

došaptavaju. Osim onih što se Boga boje. 

Međusobna ljubav ovih je trajna, jer su 

se oni sastajali na Putu upute i savjetovali 

jedni druge na dobro, pa se otuda i njihov 

završetak okončava spasom. 

O tome koliko 

samo prijatelj 

može da 

ostavi uticaja 

na čovjeka, 

obavijestio 

nas je Allahov 

poslanik 

Muhammed, 

alejhis-selam, 

kada je rekao: 

“Čovjek je na 

vjeri svoga 

prijatelja, pa 

neka svako 

od vas gleda 

s kim će 

prijateljevati.” 

(Ebu Davud) 

Hamim 

To je prijatelj s kojim osoba 

nije bliska, ali se ponaša kao da 

jeste. U ponašanju pokazuju 

kao da su prijatelji, veoma su 

uljudni, velikodušni i ljubazni 

i tu su kada zatrebaju. 

U Kur’anu Allah nas obavještava 

da na Sudnjem danu 

ovakvi prijatelji neće uopšte 

pitati jedan za drugog. 

Velidžeh 

To je prijatelj u kojeg se u 

tolikoj mjeri ima povjerenja da 

se on uključuje u život svoga 

druga, pomaže mu u poslovnim ugovorima 

itd. Ovakav prijatelj vjerniku može biti 

samo musliman. 

Uzvišeni Allah, spominjući ovakog prijatelja 

u Kur’anu, kaže: 

Mislite li da ćete biti ostavljeni, a da 

Allah ne ukaže na one među vama koji su se 

borili i koji – mimo Allaha, Njegova Poslanika 

i vjernike – prijatelja nisu uzimali?! Allah 

dobro zna šta činite vi. (Et-Tevba, 16.). 

Uzvišeni Allah nas obasipa mnogobrojnim 

blagodatima. Međutim, i pored 

svega nama dostupnog Allah, dželle 

šanuhu, traži od nas da poduzimamo 

određene akcije u životu i na taj način 

pravimo prave i pozitivne izbore, pa tako 

doprinosimo sebi dobro na oba svijeta. 

Pored mnogih ljudi koji nam u život dolaze, 

Allah od nas traži da razmišljamo, 

analiziramo stvarnost i stvarne naše potrebe 

i zadaće, te pored svega ponuđenog 

uvijek izaberemo ono što se pokaže najboljim, 

kao i da se sami popravljamo i 

poboljšavamo. 


43

Islamske teme 

Poslanica o islamskom pravu 

Skoro 1/10 kur’anskih ajeta 

posvećena je pravnim propisima 

Na osnovu navedenih definicija 

možemo zaključiti da je 

centralna tema fikha (islamske 

pravne nauke) i glavni predmet 

njegovog interesovanja 

šerijatsko-pravna norma (elhukm), 

u svim njenim formama 

(obavezujućoj, zabranjujućoj) 

i njena primjena u različitim 

životnim situacijama i aspektima, 

uz pomoć već utvrđenih metoda 

derivacije i na temelju dva 

primarna normativna izvora, 

Kur’ana i Sunneta 

Piše: Mr. Semir Imamović 

Riječ R 

fikh izvedena je od 

Rarapskog 

glagola fekihe/ 

Rjefkahu 

, koji znači: razumijeti, 

shvatati, poimati. U ovom 

značenju riječ fikh je upotrijebljena u 

78. ajetu sure En-Nisa: Pa šta je tim 

ljudima?! - oni kao da ne razumiju (la 

jefkahune) ono što im se govori!, kao i 

u 91. ajetu sure Hud: “O Šuajbe! Mi 

mnogo toga što ti govoriš ne razumijemo 

(la nefkahu)”, ali i u mnogim drugim 

ajetima, posebice onima koji opisuju 

stanje nevjernika i njihov odnos prema 

objavi, odnosno njihovo nerazumijevanje 

objave. 

Na samo jednom mjestu u Kur’anu, 

termin fikh, u glagolskoj formi 

tefe’aale, upotrebljen je u značenju vjerske 

nauke, a to su riječi Uzvišenog: Svi 

vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po 

nekoliko njih iz svake zajednice njihove 

potrudi da se upute u vjerske nauke (li 

jetefekkahu fi-d-din) i neka 

opominju narod svoj kad mu 

se vrate, da bi se Allaha pobojali. 

(Prijevod značenja, 

Et-Tevbe, 122.). 

U terminološkom smislu, 

fikh 

(islamsko pravo) je: 

- Nauka koja se određuje 

prema ljudskim postupcima 

sa šerijatskog stajališta, tj. definira 

ih ili kao obavezujuće, 

ili kao preporučene, ili kao zabranjene, 

ili kao pokuđene, ili 

čovjeku ostavlja slobodu djelovanja 

u konkretnoj situaciji. 

- U normu (zakon, propise) 

pretočena Božija volja 

sadržana u dva glavna izvora: 

Knjizi objave (Kur’an) i riječima i 

djelima poslanika, Muhammeda, sallallahu 

alejhi ve sellem (Sunnet). 

- Nauka koja se bavi praktičnim 

šerijatskim propisima, koristeći se parcijalnim 

(pojedinačnim) argumentima 

(iz Kur’ana, Sunneta, idžma’a i kijasa). 

- Vjersko pravo utemeljeno na glavnim 

vjerskim izvorima i ima univerzalni 

karakter, što će reći da se primjenjuje 

na muslimane bez prostornih i 

vremenskih ograničenja. 


44 

Nauka koja se 

bavi praktičnim 

šerijatskim 

propisima, 

koristeći se 

parcijalnim 

(pojedinačnim) 

argumentima 

(iz Kur’ana, 

Sunneta, 

idžmaa’ i 

kijasa). 

Na osnovu navedenih definicija 

možemo zaključiti da je centralna 

tema fikha (islamske pravne nauke) 

i glavni predmet njegovog interesiranja 

šerijatsko-pravna norma 

(el-hukm), u svim njenim formama 

(obavezujućoj, zabranjujućoj) i njena 

primjena u različitim životnim 

situacijama i aspektima, uz pomoć 

već utvrđenih metoda derivacije i na 

temelju dva primarna normativna 

izvora, Kur’ana i Sunneta. 

Pod pojmom fikh se, u savremenoj 

islamskoj pravnoj nauci, često 

misli na visok stepen poznavanja 

pravne materije, pravničke stručnosti 

i vještine, koje, onome ko ih 

posjeduje, omogućavaju da se bavi 

iznalažanjem pravnih rješenja za 

manje jasna pitanja, koja nisu definirana 

decidnim zakonskim tekstom, 

i koja obično zahtijevaju dodatna 

istraživanja i promatranja. Neki savremeni 

učenjaci spremni su ići i 

dalje pa ustvrditi da je istinski fakih 

(pravoznalac) onaj koji je, uz osnovna, 

primarna, sposoban rješavati i 

manje poznata, zamršena i kompleksna 

pravna pitanja. Ipak, općeprihvaćeno 

je mišljenje da islamska 

pravna nauka, a to je vidljivo iz klasične 

i savremene pravne literature, 

nije jedino i isključivo orijentirana 

na rješavanje teških i zamršenih pitanja, 

nego svojom širinom obuhvata 

i one propise koji se jasno razumijevaju 

iz zakonskog teksta (Kur’ana i 

Sunneta), kao što je ustanovljavanje 

obaveznosti namaza, posta, 

zekata, hadža, utemeljenost 

određenih pravnih 

postupaka, i slično. 

Podjela islamskog prava 

Načelno, islamsko pravo 

(šerijatska jurisprudencija), 

sastoji se od dvije temeljne 

oblasti: 

- oblasti ‘ibadata 

(obredoslovlja), 

kojom se regulira 

čovjekov odnos prema 

Bogu; 

- i oblasti mu’amelata, 

kojom se reguliraju pravni 

odnosi pojedinaca i društva, 

kao i njihovi međusobni odnosi. 

U oblast ‘ibadata spadaju: propisi 

čistoće, namaza, zekata, posta, hadža 

i kurbana. 

Svi propisi iz oblasti ibadeta imaju 

za cilj ispravnost i potpuno čovjekovo 

usmjerenje ka Allahu, dželle šanuhu. 

Zbog toga se oblasti ibadeta pridaje 

posebna pažnja, jer njegovo pogrešno 

izvršavanje umanjuje vrijednost čina 

i samog značenja te kao takvi donose 

malu ili nikakvu korist izvršiocu.

Podvođenje čovjekovog personalnog 

odnosa prema Uzvišenom Bogu 

pod jasne zakonsko-pravne okvire i 

njegovo reguliranje posebnom pravnom 

regulativom, jedna je od specifičnosti 

islamskog pravnog sistema, 

koju nećemo naći niti u jednom 

drugom sistemu. Štaviše, ovo prav- 

no područje u šerijatsko-pravnoj literaturi 

stavljeno je na prvo mjesto 

i njime počinju gotovo sva pravna 

djela. 

Oblast mu’amelata obuhvata sljedeće 

pravne grane: 

1. Građansko pravo, kojim se reguliraju 

imovinsko-pravni odnosi; 

2. Porodično pravo (fikhul-usre 

fikhul-usre) ) ili 

ženidbeno pravo (fikhul-munakehat 

fikhul-munakehat), 

kojim se reguliraju bračni odnosi među 

supružnicima, 

3. Nasljedno pravo, kojim se regulira 

prijenos zaostavštine sa umrlog lica 

na njegove nasljednike (feraiz 

feraiz); 

4. Sudsko pravo, koje obuhvata 

propise i norme sporenja pred sudom, 

svjedočenja, priznanja, zakletve i sl; 

5. Krivično-kazneno pravo koje se 

odnosi na pravne delikte, i sadrži propise 

čiji je cilj čuvanje života, časti i 

imetka. 

6. Ustavne norme u vezi sa vladavinom 

i korelacijskim odnosima vladara 

i podanika (es-sijasetu-šer’ijje); 

7. Međunarodno pravo, koje tretira 

odnose islamske države sa drugim državama 

u miru i ratu, položaj nemuslimana 

u islamskoj državi i sl.; 

U praksi termin mu’amelat se često 

upotrebljava za ekonomske međuljudske 

odnose. 

Važno je napomenuti da se značajan 

dio kur’anskih ajeta, gotovo njih 

500 (1/13), odnosi na pravo i pravne 

odredbe. Od tog broja, najveći dio otpada 

na porodično i građansko pravo, 

čak po 70 ajeta, zatim slijedi krivično 

pravo sa 30 ajeta, međunarodni odnosi 

sa 25 ajeta, itd. 

Izvori šerijatskog prava 

U širem smislu, izvore šerijatskog 

prava djelimo na glavne i pomoćne. 

Glavni izvori su Kur’an, Sunnet, 

idžma’ 

(konsenzus) i 

kijas 

(analogija), a 

pomoćni su svi ostali izvori. 

Ako ove izvore posmatramo sa aspekta 

legitimiteta, prihvatanja ili neprihvatanja 

od strane islamskih pravnika, 

onda ih možemo podijeliti u tri 

grupe: 

U prvu grupu spadaju izvori oko 

kojih se slažu svi islamski autoriteti, a 

to su Kur’an i Sunnet. 

U drugu grupu spadaju izvori čiji 

legitimitet priznaje većina islamskih 

pravnika, a to su idžma’ 

(konsenzus) i 

kijas 

(analogija). 

U treću grupu spadaju 

izvori u vezi s čijim legitimitetom 

postoji sporenje 

među pravnim teoretičarima, 

a oni su: običaj (‘urf ), 

princip kontinuiteta (istishab), 

princip pravničkog 

preferiranja (istihsan), 

neodređeni javni interes 

(el-mesalihul-mursele), 

raniji vjerozakoni (šer’u 

men kablena), preventivno 

pravničko sankcioniranje 

(sedduz-zerai’), pravna 

škola nekog od ashaba 

(mezhebus-sahabe) i praksa 

stanovnika Medine. 

Osnova i stepen legitimiteta 

bilo kojeg od navedenih 

izvora (u vezi s 

kojima postoji razilaženje 

među pravnicma), ovisi o 

njegovoj autentičnosti i utemeljenosti 

na Objavi, Kur’anu, kao Božijem govoru, 

izrazom i značenjem, ili Sunnetu, 

kao nadahnutoj Božijoj riječi, 

jer upravo u njima nalazimo dokaze 

za pojedinačne propise, ali i dokaze 

legitimiteta konsenzusa, analogije, 

običaja, preventivnog sankcioniranja, 

ranijih vjerozakona i slično. 

Kur’an je 

univerzalna 

Božija riječ, 

koja nije 

ograničena 

vremenom i 

prostorom, 

i sasvim je 

razumljivo 

da, svojim 

tekstom, ne 

obuhvata sve 

pravne odredbe 

i pojedinačna 

zakonska 

rješenja, 

naročito ona 

koje se tiču 

novonastalih 

pitanja. 

Kur’an 

Kur’an je, bez ikakve 

dvojbe, temeljni izvor šerijatskih 

normativa, sa najvišom 

pravnom snagom i 

implikacijama. Nemoguće 

je govoriti o bilo kakvom 

šerijatskom karakteru norme 

(propisa, hukm), ako ona 

nije, direktno ili indirektno, 

vezana za slovo Kur’ana, ako 

ne izvire iz njegovih univerzalnih 

značenja i nije određena 

njegovim uzvišenim 

intencijama (mekasid). Kako 

je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, 

jedini Zakonodavac, 

a Njegova volja je izražena 

kroz kur’ansku objavu, sasvim 

je logično da svi zakoni, 

u općem smislu, moraju 

imati izvorište u Kur’anu. 

Definicija Kur’ana 

Usulisti (teoretičari šerijatskog prava) 

Kur’an definiraju kao Božiju Knjigu, 

koju je On objavio Svome poslaniku 

Muhammedu, sallallahu alejhi ve 

sellem, zapisanu u zbirci Mushaf, i od 

Poslanika prenesena tevatur 

(nepobit- 

nim, sigurnim) predanjem. 


