ISSN-2233-0917

Podvođenje čovjekovog personalnog
odnosa prema Uzvišenom Bogu
pod jasne zakonsko-pravne okvire i
njegovo reguliranje posebnom pravnom
regulativom, jedna je od specifičnosti
islamskog pravnog sistema,
koju nećemo naći niti u jednom
drugom sistemu. Štaviše, ovo prav-
no područje u šerijatsko-pravnoj literaturi
stavljeno je na prvo mjesto
i njime počinju gotovo sva pravna
djela.
Oblast mu’amelata obuhvata sljedeće
pravne grane:
1. Građansko pravo, kojim se reguliraju
imovinsko-pravni odnosi;
2. Porodično pravo (fikhul-usre
fikhul-usre) ) ili
ženidbeno pravo (fikhul-munakehat
fikhul-munakehat),
kojim se reguliraju bračni odnosi među
supružnicima,
3. Nasljedno pravo, kojim se regulira
prijenos zaostavštine sa umrlog lica
na njegove nasljednike (feraiz
feraiz);
4. Sudsko pravo, koje obuhvata
propise i norme sporenja pred sudom,
svjedočenja, priznanja, zakletve i sl;
5. Krivično-kazneno pravo koje se
odnosi na pravne delikte, i sadrži propise
čiji je cilj čuvanje života, časti i
imetka.
6. Ustavne norme u vezi sa vladavinom
i korelacijskim odnosima vladara
i podanika (es-sijasetu-šer’ijje);
7. Međunarodno pravo, koje tretira
odnose islamske države sa drugim državama
u miru i ratu, položaj nemuslimana
u islamskoj državi i sl.;
U praksi termin mu’amelat se često
upotrebljava za ekonomske međuljudske
odnose.
Važno je napomenuti da se značajan
dio kur’anskih ajeta, gotovo njih
500 (1/13), odnosi na pravo i pravne
odredbe. Od tog broja, najveći dio otpada
na porodično i građansko pravo,
čak po 70 ajeta, zatim slijedi krivično
pravo sa 30 ajeta, međunarodni odnosi
sa 25 ajeta, itd.
Izvori šerijatskog prava
U širem smislu, izvore šerijatskog
prava djelimo na glavne i pomoćne.
Glavni izvori su Kur’an, Sunnet,
idžma’
(konsenzus) i
kijas
(analogija), a
pomoćni su svi ostali izvori.
Ako ove izvore posmatramo sa aspekta
legitimiteta, prihvatanja ili neprihvatanja
od strane islamskih pravnika,
onda ih možemo podijeliti u tri
grupe:
U prvu grupu spadaju izvori oko
kojih se slažu svi islamski autoriteti, a
to su Kur’an i Sunnet.
U drugu grupu spadaju izvori čiji
legitimitet priznaje većina islamskih
pravnika, a to su idžma’
(konsenzus) i
kijas
(analogija).
U treću grupu spadaju
izvori u vezi s čijim legitimitetom
postoji sporenje
među pravnim teoretičarima,
a oni su: običaj (‘urf ),
princip kontinuiteta (istishab),
princip pravničkog
preferiranja (istihsan),
neodređeni javni interes
(el-mesalihul-mursele),
raniji vjerozakoni (šer’u
men kablena), preventivno
pravničko sankcioniranje
(sedduz-zerai’), pravna
škola nekog od ashaba
(mezhebus-sahabe) i praksa
stanovnika Medine.
Osnova i stepen legitimiteta
bilo kojeg od navedenih
izvora (u vezi s
kojima postoji razilaženje
među pravnicma), ovisi o
njegovoj autentičnosti i utemeljenosti
na Objavi, Kur’anu, kao Božijem govoru,
izrazom i značenjem, ili Sunnetu,
kao nadahnutoj Božijoj riječi,
jer upravo u njima nalazimo dokaze
za pojedinačne propise, ali i dokaze
legitimiteta konsenzusa, analogije,
običaja, preventivnog sankcioniranja,
ranijih vjerozakona i slično.
Kur’an je
univerzalna
Božija riječ,
koja nije
ograničena
vremenom i
prostorom,
i sasvim je
razumljivo
da, svojim
tekstom, ne
obuhvata sve
pravne odredbe
i pojedinačna
zakonska
rješenja,
naročito ona
koje se tiču
novonastalih
pitanja.
Kur’an
Kur’an je, bez ikakve
dvojbe, temeljni izvor šerijatskih
normativa, sa najvišom
pravnom snagom i
implikacijama. Nemoguće
je govoriti o bilo kakvom
šerijatskom karakteru norme
(propisa, hukm), ako ona
nije, direktno ili indirektno,
vezana za slovo Kur’ana, ako
ne izvire iz njegovih univerzalnih
značenja i nije određena
njegovim uzvišenim
intencijama (mekasid). Kako
je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu,
jedini Zakonodavac,
a Njegova volja je izražena
kroz kur’ansku objavu, sasvim
je logično da svi zakoni,
u općem smislu, moraju
imati izvorište u Kur’anu.
Definicija Kur’ana
Usulisti (teoretičari šerijatskog prava)
Kur’an definiraju kao Božiju Knjigu,
koju je On objavio Svome poslaniku
Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, zapisanu u zbirci Mushaf, i od
Poslanika prenesena tevatur
(nepobit-
nim, sigurnim) predanjem.
19. april - 9. džumade-l-uhra
45