45

Kur’anska pravna regulativa 

I pored toga što je Kur’an fundamentalni 

normativni izvor, on ipak 

ne sadrži cjelokupnu šerijatskopravnu 

regulativu, pa čak ni većinu konkretnih 

zakonskih rješenja, a za to postoje 

objektivni razlozi, od kojih su najvažniji 

sljedeći: 

a. Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem 

je, kao prenosilac i dostavljač Božije 

riječi ljudima, tumačio kur’anske 

propise, a u slučajevima gdje nije bilo 

rješenja u samoj Objavi, Vjerovjesnik 

je, također nadahnut drugim vidom 

objave (Sunnetom), davao svoja vlastita 

rješenja. Od njegovih riječi i postupaka 

nastao je širok krug propisa, pravila, 

načela, koja su, zajedno sa osnovnim 

kur’anskim rješenjima, bila sasvim 

dovoljna za ustanovljavanje zasebnog 

islamskog pravnog sistema. Osim toga, 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je 

ostavio dovoljno prostora za pravoznal- 

ce (fukaha 

fukaha) ) da, nakon njegove smrti, 

dalje razrađuju i upotpunjuju šerijatsko 

pravo na kur’anskim i sunnetskim 

osnovama. 

b. Kur’an je postavio univerzalna 

načela, na osnovu kojih je moguće 

iznaći rješenja i za ona pitanja koja se u 

Kur’anu ne spominju direktno. Tako, 

naprimjer, iz kur’anskog načela i pomažite 

se u dobročinstvu i bogobojaznosti, 

razumijemo zabranu svih savremenih 

oblika saučesništva u grijehu i nepravdi, 

kao što je reklamiranje i promocija 

alkoholnih proizvoda, firmi i poduzetnika 

koji se bave šerijatski nezakonitim 

djelatnostima i sl. 

c. Kur’an, kao Božija riječ i uputa, 

puno veću pažnju poklanja vjeri, vjerovanju 

i moralu, nego konkretnim zakonskim 

rješenjima. Zapravo, stvarne 

efekte pravnih odredbi u društvu, moguće 

je osjetiti samo ukoliko je to društvo 

utemeljeno na moralu, čvrstom 

vjerovanju i ubjeđenju u onosvjetsku 

odgovornost i polaganje računa za svaku 

izgovorenu riječ i urađeno djelo, na 

kojima Kur’an posebno insistira. 

d. Kur’an je univerzalna Božija riječ, 

koja nije ograničena vremenom i 

prostorom, i sasvim je razumljivo da, 

svojim tekstom, ne obuhvata sve pravne 

odredbe i pojedinačna zakonska rješenja, 

naročito ona koje se tiču novonastalih 

pitanja, koja nisu bila poznata 

u vrijeme dok je on objavljivan. Bilo je 

dovoljno postaviti opće principe i time 

dati mogućnost kompetentnim stručnjacima 

(mudžtehidima) da rješenja 

pojedinih pravnih pitanja kojih nema 

u Kur’anu, a ni u Sunnetu, reguliraju 

onako kako to odgovara duhu općeg 

islamskog koncepta života, uvažavajući 

potrebe ekonomskog, kulturnog i socijalnog 

razvoja islamskog društva. 

Načini prezentacije šerijatskih 

propisa u Kur’anu 

Tri su načina prezentacije 

šerijatskih propisa u 

Kur’anu: 

1. Postavljanje generalnih 

principa, kao što su 

princip šure 

(međusobnog 

savjetovanja), ihsana 

(do- 

bročinstva), ‘adla 

(pravde), 

nedodirljivosti tuđeg imetka, 

uzvraćanja istom mjerom, 

kao osnove za detaljnu 

razradu šerijatskih propisa 

i donošenje konkretnih zakonskih 

rješenja. 

2. Uopćeno spominjanje konkretnih 

zakonskih odredbi, bez njihove 

detaljnije i preciznije razrade. 

Najreprezentativniji primjer ove vrste 

kur’anskih odredbi jesu temeljne 

vjerske dužnosti: namaz, zekat, post i 

hadž, koje su u Kur’anu naređene uopćeno, 

a njihovu detaljnu razradu nala- 

Literatura: 

1. Tekijjudin Ebu-l-‘Abbas 

Ahmed ibn ‘Abdulhalim ibn Tejmijje, 

Medžmuu-l-fetava. 

2. Muhammed ibn ‘Ali eš-Ševkani, 

Irašdu-l-fuhul. 

3. Muveffeku-d-din Ebu Muhammed 

‘Abdullah ibn Muhammed 

ibn Kudame el-Makdisi, Revdatu-nnazir. 

4. Muhamed ibn Husejn ibn Hasan 

el-Džizani, Me’alimu usuli-l-fikhi 

‘inde ehli-s-sunneti ve-l-džemāa’. 

5. Muhamed ibn Idris eš-Šafii’, 

Er-Risale. 

6. Ebu-Abdullah Bedruddin 

Muhammed ibn Behadir ibn ‘Abdullah, 

Ez-Zerkeši, El-Bahru-l-muhit fi 

usuli-l-fikhi. 

U širem 

smislu, izvore 

šerijatskog 

prava dijelimo 

na glavne i 

pomoćne. 

Glavni izvori 

su Kur’an, 

Sunnet, idžma’ 

(konsenzus) 

i kijas 

(analogija), a 

pomoćni su svi 

ostali izvori. 

zimo u Poslanikovoj praksi 

(Sunnetu). U tom smislu 

su, Poslanikove, sallallahu 

alejhi ve sellem, riječi: “Klanjajte 

onako kako ste mene 

vidjeli da klanjam”, i “Preuzmite 

od mene obredne 

radnje.” 

3. Detaljna razrada 

pravnih propisa, za koju 

nisu potrebna dodatna 

pojašnjenja. U Kur’anu su 

detaljno razrađeni pojedini 

aspekti nasljednog (precizno 

određeni alikvotni dijelovi 

zaostavštine, farzovi: 

½, ¼, 1/8, 1/3, 2/3, 1/6) i bračnog 

prava (kompletan i polovičan vjenčani 

dar, postbračni priček, ila’ – muževa 

zakletva da određeno vrijeme 

neće prilaziti ženi, razvod braka i 

sl.), s obzirom da je riječ o osjetljivim 

pitanjima iz domena međuljudskih 

odnosa. 

7. Abdurrahman el-Džeziri, Kitabu-l-fikhi 

‘ale-l-mezahibi-l-erbea. 

8. Šerif Džurdžani, Et-Ta’rifat. 

9. Es-Sejjid es-Sabik, Fikhu-ssunne. 

10. Muhamed ibn Ahmed el- 

Kurtubi, Bidajet-l-mudžtehid ve nihajetu-l-muktesid. 

11. Muhamed ibn Salih el-Usejmin, 

Eš-Šerhu-l-mumti’. 

12. Dr. Enes Ljevaković, Usulu-lfikh 

(hrestomatija). 

13. Dr. Muharem Štulanović, 

‘Urf – običaj kao pomoćni izvor šerijatskog 

prava sa osvrtom na Bosnu i 

Hercegovinu. 

14. Dr. Fikret Karčić, Društveno 

pravni aspket islamskog reformizma. 

15. Ibrahim Džananović, Idžtihad 

u prva četiri stoljeća islama. 


46

Islamske teme 

Kompatibilnost demokratije i islamskog političkog sistema 

Nije važan naziv, važna je suština 

Veliki broj savremenih 

autora i islamskih autoriteta 

smatra da je većina 

demokratskih principa 

kompatibilna sa islamom. 

Oni ističu da nije bitno ime 

i naziv, nego ono što čini 

suštinu demokratije, a to 

je; predstavnička vlast radi 

kontrole onih koji vladaju, 

putem mehanizma kao 

što su raspodjela vlasti, 

obavezno dogovaranje i 

povremeni reizbori. Ništa 

od ovoga, kako kažu, ne 

isključuje prihvatanje Allaha 

jedinog kao suverena, niti 

vladavinu Šerijata 

Piše: Abdulvaris Muris Ribo 

Jedno J 

od krucijalnih pitanja, 

kada govorimo o političkim 

pravima u islamu, je svaka- 

ko pitanje kompatibilnosti islamskog 

političkog sistema sa demokratskim 

principima. Činjenica je da danas u 

muslimanskim društvima još uvijek 

dominira antidemokratsko raspoloženje. 

Još uvijek u krugovima islamskih 

organizacija i pokreta vlada mišljenje 

da je demokratija širk 

(politeizam) i 

kufr 

(nevjerstvo). 

Prvi razlog takvog gledišta 

je, prije svega, krivo 

poimanje suštine demokratije 

i njenih principa. 

Muslimani danas odbacuju 

demokratiju zbog toga 

što vjeruju da se njeno 

osnovno načelo “vladavina 

naroda” kosi sa islamskim 

shvatanjem vlasti gdje suverenitet 

pripada samo 

Bogu. 

Drugi razlog ovakvog 

stava spram demokratije 

je i to što se muslimanski 

svijet sa demokratijom prvi 

put susreo u okolnostima 

kolonijalističke vlasti i dominacije, 

koja je, zajedno 

sa demokratijom, shvaćena 

kao neprijatelj muslimanske 

tradicije i struktura 

moći. 

Naći ćemo da neki muslimanski 

autori i mislioci 

smatraju da je neispravno i 

pogrešno neislamske termine poput 

demokratije, socijalizma i drugih, 

primjenjivati na islamsku ideologoju. 

Tako Muhammed Asad u svojoj 

knjizi Principi islamske države i vlasti 

kaže: 

“Ukratko, krajnje je pogrešno i zavaravajuće 

neislamske termine primjenjivati 

na islamske koncepte i institucije. 

Ideologija islama posjeduje društvenu 

orijentaciju koja je svojstvena 

samo njoj i koja se, u mnogim pogledima, 

razlikuje od one na savremenom 

Zapadu; nju je moguće uspješno inter- 


47 

Veliki broj 

savremenih 

autora i 

islamskih 

autoriteta 

smatra da 

je većina 

demokratskih 

principa 

kompatibilna 

sa islamom. 

Oni ističu da 

nije bitno ime i 

naziv, nego ono 

što čini suštinu 

demokratije, 

a to je; 

predstavnička 

vlast radi 

kontrole onih 

koji vladaju. 

pretirati samo unutar njezina vlastitog 

konteksta i njezine vlastite terminologije. 

Bilo kakvo odvajanje od ovog 

principa neminovno vodi u opskurno 

zaključivanje o islamskom zakonodavstvu 

u pogledu mnogih gorućih pitanja 

našega vremena.” 1 

Veliki broj savremenih autora i 

islamskih autoriteta smatra da je većina 

demokratskih principa kompatibilna 

sa islamom. Oni ističu da nije 

bitno ime i naziv, nego ono što čini 

suštinu demokratije, a to je; predstavnička 

vlast radi kontrole onih 

koji vladaju, putem mehanizama kao 

što su raspodjela vlasti, obavezno dogovaranje 

i povremeni reizbori. Ništa 

od ovoga, kako kažu, ne isključuje 

prihvatanje Allaha jedinog kao suve- 

rena, niti vladavinu Šerijata. 

Muhammed Asad, kao utemeljivač 

ideje o islamskoj demokratiji, 

nije ostao bez podrške i istomišljenika. 

U tome su ga podržali mnogi 

savremeni islamski mislioci i autoriteti, 

kao što su Fathi Osman, Hasan 

et-Turabi, Rašid el-Ganuši, koji su 

snažno zagovarali pluralistički 

i demokratski islam. 

Šejh Ganuši je o tome 

kazao sljedeće: “Mnogi islamisti 

dovode demokratiju u 

vezu sa stranom intervencijom 

i nevjerstvom. Ali demokratija 

je skup mehanizama 

za garantiranje slobode 

misli, slobode okupljanja i 

mirnog natjecanja za vlast 

putem biračkih kutija.... 

Mi u islamu nemamo modernog 

iskustva koje bi moglo 

zamijeniti demokratiju. 

Islamizacija demokratije je 

najbliža primjeni šure. Oni 

koji odbacuju ovu ideju nisu 

proizveli ništa različito od 

jednopartijskog sistema... Ja 

ne vidim nikakvog izbora 

pred nama nego da mo ideju demokratije. Štavi- 

prihvatiše, 

može biti opasno ignorirati 

demokratiju... Oni koji 

mogu imati najviše koristi od 

demokratije su su muslimani.” 

2 

Bilješke 

1. Muhammed Asad, Principi 

islamske države i vlasti, str. 40, 

Zagreb, 2005.g. (prijevod s engleskog: 

Dr. Džemaludin Latić) 

2. Murad Wilfried Hofmann, 

Vlast u islamu i islamski politički 

sistem, www. alibasic.ba, 

02.12.2006. g. (prijevod s engleskog; 

A.Alibašić) 

2 2

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Todorović je uživao dok je tjerao 

zarobljenike da premlaćuju jedan drugog 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima tokom 

agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Svjedočenja koja ćemo objaviti u 

nastavku su priznanja osuđenih 

ratnih zločinaca Stevana 

Todorovića, Milana Simića i 

drugih 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima nastavljamo 

objavljivanjem priznanja Stevana 

Todorovića pred Haškim tribunalom. 

Stevan Todorović je osuđen pred Haškim 

tribunalom na deset godina zatvora. Odležao 

je dvije trećine kazne i danas se nalazi 

na slobodi. On je priznao da je počinio 

ratni zločin nad Bošnjacima i Hrvatima u 

općini Bosanski Šaac. Stevan Todorović je 

od aprila 1992. do decembra 1993. godine 

bio načelnik policije i član srpskog Kriznog 

štaba u Bosanskom Šamcu u severoistočnoj 

Bosni i Hercegovini. 

Priznanje krivice 

U Sporazumu o izjašnjavanju o krivici, 

optužba i Stevan Todorović prihvatili 

su određene činjenice kao istinite i kao 

činjeničnu osnovu za potvrdno izjašnjavanje 

o krivici. One uključuju premlaćivanje 

i ubistvo Ante Brandića 29. jula 1992. godine; 

naređivanje šestorici muškaraca da 

jedan drugom izvrše fellatio u policijskoj 

stanici u Bosanskom Šamcu, u tri navrata, 

u maju i junu 1992. godine; premlaćivanje 

Envera Ibralića, Hasana Jašarevića, 

Omera Nalića i svećenika Joze Puškarića 

oko 29. jula 1992. godine; premlaćivanje 

Silvestra Antunovića oko 15. jula 1992.; 

i višekratna premlaćivanja Hasana Bičića, 

Kemala Bobića, Hasana Čeribašića, Ab- 

dulaha Drljačića, Zlatka Dubrića, Roka 

Jelavića i Hasana Subašića u periodu između 

17. aprila i 21. novembra 1992. 

godine. Osim toga, potvrđeno je da je 

Stevan Todorović naređivao i sudjelovao 

u protivpravnom zatočavanju i surovom 

i nečovječnom postupanju prema bosanskim 

Hrvatima, bosanskim Muslimanima 

i drugim nesrpskim civilima, da je trojici 

ljudi kojima je bio nadređen naredio da 

muče Omera Nalića na dan ili oko 19. 

juna 1992., da je naredio i učestvovao u 

ispitivanju zatočenih lica i prisiljavao ih da 

potpisuju lažne i iznuđene izjave, naređivao 

i učestvovao u deportaciji i prisilnim 

preseljenjima, te izdavao naređenja i direktive 

koji su kršili pravo nesrpskih civila 

na jednakost pred zakonom i narušili nji- 

hova temeljna prava. 

Činjenična osnova detaljno utvrđuje 

dogovorene činjenice koje se tiču počinjenja 

krivičnog djela progona za koji se 

tereti u optužnici, naime: (a) prisilno preuzimanje 

gradova, mjesta i sela nastanjenih 

nesrpskim civilima od strane srpskih 

snaga; (b) ubistva, seksualne nasrtaje i 

učestala premlaćivanja nesrpskih civila zatočenih 

u raznim zatočeničkim logorima 

u regiji; (c) protupravno lišavanje slobode 

i zatočenje nesrpskih civila u nečovječnim 

uslovima na političkoj, rasnoj i vjerskoj 

osnovi; (d) surovo i neljudsko postupanje 

prema nesrpskim civilima, uključivši premlaćivanje, 

mučenje, prisilni rad i zatočenje 

u neljudskim uslovima; (e) ispitivanje 

uhapšenih i zatočenih nesrpskih civila i 

prisiljavanje da potpišu lažne i iznuđene 

izjave; (f) deportacija, prisilno preseljenje 

i protjerivanje nesrpskih civila iz njihovih 

domova i sela; i (g) izdavanje naređenja i 

direktiva kojima su kršena prava nesrpskih 

civila na jednakost pred zakonom i 

kojima se narušavalo ostvarivanje njihovih 

osnovnih i temeljnih prava. U činjeničnoj 

osnovi Stevan Todorović izjavljuje 

da je kao načelnik policije imao nadređeni 

položaj u odnosu na sve druge policajce u 

Bosanskom Šamcu, čime je priznao svoju 

odgovornost za djela svojih potčinjenih 

prema članu 7, stavu 3 Statuta. 

Stevan Todorović je priznao da su 29. 

jula 1992. on i nekoliko drugih muškaraca, 

učestalo tukli i udarali nogama Antu 

Brandića, zvanog Anteša, u hodniku licijske stanice u Bosanskom Šamcu, te 

poda 

je Anto Brandić umro od posljedica 

tog zlostavljanja. Izjava jednog očevica 

potvrđuje taj navod. Premlaćivanje je 

trajalo otprilike sat vremena, a Stevan 


48 

Todorović je viđen kako u više navrata 

Antu Brandića udara nogama i mlati ga 

po glavi. 

U odnosu na optužbe za seksualne delikte, 

Stevan Todorović je prihvatio sljedeće 

navode o svom ponašanju. 

Svjedok A je opisao kako je odveden u 

policijsku stanicu u Bosanski Šamac, gdje 

ga je Stevan Todorović počeo tući i udarati 

nogama u predio genitalija. Svjedok A je 

zatim odveden do drugog čovjeka, a Stevan 

Todorović mu je naredio “da ga ugrize 

u penis”. Nakon toga su ga ponovo tukli i 

pretrpio je daljnje zlostavljanje. Svjedok C 

je izjavio da mu je Todorović telefonirao i 

tražio da dođe u policijsku stanicu u sanskom Šamcu. Tamo su svjedoka C tu- 

Bokli 

oko pola sata. Svjedok C izjavljuje: “U 

kancelariji smo bili prisutni samo Todorović 

i ja i premlaćivanje je trajalo oko pola 

sata. Nakon toga je u kancelariju doveden 

svjedok D, pa je nastavio tući obojicu. Premlaćivanje 

je trajalo još sat vremena. 

Nakon toga nam je naredio da jedan 

drugom izvršimo fellatio.” 

Svjedok E opisuje kako je 9. ili 10. 

maja 1992. uhapšen i odveden u policij- 

sku stanicu u Bosanskom Šamcu. Tamo su 

ga Stevan Todorović i ostali tukli nekoliko 

sati. Svjedok E je izjavio: “Nakon premlaćivanja 

Todorović nam je naredio (svjedoku 

E i svjedoku F) da jedan drugom vršimo 

fellatio. Smijao se dok smo to radili.” 

U odnosu na navode o premlaćivanjima, 

Stevan Todorović priznaje premlaćiva- 

nje svećenika Joze Puškarića u policijskoj 

stanici u Bosanskom Šamcu 29. jula 1992. 

godine. Priznaje premlaćivanje Silvestra 

Antunovića u gimnastičkoj dvorani ne škole u Bosanskom Šamcu oko 15. jula 

1992. Priznaje premlaćivanja Hasana Bi- 

čića, Kemala Bobića, Hasana Čeribašića, 

osnov- 

Abdulaha Drljačića, Zlatka Dubrića, Roke 

Jelavića i Hasana Subašića u više navrata između 

17. aprila i 21. novembra 1992. go- 

dine u osnovnoj školi, srednjoj školi i zgradi 

teritorijalne odbrane u Bosanskom Šamcu. 

Stevan Todorović nadalje priznaje da je oko 

19. juna 1992. godine naredio trojici muš- 

karaca da premlate Omera Nalića u noj školi u Bosanskom Šamcu. Priznaje da 

osnovsu 

žrtve pretrpjele teške fizičke i psihičke 

povrede kao posljedice premlaćivanja.

Duga lista počinjenih zlodjela 

Protivpravno lišavanje slobode, zatočavanje 

i zatvaranje bosanskih Hrvata, 

bosanskih Muslimana i drugih nesrpskih 

civila u nehumanim uslovima. 

Stevan Todorović je priznao učestvovanje 

u protupravnom hapšenju i zatoča- 

vanju nesrpskih civila u regiji Bosanskog 

Šamca. 

Surovo i neljudsko postupanje s bosanskim 

Hrvatima, bosanskim Muslimanima 

i drugim nesrpskim civilima, uključujući 

premlaćivanje, mučenje, slanje na prisilni 

rad i zatočenje u neljudskim uslovima. 


u okrutnom i nehumanom 

postupanju sa nesrpskim civilima u sanskom Šamcu u formi slanja na prisilni 

Borad, 

uključujući kopanje rovova i gradnju 

bunkera. 

Ispitivanje bosanskih Hrvata, bosanskih 

Muslimana i drugih nesrpskih civila 

koji su uhapšeni i zatočeni te prisiljavani 

da potpišu lažne i iznuđene izjave. 

Stevan Todorović je priznao ispitivanje 

nekih pojedinaca, od kojih su neki 

dali izjave s tim u vezi. 

Deportacija, prisilno preseljenje i protjerivanje 

bosanskih Hrvata, bosanskih 

Muslimana i drugih nesrpskih civila, uključujući 

žene, djecu i starce, iz njihovih 

domova i sela putem sile, zastrašivanja i 

prinude. 


u deportaciji nesrpskih civila. Bio je 

odgovoran za provedbu odluke Kriznog 

štaba srpske opštine Bosanski Šamac od 

15. maja 1992. kojom se tražilo da svi 

ljudi hrvatske nacionalnosti sa tog područja 

budu “izolirani i odvedeni u vitalne 

objekte u gradu i u selima”. 

Izdavanje naredbi i direktiva kojima 

su kršena prava nesrpskih civila na jednakost 

pred zakonom i kojima se narušavalo 

ostvarivanje njihovih temeljnih i osnovnih 

prava. 

Stevan Todorović, u svojoj ulozi načelnika 

policije i kao član srpskog Kriznog 

štaba, učestvovao je u izdavanju 

naredbi kojima su kršena osnovna prava 

nesrpskih civila u Bosanskom Šamcu. 

Naredba od 4. augusta 1992. koju je on 

potpisao, zabranjivala je okupljanje tri 

ili više Muslimana ili Hrvata na javnim 

mjestima. Opštinski krizni štab izdao je 

nalog od 21. maja 1992. kojim se zabranjuje 

slobodno kretanje pojedinaca na 

tom području i kojim oni koji žele stiti teritoriju srpske opštine Bosanski Ša- 

mac moraju tražiti posebnu dozvolu. U 

Bosanskom Šamcu osnovani su službeni 

napu- 

kontrolni punktovi kojim se sprečavao 

slobodan izlaz pojedinaca iz grada. 

Beobzirno razaranje, pustošenje i pljačkanje 

imovine nesrpskih civila velikih razmjera, 

uključujući njihove stanove, poduzeća, 

ličnu imovinu i stoku. 

Stevan Todorović je priznao 

svoje učestvovanje u 

pljačkanju imovine koje se 

desilo u Bosanskom Šam- 

cu. U naredbi od 24. aprila 

1992., koju je potpisao opštinski 

Krizni štab, stoji da se 

roba i oprema iz zone borbenih 

dejstava moraju predati 

mjesnim kriznim štabovima 

i da će protiv svakog ko ne 

postupi po tom nalogu biti 

preduzete “odgovarajuće mjere”. 

Te 1992. godine bio sam 

svjestan da su Hrvati i Muslimani, 

nažalost, mnogo patili. 

Zbog toga se istinski duboko 

kajem. Svakodnevno se Bogu 

molim da mi oprosti grijehe. 

Spreman sam i ubuduće svjedočiti, kooperirati 

i reći sve što znam u interesu istine 

U odnosu na 

optužbe za 

seksualne 

delikte, Stevan 

Todorović 

je prihvatio 

sljedeće 

navode o svom 

ponašanju. 

Svjedok A je 

opisao kako 

je odveden 

u policijsku 

stanicu u 

Bosanski 

Šamac, gdje 

ga je Stevan 

Todorović 

počeo tući i 

udarati nogama 

u predio 

genitalija. 

i pravde. Moja želja i nada je, 

a to ovisi od vas, gospodo sudije, 

da se vratim u ono lijepo 

predratno stanje kada su svi 

u Bosni živjeli složno i srećno. 

Ja, nažalost, ne mogu da 

promijenim prošlost. Ja želim 

i spreman sam, ako mi date 

šansu, da probam da popravim 

budućnost. Ja ću se posvetiti 

porodici i mom potomstvu. 

Takođe sam spreman da 

sa svim svojim naporima, u 

toj novoj multietničkoj Bosni, 

pozitivno utičem na okolinu, 

da se međuetničke rane što 

prije zaliječe i da ljudi i narodi 

treba da žive u slozi i međusobnom 

uvažavanju, te da na 

neki način iskupim svoje grijehe prema 

ljudima i prema Bogu. 


49

Zelena transferzala 

Zagreb 

Šesti susreti islamske mladeži Hrvatske 

U Zagrebu je, u gotovo svim prostorijama Zagrebačke džamije, 

Uodnosno Islamskoga kulturnog centra, održan VI. SUSRETI 

ISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE. Zagrebačka krasotica do- 

čekala je sudionike Susreta prvim džamijskim beharima, okupana 

proljetnim suncem, kako i dolikuje ljudskom proljeću – mladima! 

Velika Kongresna dvorana “Salim Šabić” bijaše tijesna da bi primila 

više od 200 mladih sudionika Susreta i njihovih gostiju, pa je bila 

ispunjena već prije službenog početka Susreta. Glavni organizatori 

bili su Ured za da’wu i mladež Islamske zajednice u Hrvatskoj i 

Omladinski klub muslimana MIZ Zagreb. Nakon otvorenja susreta 

islamskoj mladeži obratili su se brojni ugledni zvaničnici iz Islamske 

zajednice u Hrvatskoj. Poslije izvrsnog ručka u režiji našega Jare, 

učesnici su radili u sedam različitih radionica, nasumice izmiješani, 

tako da su jednu radionicu činili sudionici iz svih medžlisa Hrvatske. 

Tema radionica bila je: prijedlozi za poboljšanje zajedničkih aktivnosti 

islamske mladeži na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Svaka 

je radionica imala posebne mentore, a mentori su bili imami i muallime. 

Uglavnom, na svim se radionicama živo raspravljalo, a nakon 

Hrvatska 

U Dubrovniku će biti izgrađen islamski centar 

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić i 

predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj 

muftija Aziz ef. Hasanović, u Gradskoj vijećnici su potpisali 

ugovor kojim je Grad Dubrovnik donirao 990 hiljada kuna 

za uređenje objekta u Gružu, gdje će biti smještena Islamska 

zajednica. Riječ je o bivšoj zgradi veličine 380 kvadratnih 

metara, koja se nalazi na adresi Radnička 4, a ima prizemlje 

i kat. Uz to, kako je kazao gradonačelnik, već dvije godine 

Islamskoj zajednici pružaju logističku podršku u ostvarenju 

ovog projekta, a najavio je kako će se na Dubcu riješiti i 

160 grobnih mjesta za muslimanska groblja. “Dubrovnik je 

primjer koji pokazuje kako se u društvo integrira zajednica 

i kako se ima otvoren pristup u rješavanju životnih pitanja. 

Donacija Grada potvrda je naših dobrih odnosa. Zahvaljujem 

se gradonačelniku i njegovim suradnicima na ovom aktu 

koji je povijesni čin, a ime gradonačelnika Vlahušića ući će 

u povijest Islamske zajednice u Hrvatskoj upisano zlatnim 

slovima”, kazao je muftija Hasanović. 

On je naglasio kako je ovo primjer za Hrvatsku, ali i za Europsku 

uniju u koju Hrvatska uskoro ulazi. “Dubrovnik je 

rasprava prezentirani su zaključci sa svih voditelja, a izvještači bijahu 

bili voditelji radionica. Zatim su predstavnici svih medžlisa prikazali 

rad mladih u svojim zajednicama. Informacije koje smo dobili bile su 

temeljito obrađene, a neke su doista bile na vrhunskoj razini. Na ju svih izvješća, muftija dr. Aziz ef. Hasanović pohvalio je rad Šestog 

krasusreta 

islamske mladeži Hrvatske, ne krijući radost što Hrvatska ima 

takvu islamsku mladost. 

zaista primjer integracije Islamske zajednice u rješavanju životnih 

pitanja”, kazao je Hasanović. Dubrovački imam Salkan 

ef. Herić kazao je kako ideja o islamskom centru u Dubrovniku 

zapravo postoji još od 1939. godine. Inače, kupnja 

objekta i njegovo uređenje koštat će oko četiri miliona kuna. 

Novi Pazar 

Trogodišnjica Škole Kur’ana Časnog: S ponosom 

predstavljamo novih šest hafiza Kur’ana 

Udvorani Sportskog centra u Novom Pazaru, 9. 4. 2013. 

godine, održana je svečanost u povodu oblježavanja jubi- 

leja – tri godine postojanja Škole Kur’ana Časnog. Tom pri- 

likom promovirana je druga generacija hafiza Škole Kur’ana 

Časnog u Novom Pazaru, njih šestorica. Svečanosti su prisu- 

stvovali službenici Islamske zajednice, rukovodioci ustanova, 

imami, vjeroučitelji, profesori “Gazi Isa-beg” medrese i Fakulteta 

za islamske studije. Delegacija Islamske zajednice na 

čelu sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem, delegacija 

Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru predvođe- 

na rektorom dr. Mevludom Dudićem, delegacija Narodnog 

vijeća Sandžaka predvođena Seadom Šaćirovićem, delegacija 

Bošnjačkog nacionalnog 

vijeća i Bošnjačke 

kulturne zajednice, 

delegacija Bošnjačke 

demokratske zajednice 

predvođena predsjednikom 

mr. Jahjom Fehratovićem. 

Delegacija 

iz R. Turske na čelu sa 

dr. Mustafom Yelekom, 

glavni imam Sultan Fatih džamije hafiz Osman Šahin, delegacija 

Islamskog univerziteta Fatih iz Istanbula dr. Hamdi Arslan, 

mnogobrojni gosti iz Bosne i Hercegovine: hafiz Halil 

Mehtić, kurra hafiz Fadil Bekteš, hafiz Mustafa Efendić, mr. 

Sulejman Čeliković; hafiza Bajrama Ajetija iz Makedonije, te 

direktor Islamsko-naučnog instituta iz Beograda dr. Seid Halilović 

i njegov zamjenik dr. Tehran Halilović. 


50

Kosovo - Osnovna škola u Prizrenu “Prizrenska liga” 

Među prvim školama sa nastavom na bosanskom 

Osnovna škola u Prizrenu “Prizrenska liga” (Lidhja 

e Prizrenit) nekadašnja “Mladen Ugarević” jedna 

je od najpopularnijih škola kod Bošnjaka u regionu 

Prizrena koja se ističe po stručnom nastavnom kadru, 

kolegijalnosti i respektu učenika prema nastavnicima. 

U ovoj školi nastava se izvodi na dva jezika, albanskom 

i bosanskom, a škola broji oko 600 učenika od 

kojih 63 učenika koji pohađaju nastavu na bosanskom 

jeziku. 

“Uslovi za odvijanje nastave ovdje nisu baš zadovoljavajući 

jer nemamo stručnu nastavu koja bi se odvijala 

u kabinetima ili laboratorijama koje bi koristile i 

učenicima i nastavnicima koji stručno obavljaju svoj 

rad jer ipak praktični rad je vrlo značajan za spoznaju 

samih učenika u pojedinim oblastima naročito kada 

su u pitanju prirodne i egzaktne nauke koje iziskuju 

praktični rad. U ovoj školi postoji i biblioteka u 

kojoj ima mnogo knjiga no vrlo mali broj njih je na 

bosanskom jeziku. Naročito nema onih knjiga koje su 

potrebne za lektiru i učenici ove škole se snalaze kako 

znaju i umiju, iznajmljujući knjige u Gradskoj biblioteci, 

a ako ih i tamo nema onda ih kopiraju od učenika 

viših razreda. Svakog 10. juna na Dan škole bošnjački 

učenici zajedno sa učenicima iz albanske nastave učestvuju 

u zajedničkoj proslavi”, kaže nastavnica Memnuna 

Ajdini za Info-ks.net. 

Jedna od odličnih učenica koja se izdvaja po učenju te 

pisanju poezije je i odlična učenica 6. razreda Melisa 

Dilji koja za čitaoce našeg web-portala izrecitovala 

pjesmicu “Zajednički život na Kosovu” koju je sama 

napisala: 

-Ja živim na Kosovu, život mi je lijep, 

Idem u školu i to je moj svijet. 

Imam drugarice Majdu, Ildu i Edonu, 

Družimo se i igramo u školi svi, 

Jer na lijepom Kosovu živimo mi. 

Volim Kosovo i moj kraj, sunce, slobodu i svaki cvijet, 

Jer to je čitav moj mali svijet… 

Sandžak 

U Novom Pazaru posao ima svega 15% građana! 

Na području Novog Pazara stalan posao ima nešto 

više od 15.000 građana, skoro 13.000 su penzioneri, 

dok na posao čeka 24.000 građana, pokazuju podaci 

Odeljenja za privredu i filijala Penzijsko invalidskog 

osiguranja i Nacionalne službe za zapošljavanje. 

Iako je tokom prošle godine posao pronašlo 2.606 

osoba – 140 više nego u 2011. godini, ukupan broj 

nezaposlenih uvećan je za skoro 1.000. Prema podacima 

tri ustanove, na jednog zaposlenog u Novom 

Pazaru dolazi 0.8 penzionera i 1,6 nezaposlenih. 

Tokom prethodne godine do stalnog posla je 

došlo najviše onih sa prvim stepenom stručne spreme 

736, a najmanje fakultetski obrazovanih, njih 

342. U Novom Pazaru živi 12.717 penzionera, sa 

prosečnim prihodima od oko 17.000 dinara, što je 

znatno manje od republičkog prosjeka, pokazuju 

podaci filijale PIO fonda. Prema podacima Odjeljenja 

za privredu, u 2012. godini broj zaposlenih 

na neodređeno vrijeme je 15.359, dok je prosječna 

februarska neto plata u Novom Pazaru je 33.484 

dinara, odnosno za skoro 10.000 dinara manje od prosjeka 

u Srbiji. Novi Pazar prema popisu stanovništva iz 

2011. godine ima malo više od 100.000 stanovnika. 


51

Islamnet 


Margaret Thatcher je prestala 

podržavati Hrvatsku zbog 

počinjenog zločina nad 

Bošnjacima u Ahmićima 

Bivša britanska premijerka Margaret 

Thatcher umrla je prošle 

sedmice od moždanog udara u 88. 

godini života. Takozvana ‘Čelična 

lady’ bila je prva premijerka na čelu 

Ujedinjenog Kraljevstva od 1979. 

do 1990. godine i jedina žena do 

sada na toj dužnosti. Prema sjećanju 

Drage Štambuka, bivšeg predstavnika 

pa ambasadora Hrvatske u Londonu 

premijerka Margaret Thatcher 

je bila veliki prijatelj Hrvatske. Ona 

je podržavala Hrvatsku sve dok nije 

počinjen zločin nad Bošnjacima u 

Ahmićima. “Gdje god je došla govorila 

je za Hrvatsku . ‘Istina nije sama 

po sebi evidentna, treba je ponavljati, 

ponavljati i ponavljati, i nikada 

se ne smiješ umoriti’. A, onda je 

ušutjela. Od 1993. više nije govorila. 

Hrvatima je zamjerila rat u Bosni, 

pogotovo zločin u Ahmićima”, prisjeća 

se Drago Štambuk za hrvatske 

medije. “Što se to događa”, vikala 

je na telefon ambasadoru Štambuku. 

“Tražim odmah razgovor s Tuđmanom”. 

Štambuk je nazvao Tuđmana 

koji je u tom trenutku bio u Kanadi, 

ali ovaj ju je odbio i predao savjetniku. 

Krajem 1993. Štambuk je 

predložio Tuđmanu da joj dodijele 

počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. 

Odbila je. U knjizi “Državnost” 

kaže kako ju je “masakr u Ahmićima 

uvjerio da bi njen posjet Zagrebu 

Hrvatska doživjela kao signal da će 

svijet zažmiriti na takav barbarizam”. 

Između Thatcher i Hrvatske odnosi 

su ponovno zatoplili nakon Srebrenice. 

“Nazvao sam je, rekao što su Srbi 

učinili, a ona je uzvratila: “Aren’t they 

animals?” - ispričao je Štambuk. Sljedećeg 

jutra pozvala je četiri TV kuće i 

zatražila zaustavljanje agresije. 

EU 

U Siriji se bori oko 600 dobrovoljaca iz Europe 

osovski mediji objavili su prošlih 

Kdana K da je u Siriji do sada poginulo 

deset Albanaca. Kako navodi list Koha 

Ditore, najviše poginulih Albanaca je 

sa Kosova, njih osam, dok su dvojica 

poginulih dobrovoljaca državljani Albanije. 

Posljednji poginuli dobrovoljac 

sa Kosova je 22-godišnji Koprova Muhammad. 

Pored Koprove poginuli su 

još Behlul Arnauti Arnauti, Demolli 

Naman, Muse Ahmad, Terrnoci East, 

Abu Omar al-Albani Muhammad Albania. 

Pored Albanaca u Siriji se bore još 

Međunarodno vijeće za zlato 

Turska na 15. mjestu “Zlatne lige” 

Prema podacima koje je obradilo 

Međunarodno vijeće za zlato, nakon 

slabljenja zlata u decembru 2011. 

godine na 1.530 dolara, trend opadanja 

cijena zlata konstantno traje, od 

septembra 2012. godine sve do danas. 

Dok se tvrdi da će se pad cijena na 

tržištu nastaviti, zlato i dalje 

ima veliki udio u ukupnim 

rezervama zemalja. Najveća 

ekonomija svijeta Sjedinjene 

Američke Države, sa 8.133,5 

tona ujedno je i zemlja koja 

posjeduje najviše rezervi u 

zlatu. Spomenuta količina 

zlata čini 71,6 posto ukupnih 

rezervi ove zemlje. Slična 

situacija je i sa vodećom 

zemljom u Europskoj uniji, 

Njemačkom. Sa 3.391,3 tone 

zlata nalazi se na drugom 

mjestu ljestvice zemalja koje 

imaju najviše zlatnih rezervi. 

Njemačka 72,1 posto od svojih 

ukupnih rezervi čuva u 

zlatu. Turska pažnju privlači 

mnogi dobrovoljci 

iz europskih zemalja. 

Prema podacima 

europskih obvještajnih 

službi u Siriji se 

danas bori oko 600 

dobrovoljaca i svi oni 

se bore protiv režima 

Bashara Al Asada. 

Najviše dobrovoljaca 

dolazi iz Velike Britanije 

njih 134, iz 

Holandije ima 107 

dobrovoljaca, Francuske 

92, Belgije 85, 

Danske 78, Njemač- 

ke 40, Irske 26, Finske 13, Španije i 

Švedske 5. Naravno, ovo nije definitiv- 

na lista evropskih dobrovoljaca u Siriji. 

Neke europske zemlje kao što je Belgija 

ovih dana sprovode široke policijske 

akcije na otkrivanju mreže koja je odgovorna 

za slanje dobrovoljaca u Siriju. 

Europske zemlje se boje da će njihovi 

dobrovoljci u Siriji postati vojnici Al 

Kaide. 

Ukupan broj prisutnih stranih dobrovoljaca 

u Siriji dostiže brojku oko 

5.500. Naravno, najviše dobrovoljaca u 

Siriji dolazi iz drugih arapskih zemalja. 

sa rekordnim iznosom rezervi u devizama, 

koje su dostigle 127 milijardi 

dolara. Sa 375,7 tona zlata, Turska je 

petnaesta među zemljama sa najviše 

rezervi u zlatu. Udio rezervi u zlatu 

u ukupnim rezervama Turske iznosi 

16 posto. 


52

Alžir 

Ihab Dramši: Jedanaest godina 

patnje u iračkim zatvorima 

lžirac Ihab Dramši, star 32 godine ispričao 

Aje A 

novinaru alžirskog lista 

El-Haber 

šta mu 

se sve događalo tokom 11 godina boravka po 

zatvorima u Iraku. Na odlazak u džihad u Irak 

ponukali su ga medijski izvještaji koje je svakodnevno 

gledao, a naročito su ga na odlazak navele 

muke iračke djece o kojima nitko nije vodio računa. 

Kada je pošao u Irak bile su mu 21 godina 

života. Krenuo je iz Engleske gdje je otišao na 

rad. U Irak je otišao 2004. godine preko Sirije. 

Nije prošao ni tjedan dana boravka u Iraku 

a uhapsile su ga američke snage na kontrolnoj 

tački kod grada Nimruda. Avionom je prebačen 

u Bagdad, a otuda u poznati zatvor Ebu Garib. 

Tvrdi da je američka vojska s njim postupala 

ljudskije nego iračka policija. Amerikanci su 

ga jedino mučili psihološkim metodama. Iračka 

policija međutim na njemu je primjenjivala 

sve metode mučenja, a najteža je ona kada vam 

čupaju zdrave nokte sa ruku i nogu. Kaže da je 

ostao bez svih noktiju na rukama i nogama. Nakon 

višemjesečnog ispitivanja i mučenja po iračkim 

zatvorima doveden je na sud gdje je osuđen 

na 15 godina. Presudili su mu dvojica sudaca, 

Iračanin i Amerikanac. Na sudu nije imao pravo 

na odvjetnika, a suđenje je trajalo samo oko 

pola sata. Tvrdi da su policija i irački isljednici 

mučili zatvorenike do besvijesti. Mnogima su 

polomili kosti, a veliki broj njih su podlegli mučenjima. 

Naročito su se okrutno ponašali prema 

strancima, to jest borcima koji su došli boriti se 

iz arapskog svijeta protiv Amerikanaca. Govori 

se da ih je stotinama završilo svoj život na smetlištima 

iračkih gradova bez glave. Alžirci su se 

nalazili u tajnim zatvorima da bi na kraju završili 

u zatvorima Mesna, vazduhoplovna luka u Bagdadu 

i Džadiriji. Nakon kratkog vremena alžirski 

zatvorenici prebačeni su iz zatvora Takrit u zatvor 

Susa u Sulejmaniji. Svaki irački grad imao je velike 

zatvore. U zatvoru Takrit većina policajaca su bili 

Kurdi koji su se posebno surovo obračunavali s 

arapskim zatvorenicima. U tom zatvoru Dramši 

je doživio najcrnje trenutke. Posebno su zastrašujuća 

bila mučenja strujom. Kaže da su priznavali i 

ono što nikada nisu ni pomišljali učiniti. Radili su 

to samo da se spasu muka. 

Egipat 

V eliko egipatsko Muftijstvo upozorava sve vlasnike 

VSamsungovog mobitela da je otkrivena krupna 

Vgreška (krivitvorenje) na kur’anskom tekstu i to u suri 

Al Imran u ajetima 6-8. Pozivaju se svi vlasnici ovih 

mobitela da vode računa o ovoj, do sada nezabilježenoj, 

greški. Postavlja se pitanje da li je ova greška namjerna 

kao još jedna od podvala koje nam dolaze iz visokorazvijenih 

područja, ili se radi o nenamjernom propustu. 

Kada su u pitanju greške u kur’anskim tekstovima muslimani 

su vrlo oprezni, poučeni iz brojnih pokušaja da 

se Kur’an krivotvori i navede naivne na grijeh. 

U zatvoru 

Susa u sjećanju 

mu 

je ostao poručnik 

Muhammed 

koji ga je tjedan dana mučio groznim metodama. 

Zbog mučenja Alžiraca od strane ovog Kurda 

uprava zatvora je odlučila sve alžirske zatvorenike 

prebaciti na aerodrom Bagdad kako bi ih kolikotoliko 

poštedjeli muka. Zatvorom na bagdadskom 

aerodromu upravljali su Mehdijevi ljudi. U 

tom zatvoru zatekli su Libijce. Oni su mu ispričali 

da su Mehdijevi ljudi najviše voljeli mučiti Libijce 

jer je Kazzafi ubio ši’itskog imama Musu Sadra. 

Pored Libijaca tu su bili i Saudijci i Tunižani. 

Mnogi su u tom zatvoru umrli pod mučenjima 

Mehdijevih ljudi. Dramši tvrdi da se tokom jedanestogodišnjeg 

tamnovanja nije mogao susresti ni 

s jednim Alžircem. Svaki strani zatvorenik bio je 

s jednim Iračanom koji su uglavnom bili špijuni 

iračkih vlasti. Jedina veza zatvorenika s vanjskim 

svijetom bila je posredstvom Međunarodnog 

crvenog križa. Iračka vlada odbila je aktivnosti 

organizacije Crvenog polumjeseca. Zahvaljujući 

međunarodnom Crvenom križu Ihab Dramši je 

napustio zatvor u martu 2012. godine. Od alžirskog 

veleposlanstva dobio je dokument kojim je 

mogao ući u zemlju. Tokom svih tih godina ni 

jedan predstavnik Alžira u Iraku nije došao posjetiti 

ih u zatvorima, a pored njega bilo je još 14 

Alžiraca. Po dolasku u Alžir snage sigurnosti su ga 

uhapsile i u zatvoru je proveo godinu dana. Alžir- 

sko državno tužilaštvo optužilo ga je za terorizam. 

Sud ga je međutim oslobodio te optužbe i u 

martu ove godine napustio je zatvor. Dram- 

ši je rekao novinaru da unatoč svemu što je 

učinio i proveo u zatvorima ne žali jer mu je 

jedini cilj bio pomoći iračkom narodu, a po- 

sebno iračkoj djeci, siročadi i ženama koje su 

beskrajno trpjele. U iračkim zatvorima ima 

još 11 Alžiraca, od njih 9 optuženi su za ne- 

legalan ulazak u Irak, a dvojica za terorizam. 

Alžirska vlada je po prvi puta poslala delega- 

ciju da posjete zatvorene Alžirce. (Omerbašić 

Ševko – www. w 

ww. islamska-zajednica.hr) 

Na Samsungovom mobitelu otkrivena krupna greška (krivitvorenje) 

na kur’anskom tekstu i to u suri Al Imran u ajetima 6-8. 


Stavila hidžab 

iz radoznalosti 

i primila islam 

Iskustvo od jednog dana nošenja 

hidžaba odvelo je 21-godišnju 

Britanku Jessicu Rhodes u 

islam. “Uzela sam učešće u kampanji 

Svjetski dan hidžaba kada 

sam se odazvala izazovu da nosim 

hidžab mjesec dana”, kaže Jessica 

Rhodes, koja se, kao i mnoge 

druge nemuslimanke, odazvala 

pozivu muslimanskih organizacija 

na spomenuti Svjetski dan 

hidžaba, jer je htjela vidjeti kako 

se osjećaju muslimanke koje nose 

hidžabe. “Pored toga što sam 

stavila hidžab počela sam da čitam 

Kur’an. Također, počela sam 

istraživati islam malo bolje i našla 

sam u islamu odgovore na pitanja 

koje sam dugo tražila. Kada sam 

odlučila da prihvatim islam moji 

roditelji nisu bili sretni ali su ipak 

prihvatili moju odluku. Moji prijatelji 

su različito reagirali, neki 

su me podržali a drugima nije 

bilo drago što sam postala muslimanka”. 

Jessica Rhodes sa radošću 

priča o svom novom životu. 

Nažalost, Jessica ne krije svoje 

razočarenje muslimanima koji 

joj ne pružaju podršku. “Ponekad 

imam osjećaj da bi pojedini muslimani 

voljeli da napustim islam 

i vratim se paganizmu”, zaključuje 

Jessica Rhodes. 


53

SAD 

Novinari pozivaju da se 

pobiju svi muslimani 

Amerika je proteklih dana bila u 

centru pažnje svjetske javnosti 

a razlog je aktiviranje eksplozivnih 

naprava tokom maratona koji se 

održavao u Bostonu. Kako je odavno 

postao običaj, odmah nakon što 

su eksplozivne naprave aktivirane u 

medijima se pojavila vijest da je američka 

policija uhapsila jednog državljina 

Saudijske Arabije. Naravno, 

ova informacija je bila lažna. Međutim, 

reakcija na bostonske eksplozije 

novinara američke televizije FOX 

Erika Rusha pokazala je koliko je 

američko društvo zaglibilo duboko 

u blato islamofobije. Naime, Erik 

Rush je na Twitteru objavio poruku 

u kojoj poziva da se pobiju svi muslimani. 

“Pobijmo sve muslimane”, 

glasi poruka koju je Rush objavio 

na Twitteru. Ovu opasnu poruku 

Rush je napisao prilikom dopisivanja 

sa jednim od njegovih pratilaca. 

Poruka se odjednom našla na svim 

društvenim mrežama, a nakon toga 

su uslijedile burne reakcije iz svih 

dijelova svijeta. Rush nije popustio, 

nego je čak nastavio sa vrijeđanjem 

obraćajući se onima koji su reagovali 

te je rekao kako je “nevjerovatan 

broj budala čiji su mozgovi isprani 

od strane neprijatelja”. 

Amerika je prepuna ovakvih ljudi. 

Nažalost, Erik Rush nije običan 

čovjek, on kreira javno mnijenje 

u Americi. U Americi živi i antiislamski 

djeluje hiljade erika. Kada 

se dogode ovakve stvari tek shvatimo 

koliko je Amerika zahvaćena 

islamofobijom. Kakvo je stanje slobodne 

demokratije u kojoj osoba 

koja ima važan status u tom društvu 

nekažnjeno poziva na ubijanje svih 

muslimana? 

Sirija 

Asadovi zločinci sa posebnim užitkom ruše 

džamije 

Indija 

Muta – privremeni i dogovoreni 

brak atraktivna turistička 

ponuda za bogate muslimane iz 

arapskih zemalja 

K ako izvještavaju organizacije za zaštitu 

Kljudskih prava, mnoge indijske siromaš- 

Kne muslimanske porodice prodaju svoje kćerke 

bogatim muslimanskim turistima. Naime, 

u Indiji postoji razgranata mreža agencija koje 

se bave kupovinom mladih djevojaka, koje 

kasnije “iznajmljuju” bogatim muslimanskim 

turistima za potrebe sklapanja privremenih 

brakova. Muslimanski turisti iz bogatih arapskih 

i drugih zemalja dolaze u Indiju gdje 

sklapaju privremeni, uglavnom, jednomjesečni 

brak. Za tu uslugu muslimanski turisti plaćaju 

oko 1.400 eura. Prema izvještaju organizacija 

za zaštitu ljudskih prava, svaki mjesec 

u Indiji se sklopi oko petnaest privremenih 

dogovrenih brakova. Nausheen Tobassum, 

17-godišnja djevojka je trebala stupiti u sličan 

brak sa jednim Sudancem. Njeni roditelji su 

je “iznajmili” za 1.000 eura, odnosno njena 

tetka je bila posrednik u prodaji koja je od 

Zločinci diktatora 

Bashara 

Al Asada ponašaju 

se kao četnici 

u Bosni i Hercegovini 

tokom 

agresije na našu 

zemlju. Siluju, 

vrše masovne pokolje, 

ubijaju djecu, 

ruše džamije 

i drugo. Asadovi 

zločinci sa posebnim 

užitkom 

ruše džamije, a 

poseban užitak 

im je rušenje 

džamija koje su 

historijski spomenici. 

Tako su prije nekolio dana 

srušili munaru džamije Omera, 

r.a., koja se nalazi na jugu Sirije, u 

gradu Dera. Džamija Omera, r.a., 

izgrađena je 593. godine ili 14. godine 

po hidžri. Na video snimku 

koji je objavila arapska televizija 

“Al Arabya” jasno se vidi kako 

Asadovi zločinci tenkovima ruše 

munaru džamije Omera. 

mušterije iz Sudana uzela 1.400 eura. Nausheena 

tetka je novac podijelila tako što 

je 1.000 eura dala njenim roditeljima, 20 

eura imamu koji je trebao vjenčati Nausheen 

i Sudanca, 20 eura prevodiocu i ostalo 

je zadržala za sebe. Međutim, Nausheen 

Tobassum je uspjela pobjeći nakon čega je 

otišla u policiju i prijavila svoje roditelje. 

Spomenuti Sudanac je oženjen i ima dvoje 

djece sa kojima živi u Khartoumu, glavnom 

gradu Sudana. Zahvaljujući hrabrosti mlade 

djevojke indijska policija je pohapsila sve 

učesnike u navedenom poslu. 


54

Tunis 

Vlada Tunisa uspjela povratiti 

29 milijardi dolara od Laile 

Trabelsi, žene bivšeg diktatora 

Ben Alia 

V lada Tunisa uspjela je povratiti 

Vdio opljačkanog novca, kojeg je 

Vsa sobom odnio bivši diktator Zine 

El Abidine Ben Ali i njegova porodica. 

Zahvaljujući posredovanju Ujedinjenih 

nacija Tunis je ovih dana 

primio prvu turu povrata opljačkanog 

imetka. U prvoj rundi povrata 

opljačkanog novca Tunis je uspio 

povratiti 29 milijardi američkih dolara 

koje su pripadali Laili Trabelsi, 

ženi bivšeg diktatora Tunisa Zine El 

Abidine Ben Alia. Novac Ben Alieve 

žene nalazio se na računima jedne 

banke u Libanu. Tunis nastavlja 

sa naporima vraćanja opljačkane 

Foto islamneta 

imovine. Na redu su milijarde koje 

je opljačkao diktator Zine El Abidine 

Ben Ali a koji se danas nalazi u 

Saudijskoj Arabiji gdje uživa zaštitu 

saudijske kraljevske porodice. 

Liban: Farmer Ahmed Ibrahim Ahmed sa sjevera Libana ubrao je 

gigantsku mrkvu od 130 cm. 

Afganistan 

Američki piloti na duši 

nose prevelik broj ubijene 

djece i žena u Afganistanu 

zračnom napadu američkih 

U snaga koji se dogodio krajem 

prošle sedmice ubijeno je 12 djece 

i 4 žene na istoku Afganistana, 

potvrdili su lokalni dužnosnici. 

Djeca i žene su ubijeni za vrijeme 

zajedničke operacije američkih i 

afganistanskih snaga na prostoru 

provincije Kunar koja graniči s Pakistanom. 

Djeca i žene su pobijeni 

nakon što je raketa iz američkog 

aviona pogodila njihovu trošnu 

kućicu. Nakon ovog hladnokrvnog 

pokolja niko nije čak uputio 

ni izvinjenje. Zapovjednik američkih 

snaga je poručio da će se ovaj, 

kako to on kaže, incident istražiti. 

Ubiti dvanaestoro djece je za američku 

vojsku incident. U proteklih 

više od jedanaest godina Amerika 

je u Afganistanu izvela stotine sličnih 

napada sa pogubnim posljedicama. 

Svaki put kada američka 

ili neka druga agresorska vojska 

pobije nedužnu djecu i žene izda 

se saopćenje da je istraga u toku. 

Na tome se sve završi. Žrtve ubrzo 

budu zaboravljene a novi napadi 

ubrzo uslijede. Nažalost, tako će 

biti i sa ovih dvanaestero ubijene 

djece. Oni će uskoro biti potpuno 

zaboravljeni a meta će biti druga 

afganistanska djeca. Hladnokrvne 

ubice, piloti američkih aviona 

na duši nose prevelik broj ubijene 

djece i žena u Afganistanu. Amerika 

i cijeli svijet ovih dana oplakuju 

žrtve eksplozija u Bostonu. S pravom 

se te žrtve oplakuju, međutim 

zašto niko i nikada ne tuguje kada 

se hladnokrvno pobije dvanaestero 

afganistanske djece? Za sve u svijetu 

je to jedna obična dnevna vijest 

iz rubrike svijet. 


55

Svijet medija 

Eksplozija nasilja 

je došla neočekivano. 

Povod za nasilje je bio 

poslovni spor koji se 

sredinom marta desio 

između muslima nskog 

trgovca zlatom i budističkog 

bračnog para 

u Meiktili, gradu središnje 

Burme. Spor je prerastao 

u svađu, zatim u fizički sukob. 

Ukratko zatim je na tržnici izbio 

nered, pobješnjela rulja je 

uništila zlataru i u cijelom gradu 

zapalila džamije i muslimanske 

kuće. No, to je bio tek početak. 

Danas Meiktila izgleda kao grad 

opustošen nakon teške prirodne 

katastrofe. Rulja je čitave gradske 

četvrti sravnila sa zemljom. 

Muslimanske četvrti su praktično 

uništene. Pred očima policije i 

političara naslinici su ubijali muslimane 

i palili kuće. Tek nakon 

tri dana od početka pogroma, u 

Meiktilu je ušla vojska. Ubice su 

se povukle, među njima mnogi 

budistički svećenici. 

Propovjednici mržnje 

Nasilje u ime Buddhe 

Nasilni budistički svećenici 

spremni i na ubijanja, ne uklapaju 

se u one stereotipe kakve 

na Zapadu vladaju o njima. 

Međutim, očigledno je da je 

organiziranom nasilju u Meiktili 

prethodila višemjesečna huškačka 

kampanja protiv muslimana u 

cijeloj zemlji. Kampanju je vodio 

poznati monah Ashin Wirathu. 

45-godišnjak je zbog pozivanja 

na nasilje nad muslimanima 

od 2003. bio u zatvoru. U fazi 

puštanja na slobodu političkih 

zatočenika, i on je oslobođen 

prošle godine. U svojim 

govorima Wirathu muslimane, 

koji uglavnom imaju porijeklo iz 

Indije ili današnjeg Bangladeša 

i čine desetinu stanovništva 

Burme, ponižavajući naziva „Kala“, 

tj.crncima. 

PIŠE: Sascha Zastiral 

IZVOR: austrijski 

dnevni list „Die Presse“ 

6.4.2013 

PRIJEVOD S NJEMAČKOG: 

Senada Mešanović 

Napadi radikalnih 

budista 

na muslimane 

u Burmi (Mijanmaru) i 

Šri Lanki su sve češći. 

Ovi napadi su često podržani 

od državne vlade. 


56 

Nasilni budistički 

svećenici spremni 

i na ubijanja, ne 

uklapaju se u one 

stereotipe kakve 

na Zapadu vladaju 

o njima. Međutim, 

očigledno je da 

je organiziranom 

nasilju u Meiktili 

prethodila 

višemjesečna 

huškačka 

kampanja protiv 

muslimana u 

cijeloj zemlji. 

Budisti nisu onakvi kakvim se 

predstavljaju 

Nasilni budistički svećenici 

spremni i na ubijanja, ne uklapaju 

se u one stereotipe kakve na Zapadu 

vladaju o njima. Međutim, 

očigledno je da je organiziranom 

nasilju u Meiktili prethodila višemjesečna 

huškačka kampanja 

protiv muslimana u cijeloj zemlji. 

Kampanju je vodio poznati monah 

Ashin Wirathu. 45-godišnjak je 

zbog pozivanja na nasilje nad muslimanima 

od 2003. bio u zatvoru. 

U fazi puštanja na slobodu političkih 

zatočenika, i on je oslobođen 

prošle godine. U svojim govorima 

Wirathu muslimane, koji 

uglavnom imaju porijeklo 

iz Indije ili današnjeg 

Bangladeša i čine desetinu 

stanovništva Burme, ponižavajući 

naziva “Kala”, 

tj.crncima. Njegova izuzetno 

rasistička retorika 

neodoljivo podsjeća na 

antisemitističku nacističku 

kampanju: monah 

putuje mjesecima kroz cijelu 

zemlju, drži huškačke 

govore i poziva budiste 

na bojkot muslimanskih 

trgovina. Muslimani su 

u međuvremenu prodrli 

u velike političke partije, 

tvrdi on. Ipak, Wirathu 

odbacuje odgovornost za 

eskalaciju nasilja u Meiktili, 

gdje je neposredno 

prije izbijanja nasilja održao 

govor.

Ipak, Burma nije jedina 

zemlja gdje radikalni 

budisti napadaju 

muslimane. Također u 

Šri Lanki se već mjesecima 

gomilaju incidenti 

u kojima nasilni budisti 

napadaju trgovine i 

fizički nasrću na muslimane. 

I ovdje se među 

počiniteljima nerijetko 

nalaze svećenici. 

Tek prošle sedmice 

je u glavnom gradu Kolombu 

pobješnjela rulja napala na skladište 

lanca trgovina odjećom 

koja pripada muslimanima. Budistički 

svećenici su predvodili 

napadače, na stotine ljudi im se 

spontano priključilo. Na snimcima 

se vidi kako svećenici bacaju 

kamenje na objekat izgovarajući 

pri tome uvredljive poruke. Napadači 

su, kao što su to radili i 

nasilnici u Burmi, nasrnuli na 

novinare koji su pokušali da izvještavaju 

o incidentu. Policija 

se umiješala tek kada je nasilje 

zauzelo tolike mjere da se moglo 

proširiti. 

U svojim 

govorima 

Wirathu 

muslimane, 

koji uglavnom 

imaju porijeklo 

iz Indije ili 

današnjeg 

Bangladeša i 

čine desetinu 

stanovništva 

Burme, 

ponižavajući 

naziva „Kala“, 

tj.crncima. 

Nasilje iz mržnje 

Ovo nije bio prvi slučaj 

takve vrste nasilja. U januaru 

su budisti upali na pravni 

fakultet i nasumice tukli 

ljude. Tvrdili su da su rezultati 

ispita bili promijenjeni u 

korist muslimana. Prošlog 

aprila su budistički svećenici 

u gradu Dambulla napali 

džamiju tokom džume 

i opustošili je. Opetovano 

nepoznati počinioci sprajem 

pišu uvredljive grafite i crtaju slike svinja 

na zidovima džamija. U međuvremenu 

dolazi i do sve češćih napada na 

kršćanske svećenike i crkve. 

Kada je nekoliko muslimanskih 

grupa u Šri Lanki pozvalo na štrajk i 

proteste protiv kontuiranog nasilja, 

jedna radikalna budistička stranka, 

koja je inače u vladajućoj koaliciji, donijela 

je jasnu deklaraciju. U njoj se pozivaju 

“singalski budisti” da “takvim 

muslimanskim ekstremistima daju 

lekciju koju nikada neće zaboraviti”. 

U međuvremenu je jasno da 

radikalni budisti Šri Lanke imaju 

podršku iz samog vrha. Nedavno je 

na sastanku Bodu Bala Sena (BBS), 

najpoznatije radikalne grupe, kao 

počasni gost bio Gotabhaya paksa, rječiti ministar odbrane Šri 

Raja- 

Lanke. Brat predsjednika je u govoru 

objasnio da svećenici ove grupe 

štite “zemlju, vjeru i rasu”. On je 

došao da “osokoli” svećenike. 

Kampanja protiv muslimanske njine u Šri Lanki podsjeća na rasistička 

mahuškanja 

protiv Tamila, koja je uveliko 

podstakla na jedan skoro 30-godišnji 

brutalni građanski rat. Ratu je prethodilo 

dugo rasističko huškanje protiv 

pretežno hinduističkih Tamila. 

Poziv na mir. 1983. godine je 

u teškim antitamilskim neredima 

ubijeno blizu 3.000 ljudi, hiljade 

kuća je srušeno. Iste godine izbija 

građanski rat, koji traje sve do 2009. 

Ubijeno je više od 100.000 ljudi. 

Bar u Burmi se sada intenzivnije 

pojavljuju umjerene grupe. Politički 

aktivisti su prošle sedmice 

prolazeći kroz više gradskih četvrti 

dijelili hiljade naljepnica i majica s 

kojima pozivaju na miran suživot 

pripadnika različitih religija. 


57

Reportaža 

Naše knjige u izdanju Babtinove fondacije 

Mostovi dijaloga među civilizacijama 

Zaklada je osnovana u 

Kairu 1989. godine s ciljem 

promoviranja arapske poezije, 

te gradnje mostova dijaloga 

između civilizacija putem 

pjesničkog pera. Danas ima 

sjedišta i u Kuvajtu, Tunisu 

i Ammanu. Skoro svake 

druge godine Fondacija ima 

zasjedanje, a povremeno 

održava i forume. Povodom 

zasjedanja i foruma Fondacija 

izdaje ediciju knjiga (zbirke i 

antologije pjesama, studije i 

kritičke eseje i sl.) vezanih za 

temu dotičnog okupljanja, a na 

samim zasjedanjima i forumima 

bude upriličen izvjestan 

broj prigodnih predavanja i 

simpozijuma 

Piše: hfz. Jusuf Džafić 

Već smo ranije pisali o 

bošnjačkoj literaturi u 

arapskom svijetu, pa 

smo spominjali 12 naših djela 

u izdavačkoj kući Dar es-Selam 

(Saff, br. 315, str. 52-54, Glasnik 

ASBiHEG, br. 10, str. 25- 

27), Islam između Istoka i Za- 

pada u nakladi izdavačke kuće 

Dar eš-Šuruk ( 

Saff, br. 336, str, 

58-60), izložene knjige naših 

pisaca i knji ge o nama na Kairskom 

sajmu, među kojima su 

dvije knjige u nakladi izdavačke 

kuće Medbuli - knjiga Abdulhamid 

Jasina koja priča o his- 

toriji Bosne i knjiga Emira eda Hajdera eš-Šihabija koja 

Ahmsvjedoči 

o slavnom Ahmed-paši 

el-Džezzaru Bošnjaku, njegovom 

službovanju u Egiptu i Siriji, te 

dešavanjima između njega i Napoleona 

Bonaparte tokom Napoleonove 

bliskoistočne kampanje 

(Saff, br. 333, str. 56-58), a 

preveli smo i predgovor sažetom 

izdanju knjige Islam između Istoka 

i Zapada na arapskom jeziku 

(Saff, br. 319, str. 53). Dočim, 

nismo pisali o našim knjigama 

koje je izdao Abdulaziz Saud 

el-Babtin, kuvajtski privrednik, 

multimilioner, pjesnik i jedan 

od najistaknutijih mecena muslimanskog 

svijeta u našem dobu. 

Abdulaziz Saud el-Babtin je 

rođen u Kuvajtu 1936. godine. 

Rano je počeo da piše poeziju, 

ali je zbog zauzetosti 

poslom prvu zbirku poezija 

objavio tek 1995. 

godine. Drugu zbirku 

pjesama izdaje 2004. 

godine. Pored biznisa 

i pisanja poezije, gospodin 

Babtin je vrlo aktivan 

na polju dobrotvornog 

rada. Osnivač je 

više ustanova, nagrada 

i fondacija. Dobitnik 

je oko pedeset nagrada 

i priznanja, te najmanje 

9 počasnih doktorata 

od sveučilišta iz Uzbekistana, 

Azerbejdžana, 

Jordana, Kirgistana, 

Alžira, Maroka, Sudana, 

Kazahstana. 

Veliki dobrotvor 

Među svim tim hajratima 

posebno se ističe 

njegova “Fondacija nagrade 

Abdulaziz Saud 

el-Babtin za pjesničku 

Među svim 

tim hajratima 

posebno se 

ističe njegova 

“Fondacija 

nagrade 

Abdulaziz 

Saud el-Babtin 

za pjesničku 

kreativnost” 

(The Foundation 

of Abdulaziz 

Saud Al- 

Babtain’s Prize 

for Poetic 

Creativity). 

kreativnost” (The 

Foundation of Abdulaziz 

Saud Al-Babtain’s Prize 

for Poetic Creativity). Zaklada 

je osnovana u Kairu 1989. 

godine s ciljem promoviranja 

arapske poezije, te gradnje mostova 

dijaloga između civilizacija 

putem pjesničkog pera. Danas 

ima sjedišta i u Kuvajtu, Tunisu 

i Ammanu. Skoro svake 

druge godine Fondacija ima zasjedanje, 

a povremeno održava i 

forume. Povodom zasjedanja i 

foruma Fondacija izdaje ediciju 

knjiga (zbirke i antologije pjesama, 

studije i kritičke eseje i sl.) 

vezanih za temu dotičnog okupljanja, 

a na samim zasjedanjima 

i forumima bude upriličen izvjestan 

broj prigodnih predavanja 

i simpozijuma. Primjera radi, 

glede potonjih zasjedanja, ona 

su održana u Kordobi (2004.), 

Parizu (2008.), Kuvajtu (2008.), 

a zadnje 12. zasjedanje u Sarajevu. 

Inače, ove godine će u Briselu 

biti održano 13. zasjedanje 

Fondacije pod sloganom “Arapi 

i evropska futuristička vizija 

znanja” u saradnji sa 

Parlamentom Evropske 

unije. 

Zasjedanje Fondacije 

je održano u Sarajevu 

između 19. i 21. oktobra 

2010. godine pod 

parolom “Hail Mutran 

i Mehmedalija Mak 

Dizdar”. Pokrovitelj 

zasjedanja je bio Haris 

Silajdžić, bliski prijatelj 

gospodina Babtina koji 

snosi i veliki dio zasluga 

za održavanje 

12. zasjedanja baš u 

Sarajevu. Zasjedanje 

je održano u čast dvojice 

pjesnika – Halila 

Mutrana (1872-1949), 

arapskog pjesnika Šama 

i Egipta, i Mehmedalije 

Maka Dizdara (1917- 

1971), bh. pjesnika Jugoslavije. 

Tom prilikom 

upriličena su i dva simpozijuma: 

“Dijalog civlizacija 

u drugačijem 

svjetskom poretku: 

Kontrast i harmonija”, 

naučni skup na temu kulturnog 

i međureligijskog dijaloga na 

kojem je 8 istraživača podnijelo 

svoje referate, te književni simpozijum 

o dotičnoj dvojici poeta 

na kojem je 14 istraživača iznijelo 

svoje referate. Prigodom 

Zasjedanja, Fondacija je izdala 

ediciju od 12 knjiga koje su povezane 

sa bosanskim i arapskim 

pjesništvom. Urednici edicije su 

Abdulaziz Muhammed Džum’a 

i Mahmud Ibrahim el-Bedžali. 

Izrada i uređenje korica bila je 


58

obaveza gospodina Muhammed 

Alija, dok je računarski odjel pri 

generalnom povjereništvu Fondacije 

uradio prelamanje teksta 

i grafički dizajn. Format knjiga 

je 24x17 cm, mehki povez. Treba 

naglasiti da se knjige ne mogu 

kupiti, ali se zato mogu dobiti 

besplatno preko Fondacije. 

Bosanske edicije 

U nastavku ćemo ukratko prikazati 

knjige iz ove edicije usko 

povezane sa Bosnom. 

Dževher el-esna fi teradžim 

el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, 

Muhammed Handži. (Blistavi 

dragulj. Životopisi učenjaka i 

pjesnika iz Bosne). Pred nama je 

četvrto izdanje kapitalnog djela 

Mehmeda Handžića, svršenika 

El-Azhara i po mnogim procjenama 

najistaknutijeg bošnjačkog 

alima XX stoljeća, napisanog 

na arapskom jeziku. Djelo je 

nastalo u Kairu 1930. godine, 

još dok je Handžić bio student 

na El-Azharu. Knjiga predstavlja 

značajan leksikon koji je obuhvatio 

216 životopisa 

bosanskih učenjaka i 

pjesnika iz osmanskog 

perioda naše historije, 

do čijih biografskih podataka 

je Handžić uspio 

da dođe. Prvo izdanje 

ove knjige je izašlo 

davne 1930. godine u 

Kairu, dok su drugo 

i treće izdanje izašli 

1992. godine u Kairu, 

odnosno Bejrutu. 

Za ovo, četvrto 

izdanje dr. Muhammed 

Arnaut, istaknuti 

egipatski historičar 

književnosti, je napisao 

predgovor, kratak komentar, 

te dodatak od 7 biografija 

bosanskih učenjaka na 

koje je nabasao u djelu Sefine 

el-mevlevijje (Mevlevijski brod), 

pisac Sakib Mustafa-dede el- 

Brusevi (?-1735). Knjiga ima 

ukupno 224 stranice. Inače, dr. 

Arnaut je autor nekoliko studija 

i novinskih članaka koji se bave 

historijom bosanske književnosti 

na orijentalnim jezicima. 

Zasjedanje 

Fondacije 

je održano 

u Sarajevu 

između 19. i 

21. oktobra 

2010. godine 

pod parolom 

“Hail Mutran i 

Mehmedalija 

Mak Dizdar”. 

Pokrovitelj 

zasjedanja 

je bio Haris 

Silajdžić, 

bliski prijatelj 

gospodina 

Babtina. 

Zaslugom dr. Mehmeda 

Kice, profesora 

arapskog jezika i 

književnosti na FIN-u i 

vrsnog prevoditelja, integralni 

prijevod ovog 

Handžićevog leksikona 

na bosanski jezik, 

pod naslovom Blista- 

vi dragulj. Životopisi 

učenjaka i pjesnika iz 

Bosne, ugledao je svjetlo 

dana 1999. godine. 

Prijevod je izašao u 

okviru izabranih djela 

Mehmeda Handžića, 

publiciranih u nakladi 

sarajevske izdavačke 

kuće Ogledalo. 

En-Naim el-hadžerijj, Mak 

Dizdar (Kameni spavač, Mak 

Dizdar). Arapski prijevod vrhunske 

zbirke pjesama Maka 

Dizdara, možda najvećeg pjesnika 

kojeg je Bosna dala ikada. 

Prijevod, nažalost, nije urađen 

sa izvornog jezika, već sa engleskog 

prijevoda. Knjigu je 

1999. godine sa bosanskog na 

engleski jezik preveo Francis 


59

Jones (Fransis Džons), da bi je 

Iljas Firkuh sa engleskog jezika 

preveo na arapski jezik povodom 

već spomenutog međunarodnog 

simpozijuma o Maku Dizadaru i 

Halilu Mutranu. 

Muhtarat min eš-ši’r el-muasir 

fi el-Busna ve el-Hersek (Antologija 

bosanskohercegovačke poezije). 

Izbor pjesama modernih 

bosanskohercegovačkih pjesnika 

i prijevod dotičnog izbora 

na arapski jezik. Prevodilac ove 

posebno vrijedne antologije i 

pisac predgovora je Ismail Ebu 

el-Bendura, veliki poklonik 

moderne bosanske književnosti. 

U antologiji se nalaze 111 

pjesma 42 naša pjesnička ve- 

likana. Tu su pjesme Antuna 

Branka Šimića, Nikole Šopa, 

Skendera Kulenovića, Ćamila 

Sijarića, Mehmedalije Maka 

Dizdara, Abdulaha Sidrana, 

Džemaludina Latića, Zilhada 

Ključanina, Miljenka Jergovića 

i drugih. Antologija ima 134 

stranice. 

Ilm eš-šerk, dr. Es’ad Durakofitš 

(Esad Duraković, Orijentologija: 

Univerzum sakralnog teksta). 

Prijevod na arapski jezik djela 

“Orijentologija” prof. dr. Esada 

Durakovića, jednog od naših 

najboljih orijentalista. Prijevod 

je uradio Adnan Hasan. 

Knjiga se bavi književnošću 

na arapskom jeziku od njenog 

predislamskog razdoblja, 

pa do orijentalne 

književnosti u Bosni 

iz XVI, XVII i XVIII 

stoljeća. Knjiga je u biti 

posvećena uglavnom 

predislamskoj arapskoj 

književnosti, ali 

je zbog njene isprepletenosti 

i korelacije 

sa kasnijim razdobljima 

razvoja arapske 

literature, obuhvatila 

studije i o svetom tekstu 

Kur’ana i njegovom 

uticaju na razvoj 

arapske književnosti 

u islamskom dobu, 

kao i samoj arapskoj 

književnosti i njenim 

razvojnim etapama u 

periodu nakon dolaska 

islama zaključno 

sa XVIII stoljećom. Ima 384 

strane. 

El-Busna fi eš-ši’r el-arebijj 

el-muasir dirase ve muhtarat 

(Bosna u modernoj arapskoj poeziji; 

studija i izbor). U pitanju 

je dvojezično izdanje, tačnije 

knjiga je prvobitno napisana na 

arapskom jeziku da bi potom 

bila prevedena na naš jezik. 

Djelo je istovremeno i antologija 

i iscrpna i zahtjevna studija 

glede Bosne u djelima pjesnika 

koji pišu poeziju na arapskom 

jeziku. Istraživanje, kao i izbor i 

Abdulaziz 

Saud el-Babtin 

je rođen u 

Kuvajtu 1936. 

godine. Rano je 

počeo da piše 

poeziju, ali je 

zbog zauzetosti 

poslom prvu 

zbirku poezija 

objavio tek 

1995. godine. 

Drugu zbirku 

pjesama izdaje 

2004. godine. 

Pored biznisa i 

pisanja poezije, 

gospodin 

Babtin je 

vrlo aktivan 

na polju 

dobrotvornog 

rada. 

priprema pjesama, djelo 

je pera Muhammeda el- 

Mešajiha. Prijevod na 

bosanski jezik načinio 

je dvojac Ilma Dizdar i 

Mirza Sarajkić. 

Et-Tesamuh ve elinsidžam 

fi el-Busna. 

Vesaik ve suver (Tolerancija 

i harmonija 

u Bosni. Dokumenti i 

ilustracije). Ova slojevita, 

trojezična knjiga, 

trudi se da sažeto, 

ali jezgrovito predoči 

bosanski duh tolerancije 

i suživota po kojem 

je Bosna poznata više 

od tisuću godina, a koji 

je dostigao vrhunac u 

ovom posljed njem krvavom 

ratu kada je 

Armija RBiH, jedina 

po svom sastavu multietnička, 

pokazala visoki civilizacijski 

nivo, braneći i hrišćanske vjerske 

objetke, što se ne može reći 

za genocidnu VRS i ustašku 

HVO. Treba spomenuti da je 

posljedica rata, između ostalog, 

čak 3.665 srušenih islamskih 

objekata, 392 srušena katolička 

vjerska objekta i samo 191 pravoslavna 

srušena objekta. 

Kao što se i iz naslova može 

zaključiti knjiga se sastoji iz 

članaka, njih 7, koji govore o 

suživotu u Bosni, te 20 slika koje 


60

pokazuju raznolikost Bosne. 

Knjiga je napisana uglavnom na 

bosanskom jeziku (5 članaka), 

manjim dijelom i na engleskom 

(1 članak). Engleski dio je preveden 

na arapski. Autori bosanskog 

i engleskog dijela su prof. 

dr. Enes Karić i Edhem Pašić, 

bivši ambasador BiH u Kuvajtu. 

Prijevod na arapski jezik su 

uradili Zlatan Hadžić i Jasmina 

Gluhić. Knjiga ima 96 stranica. 

Istočno blago, svezak I, Mehmed-beg 

Kapetanović Ljubušak. 

U pitanju je reprint, osavremenjeno 

izdanje prvog sveska zbirke 

turskih, arapskih, perzijskih i 

bosanskih poslovica koju je sabrao 

i na bosanski preveo Mehmed-beg 

Kapetanović Ljubušak, 

otac modernog bosanskog jezika. 

Prvi svezak Istočnog blaga izašao 

je 1896. godine, a drugi 1897. 

godine. Prvi svezak se sastoji od 

4.492 poslovice i 80 poslovica u 

poglavlju Posebna kitica poslovica. 

Predgovor ovom novom, drugom 

izdanju, koje izlazi čak 114 godina 

nakon prvog izdanja, napisao 

je prof. dr. Fehim Nametak, koji 

je ujedno i njegov urednik. Knjiga 

ima 480 stranica. 

Žalosno je što smo kao narod 

morali da čekamo 114 godina 

da izađe drugo izdanje ovako 

vrijedne i drage zbirke, i to ne u 

našoj nakladi, već nakladi Arapa, 

nebošnjaka. S druge strane, 

trebamo biti počašćeni i ponosno 

što ima neko van Bosne ko, u 

određenim segmentima, više cijeni 

našu književnu baštinu od 

nas samih. 

Orientology: The Universe of 

the Sacred Text, Esad Duraković. 

Engleski prijevod djela “Orijentologija” 

uvaženog prof. dr. 

Esada Durakovića. Prijevod je 

djelo pera Amile Karahasanović 

i ima 342 strane. Zanimljivo je 

spomenuti da je ovo djelo našeg 

dr. Esada Durakovića jedino 

djelo koje se u ovoj ediciji pojavljuje 

na dva jezika, što samo govori 

o značaju ovog stručnjaka i 

ove njegove knjige. 

Pored spomenutih 7 knjiga 

koje imaju izravnu vezu sa Bosnom, 

edicija obuhvata i 3 knjige 

vezane za Halila Mutrana i 1 

knjigu vezanu uopćeno za arapsku 

poeziju. Ove knjige ćemo 

navesti, bez detaljiziranja: 

Muhtarat min ši’r Halil 

Mutran (Izbor iz poezije Halila 

Mutrana). Dvojezično izdanje. 

Prijevod sa arapskog na bosanski 

jezik, izbor pjesma i proslov 

su rad prof. dr. Munira Mujića i 

prof. dr. Amre Mulović. Knjiga 

ima 200 stranica. 

Halil Mutran...El-Vedžh el- 

Ahar. El-Kitabat el-nakdijje 

(Halil Mutran...Drugo lice. 

Kritički eseji). Kritčki eseji o Halilu 

Mutranu na arapskom jeziku. 


61 

Skupio, obradio i prokomentarisao 

dr. Muhammed Mustafa 

Ebu Ševarib. 496 strana. 

Halil Mutran fi el-mesadir 

el-arebijje ve el-muarrebe (Halil 

Mutran u arapskoj i stranoj literaturi). 

Djelo su na arapskom 

jeziku napisali dr. Sabah Nuri 

el-Merzuk i dr. Muhammed 

Mustafa Ebu Ševarib. Ima 254 

strane. 

Muhtarat eš-ši’r el-arebijj fi 

el-Kuvejt fi el-karn el-išrin (Poezija 

Kuvajta XX stoljeća). Izbor 

iz kuvajtske poezije XX stoljeća 

u prijevodu na bosanski jezik. 

Izbor je načinio i predgovor 

napisao prof. dr. Muhammed 

Mufaku, a djelo je na bosanski 

preveo prof. dr. Esad Duraković. 

Knjiga ima 102 stranice. 

Na kraju, ne preostaje nam 

ništa drugo nego da uputimo na 

službenu web stranicu Fondacije 

(http://www.albabtainprize. 

org/) one koje žele da saznaju 

nešto više o o samoj Zakladi i 

njenim djelatnostima, dok onima 

koji su vični i bosanskom i 

engleskom i arapskom jeziku, 

i žele da dobiju knjige iz ove, 

za bosansku književnost važne 

edicije, preporučujemo da kontaktiraju 

samu Fondaciju preko 

kontakata koje mogu naći na 

njenoj stranici: http://www. 

albabtainprize.org/Default. 

aspx?pageId=48.

Kutak za islamsku omladinu 

Aziz Redžić 

Mejitov govor živima 

Sada je 2083. godina. Ti i ja smo pokriveni velom zaborava. 

Odavno su nam naši najbliži prestali slati selame i Fatihe. 

Oni su se zabavili o sebi i svojim voljenim. Ponekad svrati neki 

prolaznik i obraduje te selamom i dovom. Tvoj nišan na kojem 

stoji tvoje ime i godina rođenja 1991. uveliko je oronuo i jedva 

da se vidi od trave i busenja. 

Da, i ja i ti imali smo voljene i bili smo voljeni. Cijelih 60 godina 

su nas voljeli. Nema ni njih više, svako se o sebi zabavio. 

Sada ću ti u kratkim crtama ispričati kakvo je stanje u “mojoj 

kući.” 

Ja sam bio veliki griješnik. Zato, svaku noć, svako jutro u mezaru 

mi se prikazuje moje mjesto u Džehennemu i budem pržen 

konstantno. Redovno me tuku željeznim maljem (čekićem). O 

tome ću ti nekada detaljno pričati. Dok sam bio među vama 

jako sam volio životinje, pa evo i sada me svaki dan zijareti jedna 

ogromna zmija koja me kasapi. 

Umalo da zaboravim svoje prijatelje da ti spomenem, crve i krtice. 

E, kako su oni samo mene voljeli. Toliko sam im bio drag 

i sladak da je od mene ostala samo repnjača. 

O kako sam jadan i bespomoćan, da mi je samo jedan minut 

na dunjaluk, samo da klanjam dva rek’ata, ali to su samo puste 

želje. 

Daleke 2013. godine, sjećam se tih mladalačkih godina: nježna 

koža, zadivljujući izgled, pun snage, energije... uživao samu dunjalučkim 

blagodatima. 

Redovni izlasci sa svojim 

najdražim, a sjećam se i 

svoje djevojke koju sam 

jako volio i za kojom sam 

redovno uzdisao... 

I evo sada, u 2083. godini, 

mog tijela nema, propalo 

je i nestao je spomen 

o meni kao da nikada i 

nisam postojao. 

Savjetujem tebe koji još 

ovo čitaš, neka ti naši mezari budu najbolji prijatelji jer mi te 

podsjećamo kad zaboraviš. Mi smo ti najbolji vaizi, a ništa ne 

govorimo. 

Da, i ovo za kraj da ti ispričam. Bio sam ljubitelj ogovaranja 

pa da ti ispričam hal i stanje susjednog mezara, komšije koji je 

nedavno stigao. Priča se da se nije čistio od mokraće i čujem 

strahovito se kažnjava. Da vi ljudi imate mogućnost da sve to 

čujete padali bi u nesvijest, izgubili bi zdravlje i ne bi se sastajali 

sa svojim ženama u posteljama. 

Tako ti je to. Sve što sada imam jeste nada da se uzdam u Allahovu, 

dž.š., milost. Tebe savjetujem da iskoristiš ovaj naš iskaz 

da i ti ne bi sutra upao u isto stanje. 

Predstavljamo 

Udruženje “Selam” Donji Vakuf 

U druženje “Selam” iz Donjeg Vakufa u svom programu se 

Ubavi davetskim i drugim društvenim aktivnostima koje šire 

Uislamske vrijednosti u društvu putem organizovanja predavanja, 

edukacije, javnih tribina, humanitarnih aktivnosti i dr. Udru- 

ženje je nastalo kao inicijativa grupe vjernika koja je osjetila 

da 

našem gradu treba ponuditi nešto više vjerskih aktivnosti, a također 

kroz te aktivnosti raditi na vlastitom odgoju i čuvanju vjere putem džemata 

u ovim teškim vremenima. U našem gradu, Donjem Vakufu, 

je vidno da nedostaje sadržaja koji bi nudili omladini da kvalitetno 

iskoristi svoje slobodno vrijeme. Prateći ponašanje omladine vidljivo 

je jako loše ponašanje kako u školi tako i na drugim javnim mjestima. 

Omladina svoje vrijeme uglavnom provodi 

po kafićima, internet klubovima, igraonicama, 

kladionicama, itd., gdje su izloženi porocima 

svake vrste i odakle crpe, prije svega, 

loše ponašanje. 

Također, zbog loše ekonomske situacije 

omladina ne vidi perspektivu pa su stoga 

skloniji porocima i devijantnom ponašanju. 

Stoga smo osjećali odgovornost da pokušamo 

uraditi nešto po tom pitanju i putem 

edukacije i širenjem pozitivnih vrijednosti 

među omladinom popraviti ovo naše stanje. 

Udruženje je zvanično registrovano u junu 

2012. godine, a aktivnosti su počele već dosta 

prije. 

Neke dosadašnje aktivnosti koje smo uspjeli 

realizovati su: 

- javna tribina “Medicinski aspekti posta” 

uoči ramazana 2012. godine, 

- podjela humanitarnih paketa u toku ramazna, 

za nekoliko ugroženih porodica na području našeg grada, 

- redovna sedmična druženja uz predavanje ili čitanje knjige, 

- redovne sedmične halke Kur’ana ... 

- redovno posjećujemo predavanja mr. Semira Imamovića u OKC Bugojno, 

predavanja snimamo i objavljujemo na našem Youtube kanalu 

i našoj Facebook grupi. 

Aktivnosti koje imamo u planu u bliskoj budućnosti: 

- ciklus javnih predavanja sa mr. Semirom Imamovićem u Domu kulture, 

- organizovanje javnih tribina u Domu kulture, promocije knjiga 

i sl. 


62

Udruženje “Prosvjetitelj” 

Srebrenica: Prvi susret bošnjačko 

– muslimanskih nevladinih organizacija 

bog sve snažnije društvene, kulturne, ekonomske, 

Zvjerske Z ugroženosti, kao i nedostatka inicijative u 

području poboljšanja saradnje udruženja koja djeluju na 

prostoru Bosne i Hercegovine, Udruženje “Prosvjetitelj” 

Srebrenica, odlučilo je da putem kampanje javnog zagovaranja 

organizuje susrete NVO u Srebrenici 27.04.2013. 

(subota) i bude domaćin tih susreta. S tim ciljem posjetili 

smo niz udruženja širom Bosne i Hercegovine. 

Neki od ciljeva susreta su: razmjene ideja, iskustava, 

programskih ciljeva, vlastitih resursa, a jedan od najbitnijih 

ciljeva jeste uzajamno pomaganje na Putu Istine 

i sticanje zadovoljstva Uzvišenog Gospodara. 

Allah, Subhanehu ve Te’ala, kaže: I reci: “Trudite se Allah 

će vaš trud vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.” (Et-Tevba, 

105). Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Djela se cijene prema namjerama, 

a svakom 

čovjeku pripada 

ono što je i namjeravao.” 

U svjetlu ovih velikih 

riječi gledamo 

na sve postupke, 

kao i izvanredno 

korisno djelo za 

nas. Islam je Allahova 

vjera, a ko to 

spozna, uvjerit će se da jedino Onaj Koji je stvorio ljude može 

postaviti ispravna pravila ophođenja koja ne narušavaju prava 

ni jednog pojedinca kao osnovnog faktora društvenosti, a zatim 

i uže kolektivnosti. 

Prozor 

Medžlis Islamske zajednice vodi ozbiljnu 

brigu o bošnjačkoj omladni 

Medžlis Islamske zjednice Prozor sa Safet ef. Pozderom na 

čelu vodi ozbiljnu brigu o bošnjačkoj omladni. Krajem 

marta okončan je IV ciklus omladinskih sijela koja su se održavala 

svake subote u prostorijama Medžlisa i okupljala u prosjeku 

preko 30 mladića i djevojaka. Sijela su bila edukativno-zabavnog 

karaktera a cilj im je bio na jedan jednostavan način educirati 

mlade ljude u pogledu vjere ali ih i odvojiti od ulice. Voditelji 

i moderatori sijela bili su prof. Safet ef. Pozder i prof. Almir 

Muminović. Prvi ciklus ovih sijela krenuo je još 2009. godine. 

Pri Medžlisu IZ-e Prozor nedavno je oformljen Omladinski krug 

za čijeg predsjednika je izabran Said Emrić. “Omladinski krug 

će, ako Bog da, vrlo brzo postati prepoznatljiv brend u našem 

gradu po edukativnim, humanitarnim i ostalim općekorisnim 

društvenim aktivnostima”, navode iz OK. Iako je ovo rubrika 

za mlade, moramo spomenuti da Medžlis IZ-e aktivno i veoma 

kvalitetno radi sa starijim kategorijama Bošnjaka u Prozoru. Početkom 

2013. godine, po uzoru na omladinska sijela, pokrenut 

je prvi ciklus sijela za starije džematlije i nedavno ga uspješno 

Zvornik 

Sakupljeno 1.890 KM za liječenje Aldine Sarajlić 

na humanitarnom turniru u Križevićima 

okončali. Cilj je bio omogućiti druženje starijih džematlija i na 

jedan opušten način – uz kahvu i šerbe – razgovarati o vjerskim 

i drugim aktuelnim pitanjima. I ovaj projekat se pokazao izuzetno 

uspješnim i svrsishodnim. Kurs učenja Kur’ana za stariji 

uzrast džematlija ponovo je aktiviran. Trenutno u Kur’anu uči 

10 do 15 starijih džematlija (najstariji, Meho Manov, je čovjek u 

osmoj deceniji svog života). I u ovom slučaju su voditelji kursa 

ef. Pozder i Muminović. A polaznici se postepeno upoznaju i sa 

tedžvidskim pravilima. Inače, cilj je da prouče cijeli Kur’an do 

početka juna. Tada je planirana zajednička svečanost na kojoj 

će diplome za proučenu hatmu dobiti polaznici mekteba iz svih 

prozorskih džemata te starije džematlije iz nekoliko džemata. 

Mladi ljudi u povratničkom naselju Križevići su uspješno 

završili akciju iskupljanja novčane pomoći za liječenje 

oboljele Aldine Sarajlić. U subotu je uspješno realiziran i organiziran 

malonogometni turnir čiji su prihodi namijenjeni 

za liječenje. Kroz uplate ekipa i dobrovoljne priloge prisutnih 

iskupljeno je ukupno 1.890 KM koji će biti uplaćeni na 

račun za liječenje Aldine. Bio je to ugodan i koristan skup u 

organizaciji mladih Križevića koji su ovaj turnir organizirali 

kroz džemate Križevića, te apsolutnu podršku Medžlisa IZ-e 

Zvornik. Na turnir se odazvalo ukupno 38 malonogometnih 

ekipa, ali i dosta druge omladine koja je svojim dolaskom 

dala podršku ovom događaju. Na ovom turniru koji 

je trajao do kasno u noć pobijedila je humanost. Najviše je 

pokazala ekipa Mladi Križevića koja je u finalu pobjedila tim 

Križevići. Treće mjesto zauzela je ekipa Čektalo-promet dok 

je priznanje za prikazani fer plej na turniru dobila ekipa Grabovica. 

Najbolji strijelac turnira je Hrusto Hasanović, a za 

najboljeg golmana proglašen je Edis Hasanović. 


63

No comment 

Lopov pogrešno parkirao 

auto, vlasniku došla 

kazna 

Ratni vojni invalid Salko Zeherović 

(62) iz Sarajeva dobio je kaznu za nepropisno 

parkiranje u vrijeme kad je njegov 

automobil bio ukraden! Vozilo mi 

je ukradeno s parkinga ispred zgrade. 

Skoro dva mjeseca nakon što su mi ga 

ukrali, dobio sam kaznu od 40 KM za 

nepropisno parkiranje i 20 KM kamate. 

Kazna je napisana 25. marta u ulici 

Olimpijska, a dva dana poslije pronašli 

su automobil, na istom mjestu gdje je i 

napisana kazna - pojasnio je Zeherović. 

Avaz, 13. april 2013. 

U mreži narkodilera otac, 

majka i sin iz Bileće 

U međunarodnoj policijskoj akciji 

“Šetač”, usmjerenoj na “razbijanje” 

narkodilera iz četiri zemlje regiona, 

na području Bileće uhapšeni su 

Blažo i Vera Ivković te njihov sin 

Aleksandar. 

Avaz, 13. april 2013. 

Nakon 28 godina poruka 

u boci iz Kanade doplivala 

do ušća Neretve! 

Nemalo su se iznenadili kitesurferi 

kada su na ušću Neretve, dok su čistili 

plažu, pronašli bocu u kojoj se nalazila 

poruka, a koja, prenosi Dubrovački 

vjesnik, datira iz 1985. godine iz 

Kanade! 

Hina, 16. april 2013. 

Zašto se ortodoksni 

Židov u zrakoplovu omotao 

vrećom? 

Židov se prekrio vrećom jer pripada 

potomcima svećeničkog reda iz drevnog 

Izraela kojima je zabranjeno letjeti 

preko groblja. Stoga mu je ova nesvakidašnja 

improvizacija ipak omogućila 

da leti zrakoplovom. 

Bljesak.info, 16. april 2013. 

Zabilježeno 700 krivičnih 

djela počinjenih iz 

mržnje 

Za vrijeme petogodišnjeg praćenja te 

vrste kaznenih djela Misija OESS je na 

području cijele BiH zabilježila oko 700 

djela počinjenih iz mržnja, od toga ih 

je 115 procesuirano, a za 38 podignuta 

optužnica upravo za djela izazivanja 

mržnje. 

Fena, 16. april 2013. 

Ptica ih napada svakodnevno, 

ne da im da izađu 

iz kuće 

Ann (77) i Ben (79) Hudson i njihova 

kćerka Saly-Ann (44) kažu da im je 

život poput Hičkokovog filma “Ptice”. 

Jedan fazan već nekoliko mjeseci napada 

ovu britansku porodicu čim izađe 

iz kuće. 

Bportal, 18. april 2013. 

Prije 100 godina: Hitler, 

Staljin i Tito živjeli jedan 

pored drugog u Beču 

Prije tačno 100 godina u jednom kraju 

Beča živjeli su Adolf Hitler, Josif 

Staljin, Lav Trocki, Josip Broz Tito i 

Sigmud Frojd. 

Fena, 18. april 2013. 

U BiH najviše Hodžića, 

u Srbiji Jovanovića, a u 

Hrvatskoj Horvata 

Američki internet portal Reddit istražio 

je najčešća prezimena širom Evrope 

i došao do podataka o najzastupljenijim 

prezimenima u pojedinim zemljama starog 

kontinenta. Istraživanje Reddita je 

pokazalo da je najčešće prezime u Bosni i 

Hercegovini Hodžić, u Hrvatskoj je najviše 

ljudi s prezimenom Horvat, u Srbiji 

je najčešće prezime Jovanović, u Albaniji 

Beqiri, u Makedoniji Angelovski i na 

Kosovu Hoxha. 

Oslobođenje, 18. april 2013. 

Prije 11 godina: Američki 

pisac opisao teroristički 

napad tokom Bostonskog 

maratona 

Tom Lonergan je 2002. napisao knjigu 

“Heartbreak Hill”, koja se bavi terorističkim 

napadom na Bostonski maraton. 

Jedanaest godina kasnije se sve ono 

što je pisao obistinilo. “Knjiga je sadržavala 

moje brige i slutnje koje su me mučile 

davne 1996. godine kada sam trčao 

jubilarni stoti bostonski maraton. Sve 

vrijeme sam razmišljao kako bi bomba 

ili bombe mogle da eksplodiraju svakog 

časa. Na svu sreću, tog dana se ništa nije 

dogodilo. Poslije toga sam skoro potpuno 

zaboravio na svoju malu priču. Sve 

do nedavno kada je Bostonski maraton 

zahvatio pravi haos”, kaže Lonergan. 

AP, 18. april 2013. 

U selu od 600 stanovnika 

čak 108 su blizanci 

Neobična pojava u jednom selu na sjeveru 

Indije - od 600 stanovnika njih 

čak 108 su jednojajčani blizanci. 


Vozač hitne pomoći dobio 

srčani pa ga spasio pacijent 

Pacijent u kasnom stadiju karcinoma 

spasio je život vozaču ambulantnog 

vozila koji je dobio srčani udar, preuzevši 

volan hitne pomoći i odvezavši ga 

u najbližu bolnicu. 

Oslobođenje, 18. april 2013. 

Dodik i protiv historije: 

Brani svima iz RS da budu 

na obilježavanju 100. godišnjice 

Sarajevskog atentata 

Od naših predstavnika u organima 

BiH također tražimo da ne učestvuju 

na spomenutoj manifestaciji, te da ospore 

bilo kakvo uključenje organa BiH 

u organizaciju ove manifestacije - stoji 

u saopćenju iz Biroa za odnose s javnošću 

predsjednika RS-a. 



64

Nauka 

Uskoro bubrezi iz labaratorija? 

merički naučnici u labora- 

Atorijskim A 

uvjetima uspjeli su 

“uzgojiti” bubreg koji je kod pacova 

obavljao sve funkcije koje inače radi 

prirodni bubreg. Otkriće pripada području 

regenerativne medicine čiji je 

cilj proizvesti zamjenske organe i druge 

dijelove tijela. Ako se ovo bude moglo 

primijeniti na ljude, tada bi pacijenti 

koji čekaju na transplantaciju bubrega 

mogli teoretski primiti nove organe 

nastale iz njihovih vlastitih ćelija. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Postporođajna depresija 

pogađa svaku sedmu ženu 

Genetsko nasljeđe, promjene u 

nivou hormona tokom trudnoće 

i manjak sna poslije porođaja 

faktori su koji utiču na javljanje postporođajne 

depresije kod svake sedme 

žene, smatraju naučnici. Prema 

novim podacima depresija u okviru 

šest nedjelja poslije porođaja, pogađa 

svaku sedmu ženu. Američki naučnici 

utvrdili su i da se u roku od 

godinu dana posle porođaja depresija 

javlja kod 22 posto žena. 

Čip koji testira DNK 

Belgijski naučnici uspješno su 

proizveli čip koji može testirati 

DNK u manje od sat vremena. 

Čip objedinjuje tehnologiju za priku- 

pljanje svih genskih informacija te uz 

pomoć ove tehnologije bit će moguće 

proizvesti lijekove specifično namijenjene 

pacijentu, prepoznati mnoge 

genske bolesti, genske sklonosti raznim 

bolestima i informacije koje će 

omogućiti brže i uspješnije liječenje 

pacijenata uz manje nuspojava. 

Hrana od drveta? 

Američki 

bioinžinjeri 

nastoje od drveta napraviti 

hranu. Oni su osmislili 

tehnologiju dobijanja 

prehrambenog skroba od celuloze 

drveta u industrijskim 

okvirima. Bioinžinjeri predlažu 

da se kao sirovina koriste 

otpaci iz drvne industrije. 

Prema rezultatima istraživanja, 

od 200 kg celuloze može 

se dobiti do 20 gr skroba koji 

će osigurati čovjeku ugljene 

hidrate za 80 dana. Cijena 

ove transformacije iznosi milion 

dolara. 

Bosiljak vole i nutricionisti 

i ljekari 

Pored prijatnog ukusa, očaravajućeg 

mirisa i lijepog 

izgleda bosiljak ima osobine zbog 

kojih ga i nutricionisti i ljekari 

vole. Koristi se kao začin, ali i 

kao odličan prirodan saveznik pri 

vraćanju narušenog zdravlja. Zbog 

korisnih sastojaka upotrebljavaju 

se stablo, grančice, listovi i cvjetovi. 

Bogat je ljekovitim sastojcima 

poput biljnih vlakana, glikozida, 

eteričnih ulja, kamfora, mineralnih 

soli... Upotrijebljen kao začin, 

daje ukus jelu, poboljšava varenje 

teške hrane i čuva je od kvarenja. 


65

ISSN-2233-0917

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?